- Thu Dec 29, 2016 2:34 pm
#1503
Osnov odgovornosti poslodavca za naknadu štete uzrokovane radnjama drugog zaposlenika
Kada je šteta proizašla iz krivice zaposlenika, osnov odgovornosti poslodavca prema drugom zaposleniku - oštećenom, ne proizlazi iz odredbe člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, nego iz obaveze na naknadu štete pretrpljene na radu i u vezi sa radom propisane odredbama radnopravnog zakonodavstva.
Iz obrazloženja:
Osnovano žalba tužene ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod utvrđivanja odgovornosti tužene u naknadi utužene štete. Naime, odgovornost tužene prvostepeni sud je zasnovao na odredbi člana 172 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima koja propisuje odgovornost pravnog lica za štetu koju radnik uzrokuje trećoj osobi na radu ili u vezi sa radom. Pri primjeni materijalnog prava, prvostepeni sud se očigledno rukovodio činjenicom da je za tužitelja nastala šteta usljed krivice zaposlenika tužene koji je upravljajući putničkim vozilom u vlasništvu tužene, izazvao saobraćajnu nezgodu. Međutim, sud nije imao u vidu činjenicu da je u vrijeme štetnog događaja, tužitelj bio na službenom putovanju po nalogu tužene i da u štenom događaju u odnosu na tuženu nema status trećeg lica, bez obzira što je uzročnik štete drugi zaposlenik tužene. Tužitelj je štetu pretrpio na radu i u vezi sa radom za koju odgovara poslodavac po odredbi člana 70 stav 6 Zakona o radu u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH br. 7/05 sa izmjenama). Stoga se odgovornost tužene u konkretnom sporu ne može vezivati za radnje drugog zaposlenika koji je štetu skrivio, nego za zakonsku obavezu poslodavca na naknade štete pretrpljene na radu i u vezi sa radom. Uzročno posljedična veza između radnji zaposlenika koji je upravljao vozlom u vlasništvu tužene nema značaja u ovom sporu i relevantna je isključivo ukoliko tužena postavi regresni zahtjev prema licu koje je štetu uzrokovalo.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 019364 15 Gž od 12.02.2016. godine)
izvor: https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html
Kada je šteta proizašla iz krivice zaposlenika, osnov odgovornosti poslodavca prema drugom zaposleniku - oštećenom, ne proizlazi iz odredbe člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, nego iz obaveze na naknadu štete pretrpljene na radu i u vezi sa radom propisane odredbama radnopravnog zakonodavstva.
Iz obrazloženja:
Osnovano žalba tužene ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod utvrđivanja odgovornosti tužene u naknadi utužene štete. Naime, odgovornost tužene prvostepeni sud je zasnovao na odredbi člana 172 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima koja propisuje odgovornost pravnog lica za štetu koju radnik uzrokuje trećoj osobi na radu ili u vezi sa radom. Pri primjeni materijalnog prava, prvostepeni sud se očigledno rukovodio činjenicom da je za tužitelja nastala šteta usljed krivice zaposlenika tužene koji je upravljajući putničkim vozilom u vlasništvu tužene, izazvao saobraćajnu nezgodu. Međutim, sud nije imao u vidu činjenicu da je u vrijeme štetnog događaja, tužitelj bio na službenom putovanju po nalogu tužene i da u štenom događaju u odnosu na tuženu nema status trećeg lica, bez obzira što je uzročnik štete drugi zaposlenik tužene. Tužitelj je štetu pretrpio na radu i u vezi sa radom za koju odgovara poslodavac po odredbi člana 70 stav 6 Zakona o radu u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH br. 7/05 sa izmjenama). Stoga se odgovornost tužene u konkretnom sporu ne može vezivati za radnje drugog zaposlenika koji je štetu skrivio, nego za zakonsku obavezu poslodavca na naknade štete pretrpljene na radu i u vezi sa radom. Uzročno posljedična veza između radnji zaposlenika koji je upravljao vozlom u vlasništvu tužene nema značaja u ovom sporu i relevantna je isključivo ukoliko tužena postavi regresni zahtjev prema licu koje je štetu uzrokovalo.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 019364 15 Gž od 12.02.2016. godine)
izvor: https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html