- Fri Nov 05, 2021 1:54 pm
#5287
Službeni glasnik BiH, broj 67/21
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2279/21, rješavajući apelaciju Zlatana Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zlatana Dedića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 P 013241 21 Gži 2 od 3. juna 2021. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Novom Travniku koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Novom Travniku da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Na osnovu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prestaje pravno djelovanje Odluke Ustavnog suda o privremenoj mjeri broj AP 2279/21 od 15. septembra 2021. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zlatan Dedić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Emir Imširević, advokat iz Bihaća, podnio je 25. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 P 013241 21 Gži 2 od 3. juna 2021. godine. Na traženje Ustavnog suda, apelant je 6. jula 2021. godine dopunio apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Postupajući po apelantovom zahtjevu, Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 2279/21 od 15. septembra 2021. godine kojom je usvojio apelantov zahtjev i naložio odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 P 012491 14 I, uz utvrđenje da ta odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda, te Hajre Nakića (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) i "Interkeramike" d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 20. septembra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud, tražitelj izvršenja i izvršenik su u periodu od 23. septembra do 1. oktobra 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju. Općinski sud nije dostavio odgovor u ostavljenom roku.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Izvršni postupak
6. Tražitelj izvršenja je 13. maja 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja na udjelima koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro" d.o.o. Bihać.
7. Odlučujući o prijedlogu, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 17 0 P 012491 14 I od 19. maja 2014. godine kojim je odredio izvršenje na način kako je to predložio tražitelj izvršenja.
8. Odlučujući o prigovoru izvršenika i "Interkeramika-Euro" d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: "Interkeramika-Euro"), Općinski sud je rješenjem od 4. novembra 2016. godine usvojio prigovor "Interkeramika-Euro" i u odnosu na njega obustavio rješenje i ukinuo sve provedene radnje, dok je u cijelosti odbio izvršenikov prigovor kao neosnovan.
9. Kantonalni sud u Bihaću je rješenjem od 31. maja 2017. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje od 4. novembra 2016. godine.
10. Apelant je kao treće lice 12. decembra 2017. godine podnio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju od 19. maja 2014. godine, s prijedlogom da se proglasi nedopuštenim izvršenje na predloženom predmetu i sredstvu izvršenja. Odlučujući o navedenom prigovoru, Općinski sud je Zaključkom broj 17 0 P 012491 14 I od 25. januara 2018. godine uputio apelanta na parnicu radi utvrđivanja nedopuštenosti izvršenja, odnosno ostvarivanja svojih prava.
11. Općinski sud je donio zaključak o prodaji od 1. aprila 2019. godine kojim je utvrđeno da je tražitelju izvršenja kao kupcu za određeni novčani iznos prodat izvršenikov vlasnički – članski udio u "Interkeramika-Euro", bliže opisan u izreci tog rješenja. Nadalje, Općinski sud je donio Rješenje o dosudi broj 17 0 P 012491 14 I od 1. aprila 2019. godine (s ispravkom od 9. aprila 2019. godine) kojim je tražitelju izvršenja kao kupcu za određeni novčani iznos dosuđen izvršenikov vlasnički – članski udio u "Interkeramika-Euro", bliže opisan u izreci tog rješenja, uz nalog registru poslovnih subjekata Općinskog suda da navedeni vlasnički dio upiše na ime tražitelja izvršenja. Međutim, postupajući po žalbama izvršenika i apelanta, Kantonalni sud je Rješenjem broj 06 0 P 013241 19 Gži od 4. decembra 2019. godine usvojio njihove žalbe i ukinuo navedeno rješenje o dosudi s ispravkom i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak, dok je njihove žalbe podnijete protiv zaključka o prodaji odbacio kao nedozvoljene.
Parnični postupak
12. U međuvremenu, apelant je Općinskom sudu podnio tužbu protiv tražitelja izvršenja i izvršenika, te Hajre Dedić-Nakić i "Interkeramika-Euro" radi utvrđenja da bračnu stečevinu apelanta i Hajre Dedić-Nakić s dijelom od po 1/2 čine određene nekretnine, zatim radi promjene upisa prava suvlasništva i suposjeda u odgovarajućim registrima i brisanja upisa na udjelima u registru poslovnih subjekata u izvršenikovu korist na navedenim nekretninama, te da se predmetno izvršenje koje se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 17 0 P 012491 14 I proglasi nedopuštenim na udjelima koji čine imovinu "Interkeramika-Euro", uz djelomično ukidanje predmetnog rješenja o izvršenju i rješenja o dosudi i obustavi izvršnog postupka na 1/2 predmeta izvršenja, te ispravku upisa u zemljišnoj knjizi. Apelant je također podnio i prijedlog za donošenje mjere osiguranja kojom bi se odložilo izvršenje koje se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 17 0 P 012491 14 I.
13. Postupajući u ponovnom postupku po prijedlogu za mjeru osiguranja nakon što je njegova prethodna odluka ukinuta u žalbenom postupku, Općinski sud je Rješenjem broj 17 0 P 090123 19 Mo 2 od 4. septembra 2019. godine odbio apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja, te je apelant obavezan da nadoknadi troškove postupka protivniku predlagatelja, dok je apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen.
14. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je Rješenjem broj 06 0 P 012212 20 Mož 2 od 26. februara 2020. godine uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostepeno rješenje tako što je usvojio mjeru osiguranja i odložio provođenje izvršenja po Rješenju o izvršenju Općinskog suda broj 17 0 P 012491 14 I od 13. maja 2014. godine i Rješenju o dosudi isti broj od 1. aprila 2019. godine na 50% udjela koje izvršenik ima u firmi "Interkeramika-Euro" d.o.o. Bihać do pravosnažnog okončanja parničnog postupka u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda po mjeri osiguranja. Također je odredio da će se to rješenje dostaviti u izvršni predmet Općinskog suda broj 17 0 P 012491 14 I.
15. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da među strankama nije sporno da su apelant i Hajra Dedić-Nakić zaključili brak 21. jula 1999. godine, te da su Hajra Dedić-Nakić i tražitelj izvršenja 16. decembra 2007. godine izvršeniku prodali određene nekretnine (u toku trajanja bračne zajednice). Dalje je naveo da je izvršenik 11. aprila 2014. godine osnovao novi pravni subjekt "Interkeramika-Euro" s osnivačkim kapitalom u stvarima u vrijednosti od 595.091,24 KM, u koju vrijednost su ušle i nekretnine koje su prodate izvršeniku 16. decembra 2007. godine. Na osnovu navedenih činjenica Kantonalni sud je zaključio da je apelant učinio vjerovatnim pravo po osnovu bračne stečevine na nekretninama koje je Hajra Dedić-Nakić kao izvršnikov vlasnik i osnivač unijela kao osnovni kapital prilikom osnivanja "Interkeramika-Euro". U vezi s tim, obrazložio je da apelantove navode ne spori ni Hajra Dedić-Nakić, niti je tražitelj izvršenja (Hajro Nakić) predlagao dokaze kojima bi dokazao da nekretnine koje čine udjele u firmi ,,Interkeramika-Euro" nisu stečene u toku trajanja bračne zajednice između apelanta i Hajre Dedić-Nakić. Prema mišljenju Kantonalnog suda, apelant je dokazao i postojanje drugog uvjeta propisanog članom 269. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odnosno da postoji opasnost da bi bez usvajanja predložene mjere osiguranja protivnik mjere osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje njegovih prava po osnovu stjecanja u toku braka na nekretninama koje čine osnovni kapital u firmi ,,Interkeramika-Euro". U vezi s tim, obrazložio je da je izvršenje koje je usvojeno po prijedlogu tražitelja izvršenja usvojeno upravo na udjelima koje izvršenik ima u firmi "Interkeramika-Euro", a koje ustvari čine i nekretnine za koje apelant tvrdi da je suvlasnik sa 1/1 dijela po osnovu stjecanja u bračnoj zajednici sa Hajrom Dedić-Nakić.
Nastavak izvršnog postupka
16. Općinski sud je zaključkom od 8. maja 2020. godine odgodio izvršenje u ovoj izvršnoj stvari do pravosnažnog okončanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 17 0 P 090123 18 P ili do druge odluke suda.
17. Općinski sud je zaključkom od 11. augusta 2020. godine odredio da se izvršenje u ovoj pravnoj stvari nastavlja u odnosu na 50% udjela koje izvršenik ima u firmi "Interkeramika-Euro". U obrazloženju zaključka Općinski sud je naveo da je zaključkom od 8. maja 2020. godine omaškom u cijelosti odgodio izvršenje, iako je rješenjem Kantonalnog suda o mjeri osiguranja izvršenje odgođeno samo u odnosu na 50% udjela koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro".
18. Zaključkom od 24. augusta 2020. godine Općinski sud je odredio prvu prodaju 50% izvršenikovog osnivačkog udjela u "Interkeramika-Euro" za 8. oktobar 2020. godine.
19. Postupajući po prijedlozima izvršenika i apelanta, Općinski sud je Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 P 012491 14 I od 21. januara 2021. godine odbio prijedloge izvršenika i apelanta (da mu se prizna svojstvo umješača, te da se, imajući u vidu odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 10/19, predmetni izvršni postupak ne može voditi sve dok se ne okonča parnični postupak).
20. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju izvršenikov osnivački udio u "Interkeramika-Euro" čine nekretnine bliže opisane u obrazloženju, koji udio je procijenjen na iznos od 568.960,83 KM od stalnog sudskog vještaka finansijske struke. Dalje je naveo da je apelant podnio prijedlog da mu se omogući učešće u izvršnom postupku kao umješaču, pozivajući se na odredbu člana 369. st. 1. i 2. ZPP-a, kao i na navedeno rješenje Kantonalnog suda. U vezi s tim, ukazao je da je apelant istaknuo da se ovaj izvršni postupak ne može dalje voditi uzimajući u obzir Odluku Ustavnog suda broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine, kojom je utvrđeno da odredbe člana 69. st. 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZIP) nisu kompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) sve dok se ne okonča parnični postupak pred Općinskim sudom broj 17 0 P 090923 18 P koji se vodi radi utvrđenja bračne stečevine jer je izvršenikov zakonski zastupnik Hajra Dedić-Nakić, koja je apelantova supruga. Općinski sud je naveo da je na ročištu pred tim sudom 8. oktobra 2020. godine izvršenikov punomoćnik bio gotovo sadržajno identičan u svom kazivanju kao i apelantov punomoćnik, pritom posebno navodeći spomenutu odluku Ustavnog suda i tvrdeći da se nekretnina mora prodati u cijelosti, a ne na suvlasničkom dijelu s obzirom na to da je zakonska pretpostavka da je apelant na osnovu bračne stečevine suvlasnik sa 1/2 dijela na nekretninama koje čine izvršenikov osnivački udio. Dalje je naveo da izvršenik smatra da sud treba ispitati da li može voditi ovaj postupak do okončanja parničnog postupka, te s obzirom na to da je apelant kao treće lice faktički suvlasnik nekretnina koje čine osnivački udio u "Interkeramika-Euro", on u skladu sa ZIP-om ima pravo preče kupovine nekretnina.
