- Sat May 30, 2020 9:17 am
#4136
Evers v. Germany (no. 17895/14), 28.5.2020.
Član 8. Evropske konvencije nije primjenjiv u slučaju osporavanja zabrane kontakta čovjeku koji je seksualno zlostavljao mentalno zaostalu ženu.
Aplikant je seksualno zlostavljao i dobio dijete s mentalno retardiranom kćerkom žene s kojom je živio. Protiv njega je pokrenut krivični postupak zbog seksualnog zlostavljanja osoba nesposobnih za otpor. Žena s invaliditetom smještena je u specijaliziranu stambenu skrb. Okružni sud je imenovao skrbnika i izdao zabranu kontakta aplikantu, koji je želio nastaviti seksualne odnose sa ženom s invaliditetom. Aplikantovu žalbu na zabranu kontakata odbio je Regionalni sud.
Aplikant se, između ostalog, pozvao na povredu člana 8. zbog zabrane kontakta.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da sama činjenica da je aplikant živio u zajedničkom domaćinstvu sa ženom s invaliditetom i bio biološki otac njihovog djeteta u okolnostima konkretnog slučaja ne predstavlja porodičnu vezu koji bi potpala pod zaštitu "porodičnog života".
Što se tiče „privatnog života“, Sud je podsjetio da iako član 8. Evropske konvencije štiti pravo na uspostavljanje i razvoj odnosa s drugim ljudskim bićima i vanjskim svijetom, široka konstrukcija člana 8. ne znači da on štiti svaku aktivnost u kojoj bi osoba mogla pokušati stupiti u kontakt s drugim ljudskim bićima radi uspostavljanja i razvoja takvih odnosa. Sud je istakao da je općenita pretpostavka da je kontakt s drugom osobom temeljni element člana 8. uglavnom pod aspektom
„porodičnog života“. Međutim, Sud je naglasio da se pitanje privatnog života ne pokreće kao
pravilo kada aplikant ne uživa u porodičnom životu u smislu člana 8. u odnosu na osobu s kojom želi uspostaviti kontakt i gdje druga osoba ne dijelio istu želju. To naročito u situaciji kada je osoba s kojom se želi održavati kontakt žrtva ponašanja koje su domaći sudovi ocijenili štetnim.
Član 8. Evropske konvencije nije primjenjiv u slučaju osporavanja zabrane kontakta čovjeku koji je seksualno zlostavljao mentalno zaostalu ženu.
Aplikant je seksualno zlostavljao i dobio dijete s mentalno retardiranom kćerkom žene s kojom je živio. Protiv njega je pokrenut krivični postupak zbog seksualnog zlostavljanja osoba nesposobnih za otpor. Žena s invaliditetom smještena je u specijaliziranu stambenu skrb. Okružni sud je imenovao skrbnika i izdao zabranu kontakta aplikantu, koji je želio nastaviti seksualne odnose sa ženom s invaliditetom. Aplikantovu žalbu na zabranu kontakata odbio je Regionalni sud.
Aplikant se, između ostalog, pozvao na povredu člana 8. zbog zabrane kontakta.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da sama činjenica da je aplikant živio u zajedničkom domaćinstvu sa ženom s invaliditetom i bio biološki otac njihovog djeteta u okolnostima konkretnog slučaja ne predstavlja porodičnu vezu koji bi potpala pod zaštitu "porodičnog života".
Što se tiče „privatnog života“, Sud je podsjetio da iako član 8. Evropske konvencije štiti pravo na uspostavljanje i razvoj odnosa s drugim ljudskim bićima i vanjskim svijetom, široka konstrukcija člana 8. ne znači da on štiti svaku aktivnost u kojoj bi osoba mogla pokušati stupiti u kontakt s drugim ljudskim bićima radi uspostavljanja i razvoja takvih odnosa. Sud je istakao da je općenita pretpostavka da je kontakt s drugom osobom temeljni element člana 8. uglavnom pod aspektom
„porodičnog života“. Međutim, Sud je naglasio da se pitanje privatnog života ne pokreće kao
pravilo kada aplikant ne uživa u porodičnom životu u smislu člana 8. u odnosu na osobu s kojom želi uspostaviti kontakt i gdje druga osoba ne dijelio istu želju. To naročito u situaciji kada je osoba s kojom se želi održavati kontakt žrtva ponašanja koje su domaći sudovi ocijenili štetnim.