21. Općinski sud je zaključio da prijedlozi izvršenika i apelanta, te prigovori izneseni u njima nisu osnovani. U vezi s tim, obrazložio je da nije osnovan apelantov prijedlog da se apelantu prizna svojstvo umješača u ovom izvršnom postupku. Citirao je odredbu člana 369. st. 1. i 2. ZPP-a, te ukazao da ni u jednoj odredbi ZPP-a, kao niti u jednoj odredbi ZIP-a ne postoji mogućnost da se neko lice pridruži nekoj od stranaka u izvršnom postupku s obzirom na to da je to moguće samo u toku parničnog postupka, odnosno njegovog okončanja po vanrednom pravnom lijeku. Općinski sud je dalje naveo da je rješenjem Kantonalnog suda od 26. februara 2020. godine usvojena mjera osiguranja i odloženo provođenje izvršenja po Rješenju o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 012491 14 I od 13. maja 2014. godine i rješenju o dosudi od 1. aprila 2019. godine na 50% udjela koje izvršenik ima u firmi "Interkeramika-Euro" do pravosnažnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda o mjeri osiguranja. Dalje je naveo da je Općinski sud u ovom predmetu omaškom odgodio izvršenje u cijelosti, ali je tu omašku ispravio zaključkom od 11. augusta 2020. godine kojim je odredio da se izvršenje nastavlja u odnosu na 50% udjela koje izvršenik ima u firmi "Interkeramika-Euro". U vezi s tim, obrazložio je da su zaključci odluke kojima sud upravlja postupkom, te one u smislu ZIP-a ne moraju sadržavati detaljna obrazloženja i protiv njih nije dozvoljen pravni lijek.
22. Općinski sud je naveo da nije sporno da je Ustavni sud ocijenio neustavnim odredbe člana 69. st. 3. i 4. ZIP-a i da je naložio Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlament FBiH) da u roku od šest mjeseci navedene odredbe usaglasi s Ustavom Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Istaknuo je da se odredbe ZIP-a koje su ocijenjene kao neustavne odnose na prodaju nekretnina kao predmet izvršenja i propisivale su da je sud mogao prodati kako cijelu nekretninu tako i suvlasnički dio, pa čak i u slučaju kada neko od suvlasnika nije izvršenik, ukoliko bi prodajna cijena bila znatno viša u slučaju prodaje cjelokupne nekretnine, a pritom postupajući kao da se radi o zahtjevu suvlasnika za diobu fizički nedjeljive stvari, kako je to regulirano propisima koji uređuju suvlasničke odnose. Međutim, prema mišljenju Općinskog suda, izvršenik i apelant gube iz vida da se u konkretnom slučaju izvršenje provodi u skladu sa glavom XIV ZIP-a, konkretno odredbama čl. 187. i 191. kojim je propisano kako se vrši zapljena osnivačkog ili drugog udjela, te da se odredbe glave XIV i odredbe ZIP-a koje reguliraju izvršenja na pokretnim stvarima na odgovarajući način primjenjuju i na izvršenja nad osnivačkim ili drugim udjelom u pravnom licu. Kako se i u konkretnom predmetu radi o prodaji 50% osnivačkog udjela koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro", prema mišljenju Općinskog suda, bez obzira na to što taj udio čine predmetne nekretnine, izvršenje i prodaja osnivačkog udjela ima se provesti prema odredbama ZIP-a iz glave XIV i odredbama koje reguliraju izvršenje i prodaju pokretnih stvari. Stoga je zaključio da pozivanje izvršenika i apelanta na odredbe ZIP-a koje reguliraju prodaju nekretnina u slučajevima kada je nekretnina predmet izvršenja nije zasnovano u zakonu. Dalje je zaključio da iz tih razloga nisu zakonski osnovani ni njihovi navodi da apelant u konkretnom predmetu ima pravo preče kupovine jer to pravo ima samo u slučajevima kada je nekretnina predmet izvršenja, a ne kada je predmet izvršenja osnivački udio ili pokretna stvar.
Osporena odluka
23. Rješenjem Kantonalnog suda broj 06 0 P 013241 21 Gži 2 od 3. juna 2021. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda od 21. januara 2021. godine (kojim je odbijen prijedlog izvršenika i apelanta da mu se prizna svojstvo umješača, te da se predmetni izvršni postupak ne može voditi sve dok se ne okonča parnični postupak).
24. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeno rješenje pravilno i zakonito. U vezi s tim, ukazao je da odredba člana 369. stav 1. ZPP-a propisuje mogućnost stupanja trećeg lica koje ima pravni interes samo u parničnom postupku, dok ZIP-om nije propisana mogućnost stupanja umješača u izvršni postupak, već su prava trećeg lica, što apelant i jest, propisana odredbama čl. 51, 52. i 53. ZIP-a. Dalje je ukazao da je članom 51. ZIP-a propisano da lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja (prigovor trećeg lica) i tražiti da se u tom predmetu izvršenje proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su zahvaćena prava tog lica rješenjem o izvršenju. Istaknuo je da se prigovor može podnijeti do okončanja izvršnog postupka i ne sprečava provođenje izvršenja, osim ako je ovim zakonom drugačije određeno. Kantonalni sud je naveo da je članom 52. ZIP-a propisano da odluku o prigovoru trećeg lica, kad to okolnosti slučaja dopuštaju, donosi sud u izvršnom postupku ili podnositelja prigovora upućuje na parnicu radi ostvarivanja njegovih prava. Dalje je naveo da je članom 53. ZIP-a, u relevantnom dijelu za odluku u ovoj pravnoj stvari, propisano da upućivanje na parnicu trećeg lica ne sprečava provođenje izvršenja niti ostvarivanje potraživanja tražitelja izvršenja i da treće lice u parničnom postupku može tražiti odlaganje izvršenja, u kojem slučaju će parnični sud na odgovarajući način primijeniti odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera osiguranja i odrediti vrijeme odlaganja izvršenja, a odluku o mjeri osiguranja dostaviti izvršnom sudu.
25. Pored navedenog, Kantonalni sud je ukazao da rješenjem od 26. februara 2020. godine nije odlučeno da apelant stječe svojstvo umješača u izvršnom postupku, nego je odlučivano o žalbi na rješenje kojim je u parničnom postupku odbijen prijedlog za određivanje mjere osiguranja, odnosno odlaganja izvršenja po rješenju o izvršenju od 13. maja 2014. godine i rješenju o dosudi od 1. aprila 2019. godine, i to samo na 50% udjela koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro". Iz navedenih razloga, prema mišljenju Kantonalnog suda, neosnovani su žalbeni navodi da su pobijanim rješenjem počinjene povrede ZIP-a i ZPP-a i da relevantne činjenice nisu pravilno i potpuno utvrđene. Pri tome, Kantonalni sud je posebno ukazao da se na izvršenje na udjelima u pravnom licu primjenjuju odredbe iz glave XIV ZIP-a, a ne odredbe člana 69. istog zakona kojim je propisan postupak izvršenja na izvršenikovim nekretninama, kako to pravilno zaključuje i prvostepeni sud. Također je zaključio da je, suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje obrazloženo prema standardima iz odredbe člana 191. stav 4. ZPP-a i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostale žalbene navode Kantonalni sud nije cijenio iz razloga propisanih članom 231. ZPP-a.
Nastavak izvršnog postupka
26. Općinski sud je donio Zaključak o prodaji broj 17 0 P 012491 20 I 2 od 19. augusta 2021. godine kojim je odredio prvu prodaju izvršenikovog zaplijenjenog vlasničkog udjela u "Interkeramika-Euro", i to 50% udjela koje izvršenik ima u navedenoj firmi, koji čine nekretnine bliže opisane u izreci zaključka, putem usmene javne prodaje za 1. oktobar 2021. godine u 9 sati u Općinskom sudu, te je u navedenom zaključku navedena vrijednost osnivačkog udjela, ko može učestvovati kao kupac, pravila javne prodaje i dr.
27. Ustavni sud je, kako je već navedeno, Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 2279/21 od 15. septembra 2021. godine usvojio apelantov zahtjev i naložio odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 17 0 P 012491 14 I, uz utvrđenje da ta odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
28. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je njegovo učešće u predmetnom izvršnom postupku određeno Porodičnim zakonom FBiH, Zakonom o stvarnim pravima, te posebno čl. 83. i 192. ZIP-a. Ističe da je od momenta podnošenja tužbe za bračnu stečevinu i mjeru osiguranja trebao i morao biti obligatorni učesnik u postupku izvršenja kao suvlasnik na nekretninama koje su ušle u izvršenikov udio i na kojima se provodi izvršenje. Također ističe da u daljnjem postupku izvršenja niti jedan sud nije znao ocijeniti apelantov pravni položaj. Ukazuje i da je pokretanje parničnog postupka i donesena mjera osiguranja opravdanje da je apelant kao suvlasnik ujedno i jedinstveni suparničar u postupku, te opravdanje za apelantovo daljnje učešće u postupku izvršenja jer je to određeno materijalnim pravom.
29. Nadalje, apelant ukazuje na član 27. st. 1, 2. i 3. Zakona o stvarnim pravima i čl. 83. i 192. ZIP-a, te smatra da redovni sudovi nisu znali prepoznati pravo preče kupnje koje pripada apelantu u postupku izvršenja kao suvlasniku na bračnoj stečevini koja je obuhvaćena predmetnim izvršenjem, a ne kao treće lice da dalje učestvuje, kako su ga sudovi pogrešno ocijenili. Smatra da mu navedeno garantira i član 252. st. 1. i 3. Porodičnog zakona FBiH. Također ukazuje da ukoliko se utvrdi bračna stečevina, što tuženi nisu osporavali, apelantu kao suvlasniku na predmetu izvršenja pripada pravo na preču kupnju u odnosu na sva lica, uključujući i tražitelja izvršenja. Stoga, smatra da je, s obzirom na član 27. st. 1, 2. i 3. Zakona o stvarnim pravima i član 192. u vezi sa članom 83. ZIP-a, apelantov pravni položaj u postupku izvršenja trebao biti određen kao jedinstveni suparničar, a ne treće lice, posebno imajući u vidu Odluku Ustavnog suda (u apelaciji očitom omaškom navedeno Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine) broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine. Također smatra da je zbog osporene odluke ostao bez ostvarenja svog zakonskog prava na preču kupnju, čime su ga oba suda diskriminirala. Apelant ističe i da osporena odluka ne sadrži niti jednu riječ o pojedinim navodima apelantove žalbe, kao i da je Općinski sud sam po službenoj dužnosti vodio postupak izvršenja, što nije dozvoljeno po zakonu (donošenje zaključka od 11. augusta 2020. godine).
b) Odgovor na apelaciju
30. Kantonalni sud smatra da je Općinski sud u rješenju od 21. januara 2021. godine dao jasne činjenične i pravne razloge za svoju odluku o odbijanju apelantovog prijedloga da kao umješač stupi u ovaj izvršni postupak. U vezi s tim, ukazuje da odredba člana 369. stav 1. ZPP-a propisuje mogućnost stupanja trećeg lica koje ima pravni interes samo u parničnom postupku, te da ni ZIP-om nije propisana mogućnost stupanja umješača u izvršni postupak jer su prava trećeg lica, što apelant i jest, propisana odredbama člana 51, 52. i 53. ovog zakona. Dalje ukazuje da rješenjem Kantonalnog suda od 26. februara 2020. godine nije odlučeno da apelant stječe svojstvo umješača u izvršnom postupku, nego je odlučivano o žalbi na rješenje kojim je u parničnom postupku odbijen prijedlog za određivanje mjere osiguranja. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
31. Tražitelj izvršenja smatra apelantove navode neosnovanim, te da su redovni sudovi na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili zakonski propis. Navodi da apelant ne može imati nikakva prava na predmetnim nekretninama (udjelu) po osnovu bračne stečevine s obzirom na to da je udio koji je pripadao Hajri Dedić-Nakić prodat izvršeniku. Obrazlaže da su tražitelj izvršenja i Hajra Dedić-Nakić prodali svoje udjele izvršeniku za određeni novčani iznos, pa vlasnik predmetnih nekretnina nije ni tražitelj izvršenja, a ni Hajra Dedić-Nakić, nego izvršenik. Tražitelj izvršenja, također, ističe da je smisao podnošenja apelacije odugovlačenje ovog postupka s ciljem da se tražitelj izvršenja osujeti u namirenju. U vezi s tim, ukazuje na pravosnažnu Presudu Općinskog suda broj 17 0 P 012491 09 P 2 od 29. novembra 2013. godine kojom je izvršenik obavezan da tražitelju izvršenja isplati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, te ističe da su u proteklom periodu apelant i Hajra Dedić-Nakić preduzimali niz radnji kako bi se osujetilo namirenje tražitelja izvršenja i kako bi se ovaj izvršni postupak što duže odugovlačio.
32. Izvršenik navodi da su svi apelantovi navodi tačni i da sud donese odluku u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
V. Relevantni propisi
33. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/05, 41/05 – ispravka, 31/14, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/05, 41/05 – ispravka i 31/14) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 252. st. (1) i (3)
(1) Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.
(3) Ukoliko je u zemljišne knjige kao vlasnik stečevine upisan jedan bračni partner, drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa, u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine.
34. Zakon o stvarnim pravima ("Službene novine Federacije BiH" br. 66/13, 100/13, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o stvarnim pravima ("Službene novine Federacije BiH" br. 66/13 i 100/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 27. st. (1), (2) i (3)
Korištenje i raspolaganje stvari
(1) Suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i da se njome koristi srazmjerno svom idealnom dijelu, ne povređujući prava ostalih suvlasnika. Suvlasnik može raspolagati svojim dijelom bez saglasnosti ostalih suvlasnika.
(2) Kad suvlasnik nekretnine prodaje svoj dio, ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(3) Suvlasnik koji ima namjeru prodati svoj suvlasnički dio dužan je putem preporučene pošiljke po pravilima parničnog postupka o dostavi ili putem notara obavijestiti druge suvlasnike o tome navodeći tačne zemljišnoknjižne i katastarske podatke nekretnine, cijenu i ostale uvjete prodaje.
35. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
VI - PRIGOVOR TREĆEG LICA
Član 51. st. (1) i (2)
Pretpostavke za prigovor
(1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.
(2) Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprečava provedbu izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 52.
Odluke suda po prigovoru trećeg lica
(1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.
(2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom.
Član 53.
Upućivanje na parnicu
(1) Upućivanje na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona ne sprečava provedbu izvršenja, niti ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja.
(2) U parnici iz stava 1. člana 52. ovog zakona podnosilac prigovora iz člana 51. ovog zakona može tražiti odlaganje izvršenja pri čemu parnični sud na odgovarajući način primjenjuje odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera osiguranja.
(3) Ukoliko donese rješenje o odlaganju izvršenja parnični sud će odrediti i vrijeme na koje se ono odlaže te ga po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom izvršnom sudu na provođenje.
(4) Izvršni sud će po prijemu rješenja iz stava 3. ovog člana zaključkom odgoditi daljnje izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke kojom parnični sud stavlja van snage rješenje o odgodi izvršenja ili odbacuje tužbu podnosioca prigovora odnosno odbija njegov tužbeni zahtjev. Do nastavka izvršnog postupka preduzete izvršne radnje ostaju na snazi.
(5) Ako prvostepeni parnični sud usvoji tužbeni zahtjev trećeg lica da se izvršenje proglasi nedopuštenim i ukine rješenje o izvršenju, naložit će i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje.
(6) Odlukom o prigovoru trećeg lica koju izvršni sud donese na osnovu stava 2. člana 52. ovog zakona ne dira se u prava tog lica da i nakon te odluke ostvaruje svoja prava protiv tražioca izvršenja odnosno izvršenika u posebnoj parnici.
(7) Treće lice može se koristiti pravima predviđenim stavom 2. ovog člana samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv tražioca izvršenja odnosno izvršenika pokrenuta na osnovu zaključka o upućivanju na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona.
Član 69.
Nepokretnost kao predmet izvršenja
(1) Ukoliko nije drukčije određeno predmet izvršenja može biti samo nepokretnost kao cjelina određena propisima koji uređuju vlasništvo i druga stvarna prava.
(2) Suvlasnički dio nepokretnosti može biti samostalan predmet izvršenja u pogledu kojeg se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovog zakona o izvršenju na nepokretnostima.
(3) U slučaju postupka izvršenja na suvlasničkom djelu, a prema zahtjevu tražioca izvršenja, izvršenika ili drugog suvlasnika, sud će u rješenju o izvršenju odrediti da se na prodaju ponude kako cjelokupna nepokretnost tako i suvlasnički dio koji je predmet izvršenja. U rješenju o izvršenju sud će naznačiti i da će, zavisno od ispunjenja uvjeta iz stava 4. ovog člana, svojim zaključkom iz stava 3. člana 90. ovog zakona odlučiti da li je predmet prodaje cjelokupna nepokretnost ili samo njen suvlasnički dio. U istom rješenju sud će odrediti da se zabilježba izvršenja iz člana 72. ovog zakona odnosi na cjelokupnu nepokretnost.
(4) Ako bi prodajna cijena suvlasničkog dijela nepokretnosti bila znatno viša u slučaju prodaje cjelokupne nepokretnosti, sud će odrediti prodaju cjelokupne nepokretnosti postupajući kao da se radi o zahtjevu suvlasnika za diobu fizički nedjeljive stvari kako je to predviđeno propisima koji uređuju suvlasničke odnose.
(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana suvlasnici koji nisu izvršenici imaju pravo na namirenje u visini svojih suvlasničkih dijelova iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namirenja tražioca izvršenja i drugih lica koje se namiruju u izvršnom postupku te prije naknade troškova izvršnog postupka.
(6) Suvlasnici koji nisu izvršenici imaju pravo zahtijevati da im se stvar koja je predmet izvršenja ustupi ako polože iznos koji odgovara vrijednosti izvršenikovog udjela u toj stvari.
(7) Suvlasnika koji nije izvršenik, a kojem je osporen udio u stvari koja je predmet izvršenja, sud će uputiti na parnicu protiv tražioca izvršenja, a i protiv izvršenika ako i on osporava njegovo pravo da dokaže svoje pravo, osim ako u izvršnom postupku ne može dokazati svoje pravo pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom. Na pokrenutu parnicu kao i na prava suvlasnika da u njoj traže odlaganje postupka izvršenja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se uređuje postupanje suda po prigovoru trećih lica.
(8) Ako suvlasnik iz stava 7. ovog člana može dokazati svoje pravo pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud će postupiti kao da njeno pravo nije osporeno.
(9) Okolnost da je sud u izvršnom postupku uzeo da pravo lica iz stava 7. ovog člana nije osporeno u smislu odredaba tog stava ili stava 8. ovog člana ne utiče na pravo tražioca izvršenja ili izvršenika da svoja prava protiv tog lica ostvaruju u posebnoj parnici.
(10) Odredbe st. od 2. do 9. ovog člana na odgovarajući način se primjenjuju i na vlasnike zajedničke imovine (zajedničari). Ako između izvršenika i ostalih vlasnika zajedničke imovine ne postoji saglasnost o njihovim pravima u zajedničkoj stvari, sud će vlasnika zajedničke imovine koji osporava izvršenikova prava na zajedničku stvar zaključkom uputiti da svoja prava dokazuje u parnici. Na pokrenutu parnicu kao i na prava vlasnika zajedničke imovine da u njoj traže odlaganje postupka izvršenja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se uređuje postupanje suda po prigovoru trećih lica.
(11) Ako je u vezi neke nepokretnosti ili njenog idealnog dijela osnovano pravo plodouživanja, ono može biti samostalni predmet izvršenja s tim da izvršenik može namiriti svoje potraživanje iz plodova koje to pravo daje na osnovu nekog pravnog odnosa (najamnina, zakupnina) u pogledu čega se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovog zakona o izvršenju na pravima.
Napomena: Ustavni sud je Odlukom broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine utvrdio da odredbe člana 69. st. 3. i 4. ZIP-a nisu kompatibilne sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te naložio Parlamentu FBiH da usaglasi navedene odredbe sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Rješenjem Ustavnog suda broj U 10/19 od 8. jula 2021. godine utvrđeno je da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije izvršio Odluku broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine, te je, u skladu sa članom 72. stav (6) Pravila Ustavnog suda, predmetno rješenje dostavljeno Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.
Član 83.
Pravo preče kupovine
(1) Lice koje ima zakonsko ili ugovorno pravo preče kupovine upisano u zemljišnoj knjizi ima prednost pred najpovoljnijim ponuđačem ako odmah po zaključenju nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje uz iste uvjete.
(2) Ako je nepokretnost prodata neposrednom pogodbom sud će pozvati nosioca uknjiženog prava preče kupovine, odnosno nosioca zakonskog prava preče kupovine da se pod prijetnjom gubitka prava u određenom roku izjasni hoće li se tim pravom koristiti.
XIV - IZVRŠENJE NA DIONICI I OSTALIM REGISTRIRANIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA, TE NA ČLANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU
Član 188.
Izvršne radnje
(1) Na dionici izvršenje se provodi pljenidbom dionice, njezinom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja. Izuzetno, dionica se, na prijedlog tražioca izvršenja, a uz saglasnost izvršenika, može prenijeti na tražioca izvršenja u nominalnoj vrijednosti umjesto isplate.
(2) Na udjelu u pravnom licu izvršenje se provodi pljenidbom udjela, njegovom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja.
(3) Izvršne radnje iz ovog člana provode se i kada je ugovorom ili pravilima pravnog lica ograničeno ili zabranjeno raspolaganje dionicama ili udjelima.
Član 191.
Izvršenje na osnivačkom ili drugom udjelu u pravnom licu
(1) Zapljena osnivačkog ili drugog udjela vrši se dostavljanjem rješenja o izvršenju registarskom sudu, odnosno drugom nadležnom registarskom tijelu radi zabilježbe založnog prava.
(2) Odredbe glave XIV i odredbe ovog zakona o izvršenju nad pokretnim stvarima na odgovarajući se način primjenjuju i na izvršenje nad osnivačkim ili drugim udjelom u pravnom licu.
Član 192.
Pravo preče kupovine
Ako drugi dioničari odnosno suosnivači ili sunosioci udjela imaju pravo preče kupovine zasnovano na zakonu, ugovoru ili pravilima pravnog lica, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe člana 83. ovog zakona.
36. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
1. Sudjelovanje umješača
Član 369.
(1) Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci.
(2) Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.
(3) Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom.
(4) Podnesak umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava umješača data na ročištu, prepis tog dijela zapisnika dostavit će se samo onoj stranci koja je s ročišta izostala.
VI. Dopustivost
37. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
38. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
39. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 06 0 P 013241 21 Gži 2 od 3. juna 2021. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda jer je rješenje doneseno 3. juna 2021. godine, a apelacija je podnesena 25. juna 2021. godine, pa proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
40. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
41. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
42. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
43. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
44. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelant kao treće lice izjavio prvo prigovor protiv rješenja o izvršenju, a zatim podnio prijedlog da mu se dopusti da kao umješač na strani izvršenika stupi u predmetni izvršni postupak, smatrajući da su bračna stečevina nekretnine koje čine izvršenikov udjel u "Interkeramika-Euro" i na kojima je određeno izvršenje, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1453/18 od 17. decembra 2019. godine, tačka 29, dostupna na https://advokat-prnjavorac.com).
45. Ustavni sud zapaža da apelant, u suštini, smatra da je osporenom odlukom proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo.
46. U vezi s tim navodima, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
47. Dakle, Ustavni sud se, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na mogućnost da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, tačka 26) upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
48. Ustavni sud zapaža da iz prezentiranih činjenica proizlazi da je u toku izvršni postupak po prijedlogu tražitelja izvršenja na izvršenikovom udjelu u drugom pravnom licu, koji udjel čine nekretnine za koje apelant tvrdi da su bračna stečevina. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Kantonalni sud prilikom donošenja odluke kojom je usvojio mjeru osiguranja i odložio provođenje izvršenja po predmetnom rješenju o izvršenju i rješenju o dosudi na 50% udjela koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro" ukazao da je apelant učinio vjerovatnim pravo po osnovu bračne stečevine na predmetnim nekretninama. Nakon navedene odluke, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nastavio predmetni izvršni postupak u odnosu na 50% osnivačkog udjela koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro", te je donio zaključak o prodaji kojim je odredio prvu prodaju izvršenikovog predmetnog vlasničkog udjela putem usmene javne prodaje. S druge strane, Općinski sud je odbio apelantov prijedlog da mu se dopusti da stupi u predmetni izvršni postupak kao umješač na strani izvršenika, a ta odluka je potvrđena u žalbenom postupku osporenom odlukom Kantonalnog suda. U osporenoj odluci Kantonalni sud je ukazao da ZIP-om nije propisana mogućnost stupanja umješača u izvršni postupak, već su prava trećeg lica, što apelant i jest, propisana odredbama čl. 51, 52. i 53. ZIP-a. Također je ukazao da se na izvršenje na udjelima u pravnom licu primjenjuju odredbe iz glave XIV ZIP-a, a ne odredbe člana 69. istog zakona kojim je propisan postupak izvršenja na izvršenikovim nekretninama.
49. Sagledavajući obrazloženje Kantonalnog suda u kontekstu relevantnih zakonskih odredaba, te standarda ustanovljenih članom 6. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud prilikom odlučivanja bio obavezan da daje jasne i nedvosmislene odgovore na pitanja koja su se otvorila u trenutku kada je apelant tražio da stupi kao treće lice, odnosno kao umješač u predmetni izvršni postupak, tvrdeći da su bračna stečevina nekretnine koje čine izvršenikov osnivački udjel na kojem se provodi izvršenje, da on ima pravo suvlasništva nad njima, te slijedom toga i pravo preče kupnje. Ustavni sud, naime, zapaža da je Kantonalni sud, potvrđujući prvostepeno rješenje kojim je odbijen apelantov prijedlog, ukazao da ZIP-om nije propisana mogućnost stupanja umješača u izvršni postupak, već su prava trećeg lica, što apelant i jest, propisana odredbama čl. 51, 52. i 53. ZIP-a. Navedenim obrazloženjem drugostepenog suda, prema mišljenju Ustavnog suda, uopće nije odgovoreno na apelantove navode, nego je samo formalno odbijen prijedlog bez davanja odgovora na suštinska pitanja koja su postavljena takvim prijedlogom. Pri tome, Kantonalni sud je zauzeo stav da se izvršenje na osnivačkom udjelu mora sprovesti po odredbama glave XIV ZIP-a i odredbama koje reguliraju izvršenje na pokretnim stvarima. Međutim, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud prilikom donošenja svoje odluke morao uzeti u obzir činjenicu da se izvršenikov osnivački udjel u "Interkeramika-Euro" odnosi na nekretnine, te se radi o nekretninama za koje je isti Kantonalni sud prilikom donošenja mjere osiguranja ocijenio da je apelant učinio vjerovatnim pravo na njima po osnovu bračne stečevine. Osim toga, Kantonalni sud je morao uzeti u obzir i odredbu člana 252. stav 1. Porodičnog zakona kojom je propisano da su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Ustavni sud, također, zapaža da Kantonalni sud nije imao u vidu ni relevantne odredbe ZIP-a koje se odnose na izvršenje na nekretninama, a naročito na nekretninama u suvlasništvu koje, između ostalog, sadrže i odredbe koje se tiču prava preče kupovine na čijoj primjeni insistira apelant (čl. 83. i 192. ZIP-a, koje odredbe apelant u apelaciji dovodi u vezu sa članom 252. st. (1) i (3) Porodičnog zakona, i član 27. st. (1), (2) i (3) Zakona o stvarnim pravima).
50. U vezi s tim, Ustavni sud smatra i da je Kantonalni sud, propustivši da apelantov prijedlog sagleda u svjetlu prethodno navedenih odredaba relevantnih zakona, propustio da dovede činjenice konkretnog predmeta i navedene odredbe relevantnih zakona u vezu i s Odlukom Ustavnog suda broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine. Ustavni sud podsjeća da je Odlukom broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine utvrdio da odredbe člana 69. st. 3. i 4. ZIP-a nisu kompatibilne sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te naložio Parlamentu FBiH da usaglasi navedene odredbe sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U navedenoj odluci, Ustavni sud je zaključio da član 69. st. 3. i 4. ZIP-a nije kompatibilan sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer stavlja prekomjeran teret na suvlasnike u odnosu na suvlasnika-izvršenika čiji se dug namiruje u izvršnom postupku prodajom cjelokupne nekretnine, dakle i suvlasničkih dijelova ostalih suvlasnika, što je suprotno standardu proporcionalnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine, tačka 39, dostupna na ). Nije sporno da je Ustavni sud donio Rješenje broj U 10/19 od 8. jula 2021. godine kojim je utvrdio da Parlament FBiH nije izvršio navedenu odluku. Međutim, navedeno ne znači da Kantonalni sud nije trebao uzeti u obzir okolnost da se provodi izvršenje na 50% osnivačkog udjela u pravnom licu koji čine predmetne nekretnine, dakle nekretninama koje su, s obzirom na sadržaj odredbe člana 252. Porodičnog zakona, vrlo moguće u apelantovom suvlasništvu po osnovu bračne stečevine i da bi takvim provođenjem mogao staviti prekomjeran teret na apelanta.
51. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Predstavnički dom Parlamenta FBiH 2. augusta 2021. godine obavijestio Ustavni sud da je na svojoj redovnoj 24. sjednici prihvatio Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Prema Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku, koji je predložen u sklopu dnevnog reda za 24. sjednicu, članom 14. propisano je da se član 69. mijenja i glasi (u relevantnom dijelu): "(3) U slučaju postupka izvršenja na suvlasničkom dijelu, a prema zahtjevu tražitelja izvršenja, izvršenika ili drugog suvlasnika, sud će u rješenju o izvršenju odrediti da se na prodaju ponudi kako cjelokupna nekretnina tako i suvlasnički dio koji je predmet izvršenja samo ako na to izričito pristane suvlasnik nekretnine koji nije izvršenik. Prije donošenja rješenja o izvršenju sud mora pribaviti izričit pristanak suvlasnika nekretnine koji nije izvršenik i u rješenju o izvršenju naznačiti da će svojim zaključkom iz člana 90. stav (3) ovog zakona odlučiti da li je predmet prodaje cjelokupna nekretnina ili samo njen suvlasnički dio. U istom rješenju sud će odrediti da se zabilježba izvršenja iz člana 72. ovog zakona odnosi na cjelokupnu nekretninu. U slučaju da nema izričitog pristanka suvlasnika nekretnine koji nije izvršenik, sud će tražitelju izvršenja zaključkom naložiti da odredi novi predmet izvršenja. (4) Suvlasnici koji nisu izvršenici imaju pravo na namirenje u visini svojih suvlasničkih dijelova iz iznosa dobijenog prodajom stvari prije namirenja tražitelja izvršenja i drugih lica koja se namiruju u izvršnom postupku, a prije naknade troškova izvršnog postupka. […]" (dostupno na internetskoj stranici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH
52. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda da zadatak da tumače i primjenjuju domaće pravo ponajprije imaju nacionalne vlasti, i to sudovi, te da se to osobito odnosi na tumačenje pravila postupka koje daju sudovi, a uloga Evropskog suda se ograničava na utvrđivanje da li su učinci takvog tumačenja u skladu s Evropskom konvencijom (vidi Evropski sud, Ante Baničević i Marija Baničević protiv Hrvatske, odluka od 2. oktobra 2012. godine, stav 30, aplikacija broj 44252/10). Nadalje, Ustavni sud podsjeća i na svoj stav, izražen u odluci donesenoj u postupku iz nadležnosti Ustavnog suda propisanoj članom VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (ocjena kompatibilnosti člana 201. stav 4. Zakona o radu RS sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije), da tumačenje i primjena sporne odredbe u praksi nije zadatak Ustavnog suda, već je to zadatak redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 11/17 od 15. februara 2018. godine, tačka 34, dostupna na ). Stoga, Ustavni sud neće umjesto Kantonalnog suda utvrđivati činjenice i na njih primjenjivati materijalno pravo jer to uostalom i nije zadatak Ustavnog suda, već je to prvenstveno zadatak redovnog suda.
53. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u datim okolnostima konkretnog slučaja arbitrarno tumačio relevantne odredbe ZIP-a na predmetni slučaj, te je na taj način narušena suština apelantovog prava na pravično suđenje zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je neophodno ukinuti osporeno rješenje i predmet vratiti Kantonalnom sudu na ponovno rješavanje pri čemu će Kantonalni sud imati u vidu stavove navedene u ovoj odluci.
54. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud prekršio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
55. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
56. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Kantonalni sud odbio apelantov prijedlog za stupanje u izvršni postupak zanemarujući sve naročite okolnosti predmeta, čime je narušena suština apelantovog prava na pravično suđenje.
57. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
58. U skladu sa članom 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, danom donošenja ove odluke prestaje da važi Odluka Ustavnog suda o privremenoj mjeri broj AP 2279/21 od 15. septembra 2021. godine.
59. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2279/21, rješavajući apelaciju Zlatana Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zlatana Dedića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 P 013241 21 Gži 2 od 3. juna 2021. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Novom Travniku koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Novom Travniku da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Na osnovu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prestaje pravno djelovanje Odluke Ustavnog suda o privremenoj mjeri broj AP 2279/21 od 15. septembra 2021. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zlatan Dedić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Emir Imširević, advokat iz Bihaća, podnio je 25. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 P 013241 21 Gži 2 od 3. juna 2021. godine. Na traženje Ustavnog suda, apelant je 6. jula 2021. godine dopunio apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Postupajući po apelantovom zahtjevu, Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 2279/21 od 15. septembra 2021. godine kojom je usvojio apelantov zahtjev i naložio odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 P 012491 14 I, uz utvrđenje da ta odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda, te Hajre Nakića (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) i "Interkeramike" d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 20. septembra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud, tražitelj izvršenja i izvršenik su u periodu od 23. septembra do 1. oktobra 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju. Općinski sud nije dostavio odgovor u ostavljenom roku.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Izvršni postupak
6. Tražitelj izvršenja je 13. maja 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja na udjelima koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro" d.o.o. Bihać.
7. Odlučujući o prijedlogu, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 17 0 P 012491 14 I od 19. maja 2014. godine kojim je odredio izvršenje na način kako je to predložio tražitelj izvršenja.
8. Odlučujući o prigovoru izvršenika i "Interkeramika-Euro" d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: "Interkeramika-Euro"), Općinski sud je rješenjem od 4. novembra 2016. godine usvojio prigovor "Interkeramika-Euro" i u odnosu na njega obustavio rješenje i ukinuo sve provedene radnje, dok je u cijelosti odbio izvršenikov prigovor kao neosnovan.
9. Kantonalni sud u Bihaću je rješenjem od 31. maja 2017. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje od 4. novembra 2016. godine.
10. Apelant je kao treće lice 12. decembra 2017. godine podnio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju od 19. maja 2014. godine, s prijedlogom da se proglasi nedopuštenim izvršenje na predloženom predmetu i sredstvu izvršenja. Odlučujući o navedenom prigovoru, Općinski sud je Zaključkom broj 17 0 P 012491 14 I od 25. januara 2018. godine uputio apelanta na parnicu radi utvrđivanja nedopuštenosti izvršenja, odnosno ostvarivanja svojih prava.
11. Općinski sud je donio zaključak o prodaji od 1. aprila 2019. godine kojim je utvrđeno da je tražitelju izvršenja kao kupcu za određeni novčani iznos prodat izvršenikov vlasnički – članski udio u "Interkeramika-Euro", bliže opisan u izreci tog rješenja. Nadalje, Općinski sud je donio Rješenje o dosudi broj 17 0 P 012491 14 I od 1. aprila 2019. godine (s ispravkom od 9. aprila 2019. godine) kojim je tražitelju izvršenja kao kupcu za određeni novčani iznos dosuđen izvršenikov vlasnički – članski udio u "Interkeramika-Euro", bliže opisan u izreci tog rješenja, uz nalog registru poslovnih subjekata Općinskog suda da navedeni vlasnički dio upiše na ime tražitelja izvršenja. Međutim, postupajući po žalbama izvršenika i apelanta, Kantonalni sud je Rješenjem broj 06 0 P 013241 19 Gži od 4. decembra 2019. godine usvojio njihove žalbe i ukinuo navedeno rješenje o dosudi s ispravkom i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak, dok je njihove žalbe podnijete protiv zaključka o prodaji odbacio kao nedozvoljene.
Parnični postupak
12. U međuvremenu, apelant je Općinskom sudu podnio tužbu protiv tražitelja izvršenja i izvršenika, te Hajre Dedić-Nakić i "Interkeramika-Euro" radi utvrđenja da bračnu stečevinu apelanta i Hajre Dedić-Nakić s dijelom od po 1/2 čine određene nekretnine, zatim radi promjene upisa prava suvlasništva i suposjeda u odgovarajućim registrima i brisanja upisa na udjelima u registru poslovnih subjekata u izvršenikovu korist na navedenim nekretninama, te da se predmetno izvršenje koje se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 17 0 P 012491 14 I proglasi nedopuštenim na udjelima koji čine imovinu "Interkeramika-Euro", uz djelomično ukidanje predmetnog rješenja o izvršenju i rješenja o dosudi i obustavi izvršnog postupka na 1/2 predmeta izvršenja, te ispravku upisa u zemljišnoj knjizi. Apelant je također podnio i prijedlog za donošenje mjere osiguranja kojom bi se odložilo izvršenje koje se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 17 0 P 012491 14 I.
13. Postupajući u ponovnom postupku po prijedlogu za mjeru osiguranja nakon što je njegova prethodna odluka ukinuta u žalbenom postupku, Općinski sud je Rješenjem broj 17 0 P 090123 19 Mo 2 od 4. septembra 2019. godine odbio apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja, te je apelant obavezan da nadoknadi troškove postupka protivniku predlagatelja, dok je apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen.
14. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je Rješenjem broj 06 0 P 012212 20 Mož 2 od 26. februara 2020. godine uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostepeno rješenje tako što je usvojio mjeru osiguranja i odložio provođenje izvršenja po Rješenju o izvršenju Općinskog suda broj 17 0 P 012491 14 I od 13. maja 2014. godine i Rješenju o dosudi isti broj od 1. aprila 2019. godine na 50% udjela koje izvršenik ima u firmi "Interkeramika-Euro" d.o.o. Bihać do pravosnažnog okončanja parničnog postupka u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda po mjeri osiguranja. Također je odredio da će se to rješenje dostaviti u izvršni predmet Općinskog suda broj 17 0 P 012491 14 I.
15. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da među strankama nije sporno da su apelant i Hajra Dedić-Nakić zaključili brak 21. jula 1999. godine, te da su Hajra Dedić-Nakić i tražitelj izvršenja 16. decembra 2007. godine izvršeniku prodali određene nekretnine (u toku trajanja bračne zajednice). Dalje je naveo da je izvršenik 11. aprila 2014. godine osnovao novi pravni subjekt "Interkeramika-Euro" s osnivačkim kapitalom u stvarima u vrijednosti od 595.091,24 KM, u koju vrijednost su ušle i nekretnine koje su prodate izvršeniku 16. decembra 2007. godine. Na osnovu navedenih činjenica Kantonalni sud je zaključio da je apelant učinio vjerovatnim pravo po osnovu bračne stečevine na nekretninama koje je Hajra Dedić-Nakić kao izvršnikov vlasnik i osnivač unijela kao osnovni kapital prilikom osnivanja "Interkeramika-Euro". U vezi s tim, obrazložio je da apelantove navode ne spori ni Hajra Dedić-Nakić, niti je tražitelj izvršenja (Hajro Nakić) predlagao dokaze kojima bi dokazao da nekretnine koje čine udjele u firmi ,,Interkeramika-Euro" nisu stečene u toku trajanja bračne zajednice između apelanta i Hajre Dedić-Nakić. Prema mišljenju Kantonalnog suda, apelant je dokazao i postojanje drugog uvjeta propisanog članom 269. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odnosno da postoji opasnost da bi bez usvajanja predložene mjere osiguranja protivnik mjere osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje njegovih prava po osnovu stjecanja u toku braka na nekretninama koje čine osnovni kapital u firmi ,,Interkeramika-Euro". U vezi s tim, obrazložio je da je izvršenje koje je usvojeno po prijedlogu tražitelja izvršenja usvojeno upravo na udjelima koje izvršenik ima u firmi "Interkeramika-Euro", a koje ustvari čine i nekretnine za koje apelant tvrdi da je suvlasnik sa 1/1 dijela po osnovu stjecanja u bračnoj zajednici sa Hajrom Dedić-Nakić.
Nastavak izvršnog postupka
16. Općinski sud je zaključkom od 8. maja 2020. godine odgodio izvršenje u ovoj izvršnoj stvari do pravosnažnog okončanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 17 0 P 090123 18 P ili do druge odluke suda.
17. Općinski sud je zaključkom od 11. augusta 2020. godine odredio da se izvršenje u ovoj pravnoj stvari nastavlja u odnosu na 50% udjela koje izvršenik ima u firmi "Interkeramika-Euro". U obrazloženju zaključka Općinski sud je naveo da je zaključkom od 8. maja 2020. godine omaškom u cijelosti odgodio izvršenje, iako je rješenjem Kantonalnog suda o mjeri osiguranja izvršenje odgođeno samo u odnosu na 50% udjela koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro".
18. Zaključkom od 24. augusta 2020. godine Općinski sud je odredio prvu prodaju 50% izvršenikovog osnivačkog udjela u "Interkeramika-Euro" za 8. oktobar 2020. godine.
19. Postupajući po prijedlozima izvršenika i apelanta, Općinski sud je Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 P 012491 14 I od 21. januara 2021. godine odbio prijedloge izvršenika i apelanta (da mu se prizna svojstvo umješača, te da se, imajući u vidu odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 10/19, predmetni izvršni postupak ne može voditi sve dok se ne okonča parnični postupak).
20. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju izvršenikov osnivački udio u "Interkeramika-Euro" čine nekretnine bliže opisane u obrazloženju, koji udio je procijenjen na iznos od 568.960,83 KM od stalnog sudskog vještaka finansijske struke. Dalje je naveo da je apelant podnio prijedlog da mu se omogući učešće u izvršnom postupku kao umješaču, pozivajući se na odredbu člana 369. st. 1. i 2. ZPP-a, kao i na navedeno rješenje Kantonalnog suda. U vezi s tim, ukazao je da je apelant istaknuo da se ovaj izvršni postupak ne može dalje voditi uzimajući u obzir Odluku Ustavnog suda broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine, kojom je utvrđeno da odredbe člana 69. st. 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZIP) nisu kompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) sve dok se ne okonča parnični postupak pred Općinskim sudom broj 17 0 P 090923 18 P koji se vodi radi utvrđenja bračne stečevine jer je izvršenikov zakonski zastupnik Hajra Dedić-Nakić, koja je apelantova supruga. Općinski sud je naveo da je na ročištu pred tim sudom 8. oktobra 2020. godine izvršenikov punomoćnik bio gotovo sadržajno identičan u svom kazivanju kao i apelantov punomoćnik, pritom posebno navodeći spomenutu odluku Ustavnog suda i tvrdeći da se nekretnina mora prodati u cijelosti, a ne na suvlasničkom dijelu s obzirom na to da je zakonska pretpostavka da je apelant na osnovu bračne stečevine suvlasnik sa 1/2 dijela na nekretninama koje čine izvršenikov osnivački udio. Dalje je naveo da izvršenik smatra da sud treba ispitati da li može voditi ovaj postupak do okončanja parničnog postupka, te s obzirom na to da je apelant kao treće lice faktički suvlasnik nekretnina koje čine osnivački udio u "Interkeramika-Euro", on u skladu sa ZIP-om ima pravo preče kupovine nekretnina.
21. Općinski sud je zaključio da prijedlozi izvršenika i apelanta, te prigovori izneseni u njima nisu osnovani. U vezi s tim, obrazložio je da nije osnovan apelantov prijedlog da se apelantu prizna svojstvo umješača u ovom izvršnom postupku. Citirao je odredbu člana 369. st. 1. i 2. ZPP-a, te ukazao da ni u jednoj odredbi ZPP-a, kao niti u jednoj odredbi ZIP-a ne postoji mogućnost da se neko lice pridruži nekoj od stranaka u izvršnom postupku s obzirom na to da je to moguće samo u toku parničnog postupka, odnosno njegovog okončanja po vanrednom pravnom lijeku. Općinski sud je dalje naveo da je rješenjem Kantonalnog suda od 26. februara 2020. godine usvojena mjera osiguranja i odloženo provođenje izvršenja po Rješenju o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 012491 14 I od 13. maja 2014. godine i rješenju o dosudi od 1. aprila 2019. godine na 50% udjela koje izvršenik ima u firmi "Interkeramika-Euro" do pravosnažnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda o mjeri osiguranja. Dalje je naveo da je Općinski sud u ovom predmetu omaškom odgodio izvršenje u cijelosti, ali je tu omašku ispravio zaključkom od 11. augusta 2020. godine kojim je odredio da se izvršenje nastavlja u odnosu na 50% udjela koje izvršenik ima u firmi "Interkeramika-Euro". U vezi s tim, obrazložio je da su zaključci odluke kojima sud upravlja postupkom, te one u smislu ZIP-a ne moraju sadržavati detaljna obrazloženja i protiv njih nije dozvoljen pravni lijek.
22. Općinski sud je naveo da nije sporno da je Ustavni sud ocijenio neustavnim odredbe člana 69. st. 3. i 4. ZIP-a i da je naložio Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlament FBiH) da u roku od šest mjeseci navedene odredbe usaglasi s Ustavom Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Istaknuo je da se odredbe ZIP-a koje su ocijenjene kao neustavne odnose na prodaju nekretnina kao predmet izvršenja i propisivale su da je sud mogao prodati kako cijelu nekretninu tako i suvlasnički dio, pa čak i u slučaju kada neko od suvlasnika nije izvršenik, ukoliko bi prodajna cijena bila znatno viša u slučaju prodaje cjelokupne nekretnine, a pritom postupajući kao da se radi o zahtjevu suvlasnika za diobu fizički nedjeljive stvari, kako je to regulirano propisima koji uređuju suvlasničke odnose. Međutim, prema mišljenju Općinskog suda, izvršenik i apelant gube iz vida da se u konkretnom slučaju izvršenje provodi u skladu sa glavom XIV ZIP-a, konkretno odredbama čl. 187. i 191. kojim je propisano kako se vrši zapljena osnivačkog ili drugog udjela, te da se odredbe glave XIV i odredbe ZIP-a koje reguliraju izvršenja na pokretnim stvarima na odgovarajući način primjenjuju i na izvršenja nad osnivačkim ili drugim udjelom u pravnom licu. Kako se i u konkretnom predmetu radi o prodaji 50% osnivačkog udjela koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro", prema mišljenju Općinskog suda, bez obzira na to što taj udio čine predmetne nekretnine, izvršenje i prodaja osnivačkog udjela ima se provesti prema odredbama ZIP-a iz glave XIV i odredbama koje reguliraju izvršenje i prodaju pokretnih stvari. Stoga je zaključio da pozivanje izvršenika i apelanta na odredbe ZIP-a koje reguliraju prodaju nekretnina u slučajevima kada je nekretnina predmet izvršenja nije zasnovano u zakonu. Dalje je zaključio da iz tih razloga nisu zakonski osnovani ni njihovi navodi da apelant u konkretnom predmetu ima pravo preče kupovine jer to pravo ima samo u slučajevima kada je nekretnina predmet izvršenja, a ne kada je predmet izvršenja osnivački udio ili pokretna stvar.
Osporena odluka
23. Rješenjem Kantonalnog suda broj 06 0 P 013241 21 Gži 2 od 3. juna 2021. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda od 21. januara 2021. godine (kojim je odbijen prijedlog izvršenika i apelanta da mu se prizna svojstvo umješača, te da se predmetni izvršni postupak ne može voditi sve dok se ne okonča parnični postupak).
24. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeno rješenje pravilno i zakonito. U vezi s tim, ukazao je da odredba člana 369. stav 1. ZPP-a propisuje mogućnost stupanja trećeg lica koje ima pravni interes samo u parničnom postupku, dok ZIP-om nije propisana mogućnost stupanja umješača u izvršni postupak, već su prava trećeg lica, što apelant i jest, propisana odredbama čl. 51, 52. i 53. ZIP-a. Dalje je ukazao da je članom 51. ZIP-a propisano da lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja (prigovor trećeg lica) i tražiti da se u tom predmetu izvršenje proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su zahvaćena prava tog lica rješenjem o izvršenju. Istaknuo je da se prigovor može podnijeti do okončanja izvršnog postupka i ne sprečava provođenje izvršenja, osim ako je ovim zakonom drugačije određeno. Kantonalni sud je naveo da je članom 52. ZIP-a propisano da odluku o prigovoru trećeg lica, kad to okolnosti slučaja dopuštaju, donosi sud u izvršnom postupku ili podnositelja prigovora upućuje na parnicu radi ostvarivanja njegovih prava. Dalje je naveo da je članom 53. ZIP-a, u relevantnom dijelu za odluku u ovoj pravnoj stvari, propisano da upućivanje na parnicu trećeg lica ne sprečava provođenje izvršenja niti ostvarivanje potraživanja tražitelja izvršenja i da treće lice u parničnom postupku može tražiti odlaganje izvršenja, u kojem slučaju će parnični sud na odgovarajući način primijeniti odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera osiguranja i odrediti vrijeme odlaganja izvršenja, a odluku o mjeri osiguranja dostaviti izvršnom sudu.
25. Pored navedenog, Kantonalni sud je ukazao da rješenjem od 26. februara 2020. godine nije odlučeno da apelant stječe svojstvo umješača u izvršnom postupku, nego je odlučivano o žalbi na rješenje kojim je u parničnom postupku odbijen prijedlog za određivanje mjere osiguranja, odnosno odlaganja izvršenja po rješenju o izvršenju od 13. maja 2014. godine i rješenju o dosudi od 1. aprila 2019. godine, i to samo na 50% udjela koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro". Iz navedenih razloga, prema mišljenju Kantonalnog suda, neosnovani su žalbeni navodi da su pobijanim rješenjem počinjene povrede ZIP-a i ZPP-a i da relevantne činjenice nisu pravilno i potpuno utvrđene. Pri tome, Kantonalni sud je posebno ukazao da se na izvršenje na udjelima u pravnom licu primjenjuju odredbe iz glave XIV ZIP-a, a ne odredbe člana 69. istog zakona kojim je propisan postupak izvršenja na izvršenikovim nekretninama, kako to pravilno zaključuje i prvostepeni sud. Također je zaključio da je, suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje obrazloženo prema standardima iz odredbe člana 191. stav 4. ZPP-a i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostale žalbene navode Kantonalni sud nije cijenio iz razloga propisanih članom 231. ZPP-a.
Nastavak izvršnog postupka
26. Općinski sud je donio Zaključak o prodaji broj 17 0 P 012491 20 I 2 od 19. augusta 2021. godine kojim je odredio prvu prodaju izvršenikovog zaplijenjenog vlasničkog udjela u "Interkeramika-Euro", i to 50% udjela koje izvršenik ima u navedenoj firmi, koji čine nekretnine bliže opisane u izreci zaključka, putem usmene javne prodaje za 1. oktobar 2021. godine u 9 sati u Općinskom sudu, te je u navedenom zaključku navedena vrijednost osnivačkog udjela, ko može učestvovati kao kupac, pravila javne prodaje i dr.
27. Ustavni sud je, kako je već navedeno, Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 2279/21 od 15. septembra 2021. godine usvojio apelantov zahtjev i naložio odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 17 0 P 012491 14 I, uz utvrđenje da ta odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
28. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je njegovo učešće u predmetnom izvršnom postupku određeno Porodičnim zakonom FBiH, Zakonom o stvarnim pravima, te posebno čl. 83. i 192. ZIP-a. Ističe da je od momenta podnošenja tužbe za bračnu stečevinu i mjeru osiguranja trebao i morao biti obligatorni učesnik u postupku izvršenja kao suvlasnik na nekretninama koje su ušle u izvršenikov udio i na kojima se provodi izvršenje. Također ističe da u daljnjem postupku izvršenja niti jedan sud nije znao ocijeniti apelantov pravni položaj. Ukazuje i da je pokretanje parničnog postupka i donesena mjera osiguranja opravdanje da je apelant kao suvlasnik ujedno i jedinstveni suparničar u postupku, te opravdanje za apelantovo daljnje učešće u postupku izvršenja jer je to određeno materijalnim pravom.
29. Nadalje, apelant ukazuje na član 27. st. 1, 2. i 3. Zakona o stvarnim pravima i čl. 83. i 192. ZIP-a, te smatra da redovni sudovi nisu znali prepoznati pravo preče kupnje koje pripada apelantu u postupku izvršenja kao suvlasniku na bračnoj stečevini koja je obuhvaćena predmetnim izvršenjem, a ne kao treće lice da dalje učestvuje, kako su ga sudovi pogrešno ocijenili. Smatra da mu navedeno garantira i član 252. st. 1. i 3. Porodičnog zakona FBiH. Također ukazuje da ukoliko se utvrdi bračna stečevina, što tuženi nisu osporavali, apelantu kao suvlasniku na predmetu izvršenja pripada pravo na preču kupnju u odnosu na sva lica, uključujući i tražitelja izvršenja. Stoga, smatra da je, s obzirom na član 27. st. 1, 2. i 3. Zakona o stvarnim pravima i član 192. u vezi sa članom 83. ZIP-a, apelantov pravni položaj u postupku izvršenja trebao biti određen kao jedinstveni suparničar, a ne treće lice, posebno imajući u vidu Odluku Ustavnog suda (u apelaciji očitom omaškom navedeno Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine) broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine. Također smatra da je zbog osporene odluke ostao bez ostvarenja svog zakonskog prava na preču kupnju, čime su ga oba suda diskriminirala. Apelant ističe i da osporena odluka ne sadrži niti jednu riječ o pojedinim navodima apelantove žalbe, kao i da je Općinski sud sam po službenoj dužnosti vodio postupak izvršenja, što nije dozvoljeno po zakonu (donošenje zaključka od 11. augusta 2020. godine).
b) Odgovor na apelaciju
30. Kantonalni sud smatra da je Općinski sud u rješenju od 21. januara 2021. godine dao jasne činjenične i pravne razloge za svoju odluku o odbijanju apelantovog prijedloga da kao umješač stupi u ovaj izvršni postupak. U vezi s tim, ukazuje da odredba člana 369. stav 1. ZPP-a propisuje mogućnost stupanja trećeg lica koje ima pravni interes samo u parničnom postupku, te da ni ZIP-om nije propisana mogućnost stupanja umješača u izvršni postupak jer su prava trećeg lica, što apelant i jest, propisana odredbama člana 51, 52. i 53. ovog zakona. Dalje ukazuje da rješenjem Kantonalnog suda od 26. februara 2020. godine nije odlučeno da apelant stječe svojstvo umješača u izvršnom postupku, nego je odlučivano o žalbi na rješenje kojim je u parničnom postupku odbijen prijedlog za određivanje mjere osiguranja. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
31. Tražitelj izvršenja smatra apelantove navode neosnovanim, te da su redovni sudovi na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili zakonski propis. Navodi da apelant ne može imati nikakva prava na predmetnim nekretninama (udjelu) po osnovu bračne stečevine s obzirom na to da je udio koji je pripadao Hajri Dedić-Nakić prodat izvršeniku. Obrazlaže da su tražitelj izvršenja i Hajra Dedić-Nakić prodali svoje udjele izvršeniku za određeni novčani iznos, pa vlasnik predmetnih nekretnina nije ni tražitelj izvršenja, a ni Hajra Dedić-Nakić, nego izvršenik. Tražitelj izvršenja, također, ističe da je smisao podnošenja apelacije odugovlačenje ovog postupka s ciljem da se tražitelj izvršenja osujeti u namirenju. U vezi s tim, ukazuje na pravosnažnu Presudu Općinskog suda broj 17 0 P 012491 09 P 2 od 29. novembra 2013. godine kojom je izvršenik obavezan da tražitelju izvršenja isplati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, te ističe da su u proteklom periodu apelant i Hajra Dedić-Nakić preduzimali niz radnji kako bi se osujetilo namirenje tražitelja izvršenja i kako bi se ovaj izvršni postupak što duže odugovlačio.
32. Izvršenik navodi da su svi apelantovi navodi tačni i da sud donese odluku u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
V. Relevantni propisi
33. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/05, 41/05 – ispravka, 31/14, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/05, 41/05 – ispravka i 31/14) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 252. st. (1) i (3)
(1) Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.
(3) Ukoliko je u zemljišne knjige kao vlasnik stečevine upisan jedan bračni partner, drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa, u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine.
34. Zakon o stvarnim pravima ("Službene novine Federacije BiH" br. 66/13, 100/13, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o stvarnim pravima ("Službene novine Federacije BiH" br. 66/13 i 100/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 27. st. (1), (2) i (3)
Korištenje i raspolaganje stvari
(1) Suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i da se njome koristi srazmjerno svom idealnom dijelu, ne povređujući prava ostalih suvlasnika. Suvlasnik može raspolagati svojim dijelom bez saglasnosti ostalih suvlasnika.
(2) Kad suvlasnik nekretnine prodaje svoj dio, ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(3) Suvlasnik koji ima namjeru prodati svoj suvlasnički dio dužan je putem preporučene pošiljke po pravilima parničnog postupka o dostavi ili putem notara obavijestiti druge suvlasnike o tome navodeći tačne zemljišnoknjižne i katastarske podatke nekretnine, cijenu i ostale uvjete prodaje.
35. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
VI - PRIGOVOR TREĆEG LICA
Član 51. st. (1) i (2)
Pretpostavke za prigovor
(1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.
(2) Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprečava provedbu izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 52.
Odluke suda po prigovoru trećeg lica
(1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.
(2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom.
Član 53.
Upućivanje na parnicu
(1) Upućivanje na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona ne sprečava provedbu izvršenja, niti ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja.
(2) U parnici iz stava 1. člana 52. ovog zakona podnosilac prigovora iz člana 51. ovog zakona može tražiti odlaganje izvršenja pri čemu parnični sud na odgovarajući način primjenjuje odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera osiguranja.
(3) Ukoliko donese rješenje o odlaganju izvršenja parnični sud će odrediti i vrijeme na koje se ono odlaže te ga po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom izvršnom sudu na provođenje.
(4) Izvršni sud će po prijemu rješenja iz stava 3. ovog člana zaključkom odgoditi daljnje izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke kojom parnični sud stavlja van snage rješenje o odgodi izvršenja ili odbacuje tužbu podnosioca prigovora odnosno odbija njegov tužbeni zahtjev. Do nastavka izvršnog postupka preduzete izvršne radnje ostaju na snazi.
(5) Ako prvostepeni parnični sud usvoji tužbeni zahtjev trećeg lica da se izvršenje proglasi nedopuštenim i ukine rješenje o izvršenju, naložit će i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje.
(6) Odlukom o prigovoru trećeg lica koju izvršni sud donese na osnovu stava 2. člana 52. ovog zakona ne dira se u prava tog lica da i nakon te odluke ostvaruje svoja prava protiv tražioca izvršenja odnosno izvršenika u posebnoj parnici.
(7) Treće lice može se koristiti pravima predviđenim stavom 2. ovog člana samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv tražioca izvršenja odnosno izvršenika pokrenuta na osnovu zaključka o upućivanju na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona.
Član 69.
Nepokretnost kao predmet izvršenja
(1) Ukoliko nije drukčije određeno predmet izvršenja može biti samo nepokretnost kao cjelina određena propisima koji uređuju vlasništvo i druga stvarna prava.
(2) Suvlasnički dio nepokretnosti može biti samostalan predmet izvršenja u pogledu kojeg se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovog zakona o izvršenju na nepokretnostima.
(3) U slučaju postupka izvršenja na suvlasničkom djelu, a prema zahtjevu tražioca izvršenja, izvršenika ili drugog suvlasnika, sud će u rješenju o izvršenju odrediti da se na prodaju ponude kako cjelokupna nepokretnost tako i suvlasnički dio koji je predmet izvršenja. U rješenju o izvršenju sud će naznačiti i da će, zavisno od ispunjenja uvjeta iz stava 4. ovog člana, svojim zaključkom iz stava 3. člana 90. ovog zakona odlučiti da li je predmet prodaje cjelokupna nepokretnost ili samo njen suvlasnički dio. U istom rješenju sud će odrediti da se zabilježba izvršenja iz člana 72. ovog zakona odnosi na cjelokupnu nepokretnost.
(4) Ako bi prodajna cijena suvlasničkog dijela nepokretnosti bila znatno viša u slučaju prodaje cjelokupne nepokretnosti, sud će odrediti prodaju cjelokupne nepokretnosti postupajući kao da se radi o zahtjevu suvlasnika za diobu fizički nedjeljive stvari kako je to predviđeno propisima koji uređuju suvlasničke odnose.
(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana suvlasnici koji nisu izvršenici imaju pravo na namirenje u visini svojih suvlasničkih dijelova iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namirenja tražioca izvršenja i drugih lica koje se namiruju u izvršnom postupku te prije naknade troškova izvršnog postupka.
(6) Suvlasnici koji nisu izvršenici imaju pravo zahtijevati da im se stvar koja je predmet izvršenja ustupi ako polože iznos koji odgovara vrijednosti izvršenikovog udjela u toj stvari.
(7) Suvlasnika koji nije izvršenik, a kojem je osporen udio u stvari koja je predmet izvršenja, sud će uputiti na parnicu protiv tražioca izvršenja, a i protiv izvršenika ako i on osporava njegovo pravo da dokaže svoje pravo, osim ako u izvršnom postupku ne može dokazati svoje pravo pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom. Na pokrenutu parnicu kao i na prava suvlasnika da u njoj traže odlaganje postupka izvršenja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se uređuje postupanje suda po prigovoru trećih lica.
(8) Ako suvlasnik iz stava 7. ovog člana može dokazati svoje pravo pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud će postupiti kao da njeno pravo nije osporeno.
(9) Okolnost da je sud u izvršnom postupku uzeo da pravo lica iz stava 7. ovog člana nije osporeno u smislu odredaba tog stava ili stava 8. ovog člana ne utiče na pravo tražioca izvršenja ili izvršenika da svoja prava protiv tog lica ostvaruju u posebnoj parnici.
(10) Odredbe st. od 2. do 9. ovog člana na odgovarajući način se primjenjuju i na vlasnike zajedničke imovine (zajedničari). Ako između izvršenika i ostalih vlasnika zajedničke imovine ne postoji saglasnost o njihovim pravima u zajedničkoj stvari, sud će vlasnika zajedničke imovine koji osporava izvršenikova prava na zajedničku stvar zaključkom uputiti da svoja prava dokazuje u parnici. Na pokrenutu parnicu kao i na prava vlasnika zajedničke imovine da u njoj traže odlaganje postupka izvršenja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se uređuje postupanje suda po prigovoru trećih lica.
(11) Ako je u vezi neke nepokretnosti ili njenog idealnog dijela osnovano pravo plodouživanja, ono može biti samostalni predmet izvršenja s tim da izvršenik može namiriti svoje potraživanje iz plodova koje to pravo daje na osnovu nekog pravnog odnosa (najamnina, zakupnina) u pogledu čega se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovog zakona o izvršenju na pravima.
Napomena: Ustavni sud je Odlukom broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine utvrdio da odredbe člana 69. st. 3. i 4. ZIP-a nisu kompatibilne sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te naložio Parlamentu FBiH da usaglasi navedene odredbe sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Rješenjem Ustavnog suda broj U 10/19 od 8. jula 2021. godine utvrđeno je da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije izvršio Odluku broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine, te je, u skladu sa članom 72. stav (6) Pravila Ustavnog suda, predmetno rješenje dostavljeno Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.
Član 83.
Pravo preče kupovine
(1) Lice koje ima zakonsko ili ugovorno pravo preče kupovine upisano u zemljišnoj knjizi ima prednost pred najpovoljnijim ponuđačem ako odmah po zaključenju nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje uz iste uvjete.
(2) Ako je nepokretnost prodata neposrednom pogodbom sud će pozvati nosioca uknjiženog prava preče kupovine, odnosno nosioca zakonskog prava preče kupovine da se pod prijetnjom gubitka prava u određenom roku izjasni hoće li se tim pravom koristiti.
XIV - IZVRŠENJE NA DIONICI I OSTALIM REGISTRIRANIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA, TE NA ČLANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU
Član 188.
Izvršne radnje
(1) Na dionici izvršenje se provodi pljenidbom dionice, njezinom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja. Izuzetno, dionica se, na prijedlog tražioca izvršenja, a uz saglasnost izvršenika, može prenijeti na tražioca izvršenja u nominalnoj vrijednosti umjesto isplate.
(2) Na udjelu u pravnom licu izvršenje se provodi pljenidbom udjela, njegovom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja.
(3) Izvršne radnje iz ovog člana provode se i kada je ugovorom ili pravilima pravnog lica ograničeno ili zabranjeno raspolaganje dionicama ili udjelima.
Član 191.
Izvršenje na osnivačkom ili drugom udjelu u pravnom licu
(1) Zapljena osnivačkog ili drugog udjela vrši se dostavljanjem rješenja o izvršenju registarskom sudu, odnosno drugom nadležnom registarskom tijelu radi zabilježbe založnog prava.
(2) Odredbe glave XIV i odredbe ovog zakona o izvršenju nad pokretnim stvarima na odgovarajući se način primjenjuju i na izvršenje nad osnivačkim ili drugim udjelom u pravnom licu.
Član 192.
Pravo preče kupovine
Ako drugi dioničari odnosno suosnivači ili sunosioci udjela imaju pravo preče kupovine zasnovano na zakonu, ugovoru ili pravilima pravnog lica, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe člana 83. ovog zakona.
36. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
1. Sudjelovanje umješača
Član 369.
(1) Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci.
(2) Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.
(3) Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom.
(4) Podnesak umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava umješača data na ročištu, prepis tog dijela zapisnika dostavit će se samo onoj stranci koja je s ročišta izostala.
VI. Dopustivost
37. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
38. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
39. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 06 0 P 013241 21 Gži 2 od 3. juna 2021. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda jer je rješenje doneseno 3. juna 2021. godine, a apelacija je podnesena 25. juna 2021. godine, pa proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
40. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
41. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
42. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
43. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
44. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelant kao treće lice izjavio prvo prigovor protiv rješenja o izvršenju, a zatim podnio prijedlog da mu se dopusti da kao umješač na strani izvršenika stupi u predmetni izvršni postupak, smatrajući da su bračna stečevina nekretnine koje čine izvršenikov udjel u "Interkeramika-Euro" i na kojima je određeno izvršenje, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1453/18 od 17. decembra 2019. godine, tačka 29, dostupna na https://advokat-prnjavorac.com).
45. Ustavni sud zapaža da apelant, u suštini, smatra da je osporenom odlukom proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo.
46. U vezi s tim navodima, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
47. Dakle, Ustavni sud se, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na mogućnost da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, tačka 26) upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
48. Ustavni sud zapaža da iz prezentiranih činjenica proizlazi da je u toku izvršni postupak po prijedlogu tražitelja izvršenja na izvršenikovom udjelu u drugom pravnom licu, koji udjel čine nekretnine za koje apelant tvrdi da su bračna stečevina. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Kantonalni sud prilikom donošenja odluke kojom je usvojio mjeru osiguranja i odložio provođenje izvršenja po predmetnom rješenju o izvršenju i rješenju o dosudi na 50% udjela koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro" ukazao da je apelant učinio vjerovatnim pravo po osnovu bračne stečevine na predmetnim nekretninama. Nakon navedene odluke, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nastavio predmetni izvršni postupak u odnosu na 50% osnivačkog udjela koje izvršenik ima u "Interkeramika-Euro", te je donio zaključak o prodaji kojim je odredio prvu prodaju izvršenikovog predmetnog vlasničkog udjela putem usmene javne prodaje. S druge strane, Općinski sud je odbio apelantov prijedlog da mu se dopusti da stupi u predmetni izvršni postupak kao umješač na strani izvršenika, a ta odluka je potvrđena u žalbenom postupku osporenom odlukom Kantonalnog suda. U osporenoj odluci Kantonalni sud je ukazao da ZIP-om nije propisana mogućnost stupanja umješača u izvršni postupak, već su prava trećeg lica, što apelant i jest, propisana odredbama čl. 51, 52. i 53. ZIP-a. Također je ukazao da se na izvršenje na udjelima u pravnom licu primjenjuju odredbe iz glave XIV ZIP-a, a ne odredbe člana 69. istog zakona kojim je propisan postupak izvršenja na izvršenikovim nekretninama.
49. Sagledavajući obrazloženje Kantonalnog suda u kontekstu relevantnih zakonskih odredaba, te standarda ustanovljenih članom 6. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud prilikom odlučivanja bio obavezan da daje jasne i nedvosmislene odgovore na pitanja koja su se otvorila u trenutku kada je apelant tražio da stupi kao treće lice, odnosno kao umješač u predmetni izvršni postupak, tvrdeći da su bračna stečevina nekretnine koje čine izvršenikov osnivački udjel na kojem se provodi izvršenje, da on ima pravo suvlasništva nad njima, te slijedom toga i pravo preče kupnje. Ustavni sud, naime, zapaža da je Kantonalni sud, potvrđujući prvostepeno rješenje kojim je odbijen apelantov prijedlog, ukazao da ZIP-om nije propisana mogućnost stupanja umješača u izvršni postupak, već su prava trećeg lica, što apelant i jest, propisana odredbama čl. 51, 52. i 53. ZIP-a. Navedenim obrazloženjem drugostepenog suda, prema mišljenju Ustavnog suda, uopće nije odgovoreno na apelantove navode, nego je samo formalno odbijen prijedlog bez davanja odgovora na suštinska pitanja koja su postavljena takvim prijedlogom. Pri tome, Kantonalni sud je zauzeo stav da se izvršenje na osnivačkom udjelu mora sprovesti po odredbama glave XIV ZIP-a i odredbama koje reguliraju izvršenje na pokretnim stvarima. Međutim, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud prilikom donošenja svoje odluke morao uzeti u obzir činjenicu da se izvršenikov osnivački udjel u "Interkeramika-Euro" odnosi na nekretnine, te se radi o nekretninama za koje je isti Kantonalni sud prilikom donošenja mjere osiguranja ocijenio da je apelant učinio vjerovatnim pravo na njima po osnovu bračne stečevine. Osim toga, Kantonalni sud je morao uzeti u obzir i odredbu člana 252. stav 1. Porodičnog zakona kojom je propisano da su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Ustavni sud, također, zapaža da Kantonalni sud nije imao u vidu ni relevantne odredbe ZIP-a koje se odnose na izvršenje na nekretninama, a naročito na nekretninama u suvlasništvu koje, između ostalog, sadrže i odredbe koje se tiču prava preče kupovine na čijoj primjeni insistira apelant (čl. 83. i 192. ZIP-a, koje odredbe apelant u apelaciji dovodi u vezu sa članom 252. st. (1) i (3) Porodičnog zakona, i član 27. st. (1), (2) i (3) Zakona o stvarnim pravima).
50. U vezi s tim, Ustavni sud smatra i da je Kantonalni sud, propustivši da apelantov prijedlog sagleda u svjetlu prethodno navedenih odredaba relevantnih zakona, propustio da dovede činjenice konkretnog predmeta i navedene odredbe relevantnih zakona u vezu i s Odlukom Ustavnog suda broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine. Ustavni sud podsjeća da je Odlukom broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine utvrdio da odredbe člana 69. st. 3. i 4. ZIP-a nisu kompatibilne sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te naložio Parlamentu FBiH da usaglasi navedene odredbe sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U navedenoj odluci, Ustavni sud je zaključio da član 69. st. 3. i 4. ZIP-a nije kompatibilan sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer stavlja prekomjeran teret na suvlasnike u odnosu na suvlasnika-izvršenika čiji se dug namiruje u izvršnom postupku prodajom cjelokupne nekretnine, dakle i suvlasničkih dijelova ostalih suvlasnika, što je suprotno standardu proporcionalnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 10/19 od 6. februara 2020. godine, tačka 39, dostupna na ). Nije sporno da je Ustavni sud donio Rješenje broj U 10/19 od 8. jula 2021. godine kojim je utvrdio da Parlament FBiH nije izvršio navedenu odluku. Međutim, navedeno ne znači da Kantonalni sud nije trebao uzeti u obzir okolnost da se provodi izvršenje na 50% osnivačkog udjela u pravnom licu koji čine predmetne nekretnine, dakle nekretninama koje su, s obzirom na sadržaj odredbe člana 252. Porodičnog zakona, vrlo moguće u apelantovom suvlasništvu po osnovu bračne stečevine i da bi takvim provođenjem mogao staviti prekomjeran teret na apelanta.
51. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Predstavnički dom Parlamenta FBiH 2. augusta 2021. godine obavijestio Ustavni sud da je na svojoj redovnoj 24. sjednici prihvatio Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Prema Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku, koji je predložen u sklopu dnevnog reda za 24. sjednicu, članom 14. propisano je da se član 69. mijenja i glasi (u relevantnom dijelu): "(3) U slučaju postupka izvršenja na suvlasničkom dijelu, a prema zahtjevu tražitelja izvršenja, izvršenika ili drugog suvlasnika, sud će u rješenju o izvršenju odrediti da se na prodaju ponudi kako cjelokupna nekretnina tako i suvlasnički dio koji je predmet izvršenja samo ako na to izričito pristane suvlasnik nekretnine koji nije izvršenik. Prije donošenja rješenja o izvršenju sud mora pribaviti izričit pristanak suvlasnika nekretnine koji nije izvršenik i u rješenju o izvršenju naznačiti da će svojim zaključkom iz člana 90. stav (3) ovog zakona odlučiti da li je predmet prodaje cjelokupna nekretnina ili samo njen suvlasnički dio. U istom rješenju sud će odrediti da se zabilježba izvršenja iz člana 72. ovog zakona odnosi na cjelokupnu nekretninu. U slučaju da nema izričitog pristanka suvlasnika nekretnine koji nije izvršenik, sud će tražitelju izvršenja zaključkom naložiti da odredi novi predmet izvršenja. (4) Suvlasnici koji nisu izvršenici imaju pravo na namirenje u visini svojih suvlasničkih dijelova iz iznosa dobijenog prodajom stvari prije namirenja tražitelja izvršenja i drugih lica koja se namiruju u izvršnom postupku, a prije naknade troškova izvršnog postupka. […]" (dostupno na internetskoj stranici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH
52. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda da zadatak da tumače i primjenjuju domaće pravo ponajprije imaju nacionalne vlasti, i to sudovi, te da se to osobito odnosi na tumačenje pravila postupka koje daju sudovi, a uloga Evropskog suda se ograničava na utvrđivanje da li su učinci takvog tumačenja u skladu s Evropskom konvencijom (vidi Evropski sud, Ante Baničević i Marija Baničević protiv Hrvatske, odluka od 2. oktobra 2012. godine, stav 30, aplikacija broj 44252/10). Nadalje, Ustavni sud podsjeća i na svoj stav, izražen u odluci donesenoj u postupku iz nadležnosti Ustavnog suda propisanoj članom VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (ocjena kompatibilnosti člana 201. stav 4. Zakona o radu RS sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije), da tumačenje i primjena sporne odredbe u praksi nije zadatak Ustavnog suda, već je to zadatak redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 11/17 od 15. februara 2018. godine, tačka 34, dostupna na ). Stoga, Ustavni sud neće umjesto Kantonalnog suda utvrđivati činjenice i na njih primjenjivati materijalno pravo jer to uostalom i nije zadatak Ustavnog suda, već je to prvenstveno zadatak redovnog suda.
53. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u datim okolnostima konkretnog slučaja arbitrarno tumačio relevantne odredbe ZIP-a na predmetni slučaj, te je na taj način narušena suština apelantovog prava na pravično suđenje zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je neophodno ukinuti osporeno rješenje i predmet vratiti Kantonalnom sudu na ponovno rješavanje pri čemu će Kantonalni sud imati u vidu stavove navedene u ovoj odluci.
54. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud prekršio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
55. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
56. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Kantonalni sud odbio apelantov prijedlog za stupanje u izvršni postupak zanemarujući sve naročite okolnosti predmeta, čime je narušena suština apelantovog prava na pravično suđenje.
57. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
58. U skladu sa članom 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, danom donošenja ove odluke prestaje da važi Odluka Ustavnog suda o privremenoj mjeri broj AP 2279/21 od 15. septembra 2021. godine.
59. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine