- Tue Jun 29, 2021 3:20 pm
#4733
Komunikacijska strategija VSTV BiH
1. UVOD
Uloga pravosuđa u modernim i demokratskim društvima je šira i značajnija od one koja joj je namijenjena uobičajenom podjelom uloga u okviru matrice koju čine zakonodavna, izvršna i sudska vlast. U svijetu koji svakim danom postaje sve izazovnije mjesto, pravosuđe mora ostati garant vladavine prava, kao i mehanizam oživotvorenja tog civilizacijskog principa na kome počiva demokratija.
Bosna i Hercegovina (BiH) je svoje ključno strateško opredjeljenje definisala svojim evropskim putem, a poglavlje koje se odnosi na pravosuđe i osnovna prava, u tom kontekstu, igra jednu od ključnih uloga u procesu pridruživanja Evropskoj uniji (EU). Međutim, ne treba zaboraviti da je vladavina prava civilizacijska tekovina koja, neprestano i u kontinuitetu, mora biti u fokusu pravosudnog sistema.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (u daljem tekstu: VSTV BiH) u tom smislu, ima jednu od ključnih uloga. Kao krovna pravosudna institucija, VSTV BiH ima obavezu i odgovornost izgradnje nezavisnog, nepristranog, profesionalnog i transparentnog pravosuđa, učvršćujući tako vladavinu prava i povjerenje javnosti u rad pravosuđa. Upravo je transparentnost pravosuđa neophodan uslov izgradnje povjerenja javnosti u njegov rad. Javnost, stoga, mora biti u mogućnosti da pristupi tačnim, provjerenim, ažurnim i razumljivim informacijama o radu i funkcionisanju pravosuđa, koje trebaju biti legislativno i institucionalno zagarantovane. Pri tome se, razumljivo, mora voditi računa o zaštiti garantovanih prava i pravnih interesa pojedinca, te pronaći, često, vrlo fluidan balans između interesa javnosti i pojedinca. Zbog toga, planska i kontinuirana komunikacija pravosuđa sa javnošću doprinosi kreiranju dobrih praksi tačnog, blagovremenog i ažurnog informisanja javnosti, sa jedne strane, te zaštite legitimnih pravnih interesa pojedinca, sa druge strane.
Ova komunikacijska strategija, stoga, ima ambiciju da, pored utvrđivanja ciljeva, poruka i principa komunikacije, kao i definisanja ciljnih grupa i komunikacionih kanala VSTV-a BiH, dâ strateški okvir i smjernice za unapređenje transparentnosti sudskog i tužilačkog sistema u BiH. Takođe, njen cilj je da definiše okvir interne komunikacije unutar institucije VSTV-a BiH, te kreira mehanizme disperzije ovlaštenja za komuniciranje sa javnošću putem medija, kao temelja decentralizacije komunikacije bosanskohercegovačkog (bh.) pravosuđa sa javnošću, kao i da stvori preduslove za unaprjeđenje kapaciteta za krizno komuniciranje.
VSTV BiH će, kao institucija, usmjeravati komunikacijske programe i aktivnosti definisane ovim dokumentom, kao „kišobran strategijom“ za cjelokupno pravosuđe. Dakle, neophodno je naglasiti da cjelokupna pravosudna zajednica, uključujući nosioce pravosudnih funkcija, strukovna udruženja, centre za edukaciju sudija i tužilaca, treba da uzme aktivno učešće u informisanju i edukovanju javnosti o pravosudnim temama, kako bi se, u konačnici, vratilo i ponovo izgradilo povjerenje građana u pravosudne institucije.
1.1. Razlozi usvajanja Komunikacijske strategije
Osnovni razlog izrade i usvajanja Komunikacijske strategije VSTV-a BiH je uspostavljanje unaprjeđene, djelotvorne i dvosmjerne komunikacije, kojom će se osigurati nesmetan protok informacija kroz međusobno uvažavanje i poštovanje svih sudionika u komunikaciji. Realizacija Komunikacijske strategije će doprinijeti kreiranju preduslova za promociju i realizaciju strateških ciljeva VSTV-a BiH u smislu aktivnog promovisanja vizije, misije i strateških ciljeva institucije, povećanja nivoa znanja interesnih grupa o radu, funkciji i nadležnostima VSTV-a, osiguranja boljeg protoka informacija između semi-internih i eksternih ciljnih grupa i unaprjeđenja postojećih komunikacijskih kapaciteta.
Komunikacijska strategija će, takođe, kroz definisanje strateškog okvira i definisanih smjernica, doprinijeti daljem unaprjeđenju komunikacije unutar pravosudnog sistema, kako i komunikacije između pravosudnih institucija u BiH i javnosti.
1.2. Pojam i značaj strateškog dokumenta
Značaj Komunikacijske strategija se, teorijski i praktično, ogleda u svim prednostima koje strateški pristup rješavanju problema ima nad neplanskim i ad hoc pristupom. Kroz definisanje opštih i specifičnih ciljeva koji se žele postići u određenom segmentu, pred individuu ili instituciju koja definiše strateški okvir, postavljaju se, precizni i ključni, ciljani zadaci. To, prije svega, određuje plan daljeg djelovanja u ciljanom segmentu, determiniše metodologiju rada, precizira subjekte koji su, direktno ili indirektno, involvirani u procese, te omogućava praćenje napretka i evaluaciju uspješnosti u realizaciji definisanih ciljeva.
Komunikacijska strategija je, stoga, planski okvir uspostavljanja i jačanja komunikacijskih kapaciteta institucije, baziran na analizi trenutnih slabosti i prijetnji, te institucionalnih snaga i prednosti, s ciljem definisanja strateških ciljeva komunikacije, prepoznavanja ciljnih javnosti i preciziranja komunikacijskih kanala, radi širenja ključnih poruka koje se žele komunicirati sa javnošću.
1.3. Svrha komunikacije
Univerzalno shvatanje transparentnosti, kao osnovnog principa rada pravosuđa i temeljnog preduslova za povjerenje javnosti u njegov rad, jedna je od glavnih karakteristika vladavine prava. Transparentnost, kao principijelan odnos prema interesu javnosti da bude upoznata sa ključnim informacijama o radu pravosuđa, oživotvoruje se kroz tačne, provjerene i ažurne informacije o radu sudova i tužilaštava, lako dostupne informacije građanima u pogledu modusa rada pravosudnih organa i načina ostvarivanja prava pred sudom, kao i kroz kontinuiranu i otvorenu komunikaciju sa medijima, nevladinim organizacijama i drugim subjektima koji imaju legitiman interes da budu informisani o radu pravosuđa, kao i kroz kvalitetne i jasno obrazložene sudske odluke.
Svrha planske i aktivne komunikacijep ravosudnih institucija je, stoga, da osigura da korisnici usluga pravosuđa i zainteresovana javnost budu upoznati sa suštinom pravosudnog sistema, njegovim značajem, kao i naporima koji se preduzimaju u pogledu osiguranja vladavine prava. Adekvatno i strateško upravljanje procesima komuniciranja, kako u pogledu interne, tako i u pogledu eksterne komunikacije, od ključnog je značaja u pogledu unaprjeđenja poslovnih procesa u pravosudnim institucijama, te preveniranju i upravljanjem kriznim situacijama.
1.4. Strateški i pravni okvir
„Velika povelja sudija“ u 14. načelu nalaže da pravda mora biti transparentna i da se informacije o radu pravosudnog sistema moraju objaviti. Sa druge strane, Mišljenjem Konsultativnog vijeća evropskih tužilaca oni se ohrabruju da, putem medija, redovno informišu javnost o njihovim aktivnostima i rezultatima, te definiše da bi aktivnosti tužilaca trebale težiti promovisanju i očuvanju transparentnosti i povjerenja javnosti u tužilački rad. Pored toga, Komitet ministara Vijeća Evrope je, još 2003. godine, državama članicama Vijeća dao Preporuke u pogledu obezbjeđivanja informacija putem medija koje se odnose na krivične postupke, definišući, pri tom, 18 principa za komuniciranje sa javnošću putem medija.
Takođe, ne treba izgubiti iz vida ni Rezoluciju Evropske mreže sudskih vijeća (ENCJ) o transparentnosti i pristupu pravdi Evropske mreže sudskih vijeća (ENCJ) iz maja 2009. godine, koja govori o tome da otvoren i transparentan pravosudni sistem, između ostalog, čini mogućnost svake osobe, bez obzira na porijeklo i sposobnosti, da pristupi pravdi, kao i karakteristika da je legislativa dostupna i jasno razumljiva, te da se svi postupci okončavaju u razumnom vremenu i u okviru razumnih troškova, i da su sudske odluke jasno obrazložene i učinjene javnim.
Izuzetan značaj za ovaj segment, bez sumnje, ima i Vodič za komunikaciju sa medijima i javnošću Evropske komisije za efikasnost pravde (CEPEJ), koji definiše svrhu sudske komunikacije, sredstva komunikacije i vrste komunikacije, te daje zaključke i preporuke, koji su bili od naročite važnosti za izradu ovog dokumenta.
Segment transparentnosti bh. pravosuđa, odnosno trenutni nedostaci u tom pogledu, bio je, između ostalog, u fokusu Peer Review preporuka, te Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU, kao i Analitičkog izvještaja uz spomenuto mišljenje .
Sve navedeno, pored nacionalnog zakonodavstva koje, direktno ili posredno, definiše pitanje pristupa informacijama pod kontrolom javnih organa, predstavlja jasan okvir za iniciranje pitanja planske komunikacije pravosuđa sa javnošću, te sistemsko rješavanje ovog pitanja na nivou VSTV-a BiH, ali i kreiranja strateških smjernica za cjelokupno pravosuđe.
1.5. Analiza trenutnog stanja u segmentu transparentnosti
Osnovu za izradu Komunikacijske strategije, te definisanje strateškog okvira, predstavlja analiza institucionalnih snaga, slabosti, prilika i prijetnji u segmentu transparentnosti, što je, djelimično, definisano i srednjoročnim planom rada VSTV-a BiH za period od 2020. do 2022. godine.
Kad je u pitanju kapacitiranost pravosudnih institucija za kontinuiranu, plansku i proaktivnu komunikaciju sa javnošću, taj segment je bio predmet dodatnog analitičkog rada, kao i iskustvenog saznanja stečenog kroz niz aktivnosti i projekata koji je VSTV BiH provodio i trenutno provodi, i koji su se, djelimično, odnosili i na ovaj segment unaprjeđenja kvaliteta pravosuđa.
Snage
Resursi: VSTV BiH
• Motivisan i stručan kadar
• Osigurano stabilno finansiranje funkcionisanja institucije VSTV-a BiH iz budžeta BiH, te finansiranje izvršavanja dijela nadležnosti iz donatorskih sredstava
• Kvalitetni materijalno-tehnički uslovi rada
Pravosudne institucije
• Osigurano stabilno finansiranje funkcionisanja pravosudnih institucija iz budžeta BiH, Brčko Distrikta BiH, entitetskih i kantonalnih budžeta
Organizacija: VSTV BiH
• Dobra koordinacija i komunikacija sa domaćim i međunarodnim institucijama i organizacijama
• Fleksibilnost institucije i sposobnost brzog prilagođavanja potrebama pravosuđa
Pravosudne institucije
• Kontinuirana komunikacija sa VSTV-om BiH
• Definisana struktura i hijerarhija odlučivanja
Rezultati rada: VSTV BiH
• Blagovremena realizacija aktivnosti, u skladu sa zakonskim obavezama i propisanim procedurama, i visok stepen postizanja planiranih rezultata
• Kontinuiran doprinos ostvarenju ciljeva definisanih strateškim dokumentima u domenu pravosuđa
Pravosudne institucije
• Organizacija rada na predmetima u skladu sa pozitivnim propisima, strateškim planovima i planovima rješavanja predmeta u sudovima
Slabosti
Resursi: VSTV BiH
• Ograničena finansijska sredstva u smislu provođenja kampanja za informisanje javnosti, istraživanja javnog mnijenja i analize izvještavanja medija
• Postojanje otpora prema saradnji sa medijima i nepoznavanje ili neuvažavanje značaja komunikacije između pravosuđa i javnosti
• Neplanski i nekoordinisani istupi članova VSTV-a BiH, koji imaju individualni (lični) karakter, ali mogu imati dalekosežne posljedice po imidž institucije i sistema u cjelini
Pravosudne institucije
• Nepovoljna kadrovska struktura većine sudova u segmentu odnosa sa javnošću, kao i nedovoljna kadrovska osposobljenost svih pravosudnih institucija u pogledu proaktivne i kontinuirane komunikacije, te u pogledu kriznog komuniciranja
• Postojanje otpora prema saradnji sa medijima i nepoznavanje ili neuvažavanje značaja komunikacije između pravosuđa i javnosti
• Ograničena finansijska sredstva u smislu provođenja kampanja za informisanje javnosti
Organizacija: VSTV BiH
• Zakonom definisana struktura VSTV-a BiH, kao kolektivnog organa, koja nužno utiče na način donošenja odluka, definisanje politika, te zauzimanje stavova o pitanjima od interesa za pravosuđe, što se reflektuje na ažurno izvještavanje javnosti
• Sistem interne razmjene informacija nije detaljno normiran
Pravosudne institucije
• Nerazvijen sistem interne razmjene informacija vezanih za rad pojedinačnih sudija/sudskih vijeća/tužilaca
• Nepostojanje prakse kontinuirane i proaktivne komunikacije sa građanima putem medija (npr. godišnje konferencije za predstavnike medija)
• Nepostojanje prakse organizovanja događaja koji javnosti približavaju način funkcionisanja pravosuđa (npr. dani otvorenih vrata)
• Nedovoljna kadrovska osposobljenost za krizno komuniciranje
Prilike
Političke: VSTV BiH
• Dostupnost instrumenata pomoći u okviru procesa pridruživanja EU, kao i dostupnost donatorskih sredstava drugih donatora na bilateralnoj osnovi
• Kontinuiran dijalog sa predstavnicima EU
• Podrška međunarodnih organizacija
Pravosudne institucije
• Dostupnost instrumenata pomoći u okviru procesa pridruživanja EU putem VSTV-a BiH
• Dostupnost podrške međunarodnih organizacija
Ekonomske: VSTV BiH
• Redovno finansiranje VSTV-a BiH iz budžeta BiH
• Mogućnost pristupa donatorskim sredstvima
Pravosudne institucije
• Redovno finansiranje iz budžeta BiH, entiteta, Brčko distrikta BiH
• Dostupnost instrumenata pomoći drugih međunarodnih donatora putem VSTV-a BiH
Socijalne i društvene: VSTV BiH
• Pružanje informacija o radu VSTV-a BiH i pravosuđa u BiH
• Uspostavljanje partnerskih odnosa sa organizacijama civilnog društva
• Uspostavljanje partnerskih odnosa sa medijima
• Nadgradnja prakse neposrednog informisanja javnosti o pravosudnim temama od posebnog interesa javnosti
Pravosudne institucije
• Pružanje informacija o radu suda/tužilaštva
• Uspostavljanje partnerskih odnosa sa organizacijama civilnog društva
• Uspostavljanje partnerskih odnosa sa medijima
Tehnološke: VSTV BiH
• Uspostavljen jedinstveni pravosudni informacioni sistem koji se kontinuirano unaprjeđuje, čime je omogućeno raspolaganje kvalitetnim, ažurnim i tačnim podacima, neophodnim za upravljanje pravosudnim sistemom
• Dalja informatizacija pravosuđa u smjeru elektronskog poslovanja i komunikacije pravosudnih institucija i stranaka u postupku
• Dostupnost sudske prakse i ostalih relevantnih pravnih informacija za nosioce pravosudnih funkcija
Pravosudne institucije
• Uspostavljen sistem unificiranih Internet stranica pravosudnih institucija sa jedinstvenom web arhitekturom, što omogućava lako pretraživanje informacija
• Dostupnost društvenih mreža za efikasnu i ažurnu komunikaciju o radu pravosudnih institucija.
Prijetnje
Političke: VSTV BiH
• Neodmjerene kritike pojedinih predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti u pogledu slabosti pravosuđa, čime se vrši nelegitimni pritisak na instituciju.
Pravosudne institucije
• Način odobravanja i usvajanja budžeta pravosudnih institucija
Ekonomske: VSTV BiH
• Nedovoljna finansijska sredstva iz budžeta za finansiranje ukupnog rada VSTV-a BiH
Pravosudne institucije
• Nedovoljna finansijska sredstva iz budžeta za finansiranje unaprjeđenja kadrovskih kapaciteta za proaktivnu komunikaciju sa medijima, te za organizaciju događaja koji imaju za cilj upoznavanje sa rezultatima rada institucije i približavanje javnosti načina funkcionisanja pravosuđa
Socijalne i društvene: VSTV BiH
• Nepovjerenje javnosti u rad VSTV-a BiH
• Nezadovoljstvo javnosti izraženo kroz socijalne nemire
• Mediji često, tražeći senzaciju a ne informaciju, nisu zainteresovani za izvještavanje o pravosuđu, koje je utemeljeno na poštovanju osnovnih postulata novinarske profesije, objektivnosti i nepristranosti
Pravosudne institucije
• Nepovjerenje javnosti uslijed nedovoljnog stepena efikasnosti pravosuđa, kao i neujednačene sudske prakse
• Nezadovoljstvo javnosti izraženo kroz socijalne nemire
• Mediji često, u potrazi za senzacijom, nisu zainteresovani za izvještavanje o pravosuđu, koje je utemeljeno na poštovanju osnovnih postulata novinarske profesije, objektivnosti i nepristranosti
Tehnološke: VSTV BiH
• Nepostojanje strategije za razvoj informacionog društva na nivou BiH
• Održavanje informacione infrastrukture u pravosudnim institucijama, kao i finansiranje aktivnosti na unaprjeđenju efikasnosti, kvaliteta, integriteta i transparentnosti pravosuđa iz donatorskih sredstava uslijed nedostatnosti redovnog finansiranja iz budžeta
Pravosudne institucije
• Održavanje informacione infrastrukture u pravosudnim institucijama, kao i finansiranje aktivnosti na unaprjeđenju efikasnosti, kvaliteta, integriteta i transparentnosti pravosuđa iz donatorskih sredstava uslijed nedostatnosti redovnog finansiranja iz budžeta
2. STRATEŠKI CILJEVI
Generalno gledajući, realizacija osnovnih strateških ciljeva treba da osigura potpuno razumijevanje i jedinstven pristup u ispunjavanju mandata VSTV-a BiH i obaveza koje cjelokupno pravosuđe ima u odnosu prema korisnicima njihovih usluga i javnosti uopšte.
Navedeno predstavlja okosnicu ciljeva koji se žele postići Komunikacijskom strategijom. Naime, komunikacijskim aktivnostima potrebno je povećati nivo svijesti ključnih aktera o funkcionisanju pravosuđa u BiH i potrebi daljeg razvijanja i usklađivanja sa standardima EU.
Neophodno je da se građanima približi način funkcionisanja pravosudnih institucija, tok reformskog procesa, izazovi i ograničenja sa kojima se pravosuđe susreće u svom svakodnevnom radu i u procesu usklađivanja sa međunarodnim standardima, kao i mogućnosti koje stoje na raspolaganju kako bi se pravosuđe kretalo putem progresa.
Takođe je potrebno istaći potrebu za snažnom podrškom javnosti radu pravosudnih institucija i reformskom procesu. Vizija Komunikacijske strategije se oslikava u dva krovna zadatka, koji predstavljaju strateške odrednice za definisanje osnovnih i specifičnih ciljeva:
• Postizanje pune transparentnosti rada VSTV-a BiH i cjelokupnog pravosuđa;
• Unaprjeđenje povjerenja javnosti u sistem pravosuđa u BiH.
Da bi korisnici usluga pravosuđa, te najšira javnost, mogli da osjete istinsku korist od ovako definisane vizije Komunikacijske strategije, neophodno je utvrditi strukturu osnovnih i specifičnih ciljeva, kako bi se strateško opredjeljenje konkretizovalo i kako bi se kreirali preduslovi za evaluaciju provođenja Strategije.
Struktura osnovnih i specifičnih ciljeva Komunikacijske strategije je predstavljena u donjoj tabeli:
Osnovni i specifični ciljevi:
1. Unaprijediti komunikaciju VSTV-a BiH i pravosudnih institucija u BiH sa medijima, javnošću te korisnicima usluga pravosudnih institucija
1.1. Unaprijediti sistem ovlašćenja i odgovornosti za komunikaciju sa javnošću u cilju unaprjeđenja transparentnosti rada VSTV-a BiH i pravosudnih institucija u BiH;
1.2. Unaprijediti kontinuiranu međuinstitucionalnu saradnju sa pravosudnim institucijama i partnerskim institucijama/organizacijama/međunarodnim subjektima;
1.3. Definisati sistem obaveza i odgovornosti za internu komunikaciju u okviru VSTV-a BiH;
1.4. Unaprijediti komunikaciju VSTV-a BiH i pravosudnih institucija putem društvenih mreža te putem drugih vidova interaktivne komunikacije;
1.5. Unaprijediti kapacitete nadležnog osoblja VSTV-a BiH i pravosudnih institucija u BiH za komunikaciju sa medijima, javnošću te korisnicima usluga pravosudnih institucija, kao i kapacitete za krizno komuniciranje.
2. Unaprijediti dostupnost informacija o radu VSTV-a BiH i pravosudnih institucija u BiH stručnoj i široj javnosti
2.1. Osigurati blagovremeno, tačno i kvalitetno dijeljenje informacija sa svim ciljnim grupama;
2.2. Podići svijest medija, nevladinih organizacija i šire javnosti o nadležnostima i ograničenjima VSTV-a BiH u pravosudnom sistemu;
2.3. Omogućiti kontinuiranu dostupnost pouzdanih statističkih i kvalitativnih podataka o radu pravosudnih institucija zainteresovanoj stručnoj i široj javnosti.
Kad su u pitanju osnovni ciljevi, isti su usklađeni sa strateškim programima iz drugih strateške oblasti i dokumenta.
Sa druge strane, kad su u pitanju specifični ciljevi, istima su razrađeni i preciznije postavljeni segmenti obuhvaćeni osnovnim ciljevima.
Specifični cilj 1.1, koji se odnosi na izgradnju sistema ovlašćenja i odgovornosti za komunikaciju sa javnošću, radi podizanja transparentnosti rada VSTV-a BiH i bh. pravosuđa, će se postići kroz jasno definisanje ovlašćenja i odgovornosti članova Vijeća, rukovodstva Sekretarijata, šefova odjela, rukovodilaca projekata, predsjednika sudova i glavnih tužilaca u pogledu dijeljenja informacija sa stručnom i najširom javnošću. Da bi komunikacija sa partnerima dala očekivane rezultate, ona prije svega mora biti kontinuirana, blagovremena i jasno strukturirana. Zbog toga, s ciljem postizanja specifičnog cilja 1.2. strategijom će se definisati ko su najznačajniji „institucionalni“ partneri VSTV-a BiH (unutardržavni i međunarodni), te utvrditi okvir za kontinuiranu komunikaciju na strateškom i operativnom nivou.
Kako bi VSTV BiH blagovremeno i kvalitetno izvršavao svoje obaveze i provodio svoje nadležnosti, radi postizanja specifičnog cilja 1.3. utvrditi će se sistem obaveza i odgovornosti za internu komunikaciju u okviru VSTV-a BiH.
Imajući u vidu da različite društvene mreže, te drugi vidovi interaktivne komunikacije, postaju dominantan komunikacioni kanal, strategijom će se, s ciljem postizanja specifičnog cilja 1.4, definisati sistem obaveza i odgovornosti za komunikaciju putem društvenih mreža te putem drugih vidova interaktivne komunikacije.
Pouzdaniji i kvalitetniji odnos sa medijima i širom javnošću će se postići kroz specifičnu edukaciju, te transfer znanja i dobrih praksi uporednih sistema za komunikaciju pravosuđa sa medijima i unaprjeđenje internih kapaciteta u VSTV-u BiH i pravosudnim institucijama, čime će doći do postizanja specifičnog cilja 1.5.
Takođe, kroz implementaciju ove strategije definisaće se preduslovi i mehanizmi za blagovremeno, tačno i kvalitetno dijeljenje informacija sa svim ciljnim grupama identifikovanim strategijom, kako bi se postigao specifični cilj 2.1.
Važno je istaći i to da je, pored objektivnih slabosti VSTV-a i pravosudnih institucija, negativna percepcija javnosti često prouzrokovana i nepoznavanjem ili površnim poznavanjem okvira nadležnosti, te principa funkcionisanja pravosuđa. Iz tog razloga, da bi se postigao specifični cilj 2.2, potrebno je kontinuirano raditi na unaprjeđenju znanja i podizanju svijesti medija, organizacija civilnog društva i šire javnosti o ovom segmentu.
Konačno, unaprjeđenjem sistema kontinuirane dostupnosti pouzdanih statističkih i kvalitativnih podataka o radu pravosudnih institucija zainteresovanoj stručnoj i široj javnosti (putem zvanične internet prezentacije, saopštenja, mailing listu itd.), smanjila bi se praksa donošenja paušalnih ocjena o stanju u pravosuđu te bi se naglasili rezultati koji se postižu u specifičnim sferama, koji se često „utope“ u predefinisanoj negativnoj percepciji javnosti, čime bi se doprinijelo postizanju specifičnog cilja 2.3.
3. OSNOVNE PORUKE I PRINCIPI KOMUNIKACIJE
Osnovne poruke koje VSTV BiH treba kontinuirano komunicirati sa javnošću moraju korespondirati sa utvrđenom misijom i vizijom institucije, ali i sa osnovnom svrhom i generalnim pojmom pravosuđa. Stoga, kako bi se pravosuđe, te VSTV BiH, kao najviše prepoznatljiv eksponent ovog sistema, u percepciji javnosti etablirali na način kojem teži Komunikacijska strategija kroz povećanje transparentnosti i otvorenosti pravosudnog sistema prema javnosti, neophodno je sljedeće poruke kontinuirano komunicirati javnosti:
• Osiguravanjem nezavisnog, nepristranog, profesionalnog i efikasnog pravosuđa, VSTV BiH omogućava jednak pristup pravdi i jednakosti svih građana pred zakonom, čime se doprinosi učvršćivanju vladavine prava u BiH.
• Pravosudni sistem je garant pravne države, dostupnosti pravde i pravne sigurnosti kao i efikasnog i kvalitetnog ostvarivanja zaštite prava i sloboda građana.
Ove ključne poruke za cilj imaju utvrđivanje strateškog okvira za komuniciranje VSTV-a BiH i pravosudnog sistema u BiH sa najširom javnošću, kao i posebnim javnostima, te ostavljaju prostor za dalju razradu i preciziranje poruka u posebnim oblastima od interesa za pravosuđe, budući da VSTV BiH može, ukoliko to utvrdi za svrsishodno, kreirati posebne komunikacijske planove za specifične oblasti. Navedeni planovi bi za cilj mogli imati povećanje transparentnosti ili unaprjeđenje znanja posebnih javnosti o pojedinim aspektima rada i funkcionisanju pravosuđa, te bi nužno bili subordinirani ovoj Komunikacijskoj strategiji, koja bi predstavljala okvir za plansko komuniciranje u tim segmentima.
4. KOMUNIKACIJSKI PARTNERI / CILJNE GRUPE
Kako bi se mogli ostvariti strateški ciljevi, osnovni i specifični te komunicirati ključne poruke ka užim i širim javnostima, potrebno je odgovoriti na ključna pitanja komunikacijskog procesa: koga treba informisati; s kim treba komunicirati; koga treba uvjeriti; s kim treba oblikovati imidž i reputaciju pravosuđa; kako razviti i njegovati povjerenje; kako upravljati krizom i, konačno, kako uspostaviti koncenzus sa većinom učesnika u komunikaciji o pitanjima koja su od ključne važnosti u oblasti pravosuđa.
Odgovori na ova pitanja pomažu da se definišu ključne ciljne grupe za strateško komuniciranje.
Tako su Strategijom definisane:
Semi-interne javnosti:
• Sudije i tužioci;
• Predsjednici sudova i glavni tužioci;
• Udruženja sudija i tužilaca
Eksterne javnosti:
• Predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti;
• Multiplikatori mišljenja:
Akademska zajednica
Nevladine organizacije/organizacije civilnog društva
Strukovna udruženja
Advokatske komore
Mediji i novinari
Međunarodne organizacije;
• Građani BiH.
4.1. Semi-interne javnosti
4.1.1. Sudije i tužioci
Sudije i tužioci predstavljaju glavnu „personalnu“ sponu između građana i pravosudnog sistema. Njihov rad je ključan za funkcionisanje cjelokupnog sistema. Na temelju efikasnosti i kvaliteta njihovog rada i objektivnog informisanja o njemu, kreira se povjerenje javnosti, te imidž i reputacija pravosudnog sistema. VSTV BiH, činjenicom da vrši imenovanja sudija i tužilaca i obavlja druge aktivnosti regulatornog tijela, aktivno preuzima, zajedno sa sudijama i tužiocima, ključnu ulogu i odgovornost za kreiranje reputacije sistema.
Pored dosadašnjeg načina informisanja i saradnje sa nosiocima pravosudnih funkcija, koja se temeljila na tematski organizovanim susretima – posjete, sastanci, konferencije, okrugli stolovi, radionice – VSTV BiH će u narednom periodu nastojati unaprijediti saradnju sa pravosudnom zajednicom koristeći i druge alate, između ostalog i putem saradnje sa strukovnim udruženjima sudija i tužilaca o čemu će više riječi biti u dijelu teksta u kojem su ova udruženja definisana kao multiplikatori (pozitivnog) mišljenja o pravosuđu.
4.1.2. Predsjednici sudova i glavni tužioci
Predsjednici sudova i glavni tužioci imaju ključnu ulogu u interakciji i uspostavljanju kvalitetnih odnosa sa medijima, baziranim na međusobnom povjerenju. Njihova saradnja sa medijima jedan je od neophodnih preduslova za stvaranje pozitivnog javnog mišljenja o funkcionisanju pravosudnih institucija i radu nosilaca pravosudnih funkcija. Zapravo, to je jedini način da objektivne informacije o radu pravosuđa pronađu svoj put do građana i da se unaprijedi povjerenje i reputacija pravosuđa koja je trenutno na niskom nivou.
Dok je primarna odgovornost sudija i tužilaca da efikasno i kvalitetno obave svoj posao, odgovornost za informisanje javnosti o radu pravosudnih institucija u lokalnoj i široj javnosti leži na predsjednicima sudova i glavnim tužiocima.
Zbog svega navedenog, predsjednici sudova i glavni tužioci trebaju predstavljati primarnu ciljnu grupu na koju će se usmjeriti aktivnosti koje bi trebale osigurati transparentniji rad pravosudnih institucija, kao tradicionalno zatvorenih sistema u trodiobi vlasti. https://advokat-prnjavorac.com
4.2. Eksterne javnost
4.2.1. Predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti
Opravdana su očekivanja građana, shodno tome i njihovih reprezentanta u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, da bh. pravosuđe i VSTV BiH uspješno realizuju zadatke iz svojih nadležnosti. S druge strane, VSTV BiH opravdano očekuje da druge grane vlasti nikada ne izgube iz vida činjenicu da je pravosuđe ravnopravan stub vlasti u njenoj trodiobnoj podjeli te da se nezavisnost pravosuđa nikada ne smije dovoditi u pitanje.
Bolja saradnja, kroz međusobno uvažavanje i poštovanje principa podjele vlasti i nezavisnosti pravosuđa, kao i kroz konstruktivan i kontinuiran dijalog sa predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti, jedan je od komunikacijskih ciljeva VSTV-a BiH, koji će se nastojati ostvariti u narednom periodu.
Tome u prilog govore i zaključci konferencije „Pravosuđe – stanje i perspektive“ održane u decembru 2016. godine, koji ništa manje nisu aktuelni ni u 2021. godini jer predstavljaju temeljne principe na kojima treba da počiva saradnja i dijalog.
4.2.2. Multiplikatori mišljenja
4.2.2.1. Akademska zajednica
Akademska zajednica je trajni izvor znanja u jednom društvu. Ona predstavlja i važan evaluacijski subjekt, odnosno mjerodavan faktor za teorijsku procjenu postojećeg stanja i razvojnog potencijala za budućnost. Ugledom koji u društvu ima, akademska zajednica predstavlja važnog komunikatora pozitivnih vrijednosti, dostignuća i ključnih principa, ne samo kroz funkciju obrazovanja mladih ljudi, nego i kroz komunikaciju sa organizacijama, institucijama i građanima.
Vođenje kvalitetne rasprave o stručnim pitanjima koja se tiču poštovanja vladavine prava, ljudskih prava i osnovnih sloboda sa predstavnicima akademske zajednice, može dati značajan doprinos rješavanju otvorenih pitanja u sektoru pravosuđa. Konačno, potrebno je podcrtati i ključnu ulogu akademske zajednice u obrazovanju mladih ljudi koji po završetku fakulteta postaju članovi pravosudne ili drugih profesionalnih zajednica.
4.2.2.2. Nevladine organizacije/organizacije civilnog društva
U BiH, kao i na globalnom nivou, djeluje veliki broj nevladinih organizacija (NVO)/organizacija civilnog društva (OCD), koje se bave pitanjem promovisanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. S obzirom da je riječ o nezavisnim organizacijama, koje ne podliježu rukovođenju od strane organa vlasti, OCD modu predstavljati relevantnog komunikatora i posrednika u komunikaciji kojem se može vjerovati „na riječ“.
U vezi sa navedenim, neophodno je da VSTV BiH razmotri mogućnosti bliže saradnje sa OCD-ima, kako bi se, na bazi otvorene i argumentovane diskusije, kontinuirano i ažurno, komunicirale informacije o rezultatima rada pravosudnih institucija, kao i informacije o izazovima sa kojima se pravosuđe suočava.
4.2.2.3. Strukovna udruženja i advokatske komore
Kao oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja radi postizanja ili zaštite specifičnih ciljeva, strukovna udruženja u određenoj mjeri komuniciraju sa javnostima. Kada je riječ o pravosuđu, strukovna udruženja su važan segment profesionalne zajednice.
Zato postoji potreba za intenzivnijom saradnjom VSTV-a BiH i strukovnih udruženja, čija riječ može imati važan uticaj u komunikaciji sa sudijama i tužiocima i drugim javnostima. U komunikacijskom procesu, sa jedne strane, strukovna udruženja će komunicirati svoje poruke VSTV-u BiH, dok će VSTV BiH, sa druge strane, informisati strukovna udruženja o naporima koje poduzima u procesu reforme pravosuđa i očekivati od njih da ove informacije dalje komuniciraju sa svojim članovima i osiguravaju povratnu informaciju.
Takođe, imajući u vidu ulogu advokatske zajednice u pravosudnom sistemu, VSTV BiH mora osigurati intenzivniju komunikaciju sa advokatskim komorama, imajući u vidu činjenicu da njihovi članovi predstavljaju multiplikatore mišljenja o pravosuđu, te da se, kroz saradnju i bolju komunikaciju sa ovom ciljnom grupom, može uticati i na izgradnju povjerenja u pravosuđe.
4.2.2.4. Mediji i novinari
Masovni mediji integralni su dio modernog društva. Oni imaju dominantnu ulogu u oblikovanju ličnih uvjerenja i daju osjećaj sudjelovanja i razumijevanja kompleksnih pitanja dinamičnog svijeta u kojem živimo. Zato masovni mediji i novinari trebaju biti jasno definisani kao strateška/ciljna grupa te je uspostavljanje dobre saradnje sa njima strateški cilj svake institucije.
VSTV BiH i pravosudne institucije imaju potrebu da informišu javnost o svojim aktivnostima i da grade imidž i reputaciju kroz transparentnost i otvorenost institucije/a, što nužno uključuje i kontinuiranu i kvalitetnu komunikaciju sa medijima. S druge strane, mediji, odnosno njihovi reprezentanti-novinari, trebaju pokazati više interesa za reformu pravosuđa i generalno za pravosudni sistem, tako što će, u skladu sa standardima profesije, izvještavati o radu pravosudnih institucija.
Imajući u vidu nemjerljiv značaj masovnih medija, posebno u informisanju, obrazovanju i integraciji javnosti, VSTV BiH i pravosudne institucije se moraju fokusirati na publiciranje temâ kojima će približiti rad i ulogu pravosudnih institucija širokoj javnost, pojasniti odnos građanin-pravosuđe i komunicirati aktivnosti koje se provode kako bi se unaprijedio kvalitet usluga koje institucije pružaju.
4.2.2.5. Međunarodne organizacije
Od svog osnivanja, VSTV BiH je imao dinamičnu saradnju sa međunarodnim subjektima koji su pružali podršku bh. pravosuđu u nastojanju da se izgradi efikasno, nezavisno i profesionalno pravosuđe. Stoga, otvorena komunikacija sa međunarodnim partnerima, zasnovana na međusobnom povjerenju i uvažavanju, predstavlja posebno bitan zadatak za instituciju VSTV-a BiH i važno pitanje za bh. pravosuđe.
Drugi segment međunarodnih odnosa koji treba biti u fokusu rad institucije se odnosi na saradnju sa međunarodnim subjektima koji djeluju u oblasti pravosuđa kao što su CEPEJ, ENCJ i dr., kao i na bilateralnu saradnja sa partnerskim organizacijama u okviru projekata koje VSTV BiH provodi u cilju primjene najboljih praksi i iskustava.
4.2.2.6. Građani Bosne i Hercegovine
Iako smješteni na kraju ovog poglavlja, bosanskohercegovački građani predstavljaju najvažniju ciljnu javnost VSTV-a BiH i bh. pravosuđa. Građani su ujedno i najšira ciljna grupa VSTV-a BiH i cjelokupnog pravosuđa.
Kao krajnji korisnici sudskih i tužilačkih usluga, građani određuju smjer djelovanja VSTV-a BiH kroz svoja očekivanja i demokratske zahtjeve da imaju pravosudni sistem koji je nezavisan, odgovoran, profesionalan i efikasan.
Uz pojam građanstva, pojavom demokratskih društava, etablira se i pojam javnog mišljenja (mnijenja) kao sukusa strateških komunikacija i predmeta kontinuiranih istraživanja čiji rezultati trebaju biti temelj za definisanje strategije, plana i konkretnih komunikacijskih aktivnosti te praćenja njihove realizacije.
Poznato je da je javno mnijenje ili pojednostavljeno mišljenje građana o pravosuđu negativno. Štaviše, povjerenje građana BiH u pravosudni sistem je na niskom nivou. Da li ovakvo mišljenje korespondira sa realnošću u većoj ili manjoj mjeri, predmet je rasprava. Pronalaženje odgovora na ova pitanja dodatno usložnjava podatak da je mali broj građana zapravo bio korisnik sudskih usluga i imao neki kontakt sa sudovima i tužilaštvima te da je najveći broj građana negativan utisak o pravosuđu stekao na temelju izvještavanja medija.
Ono što je ključno, nezavisno od odgovora na prethodna pitanja, jeste da je pravosuđe spremno da prihvati konstruktivnu kritiku. Ono je dovoljno osviješteno da bude samokritično i konstatuje da problemi postoje. Ipak, u radu pravosuđa, uz akutne i hronične probleme, postoje i dobri rezultati, što je neophodno adekvatno komunicirati ciljnim javnostima, kako bi ovi rezultati bili prezentovani, a uloga pravosuđa bila poznata i razumljiva širokoj javnosti.
Upravo poznavanjem i razumijevanjem uloge pravosuđa u sistemu i načina funkcionisanja pravosudnih institucija, obaveza i dužnosti sudija i tužilaca kroz kontinuirano informisanje i obrazovanje, donijeće korist ne samo pravosuđu u smislu reputacije nego i samim građanima u smislu povjerenja u pravosudni sistem. Uvođenjem novog pristupa i kulture komuniciranja u pravosuđu, kroz posvećen i konkretan rad i saradnju sa multiplikatorskim partnerima i komunikacijskim akterima, biće moguće unaprijediti nivo objektivne informisanosti i povjerenja građana u bh. pravosuđe, što je osnovni i krajnji cilj ove Strategije.
5. METODE I SREDSTVA KOMUNKACIJE
Kada se govori o metodama i sredstvima komunikacije u cilju realizacije opštih i specifičnih ciljeva i uspješne komunikacije poruka ka navedenim strateškim javnostima, misli se na osnovne alate, kanale, događaje i aktivnosti koji se mogu koristiti i organizovati u svrhu informisanja i komuniciranja sa različitim ciljnim grupama i komunikacijskim partnerima.
U svojoj dosadašnjoj praksi VSTV BiH je koristio niz metoda i sredstava komunikacije poput saopštenja za javnost, konferencija za novinare, javnih nastupa u medijima, organizovanja različitih događaja, web stranice, mini kampanjâ za javno informisanje, a od nedavno i društvene mreže Facebook i LinkedIn.
5.1. Komuniciranje sa semi-internim javnostima
Kada je riječ o komuniciranju sa sudijama i tužiocima, odnosno predsjednicima sudova i glavnim tužiocima, VSTV BiH je ovu komunikaciju najčešće uobličavao kroz direktnu komunikaciju tokom konferencija, radionica, okruglih stolova i drugih tematskih događaja.
VSTV BiH je, takođe, ka pravosudnoj zajednici diseminirao informacije putem svoje web stranice, dok su pravosudne institucije na svojim web stranicama informisale javnost o aktivnostima iz oblasti njihove nadležnosti.
Organizovan je i niz istraživanja kako bi se utvrdili dalji smjerovi djelovanja u oblasti reforme pravosuđa i članovi pravosudne zajednice su pokazivali razumijevanje za ove aktivnosti, aktivno učestvujući u njima.
VSTV BiH je, takođe, u partnerstvu sa centrima za edukaciju sudija i tužilaca, organizovao niz relevantnih obuka, te kroz programe za ujednačavanje prakse okupio sudije na panelima na kojima se uz razmjenu znanja i stručnosti, nastoji razvijati i konstruktivan dijalog i sposobnost pronalaženja kompromisnih rješenja.
VSTV BiH će slijediti dosadašnju praksu u komuniciranju sa nosiocima pravosudnih funkcija, s dodatnim fokusom na edukaciju u oblasti odnosa sa javnošću i saradnju sa medijima i organizacijama civilnog društva. Takođe će nastojati da podstakne predsjednike sudova i glavne tužioce da uspostave kontinuiranu komunikaciju sa novinarima, kako bi se „relaksirala“ postojeća atmosfera i kreirao veći stepen međusobnog razumijevanja, uvažavanja i saradnje, što će, dugoročno, u velikoj mjeri uticati na reputaciju cjelokupnog pravosudnog sistema.
Kako bi se ova saradnja optimizirala i pojednostavila, VSTV BiH će između ostalog, pripremiti i set praktičnih alata za kontinuiranu komunikaciju javnošću putem medija, ali i smjernice za izvještavanje o sudskim postupcima namijenjene sudovima.
Takođe, razmotriće se i uvođenje novog instituta u pravosuđu u sferi komunikacije sa medijima u smislu sudije ili tužiocu za saradnju sa medijima. Imenovani nosilac pravosudne funkcije za medije bi djelovao kao „glasnogovornik“ za medije u specifičnim slučajevima. Ovaj predstavnik pravosuđa za medije ne bi mogao istupati na način da iznosi detalje konkretnih predmeta. Njegova uloga bi bila da novinarima bude na raspolaganju po pitanju svih procedura sudskog/tužilačkog postupka.
Na drugom frontu, pravosuđe treba nastojati da kontinuirano educira novinare iz „svoje sredine“ na način da ih se upoznaje sa osnovnim pojmovima i procedurama funkcionisanja sudijskih i tužilačkih institucija.
5.2. Komuniciranje sa eksternim javnostima
5.2.1. Predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti
VSTV BiH će u narednom periodu intenzivirati komuniciranje sa predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti uz poštovanje principa podjele vlasti i nezavisnosti pravosuđa.
Treba istaći da je tokom događaja koje je VSTV BiH organizovao, uočen pojačan interes predstavnika drugih grana vlasti da učestvuju na istima i daju doprinos razvoju diskursa između različitih sektora države i društva u cilju definisanja ključnih oblasti za dalju reformu pravosuđa.
VSTV BiH će nastojati da održi ovaj pozitivni trend, te intenzivira saradnju sa predstavnicima vlasti kroz sastanke „jedan na jedan“ na kojima će zakonodavna i izvršna vlast biti informisana o radu VSTV-a BiH i bh. pravosuđa s ciljem uspostavljanja konstruktivnog dijaloga sa predstavnicima druga dva stuba vlasti.
5.2.2. Multiplikatori mišljenja
Novi pristup komuniciranju VSTV BiH će realizovati kroz uspostavljanje i unaprjeđenje saradnje i komuniciranja sa tzv. multiplikatorima mišljenja. Naime, dosadašnje komuniciranje sa ciljnim grupama putem „klasičnih“ metoda i sredstava pokazalo je određene nedostatke i limitiranost u dosezanju ciljne publike.
Otuda potreba za angažovanjem novih ciljnih grupa i komunikacijskih partnera kako bi rezultati u oblasti informisanja javnosti i izgradnje reputacije institucije bili približno jednaki naporima koje VSTV BiH ulaže u ovoj oblasti.
Dakako, svi ovi napori će biti uzaludni ako se ne unaprijedi institucionalni integritet pravosudnih institucija, poveća efikasnost i kvalitet, te osigura nezavisnost pravosuđa.
5.2.3. Građani
Građani BiH su ključna ciljna grupa VSTV-a BiH. Svi napori koje VSTV BiH preduzima u pogledu transparentnosti pravosuđa imaju jedan cilj - unaprjeđenje povjerenja javnosti naše zemlje u njihov pravosudni sistem.
Atmosferu koja trenutno vlada treba promijeniti kroz bolju informisanost i komunikaciju pravosudnih institucija i javnosti te dalje otvaranje i transparentnost institucija prema svojim korisnicima, medijima i građanima uopšte.
Kada je riječ o strateškom izboru komunikacijskih kanala, treba naglasiti da su danas na raspolaganju brojni kanali i alati, te da je za pripremu medijskog plana potrebno procijeniti kvalitet i djelotvornost svakog od njih.
Kada je riječ o konkretnim komunikacijskim kanalima misli se, prije svih, na televiziju koja je u našoj zemlji još uvijek primarni, najpopularniji i „najprestižniji“ izvor informisanja koji doseže široke javnosti. Kao izvor, ona ima svoje nedostatke u smislu finansijskih troškova i nemogućnosti da dosegne specifične javnosti.
Radio, poput televizije, ima svoje prednosti i mane, ali čini se da je slabo (is)korišten kanal komunikacije, pridaje mu se gotovo minoran značaj u odnosu na televiziju i veže se za sadržaje zabavnog karaktera, iako ima snažnu informativnu ulogu.
Uz navedene masovne medije, tu su i novine i časopise koje karakterizira širok doseg i detaljniji pristup sadržaju poruke u odnosu na tzv. elektronske medije.
Uslijed dinamike svakodnevnog života ljudi sve češće posežu za internetom kao izvorom informacija koji, s jedne strane, čini brzo dostupnim sadržaje bez dubljeg konteksta dok, s druge strane, pruža mogućnost da se određeni sadržaji detaljnije analiziraju iz različitih izvora.
U kontekstu internet medija, imati vlastitu web stranicu ili profil na nekoj od društvenih mreža znači imati vlastiti kanal komunikacije, koji ne može biti objektom pogrešne interpretacije i „uredničke“ kontrole, pa može biti veoma korisno sredstvo komunikacije sa građanima.
Pobrojani kanali komunikacije, koje možemo kategorizirati kao masovni mediji, nisu jedini alati i kanali komunikacije VSTV-a BiH i bh. pravosuđa. Naime, neophodno je koristi i tzv. interaktivne medije, komunikaciju „jedan na jedan“ te komunikaciju putem događaja poput sastanka, konferencija, radionica i drugih alata i kanala komunikacije.
Zbog svega navedenog, kada je u pitanju komuniciranje pravosuđa, potrebno je osigurati integrisanu strategiju komuniciranja, odnosno „miks“ medijskih i komunikacijskih kanala i alata koji moraju biti prilagođeni strateškim ciljevima koji se žele postići, strateškim javnostima i ključnim porukama koje pravosuđe želi da uputi građanima.
6. INTERNA KOMUNIKACIJA
Interna komunikacija je pojam koji se koristi kako bi se opisao sistem organizacijski upravljane komunikacije u kojoj se zaposlenici smatraju primarnom ciljanom javnosti. Oni moraju biti informisani, poznavati zahtjeve korisnika i strategiju institucije, kao i eventualne promjene unutar nje. Pored toga, zaposlenici se trebaju identificirati sa institucijom i razumjeti odluke rukovodstva kako bi imali (samo)odgovorno ponašanje i bili u mogućnosti da kontinuirano pružaju povratne informacije.
Samo planska i sistemska komunikacija može doprinijeti boljim međuljudskim odnosima i povećanju motivacije zaposlenika zato joj je potrebno posvetiti dužnu pažnju.
Ovom Strategijom akcent je stavljen na internu komunikaciju između rukovodilaca VSTV-a BiH i zaposlenika institucije, odnosno rukovodilaca pravosudnih institucija i zaposlenika, imajući u vidu ograničenja i prepreke koje su nametnute relevantnim zakonima koji uređuju pristup određenim podacima kao što su lični, tajni i finansijski podaci i druge informacije.
6.1. Svrha
Dobra interna komunikacija preduslov je efikasne vanjske komunikacije. Interna komunikacija povezana je s ciljevima institucije i njenim razvojem. Da bi institucija uspješno djelovala, ona treba održavati „kontrolu“ nad svojim zaposlenicima, motivisati/stimulisati njihov rad, omogućiti im izražavanje mišljenja i ideja te „upriličiti“ donošenje odluka.
Za realizaciju navedenih funkcija potrebno je osigurati okruženje u kojem se može njegovati sloboda izražavanja ideja i mišljenja te stvoriti mehanizam za komunikaciju ideja od zaposlenika do rukovodstva. Efikasna i pravovremena informisanost je odgovor na neutraliziranje glasina, kao glavnog „izvora“ informacija.
6.2. Smjerovi interne komunikacije i odgovornost za njenu realizaciju
Dosadašnja zapažanja pokazuju da je interna komunikacija u VSTV-u BiH i pravosudnim institucijama u BiH često reakcijska. I iako nema ništa loše u saopštavanju onoga što se već dogodilo, kako se informacije ne bi pribavljale iz neformalnih i potencijalno netačnih izvora, komunikacija o aktivnostima i rezultatima „mora biti kontinuirana i osiguravati svježe, redovne informacije o svemu, od planova institucije do očekivanog načina na koji će odjeli i zaposlenici pridonijeti uspjehu tih planova. To je dvosmjerna angažovanost koja potiče uključenost zaposlenika i takva komunikacija je više od samog izvještavanja.“
S tim u vezi, interna komunikacija može ići u tri smjera:
1. „Komunikacija prema dolje“ – od Vijeća/direktora Sekretarijata/predsjednika suda/glavnog tužioca prema zaposlenicima, prenoseći njihove odluke i upute koje zaposlenicima pomažu u izvršavanju poslova;
2. „Komunikacija prema gore“ – od zaposlenika prema Vijeću/direktoru Sekretarijata/predsjedniku suda/glavnom tužiocu, omogućavajući uvid u probleme, prijedloge, sugestije, primjedbe i radni učinak, odnosno rješavanje problema i donošenje valjanih odluka; i
3. „Horizontalna komunikacija“ – odvija se među zaposlenicima, odnosno između odjela/odjeljenja/službi u instituciji, kako bi pomogla zaposlenicima da dijele informacije, koordiniraju zadatke i rješavaju kompleksne probleme.
Bez obzira u kojem smjeru se kretala, interna komunikacije mora počivati na kontinuiranim naporima rukovodstva na izgradnji dvosmjernih i uključujućih odnosa sa svojim zaposlenicima s ciljem unaprjeđenja organizacijske djelotvornosti.
Uzimajući u obzir navedeno, teret kreiranja okoline i atmosfere za efikasnu internu komunikaciju leži na rukovodiocu institucije (predsjedniku VSTV-a BiH, direktoru Sekretarijata VSTV-a, predsjednicima sudova i glavnim tužiocima) imajući u vidu da ni jedan organizacijski odnos nije važan kao što je onaj sa zaposlenicima na svim nivoima.
6.3. Komunikacijski kanali
Interna komunikacija se odvija kroz razne vrste komunikacijskih kanala od kojih su neki identični kanalima koji se koriste za komunikaciju sa eksternim ciljnim javnostima. Međutim, zbog specifičnosti interne komunikacije, navesti ćemo one koji su karakteristični za ovu vrstu komunikacije. Tako razlikujemo lične komunikacijske kanale (sastanci, prezentacije, brifinzi itd.), pisane komunikacijske kanale (dopisi, interni časopisi, godišnji izvještaji, priručnici za zaposlene, leci, brošure, plakati itd.), elektronske komunikacijske kanale (telefon, fax, e-mail, intranet, web-stranica, blog itd.), razne događaje (proslave, konferencije, radionice, team building, izleti itd.), institucijski identitet (simboli, radno okružje i dr.).
Odabir medija ne mora nužno biti na vrhu popisa prioriteta kada se kreira strategija za internu komunikaciju. Primarno treba potaknuti rukovodioce da razmisle što se treba promijeniti ili unaprijediti u komuniciranju kako bi se ono poboljšao, dok se informacija mora prenijeti jednostavno i prilagođeno jeziku ciljane javnosti, vodeći računa o vremenskoj dimenziji.
Zaposlenici VSTV-a BiH i pravosudnih institucija u BiH u internoj komunikaciji, zavisno od prilike, koriste većinu navedenih kanale komuniciranja, uz preporuke za intenzivno i unaprijeđeno korištenje slijedećih kanala: komunikacija licem u lice; grupni direktni sastanci; internet/intranet; e-magazin/e-newsletter; događaji; grupni brifing i oglasne ploče.
6.4. Plan za internu komunikaciju
Kako bi se navedeni komunikacijski kanali adekvatno (is)koristili za dvosmjernu, interaktivnu komunikaciju između rukovodstva institucije i zaposlenih u njoj potrebno je izraditi detaljan plan za internu komunikaciju u kojem su naznačene ključne razvojne aktivnosti koje osiguravaju realizaciju ove strategije.
Ovaj plan aktivnosti će biti integralni dio Akcijskog plana za realizaciju aktivnosti Komunikacijske strategije VSTV-a BiH.
Konačno, očekuje se da će se realizacijom navedenih aktivnosti unaprijediti pružanje pravovremenih i relevantnih informacija zaposlenicima i komunikacija između odjela/projekata/odjeljenja/službi, s većim fokusom na direktnu komunikaciju.
7. KRIZNA KOMUNIKACIJA
VSTV BiH, kao i pravosudne institucije, nije imun na krize. One su dio poslovnog procesa koje prate svaku javnu instituciju bez obzira na njenu nadležnost. Kriza se prepoznaje kao situacija koja je nanijela štetu instituciji, njenom rukovodstvu, zaposlenicima i njenom ugledu, ili prijeti da to učini. Stoga, svaka institucija mora da bude osposobljena da na adekvatan način upravlja krizom, odnosno da ima tzv. krizni menadžment.
Krize sa kojima se VSTV BiH suočavao u prošlosti često nisu bile vezane isključivo za ovu instituciju, već su u mnogim slučajevima bile povezane sa izazovima koji su pratili pravosuđe u cjelini, ali su „hijerarhijskom linijom“ adresirane upravo na VSTV BiH. Od pravosuđa se očekuje da bude korektiv društvenih anomalija i kada izostane rezultat ili kada javnost ne dobije očekivani odgovor, javljaju se krize, samim tim i potrebe za kriznim komuniciranjem. Međutim, nezavisno da li se suočavaju sa krizama koje su vezane za sistemske odluke donesene na nivou institucije ili odlukama vezanim za pojedinačne slučajeve, što je najčešći izvor „krize“ u komuniciranju u pravosudnim institucijama, od presudne važnosti je prepoznati krizu i imati jasan plan za njeno rješavanje.
Važnost krizne komunikacije prepoznao je i USAID-ov Projekt pravosuđe protiv korupcije u Bosni i Hercegovini, koji je izradio Model strategije za krizno komuniciranje u partnerskim sudovima i tužilaštvima, s ciljem da pomogne partnerskim institucijama u procesu razmatranja i definisanja strateških pravaca djelovanja i aktivnosti u ovoj oblasti. Kao i sama Strategija VSTV-a BiH, koja pruža okvirne informacije za krizno komuniciranje, i ovaj Model strategije može dati smjernice pravosudnim institucijama u BiH za kreiranje njihovih planova krizne komunikacije, te čini čini aneks ove Strategije i u subordinacijskom je odnosu sa istom.
7.1. Prepoznavanje krize
Jedan od ciljeva Strategije jeste preventivnim i strateškim djelovanjem omogućiti javnosti bolje razumijevanje pravosudnog sistema i načina na koji pravosuđe služi građanima. U tom procesu neminovno je da će se desiti situacije koje će izazvati nerazumijevanje ili pogrešno tumačenje donesenih odluka, što može dovesti do različitih vrsta kriza - kriza javnog mišljenja, kriza zbog grešaka rukovodstva, kriza ekonomsko-političke prirode ili percepcijskih kriza, koje su posebno izražene kada je riječ o bh. pravosuđu.
Prepoznavanje krize od ključne je važnosti za njeno uspješno komuniciranje, stoga VSTV BiH i pravosuđe u BiH trebaju imati jasnu predodžbu svog imidža u javnosti i moraju biti u stanju prepoznati potencijalni izvor krize za imidž i reputaciju.
Svakodnevno praćenje medijskih napisa i glasa „ciljnih javnosti“, jedan je od preduslova za prepoznavanje krize i uspostavljanje mehanizama za njeno rješavanje. VSTV BiH, prilikom donošenja odluka iz svoje nadležnosti, treba predvidjeti da li će i u kojem obimu takve odluke izazvati nerazumijevanje i potrebu za kriznim komuniciranjem, te imati već pripremljene odgovore na eventualna pitanja iz određenih oblasti.
S druge strane, pravosudne institucije moraju shvatiti da uvriježeno pravilo da se sudske odluke ne komentarišu, te činjenica da su nosioci pravosudnih funkcija nezavisni u radu i donošenju odluka, neće spriječiti javnost da preispituje sudske/tužilačke odluke, da postavlja pitanja, da izriče sud javnosti. Stoga je važno prepoznati kada i na koji način bi određene odluke ili dešavanja mogle izazvati jaču pažnju javnosti i tim dovesti do krize i potrebne za kriznim komuniciranjem.
Takođe, važno je pratiti i rad zakonodavne i izvršne vlasti u vezi donošenja odluka koje se odnose na VSTV BiH i pravosudni sistem koje bi mogle izazvati krizu, kao i rad međunarodnih institucija, nevladinog sektora, strukovnih udruženja koje prate pravosuđe i čije analize i izvještavanje mogu također izazvati potrebu za kriznim komuniciranjem.
7.2. Planiranje i upravljanje kriznom komunikacijom
Pored uspješnog prepoznavanja krize, veoma je važno znati na koji način postupati kada kriza nastupi, stoga je za uspješno komuniciranje u kriznim situacijama važno slijediti određena pravila koja je struka prepoznala kao korake koji vode ka uspješnom prevazilaženju krize.
Za uspješno rješavanje krize, VSTV BiH i pravosudne institucije moraju imati komunikacijski plan za vanredne situacije, koji podrazumijeva donošenje internih protokola i smjernica koje će olakšati komuniciranje kada se kriza desi, te način postupanja za vrijeme i nakon krize. Planiranje prije krize omogućava promišljanje o mogućim kriznim situacijama, razmatranje načina na koji bi se iste mogle riješiti, kao i testiranje spremnosti i osposobljenosti za djelovanje.
Prvi korak, koji je potrebno napraviti prije nego se kriza desi, jeste uspostaviti neformalni tim za planiranje i upravljanje kriznom situacijom, koji treba biti sastavljen od rukovodećih ljudi u instituciji, pojedinaca koji na profesionalan način mogu doprinijeti rješavanju krize te osobe/a koje se bave odnosima sa javnošću u instituciji. Zadatak tima u vrijeme trajanja krize je procijeniti nivo izazova koji je određena situacija izazvala, osmisliti plan rješavanja krize i odrediti glasnogovornika, odnosno osobu koja će biti „glas institucije“ tokom krize, koji će zainteresovanoj javnosti pojasniti situaciju i odgovoriti na eventualna pitanja, te odrediti komunikacijske kanale koji će biti korišteni u kriznom komuniciranju.
Preduslov uspješne komunikacije tokom krize je unaprijed pripremljen komunikacijski protokol kojim se definiše „red u komuniciranju“ na način da se zna ko koga obavještava, ko saziva tim i ko je izvor pouzdanih informacija koje će se dalje komunicirati i uz pomoć kojih će se uspostaviti kontrola nad krizom. U ovom kontekstu, važno je napomenuti da zatvorena vrata institucije kako u smislu kako interne tako i eksterne komunikacije mogu produbiti postojeću ili izazvati dodatnu krizu. https://www.anwalt-bih.de
Jedna od važnih zadaća tima jeste definisanje mogućih taktika, odnosno strategija komuniciranja koje će se primijeniti u datoj situaciji, vodeći računa o specifičnostima, prednostima i manama svake od strategija.
Tim za planiranje i upravljanje krizom mora znati kojim komunikacijskim kanalima raspolaže, odnosno imati jasan scenarij na koji način poruka može biti upućena različitim javnostima zavisno od stepena i načina zainteresovanosti za krizu. Pravilno određivanje ciljnih javnosti veoma je važno zbog formiranja ključnih poruka.
Polazeći od pretpostavke da svaka institucija ima već unaprijed pripremljenu listu medija, važno je istu redovno ažurirati i imati spremne adrese i kontakt telefone ukoliko se ukaže potreba za hitnim sazivanjem press konferencije ili drugim načinima obraćanja javnosti putem medija. Svakako da je ključno imati, unaprijed uspostavljen, „partnerski odnos“ sa medijima, kako bi u situacijama koje zahtijevaju hitnost mogli imati osiguranu medijsku pokrivenost određenog događaja kao institucionalnog odgovora na krizu.
7.3. Krizno komuniciranje
Tim za planiranje i upravljanje kriznom situacijom treba imati jasno definisane načine postupanja u krizi. Međutim, i pored unaprijed pripremljenih planova, treba imati na umu da je svaka kriza specifična i zahtjeva prilagođavanje plana odnosno pažljivo razmatranje svake situacije i iznalaženje adekvatnog odgovora na istu.
Prilikom upravljanja krizom, tim treba imati u vidu neka od osnovnih načela upravljanja krizom kao što su definisanje problema, centraliziranje, odnosno kontrola toka informacija, predviđanje na koji način se kriza može razvijati, shvatanje potreba medija, oslanjanje na tim (ne pojedince), odupiranje eventualnom porivu da se uđe u sukob te osmišljavanje adekvatnog pristupa svim potencijalnim ciljnim javnostima.
Definisanje problema jedan je od prvih zadataka tima i podrazumijeva prikupljanje relevantnih informacija, oslanjajući se na prethodno pripremljen komunikacijski protokol te procjenu krize. Tim određuje komunikacijske kanale koji će biti usmjereni prema različitim ciljnim javnostima i definiše vremenski okvir i dinamiku izvještavanja, što zavisi o novim informacijama vezanim za krizu ili eventualnu promjenu njenog smjera te određuje koje strategije komunikacije će primijeniti.
Samo krizno komuniciranje ima svoje specifičnosti koje je potrebno da tim ima na umu prije upuštanja u bilo kakvu interakciju sa javnostima. Prije svega, kod pojave bilo kakve krize, potrebno je pretpostaviti da je problem teži nego što se čini na prvi pogled. Samim tim, potrebno je i najmanjem problemu pristupiti sa dužnom pažnjom kako bi se spriječili neželjeni tokovi krize. U komunikaciji sa medijima, stoga, važno je držati se određenih pravila, koja podrazumijevanju obavezno informisanje javnosti o onome šta se desilo, šta se dešava i šta je institucija poduzela kako bi se nastala situacija razriješila. Važno je izbjeći informacijsku prazninu te odgovoriti na upite medija što je moguće prije, s tim što treba voditi računa da brzina reakcije ne ide na štetu tačnosti i provjerenosti podataka. Pokušaj prikrivanja informacija nije prihvatljiva opcija jer mediji uvijek mogu naći načina da doznaju istinu.
Obraćanje javnosti u kriznim situacijama traži spremnost i pripremljene komunikacijske poruke koje će biti jasne i efektne. U njima se mora pokazati svijest o postojanju krize, spremnost da se sve što je moguće drži pod kontrolom i da institucija čini sve kako bi se otklonile posljedice krize. Poruke moraju biti konzistentne, svi akteri u komunikaciji trebaju govoriti iste poruke i biti usklađeni kako bi osigurali vjerodostojnost poruke.
7.4. Postkrizno komuniciranje
Bez obzira na koji način institucija odluči komunicirati u doba krize, važno je znati da će kriza proći i da u fazi postkriznog komuniciranja treba izvršiti analizu kriznog djelovanja, u smislu da li je kriza mogla biti izbjegnuta i na koji način. Svaka pravosudna institucija treba iskoristiti period nakon krize kako bi dodatno predvidjela rizične faktore i analizirala situaciju i aktere koji su doveli do iste. To je period kada se može sagledati intenzitet reakcija određenih ciljnih javnosti i uticaja koje imaju na instituciju i pravosuđe u cjelini.
Jedna od predviđenih aktivnosti u ovom periodu je kreiranje i ažuriranje baze podataka koja služi kao podsjetnik o načinima te prednostima i manama komunikacije u doba krize u cilju njenog unaprjeđenja u budućnosti. Svakako treba voditi računa da se svako iskustvo u kriznom komuniciranju iskoristi kako bi se djelovalo proaktivno po pitanju budućih potencijalnih kriznih situacija. I kao najvažnije, potrebno je poduzimati sve mjere kako se krize uopšte ne bi desile.
8. DRUŠTVENI MEDIJI I PRAVOSUĐE U BIH
Iako je riječ o komunikacijskom kanalu o kojem je već bilo govora u poglavlju o metodama i sredstvima komunikacije, društvene mreže su izdvojene u zasebno poglavlje, kako bi se VSTV BiH i pravosudne institucije u BiH dodatno ohrabrile da ga koriste.
Naime, tokom protekle decenije, svjedoci smo stvaranja i impresivne ekspanzije društvenih medija, koji uključuju društvene mreže kao što su Facebook, Twitter, YouTube i LinkedIn, web forume, emisije i blogove. Društveni mediji su nesumnjivo izmijenili način na koji milijarde ljudi međusobno komuniciraju, omogućujući korisnicima da brzo pristupe, često ažuriraju, dijele i razmjenjuju informacije, ideje, slike ili video zapise, i ta činjenica se ne može ignorisati. Bh. pravosuđe treba da se, poput pravosuđa u zemljama Evropske unije, uključi u trend korištenja društvenih medija za komuniciranje informacija i poruka prema svojim ciljnim javnostima.
Upotrebom društvenih medija mogu se značajno unaprijediti komunikacijski procesi u pravosuđu, koristeći ih kao jednostavno sredstvo za uspostavljanje dvosmjerne i interaktivne komunikacije između pravosuđa i javnosti.
Naime, društveni mediji pružaju mogućnost direktne komunikacije sa javnostima, prezentiranja vlastite informacije bez filtriranja, ispravljanja netačnog izvještavanja i objavljivanja informacija i sadržaja koje se, u striktnom značenju, ne bi definisali kao „novinske vijesti“.
Nadalje, treba imati u vidu da javnost očekuje da, u ostvarivanju koncepta „otvorene pravde“, bh. pravosuđe usvoji nove medijske tehnologije i ostvari neposredan dijalog sa zajednicom. Pravosuđe, sa druge strane, mora naći način da ispuni očekivanja javnosti i da, istovremeno, sačuva temeljne aspekte vladavine prava - pravednost i nepristranost.
Imajući u vidu specifičnosti društvenih mreža, neophodno je izraditi jasan i razumljiv kodeks ponašanja na društvenim mrežama, kao i smjernice za upravljanje društvenim mrežama, kako bi se pravosudne institucije adekvatno nosile sa izazovima sa kojima će se susresti prilikom upotrebe novih medija i pomoći im da zaštite integritet, etičnost i povjerenje javnosti u pravosudni sistem.
8.1. Nosioci pravosudnih funkcija i društvene mreže
U kontekstu društvenih mreža važno je spomenuti „prava i obaveze“ nosilaca pravosudnih funkcija. Naime, nosioci pravosudnih funkcija, kao i sve ostale osobe, uživaju slobodu izražavanja. Ipak, uživajući slobodu izražavanja, neophodno je voditi računa o ličnom integritetu i dostojanstvo svog položaja, kao i o nepristranosti i nezavisnosti pravosuđa.
Dakle, nosioci pravosudnih funkcija mogu i trebaju biti prisutni na društvenim mrežama pri tome imajući u vidu dignitet funkcije koju obavljaju i potrebu ispunjavanja tzv. Bangalorskih principa sudskog ponašanja koji se odnose na nezavisnost, nepristranost, integritet, etičnost, jednakost, dostojanstvo i kompetencije.
S tim u vezi od strane Globalne mreže pravosudnog integriteta su izdate smjernice za nosioce pravosudnih funkcija u vezi sadržaja i ponašanja na društvenim medijima, čiji neformalni prevod je osigurao VSTV BiH i predstavljaće osnovu za izradu smjernica za upravljanje društvenim mrežama.
9. EVALUACIJA
Ocjena djelotvornosti Komunikacije strategije i mjerenje realizacije aktivnosti definisanih Akcijskim planom Komunikacijske strategije, konkretno evaluacija Strategije logičan je i ključan korak u naporima VSTV-a BiH da ostvari komunikacijske ciljeve postavljene u ovom dokumentu i izvrši dva strateška i krovna zadatka - postigne punu transparentnost sistema i unaprijedi povjerenje javnosti u njega.
Proces evaluacije pomaže rukovodstvu i odgovornim licima za realizaciju Komunikacijske strategije, da mjere ostvarene rezultate u odnosu na postavljene ciljeve. Cilj evaluacije je, između ostalog, uočavanje pozitivnih pojava ali i detektovanje problema koji se događaju u toku same realizacije Strategije, te omogućavanje odgovornim osobama da blagovremeno reagiraju na iste te izvrše njihovu reviziju ukoliko za njom postoji potreba.
Praćenje ove Strategije biće povjereno je timu, sastavljenom od članova Radne grupe za izradu Komunikacijske strategije VSTV-a BiH iz Sekretarijata VSTV-a BiH i Kabineta Predsjedništva VSTV-a BiH, koji će analizirati postignuti napredak u realizaciji postavljenih ciljeva, te o tome izvještavati Predsjedništvo VSTV-a na polugodišnjoj osnovi i VSTV BiH na godišnjoj osnovi.
Tim za evaluaciju Strategije vršiće monitoring i evaluaciju na osnovu aktivnosti i indikatora definisanih za svaki osnovni i specifični cilj na polugodišnjoj i godišnjoj osnovi, dok će evaluacija dva strateška, odnosno krovna zadatka biti moguća tek po završetku predviđenog vremenskog okvira za realizaciju Strategije.
Monitoring će uključivati praćenje provođenja definisanih aktivnosti, na osnovu izvještaja implementatora određenih aktivnosti, te prikupljenih informacija od relevantnih učesnika u tom procesu. Uključivat će i brojčano mjerenje provedbe određenih aktivnosti i doseg koji je određeni komunikacijski program ostvario.
Po potrebi će se poduzimati korektivne aktivnosti, ukoliko to određena dešavanja i promjene u okruženju budu zahtijevali.
Evaluacija će biti usmjerena na mjerenje stepena ostvarenja indikatora definisanih za sve ciljeve navedene u Akcijskom planu, koji će biti izrađen nakon usvajanja Strategije od strane VSTV-a BiH.
U zavisnosti od tehničkih i finansijskih aspekata, evaluacija će uključivati istraživanje javnog mnijenja, analizu medijskih sadržaja, intervjue sa ključnim akterima, kao i prikupljanje relevantnih izvještaja institucija i organizacija potrebnih za ocjenu stepena ostvarenja ciljeva.
Evaluacija će dati odgovore na pitanja da li su ciljevi predviđenim Strategijom ostvareni, da li ciljne grupe razumjele poruku, prihvatile je i u kojoj mjeri, te postaviti osnove za narednu Komunikacijsku strategiju koja će, neminovno, po isteku ove biti neophodna.
1. UVOD
Uloga pravosuđa u modernim i demokratskim društvima je šira i značajnija od one koja joj je namijenjena uobičajenom podjelom uloga u okviru matrice koju čine zakonodavna, izvršna i sudska vlast. U svijetu koji svakim danom postaje sve izazovnije mjesto, pravosuđe mora ostati garant vladavine prava, kao i mehanizam oživotvorenja tog civilizacijskog principa na kome počiva demokratija.
Bosna i Hercegovina (BiH) je svoje ključno strateško opredjeljenje definisala svojim evropskim putem, a poglavlje koje se odnosi na pravosuđe i osnovna prava, u tom kontekstu, igra jednu od ključnih uloga u procesu pridruživanja Evropskoj uniji (EU). Međutim, ne treba zaboraviti da je vladavina prava civilizacijska tekovina koja, neprestano i u kontinuitetu, mora biti u fokusu pravosudnog sistema.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (u daljem tekstu: VSTV BiH) u tom smislu, ima jednu od ključnih uloga. Kao krovna pravosudna institucija, VSTV BiH ima obavezu i odgovornost izgradnje nezavisnog, nepristranog, profesionalnog i transparentnog pravosuđa, učvršćujući tako vladavinu prava i povjerenje javnosti u rad pravosuđa. Upravo je transparentnost pravosuđa neophodan uslov izgradnje povjerenja javnosti u njegov rad. Javnost, stoga, mora biti u mogućnosti da pristupi tačnim, provjerenim, ažurnim i razumljivim informacijama o radu i funkcionisanju pravosuđa, koje trebaju biti legislativno i institucionalno zagarantovane. Pri tome se, razumljivo, mora voditi računa o zaštiti garantovanih prava i pravnih interesa pojedinca, te pronaći, često, vrlo fluidan balans između interesa javnosti i pojedinca. Zbog toga, planska i kontinuirana komunikacija pravosuđa sa javnošću doprinosi kreiranju dobrih praksi tačnog, blagovremenog i ažurnog informisanja javnosti, sa jedne strane, te zaštite legitimnih pravnih interesa pojedinca, sa druge strane.
Ova komunikacijska strategija, stoga, ima ambiciju da, pored utvrđivanja ciljeva, poruka i principa komunikacije, kao i definisanja ciljnih grupa i komunikacionih kanala VSTV-a BiH, dâ strateški okvir i smjernice za unapređenje transparentnosti sudskog i tužilačkog sistema u BiH. Takođe, njen cilj je da definiše okvir interne komunikacije unutar institucije VSTV-a BiH, te kreira mehanizme disperzije ovlaštenja za komuniciranje sa javnošću putem medija, kao temelja decentralizacije komunikacije bosanskohercegovačkog (bh.) pravosuđa sa javnošću, kao i da stvori preduslove za unaprjeđenje kapaciteta za krizno komuniciranje.
VSTV BiH će, kao institucija, usmjeravati komunikacijske programe i aktivnosti definisane ovim dokumentom, kao „kišobran strategijom“ za cjelokupno pravosuđe. Dakle, neophodno je naglasiti da cjelokupna pravosudna zajednica, uključujući nosioce pravosudnih funkcija, strukovna udruženja, centre za edukaciju sudija i tužilaca, treba da uzme aktivno učešće u informisanju i edukovanju javnosti o pravosudnim temama, kako bi se, u konačnici, vratilo i ponovo izgradilo povjerenje građana u pravosudne institucije.
1.1. Razlozi usvajanja Komunikacijske strategije
Osnovni razlog izrade i usvajanja Komunikacijske strategije VSTV-a BiH je uspostavljanje unaprjeđene, djelotvorne i dvosmjerne komunikacije, kojom će se osigurati nesmetan protok informacija kroz međusobno uvažavanje i poštovanje svih sudionika u komunikaciji. Realizacija Komunikacijske strategije će doprinijeti kreiranju preduslova za promociju i realizaciju strateških ciljeva VSTV-a BiH u smislu aktivnog promovisanja vizije, misije i strateških ciljeva institucije, povećanja nivoa znanja interesnih grupa o radu, funkciji i nadležnostima VSTV-a, osiguranja boljeg protoka informacija između semi-internih i eksternih ciljnih grupa i unaprjeđenja postojećih komunikacijskih kapaciteta.
Komunikacijska strategija će, takođe, kroz definisanje strateškog okvira i definisanih smjernica, doprinijeti daljem unaprjeđenju komunikacije unutar pravosudnog sistema, kako i komunikacije između pravosudnih institucija u BiH i javnosti.
1.2. Pojam i značaj strateškog dokumenta
Značaj Komunikacijske strategija se, teorijski i praktično, ogleda u svim prednostima koje strateški pristup rješavanju problema ima nad neplanskim i ad hoc pristupom. Kroz definisanje opštih i specifičnih ciljeva koji se žele postići u određenom segmentu, pred individuu ili instituciju koja definiše strateški okvir, postavljaju se, precizni i ključni, ciljani zadaci. To, prije svega, određuje plan daljeg djelovanja u ciljanom segmentu, determiniše metodologiju rada, precizira subjekte koji su, direktno ili indirektno, involvirani u procese, te omogućava praćenje napretka i evaluaciju uspješnosti u realizaciji definisanih ciljeva.
Komunikacijska strategija je, stoga, planski okvir uspostavljanja i jačanja komunikacijskih kapaciteta institucije, baziran na analizi trenutnih slabosti i prijetnji, te institucionalnih snaga i prednosti, s ciljem definisanja strateških ciljeva komunikacije, prepoznavanja ciljnih javnosti i preciziranja komunikacijskih kanala, radi širenja ključnih poruka koje se žele komunicirati sa javnošću.
1.3. Svrha komunikacije
Univerzalno shvatanje transparentnosti, kao osnovnog principa rada pravosuđa i temeljnog preduslova za povjerenje javnosti u njegov rad, jedna je od glavnih karakteristika vladavine prava. Transparentnost, kao principijelan odnos prema interesu javnosti da bude upoznata sa ključnim informacijama o radu pravosuđa, oživotvoruje se kroz tačne, provjerene i ažurne informacije o radu sudova i tužilaštava, lako dostupne informacije građanima u pogledu modusa rada pravosudnih organa i načina ostvarivanja prava pred sudom, kao i kroz kontinuiranu i otvorenu komunikaciju sa medijima, nevladinim organizacijama i drugim subjektima koji imaju legitiman interes da budu informisani o radu pravosuđa, kao i kroz kvalitetne i jasno obrazložene sudske odluke.
Svrha planske i aktivne komunikacijep ravosudnih institucija je, stoga, da osigura da korisnici usluga pravosuđa i zainteresovana javnost budu upoznati sa suštinom pravosudnog sistema, njegovim značajem, kao i naporima koji se preduzimaju u pogledu osiguranja vladavine prava. Adekvatno i strateško upravljanje procesima komuniciranja, kako u pogledu interne, tako i u pogledu eksterne komunikacije, od ključnog je značaja u pogledu unaprjeđenja poslovnih procesa u pravosudnim institucijama, te preveniranju i upravljanjem kriznim situacijama.
1.4. Strateški i pravni okvir
„Velika povelja sudija“ u 14. načelu nalaže da pravda mora biti transparentna i da se informacije o radu pravosudnog sistema moraju objaviti. Sa druge strane, Mišljenjem Konsultativnog vijeća evropskih tužilaca oni se ohrabruju da, putem medija, redovno informišu javnost o njihovim aktivnostima i rezultatima, te definiše da bi aktivnosti tužilaca trebale težiti promovisanju i očuvanju transparentnosti i povjerenja javnosti u tužilački rad. Pored toga, Komitet ministara Vijeća Evrope je, još 2003. godine, državama članicama Vijeća dao Preporuke u pogledu obezbjeđivanja informacija putem medija koje se odnose na krivične postupke, definišući, pri tom, 18 principa za komuniciranje sa javnošću putem medija.
Takođe, ne treba izgubiti iz vida ni Rezoluciju Evropske mreže sudskih vijeća (ENCJ) o transparentnosti i pristupu pravdi Evropske mreže sudskih vijeća (ENCJ) iz maja 2009. godine, koja govori o tome da otvoren i transparentan pravosudni sistem, između ostalog, čini mogućnost svake osobe, bez obzira na porijeklo i sposobnosti, da pristupi pravdi, kao i karakteristika da je legislativa dostupna i jasno razumljiva, te da se svi postupci okončavaju u razumnom vremenu i u okviru razumnih troškova, i da su sudske odluke jasno obrazložene i učinjene javnim.
Izuzetan značaj za ovaj segment, bez sumnje, ima i Vodič za komunikaciju sa medijima i javnošću Evropske komisije za efikasnost pravde (CEPEJ), koji definiše svrhu sudske komunikacije, sredstva komunikacije i vrste komunikacije, te daje zaključke i preporuke, koji su bili od naročite važnosti za izradu ovog dokumenta.
Segment transparentnosti bh. pravosuđa, odnosno trenutni nedostaci u tom pogledu, bio je, između ostalog, u fokusu Peer Review preporuka, te Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU, kao i Analitičkog izvještaja uz spomenuto mišljenje .
Sve navedeno, pored nacionalnog zakonodavstva koje, direktno ili posredno, definiše pitanje pristupa informacijama pod kontrolom javnih organa, predstavlja jasan okvir za iniciranje pitanja planske komunikacije pravosuđa sa javnošću, te sistemsko rješavanje ovog pitanja na nivou VSTV-a BiH, ali i kreiranja strateških smjernica za cjelokupno pravosuđe.
1.5. Analiza trenutnog stanja u segmentu transparentnosti
Osnovu za izradu Komunikacijske strategije, te definisanje strateškog okvira, predstavlja analiza institucionalnih snaga, slabosti, prilika i prijetnji u segmentu transparentnosti, što je, djelimično, definisano i srednjoročnim planom rada VSTV-a BiH za period od 2020. do 2022. godine.
Kad je u pitanju kapacitiranost pravosudnih institucija za kontinuiranu, plansku i proaktivnu komunikaciju sa javnošću, taj segment je bio predmet dodatnog analitičkog rada, kao i iskustvenog saznanja stečenog kroz niz aktivnosti i projekata koji je VSTV BiH provodio i trenutno provodi, i koji su se, djelimično, odnosili i na ovaj segment unaprjeđenja kvaliteta pravosuđa.
Snage
Resursi: VSTV BiH
• Motivisan i stručan kadar
• Osigurano stabilno finansiranje funkcionisanja institucije VSTV-a BiH iz budžeta BiH, te finansiranje izvršavanja dijela nadležnosti iz donatorskih sredstava
• Kvalitetni materijalno-tehnički uslovi rada
Pravosudne institucije
• Osigurano stabilno finansiranje funkcionisanja pravosudnih institucija iz budžeta BiH, Brčko Distrikta BiH, entitetskih i kantonalnih budžeta
Organizacija: VSTV BiH
• Dobra koordinacija i komunikacija sa domaćim i međunarodnim institucijama i organizacijama
• Fleksibilnost institucije i sposobnost brzog prilagođavanja potrebama pravosuđa
Pravosudne institucije
• Kontinuirana komunikacija sa VSTV-om BiH
• Definisana struktura i hijerarhija odlučivanja
Rezultati rada: VSTV BiH
• Blagovremena realizacija aktivnosti, u skladu sa zakonskim obavezama i propisanim procedurama, i visok stepen postizanja planiranih rezultata
• Kontinuiran doprinos ostvarenju ciljeva definisanih strateškim dokumentima u domenu pravosuđa
Pravosudne institucije
• Organizacija rada na predmetima u skladu sa pozitivnim propisima, strateškim planovima i planovima rješavanja predmeta u sudovima
Slabosti
Resursi: VSTV BiH
• Ograničena finansijska sredstva u smislu provođenja kampanja za informisanje javnosti, istraživanja javnog mnijenja i analize izvještavanja medija
• Postojanje otpora prema saradnji sa medijima i nepoznavanje ili neuvažavanje značaja komunikacije između pravosuđa i javnosti
• Neplanski i nekoordinisani istupi članova VSTV-a BiH, koji imaju individualni (lični) karakter, ali mogu imati dalekosežne posljedice po imidž institucije i sistema u cjelini
Pravosudne institucije
• Nepovoljna kadrovska struktura većine sudova u segmentu odnosa sa javnošću, kao i nedovoljna kadrovska osposobljenost svih pravosudnih institucija u pogledu proaktivne i kontinuirane komunikacije, te u pogledu kriznog komuniciranja
• Postojanje otpora prema saradnji sa medijima i nepoznavanje ili neuvažavanje značaja komunikacije između pravosuđa i javnosti
• Ograničena finansijska sredstva u smislu provođenja kampanja za informisanje javnosti
Organizacija: VSTV BiH
• Zakonom definisana struktura VSTV-a BiH, kao kolektivnog organa, koja nužno utiče na način donošenja odluka, definisanje politika, te zauzimanje stavova o pitanjima od interesa za pravosuđe, što se reflektuje na ažurno izvještavanje javnosti
• Sistem interne razmjene informacija nije detaljno normiran
Pravosudne institucije
• Nerazvijen sistem interne razmjene informacija vezanih za rad pojedinačnih sudija/sudskih vijeća/tužilaca
• Nepostojanje prakse kontinuirane i proaktivne komunikacije sa građanima putem medija (npr. godišnje konferencije za predstavnike medija)
• Nepostojanje prakse organizovanja događaja koji javnosti približavaju način funkcionisanja pravosuđa (npr. dani otvorenih vrata)
• Nedovoljna kadrovska osposobljenost za krizno komuniciranje
Prilike
Političke: VSTV BiH
• Dostupnost instrumenata pomoći u okviru procesa pridruživanja EU, kao i dostupnost donatorskih sredstava drugih donatora na bilateralnoj osnovi
• Kontinuiran dijalog sa predstavnicima EU
• Podrška međunarodnih organizacija
Pravosudne institucije
• Dostupnost instrumenata pomoći u okviru procesa pridruživanja EU putem VSTV-a BiH
• Dostupnost podrške međunarodnih organizacija
Ekonomske: VSTV BiH
• Redovno finansiranje VSTV-a BiH iz budžeta BiH
• Mogućnost pristupa donatorskim sredstvima
Pravosudne institucije
• Redovno finansiranje iz budžeta BiH, entiteta, Brčko distrikta BiH
• Dostupnost instrumenata pomoći drugih međunarodnih donatora putem VSTV-a BiH
Socijalne i društvene: VSTV BiH
• Pružanje informacija o radu VSTV-a BiH i pravosuđa u BiH
• Uspostavljanje partnerskih odnosa sa organizacijama civilnog društva
• Uspostavljanje partnerskih odnosa sa medijima
• Nadgradnja prakse neposrednog informisanja javnosti o pravosudnim temama od posebnog interesa javnosti
Pravosudne institucije
• Pružanje informacija o radu suda/tužilaštva
• Uspostavljanje partnerskih odnosa sa organizacijama civilnog društva
• Uspostavljanje partnerskih odnosa sa medijima
Tehnološke: VSTV BiH
• Uspostavljen jedinstveni pravosudni informacioni sistem koji se kontinuirano unaprjeđuje, čime je omogućeno raspolaganje kvalitetnim, ažurnim i tačnim podacima, neophodnim za upravljanje pravosudnim sistemom
• Dalja informatizacija pravosuđa u smjeru elektronskog poslovanja i komunikacije pravosudnih institucija i stranaka u postupku
• Dostupnost sudske prakse i ostalih relevantnih pravnih informacija za nosioce pravosudnih funkcija
Pravosudne institucije
• Uspostavljen sistem unificiranih Internet stranica pravosudnih institucija sa jedinstvenom web arhitekturom, što omogućava lako pretraživanje informacija
• Dostupnost društvenih mreža za efikasnu i ažurnu komunikaciju o radu pravosudnih institucija.
Prijetnje
Političke: VSTV BiH
• Neodmjerene kritike pojedinih predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti u pogledu slabosti pravosuđa, čime se vrši nelegitimni pritisak na instituciju.
Pravosudne institucije
• Način odobravanja i usvajanja budžeta pravosudnih institucija
Ekonomske: VSTV BiH
• Nedovoljna finansijska sredstva iz budžeta za finansiranje ukupnog rada VSTV-a BiH
Pravosudne institucije
• Nedovoljna finansijska sredstva iz budžeta za finansiranje unaprjeđenja kadrovskih kapaciteta za proaktivnu komunikaciju sa medijima, te za organizaciju događaja koji imaju za cilj upoznavanje sa rezultatima rada institucije i približavanje javnosti načina funkcionisanja pravosuđa
Socijalne i društvene: VSTV BiH
• Nepovjerenje javnosti u rad VSTV-a BiH
• Nezadovoljstvo javnosti izraženo kroz socijalne nemire
• Mediji često, tražeći senzaciju a ne informaciju, nisu zainteresovani za izvještavanje o pravosuđu, koje je utemeljeno na poštovanju osnovnih postulata novinarske profesije, objektivnosti i nepristranosti
Pravosudne institucije
• Nepovjerenje javnosti uslijed nedovoljnog stepena efikasnosti pravosuđa, kao i neujednačene sudske prakse
• Nezadovoljstvo javnosti izraženo kroz socijalne nemire
• Mediji često, u potrazi za senzacijom, nisu zainteresovani za izvještavanje o pravosuđu, koje je utemeljeno na poštovanju osnovnih postulata novinarske profesije, objektivnosti i nepristranosti
Tehnološke: VSTV BiH
• Nepostojanje strategije za razvoj informacionog društva na nivou BiH
• Održavanje informacione infrastrukture u pravosudnim institucijama, kao i finansiranje aktivnosti na unaprjeđenju efikasnosti, kvaliteta, integriteta i transparentnosti pravosuđa iz donatorskih sredstava uslijed nedostatnosti redovnog finansiranja iz budžeta
Pravosudne institucije
• Održavanje informacione infrastrukture u pravosudnim institucijama, kao i finansiranje aktivnosti na unaprjeđenju efikasnosti, kvaliteta, integriteta i transparentnosti pravosuđa iz donatorskih sredstava uslijed nedostatnosti redovnog finansiranja iz budžeta
2. STRATEŠKI CILJEVI
Generalno gledajući, realizacija osnovnih strateških ciljeva treba da osigura potpuno razumijevanje i jedinstven pristup u ispunjavanju mandata VSTV-a BiH i obaveza koje cjelokupno pravosuđe ima u odnosu prema korisnicima njihovih usluga i javnosti uopšte.
Navedeno predstavlja okosnicu ciljeva koji se žele postići Komunikacijskom strategijom. Naime, komunikacijskim aktivnostima potrebno je povećati nivo svijesti ključnih aktera o funkcionisanju pravosuđa u BiH i potrebi daljeg razvijanja i usklađivanja sa standardima EU.
Neophodno je da se građanima približi način funkcionisanja pravosudnih institucija, tok reformskog procesa, izazovi i ograničenja sa kojima se pravosuđe susreće u svom svakodnevnom radu i u procesu usklađivanja sa međunarodnim standardima, kao i mogućnosti koje stoje na raspolaganju kako bi se pravosuđe kretalo putem progresa.
Takođe je potrebno istaći potrebu za snažnom podrškom javnosti radu pravosudnih institucija i reformskom procesu. Vizija Komunikacijske strategije se oslikava u dva krovna zadatka, koji predstavljaju strateške odrednice za definisanje osnovnih i specifičnih ciljeva:
• Postizanje pune transparentnosti rada VSTV-a BiH i cjelokupnog pravosuđa;
• Unaprjeđenje povjerenja javnosti u sistem pravosuđa u BiH.
Da bi korisnici usluga pravosuđa, te najšira javnost, mogli da osjete istinsku korist od ovako definisane vizije Komunikacijske strategije, neophodno je utvrditi strukturu osnovnih i specifičnih ciljeva, kako bi se strateško opredjeljenje konkretizovalo i kako bi se kreirali preduslovi za evaluaciju provođenja Strategije.
Struktura osnovnih i specifičnih ciljeva Komunikacijske strategije je predstavljena u donjoj tabeli:
Osnovni i specifični ciljevi:
1. Unaprijediti komunikaciju VSTV-a BiH i pravosudnih institucija u BiH sa medijima, javnošću te korisnicima usluga pravosudnih institucija
1.1. Unaprijediti sistem ovlašćenja i odgovornosti za komunikaciju sa javnošću u cilju unaprjeđenja transparentnosti rada VSTV-a BiH i pravosudnih institucija u BiH;
1.2. Unaprijediti kontinuiranu međuinstitucionalnu saradnju sa pravosudnim institucijama i partnerskim institucijama/organizacijama/međunarodnim subjektima;
1.3. Definisati sistem obaveza i odgovornosti za internu komunikaciju u okviru VSTV-a BiH;
1.4. Unaprijediti komunikaciju VSTV-a BiH i pravosudnih institucija putem društvenih mreža te putem drugih vidova interaktivne komunikacije;
1.5. Unaprijediti kapacitete nadležnog osoblja VSTV-a BiH i pravosudnih institucija u BiH za komunikaciju sa medijima, javnošću te korisnicima usluga pravosudnih institucija, kao i kapacitete za krizno komuniciranje.
2. Unaprijediti dostupnost informacija o radu VSTV-a BiH i pravosudnih institucija u BiH stručnoj i široj javnosti
2.1. Osigurati blagovremeno, tačno i kvalitetno dijeljenje informacija sa svim ciljnim grupama;
2.2. Podići svijest medija, nevladinih organizacija i šire javnosti o nadležnostima i ograničenjima VSTV-a BiH u pravosudnom sistemu;
2.3. Omogućiti kontinuiranu dostupnost pouzdanih statističkih i kvalitativnih podataka o radu pravosudnih institucija zainteresovanoj stručnoj i široj javnosti.
Kad su u pitanju osnovni ciljevi, isti su usklađeni sa strateškim programima iz drugih strateške oblasti i dokumenta.
Sa druge strane, kad su u pitanju specifični ciljevi, istima su razrađeni i preciznije postavljeni segmenti obuhvaćeni osnovnim ciljevima.
Specifični cilj 1.1, koji se odnosi na izgradnju sistema ovlašćenja i odgovornosti za komunikaciju sa javnošću, radi podizanja transparentnosti rada VSTV-a BiH i bh. pravosuđa, će se postići kroz jasno definisanje ovlašćenja i odgovornosti članova Vijeća, rukovodstva Sekretarijata, šefova odjela, rukovodilaca projekata, predsjednika sudova i glavnih tužilaca u pogledu dijeljenja informacija sa stručnom i najširom javnošću. Da bi komunikacija sa partnerima dala očekivane rezultate, ona prije svega mora biti kontinuirana, blagovremena i jasno strukturirana. Zbog toga, s ciljem postizanja specifičnog cilja 1.2. strategijom će se definisati ko su najznačajniji „institucionalni“ partneri VSTV-a BiH (unutardržavni i međunarodni), te utvrditi okvir za kontinuiranu komunikaciju na strateškom i operativnom nivou.
Kako bi VSTV BiH blagovremeno i kvalitetno izvršavao svoje obaveze i provodio svoje nadležnosti, radi postizanja specifičnog cilja 1.3. utvrditi će se sistem obaveza i odgovornosti za internu komunikaciju u okviru VSTV-a BiH.
Imajući u vidu da različite društvene mreže, te drugi vidovi interaktivne komunikacije, postaju dominantan komunikacioni kanal, strategijom će se, s ciljem postizanja specifičnog cilja 1.4, definisati sistem obaveza i odgovornosti za komunikaciju putem društvenih mreža te putem drugih vidova interaktivne komunikacije.
Pouzdaniji i kvalitetniji odnos sa medijima i širom javnošću će se postići kroz specifičnu edukaciju, te transfer znanja i dobrih praksi uporednih sistema za komunikaciju pravosuđa sa medijima i unaprjeđenje internih kapaciteta u VSTV-u BiH i pravosudnim institucijama, čime će doći do postizanja specifičnog cilja 1.5.
Takođe, kroz implementaciju ove strategije definisaće se preduslovi i mehanizmi za blagovremeno, tačno i kvalitetno dijeljenje informacija sa svim ciljnim grupama identifikovanim strategijom, kako bi se postigao specifični cilj 2.1.
Važno je istaći i to da je, pored objektivnih slabosti VSTV-a i pravosudnih institucija, negativna percepcija javnosti često prouzrokovana i nepoznavanjem ili površnim poznavanjem okvira nadležnosti, te principa funkcionisanja pravosuđa. Iz tog razloga, da bi se postigao specifični cilj 2.2, potrebno je kontinuirano raditi na unaprjeđenju znanja i podizanju svijesti medija, organizacija civilnog društva i šire javnosti o ovom segmentu.
Konačno, unaprjeđenjem sistema kontinuirane dostupnosti pouzdanih statističkih i kvalitativnih podataka o radu pravosudnih institucija zainteresovanoj stručnoj i široj javnosti (putem zvanične internet prezentacije, saopštenja, mailing listu itd.), smanjila bi se praksa donošenja paušalnih ocjena o stanju u pravosuđu te bi se naglasili rezultati koji se postižu u specifičnim sferama, koji se često „utope“ u predefinisanoj negativnoj percepciji javnosti, čime bi se doprinijelo postizanju specifičnog cilja 2.3.
3. OSNOVNE PORUKE I PRINCIPI KOMUNIKACIJE
Osnovne poruke koje VSTV BiH treba kontinuirano komunicirati sa javnošću moraju korespondirati sa utvrđenom misijom i vizijom institucije, ali i sa osnovnom svrhom i generalnim pojmom pravosuđa. Stoga, kako bi se pravosuđe, te VSTV BiH, kao najviše prepoznatljiv eksponent ovog sistema, u percepciji javnosti etablirali na način kojem teži Komunikacijska strategija kroz povećanje transparentnosti i otvorenosti pravosudnog sistema prema javnosti, neophodno je sljedeće poruke kontinuirano komunicirati javnosti:
• Osiguravanjem nezavisnog, nepristranog, profesionalnog i efikasnog pravosuđa, VSTV BiH omogućava jednak pristup pravdi i jednakosti svih građana pred zakonom, čime se doprinosi učvršćivanju vladavine prava u BiH.
• Pravosudni sistem je garant pravne države, dostupnosti pravde i pravne sigurnosti kao i efikasnog i kvalitetnog ostvarivanja zaštite prava i sloboda građana.
Ove ključne poruke za cilj imaju utvrđivanje strateškog okvira za komuniciranje VSTV-a BiH i pravosudnog sistema u BiH sa najširom javnošću, kao i posebnim javnostima, te ostavljaju prostor za dalju razradu i preciziranje poruka u posebnim oblastima od interesa za pravosuđe, budući da VSTV BiH može, ukoliko to utvrdi za svrsishodno, kreirati posebne komunikacijske planove za specifične oblasti. Navedeni planovi bi za cilj mogli imati povećanje transparentnosti ili unaprjeđenje znanja posebnih javnosti o pojedinim aspektima rada i funkcionisanju pravosuđa, te bi nužno bili subordinirani ovoj Komunikacijskoj strategiji, koja bi predstavljala okvir za plansko komuniciranje u tim segmentima.
4. KOMUNIKACIJSKI PARTNERI / CILJNE GRUPE
Kako bi se mogli ostvariti strateški ciljevi, osnovni i specifični te komunicirati ključne poruke ka užim i širim javnostima, potrebno je odgovoriti na ključna pitanja komunikacijskog procesa: koga treba informisati; s kim treba komunicirati; koga treba uvjeriti; s kim treba oblikovati imidž i reputaciju pravosuđa; kako razviti i njegovati povjerenje; kako upravljati krizom i, konačno, kako uspostaviti koncenzus sa većinom učesnika u komunikaciji o pitanjima koja su od ključne važnosti u oblasti pravosuđa.
Odgovori na ova pitanja pomažu da se definišu ključne ciljne grupe za strateško komuniciranje.
Tako su Strategijom definisane:
Semi-interne javnosti:
• Sudije i tužioci;
• Predsjednici sudova i glavni tužioci;
• Udruženja sudija i tužilaca
Eksterne javnosti:
• Predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti;
• Multiplikatori mišljenja:
Akademska zajednica
Nevladine organizacije/organizacije civilnog društva
Strukovna udruženja
Advokatske komore
Mediji i novinari
Međunarodne organizacije;
• Građani BiH.
4.1. Semi-interne javnosti
4.1.1. Sudije i tužioci
Sudije i tužioci predstavljaju glavnu „personalnu“ sponu između građana i pravosudnog sistema. Njihov rad je ključan za funkcionisanje cjelokupnog sistema. Na temelju efikasnosti i kvaliteta njihovog rada i objektivnog informisanja o njemu, kreira se povjerenje javnosti, te imidž i reputacija pravosudnog sistema. VSTV BiH, činjenicom da vrši imenovanja sudija i tužilaca i obavlja druge aktivnosti regulatornog tijela, aktivno preuzima, zajedno sa sudijama i tužiocima, ključnu ulogu i odgovornost za kreiranje reputacije sistema.
Pored dosadašnjeg načina informisanja i saradnje sa nosiocima pravosudnih funkcija, koja se temeljila na tematski organizovanim susretima – posjete, sastanci, konferencije, okrugli stolovi, radionice – VSTV BiH će u narednom periodu nastojati unaprijediti saradnju sa pravosudnom zajednicom koristeći i druge alate, između ostalog i putem saradnje sa strukovnim udruženjima sudija i tužilaca o čemu će više riječi biti u dijelu teksta u kojem su ova udruženja definisana kao multiplikatori (pozitivnog) mišljenja o pravosuđu.
4.1.2. Predsjednici sudova i glavni tužioci
Predsjednici sudova i glavni tužioci imaju ključnu ulogu u interakciji i uspostavljanju kvalitetnih odnosa sa medijima, baziranim na međusobnom povjerenju. Njihova saradnja sa medijima jedan je od neophodnih preduslova za stvaranje pozitivnog javnog mišljenja o funkcionisanju pravosudnih institucija i radu nosilaca pravosudnih funkcija. Zapravo, to je jedini način da objektivne informacije o radu pravosuđa pronađu svoj put do građana i da se unaprijedi povjerenje i reputacija pravosuđa koja je trenutno na niskom nivou.
Dok je primarna odgovornost sudija i tužilaca da efikasno i kvalitetno obave svoj posao, odgovornost za informisanje javnosti o radu pravosudnih institucija u lokalnoj i široj javnosti leži na predsjednicima sudova i glavnim tužiocima.
Zbog svega navedenog, predsjednici sudova i glavni tužioci trebaju predstavljati primarnu ciljnu grupu na koju će se usmjeriti aktivnosti koje bi trebale osigurati transparentniji rad pravosudnih institucija, kao tradicionalno zatvorenih sistema u trodiobi vlasti. https://advokat-prnjavorac.com
4.2. Eksterne javnost
4.2.1. Predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti
Opravdana su očekivanja građana, shodno tome i njihovih reprezentanta u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, da bh. pravosuđe i VSTV BiH uspješno realizuju zadatke iz svojih nadležnosti. S druge strane, VSTV BiH opravdano očekuje da druge grane vlasti nikada ne izgube iz vida činjenicu da je pravosuđe ravnopravan stub vlasti u njenoj trodiobnoj podjeli te da se nezavisnost pravosuđa nikada ne smije dovoditi u pitanje.
Bolja saradnja, kroz međusobno uvažavanje i poštovanje principa podjele vlasti i nezavisnosti pravosuđa, kao i kroz konstruktivan i kontinuiran dijalog sa predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti, jedan je od komunikacijskih ciljeva VSTV-a BiH, koji će se nastojati ostvariti u narednom periodu.
Tome u prilog govore i zaključci konferencije „Pravosuđe – stanje i perspektive“ održane u decembru 2016. godine, koji ništa manje nisu aktuelni ni u 2021. godini jer predstavljaju temeljne principe na kojima treba da počiva saradnja i dijalog.
4.2.2. Multiplikatori mišljenja
4.2.2.1. Akademska zajednica
Akademska zajednica je trajni izvor znanja u jednom društvu. Ona predstavlja i važan evaluacijski subjekt, odnosno mjerodavan faktor za teorijsku procjenu postojećeg stanja i razvojnog potencijala za budućnost. Ugledom koji u društvu ima, akademska zajednica predstavlja važnog komunikatora pozitivnih vrijednosti, dostignuća i ključnih principa, ne samo kroz funkciju obrazovanja mladih ljudi, nego i kroz komunikaciju sa organizacijama, institucijama i građanima.
Vođenje kvalitetne rasprave o stručnim pitanjima koja se tiču poštovanja vladavine prava, ljudskih prava i osnovnih sloboda sa predstavnicima akademske zajednice, može dati značajan doprinos rješavanju otvorenih pitanja u sektoru pravosuđa. Konačno, potrebno je podcrtati i ključnu ulogu akademske zajednice u obrazovanju mladih ljudi koji po završetku fakulteta postaju članovi pravosudne ili drugih profesionalnih zajednica.
4.2.2.2. Nevladine organizacije/organizacije civilnog društva
U BiH, kao i na globalnom nivou, djeluje veliki broj nevladinih organizacija (NVO)/organizacija civilnog društva (OCD), koje se bave pitanjem promovisanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. S obzirom da je riječ o nezavisnim organizacijama, koje ne podliježu rukovođenju od strane organa vlasti, OCD modu predstavljati relevantnog komunikatora i posrednika u komunikaciji kojem se može vjerovati „na riječ“.
U vezi sa navedenim, neophodno je da VSTV BiH razmotri mogućnosti bliže saradnje sa OCD-ima, kako bi se, na bazi otvorene i argumentovane diskusije, kontinuirano i ažurno, komunicirale informacije o rezultatima rada pravosudnih institucija, kao i informacije o izazovima sa kojima se pravosuđe suočava.
4.2.2.3. Strukovna udruženja i advokatske komore
Kao oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja radi postizanja ili zaštite specifičnih ciljeva, strukovna udruženja u određenoj mjeri komuniciraju sa javnostima. Kada je riječ o pravosuđu, strukovna udruženja su važan segment profesionalne zajednice.
Zato postoji potreba za intenzivnijom saradnjom VSTV-a BiH i strukovnih udruženja, čija riječ može imati važan uticaj u komunikaciji sa sudijama i tužiocima i drugim javnostima. U komunikacijskom procesu, sa jedne strane, strukovna udruženja će komunicirati svoje poruke VSTV-u BiH, dok će VSTV BiH, sa druge strane, informisati strukovna udruženja o naporima koje poduzima u procesu reforme pravosuđa i očekivati od njih da ove informacije dalje komuniciraju sa svojim članovima i osiguravaju povratnu informaciju.
Takođe, imajući u vidu ulogu advokatske zajednice u pravosudnom sistemu, VSTV BiH mora osigurati intenzivniju komunikaciju sa advokatskim komorama, imajući u vidu činjenicu da njihovi članovi predstavljaju multiplikatore mišljenja o pravosuđu, te da se, kroz saradnju i bolju komunikaciju sa ovom ciljnom grupom, može uticati i na izgradnju povjerenja u pravosuđe.
4.2.2.4. Mediji i novinari
Masovni mediji integralni su dio modernog društva. Oni imaju dominantnu ulogu u oblikovanju ličnih uvjerenja i daju osjećaj sudjelovanja i razumijevanja kompleksnih pitanja dinamičnog svijeta u kojem živimo. Zato masovni mediji i novinari trebaju biti jasno definisani kao strateška/ciljna grupa te je uspostavljanje dobre saradnje sa njima strateški cilj svake institucije.
VSTV BiH i pravosudne institucije imaju potrebu da informišu javnost o svojim aktivnostima i da grade imidž i reputaciju kroz transparentnost i otvorenost institucije/a, što nužno uključuje i kontinuiranu i kvalitetnu komunikaciju sa medijima. S druge strane, mediji, odnosno njihovi reprezentanti-novinari, trebaju pokazati više interesa za reformu pravosuđa i generalno za pravosudni sistem, tako što će, u skladu sa standardima profesije, izvještavati o radu pravosudnih institucija.
Imajući u vidu nemjerljiv značaj masovnih medija, posebno u informisanju, obrazovanju i integraciji javnosti, VSTV BiH i pravosudne institucije se moraju fokusirati na publiciranje temâ kojima će približiti rad i ulogu pravosudnih institucija širokoj javnost, pojasniti odnos građanin-pravosuđe i komunicirati aktivnosti koje se provode kako bi se unaprijedio kvalitet usluga koje institucije pružaju.
4.2.2.5. Međunarodne organizacije
Od svog osnivanja, VSTV BiH je imao dinamičnu saradnju sa međunarodnim subjektima koji su pružali podršku bh. pravosuđu u nastojanju da se izgradi efikasno, nezavisno i profesionalno pravosuđe. Stoga, otvorena komunikacija sa međunarodnim partnerima, zasnovana na međusobnom povjerenju i uvažavanju, predstavlja posebno bitan zadatak za instituciju VSTV-a BiH i važno pitanje za bh. pravosuđe.
Drugi segment međunarodnih odnosa koji treba biti u fokusu rad institucije se odnosi na saradnju sa međunarodnim subjektima koji djeluju u oblasti pravosuđa kao što su CEPEJ, ENCJ i dr., kao i na bilateralnu saradnja sa partnerskim organizacijama u okviru projekata koje VSTV BiH provodi u cilju primjene najboljih praksi i iskustava.
4.2.2.6. Građani Bosne i Hercegovine
Iako smješteni na kraju ovog poglavlja, bosanskohercegovački građani predstavljaju najvažniju ciljnu javnost VSTV-a BiH i bh. pravosuđa. Građani su ujedno i najšira ciljna grupa VSTV-a BiH i cjelokupnog pravosuđa.
Kao krajnji korisnici sudskih i tužilačkih usluga, građani određuju smjer djelovanja VSTV-a BiH kroz svoja očekivanja i demokratske zahtjeve da imaju pravosudni sistem koji je nezavisan, odgovoran, profesionalan i efikasan.
Uz pojam građanstva, pojavom demokratskih društava, etablira se i pojam javnog mišljenja (mnijenja) kao sukusa strateških komunikacija i predmeta kontinuiranih istraživanja čiji rezultati trebaju biti temelj za definisanje strategije, plana i konkretnih komunikacijskih aktivnosti te praćenja njihove realizacije.
Poznato je da je javno mnijenje ili pojednostavljeno mišljenje građana o pravosuđu negativno. Štaviše, povjerenje građana BiH u pravosudni sistem je na niskom nivou. Da li ovakvo mišljenje korespondira sa realnošću u većoj ili manjoj mjeri, predmet je rasprava. Pronalaženje odgovora na ova pitanja dodatno usložnjava podatak da je mali broj građana zapravo bio korisnik sudskih usluga i imao neki kontakt sa sudovima i tužilaštvima te da je najveći broj građana negativan utisak o pravosuđu stekao na temelju izvještavanja medija.
Ono što je ključno, nezavisno od odgovora na prethodna pitanja, jeste da je pravosuđe spremno da prihvati konstruktivnu kritiku. Ono je dovoljno osviješteno da bude samokritično i konstatuje da problemi postoje. Ipak, u radu pravosuđa, uz akutne i hronične probleme, postoje i dobri rezultati, što je neophodno adekvatno komunicirati ciljnim javnostima, kako bi ovi rezultati bili prezentovani, a uloga pravosuđa bila poznata i razumljiva širokoj javnosti.
Upravo poznavanjem i razumijevanjem uloge pravosuđa u sistemu i načina funkcionisanja pravosudnih institucija, obaveza i dužnosti sudija i tužilaca kroz kontinuirano informisanje i obrazovanje, donijeće korist ne samo pravosuđu u smislu reputacije nego i samim građanima u smislu povjerenja u pravosudni sistem. Uvođenjem novog pristupa i kulture komuniciranja u pravosuđu, kroz posvećen i konkretan rad i saradnju sa multiplikatorskim partnerima i komunikacijskim akterima, biće moguće unaprijediti nivo objektivne informisanosti i povjerenja građana u bh. pravosuđe, što je osnovni i krajnji cilj ove Strategije.
5. METODE I SREDSTVA KOMUNKACIJE
Kada se govori o metodama i sredstvima komunikacije u cilju realizacije opštih i specifičnih ciljeva i uspješne komunikacije poruka ka navedenim strateškim javnostima, misli se na osnovne alate, kanale, događaje i aktivnosti koji se mogu koristiti i organizovati u svrhu informisanja i komuniciranja sa različitim ciljnim grupama i komunikacijskim partnerima.
U svojoj dosadašnjoj praksi VSTV BiH je koristio niz metoda i sredstava komunikacije poput saopštenja za javnost, konferencija za novinare, javnih nastupa u medijima, organizovanja različitih događaja, web stranice, mini kampanjâ za javno informisanje, a od nedavno i društvene mreže Facebook i LinkedIn.
5.1. Komuniciranje sa semi-internim javnostima
Kada je riječ o komuniciranju sa sudijama i tužiocima, odnosno predsjednicima sudova i glavnim tužiocima, VSTV BiH je ovu komunikaciju najčešće uobličavao kroz direktnu komunikaciju tokom konferencija, radionica, okruglih stolova i drugih tematskih događaja.
VSTV BiH je, takođe, ka pravosudnoj zajednici diseminirao informacije putem svoje web stranice, dok su pravosudne institucije na svojim web stranicama informisale javnost o aktivnostima iz oblasti njihove nadležnosti.
Organizovan je i niz istraživanja kako bi se utvrdili dalji smjerovi djelovanja u oblasti reforme pravosuđa i članovi pravosudne zajednice su pokazivali razumijevanje za ove aktivnosti, aktivno učestvujući u njima.
VSTV BiH je, takođe, u partnerstvu sa centrima za edukaciju sudija i tužilaca, organizovao niz relevantnih obuka, te kroz programe za ujednačavanje prakse okupio sudije na panelima na kojima se uz razmjenu znanja i stručnosti, nastoji razvijati i konstruktivan dijalog i sposobnost pronalaženja kompromisnih rješenja.
VSTV BiH će slijediti dosadašnju praksu u komuniciranju sa nosiocima pravosudnih funkcija, s dodatnim fokusom na edukaciju u oblasti odnosa sa javnošću i saradnju sa medijima i organizacijama civilnog društva. Takođe će nastojati da podstakne predsjednike sudova i glavne tužioce da uspostave kontinuiranu komunikaciju sa novinarima, kako bi se „relaksirala“ postojeća atmosfera i kreirao veći stepen međusobnog razumijevanja, uvažavanja i saradnje, što će, dugoročno, u velikoj mjeri uticati na reputaciju cjelokupnog pravosudnog sistema.
Kako bi se ova saradnja optimizirala i pojednostavila, VSTV BiH će između ostalog, pripremiti i set praktičnih alata za kontinuiranu komunikaciju javnošću putem medija, ali i smjernice za izvještavanje o sudskim postupcima namijenjene sudovima.
Takođe, razmotriće se i uvođenje novog instituta u pravosuđu u sferi komunikacije sa medijima u smislu sudije ili tužiocu za saradnju sa medijima. Imenovani nosilac pravosudne funkcije za medije bi djelovao kao „glasnogovornik“ za medije u specifičnim slučajevima. Ovaj predstavnik pravosuđa za medije ne bi mogao istupati na način da iznosi detalje konkretnih predmeta. Njegova uloga bi bila da novinarima bude na raspolaganju po pitanju svih procedura sudskog/tužilačkog postupka.
Na drugom frontu, pravosuđe treba nastojati da kontinuirano educira novinare iz „svoje sredine“ na način da ih se upoznaje sa osnovnim pojmovima i procedurama funkcionisanja sudijskih i tužilačkih institucija.
5.2. Komuniciranje sa eksternim javnostima
5.2.1. Predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti
VSTV BiH će u narednom periodu intenzivirati komuniciranje sa predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti uz poštovanje principa podjele vlasti i nezavisnosti pravosuđa.
Treba istaći da je tokom događaja koje je VSTV BiH organizovao, uočen pojačan interes predstavnika drugih grana vlasti da učestvuju na istima i daju doprinos razvoju diskursa između različitih sektora države i društva u cilju definisanja ključnih oblasti za dalju reformu pravosuđa.
VSTV BiH će nastojati da održi ovaj pozitivni trend, te intenzivira saradnju sa predstavnicima vlasti kroz sastanke „jedan na jedan“ na kojima će zakonodavna i izvršna vlast biti informisana o radu VSTV-a BiH i bh. pravosuđa s ciljem uspostavljanja konstruktivnog dijaloga sa predstavnicima druga dva stuba vlasti.
5.2.2. Multiplikatori mišljenja
Novi pristup komuniciranju VSTV BiH će realizovati kroz uspostavljanje i unaprjeđenje saradnje i komuniciranja sa tzv. multiplikatorima mišljenja. Naime, dosadašnje komuniciranje sa ciljnim grupama putem „klasičnih“ metoda i sredstava pokazalo je određene nedostatke i limitiranost u dosezanju ciljne publike.
Otuda potreba za angažovanjem novih ciljnih grupa i komunikacijskih partnera kako bi rezultati u oblasti informisanja javnosti i izgradnje reputacije institucije bili približno jednaki naporima koje VSTV BiH ulaže u ovoj oblasti.
Dakako, svi ovi napori će biti uzaludni ako se ne unaprijedi institucionalni integritet pravosudnih institucija, poveća efikasnost i kvalitet, te osigura nezavisnost pravosuđa.
5.2.3. Građani
Građani BiH su ključna ciljna grupa VSTV-a BiH. Svi napori koje VSTV BiH preduzima u pogledu transparentnosti pravosuđa imaju jedan cilj - unaprjeđenje povjerenja javnosti naše zemlje u njihov pravosudni sistem.
Atmosferu koja trenutno vlada treba promijeniti kroz bolju informisanost i komunikaciju pravosudnih institucija i javnosti te dalje otvaranje i transparentnost institucija prema svojim korisnicima, medijima i građanima uopšte.
Kada je riječ o strateškom izboru komunikacijskih kanala, treba naglasiti da su danas na raspolaganju brojni kanali i alati, te da je za pripremu medijskog plana potrebno procijeniti kvalitet i djelotvornost svakog od njih.
Kada je riječ o konkretnim komunikacijskim kanalima misli se, prije svih, na televiziju koja je u našoj zemlji još uvijek primarni, najpopularniji i „najprestižniji“ izvor informisanja koji doseže široke javnosti. Kao izvor, ona ima svoje nedostatke u smislu finansijskih troškova i nemogućnosti da dosegne specifične javnosti.
Radio, poput televizije, ima svoje prednosti i mane, ali čini se da je slabo (is)korišten kanal komunikacije, pridaje mu se gotovo minoran značaj u odnosu na televiziju i veže se za sadržaje zabavnog karaktera, iako ima snažnu informativnu ulogu.
Uz navedene masovne medije, tu su i novine i časopise koje karakterizira širok doseg i detaljniji pristup sadržaju poruke u odnosu na tzv. elektronske medije.
Uslijed dinamike svakodnevnog života ljudi sve češće posežu za internetom kao izvorom informacija koji, s jedne strane, čini brzo dostupnim sadržaje bez dubljeg konteksta dok, s druge strane, pruža mogućnost da se određeni sadržaji detaljnije analiziraju iz različitih izvora.
U kontekstu internet medija, imati vlastitu web stranicu ili profil na nekoj od društvenih mreža znači imati vlastiti kanal komunikacije, koji ne može biti objektom pogrešne interpretacije i „uredničke“ kontrole, pa može biti veoma korisno sredstvo komunikacije sa građanima.
Pobrojani kanali komunikacije, koje možemo kategorizirati kao masovni mediji, nisu jedini alati i kanali komunikacije VSTV-a BiH i bh. pravosuđa. Naime, neophodno je koristi i tzv. interaktivne medije, komunikaciju „jedan na jedan“ te komunikaciju putem događaja poput sastanka, konferencija, radionica i drugih alata i kanala komunikacije.
Zbog svega navedenog, kada je u pitanju komuniciranje pravosuđa, potrebno je osigurati integrisanu strategiju komuniciranja, odnosno „miks“ medijskih i komunikacijskih kanala i alata koji moraju biti prilagođeni strateškim ciljevima koji se žele postići, strateškim javnostima i ključnim porukama koje pravosuđe želi da uputi građanima.
6. INTERNA KOMUNIKACIJA
Interna komunikacija je pojam koji se koristi kako bi se opisao sistem organizacijski upravljane komunikacije u kojoj se zaposlenici smatraju primarnom ciljanom javnosti. Oni moraju biti informisani, poznavati zahtjeve korisnika i strategiju institucije, kao i eventualne promjene unutar nje. Pored toga, zaposlenici se trebaju identificirati sa institucijom i razumjeti odluke rukovodstva kako bi imali (samo)odgovorno ponašanje i bili u mogućnosti da kontinuirano pružaju povratne informacije.
Samo planska i sistemska komunikacija može doprinijeti boljim međuljudskim odnosima i povećanju motivacije zaposlenika zato joj je potrebno posvetiti dužnu pažnju.
Ovom Strategijom akcent je stavljen na internu komunikaciju između rukovodilaca VSTV-a BiH i zaposlenika institucije, odnosno rukovodilaca pravosudnih institucija i zaposlenika, imajući u vidu ograničenja i prepreke koje su nametnute relevantnim zakonima koji uređuju pristup određenim podacima kao što su lični, tajni i finansijski podaci i druge informacije.
6.1. Svrha
Dobra interna komunikacija preduslov je efikasne vanjske komunikacije. Interna komunikacija povezana je s ciljevima institucije i njenim razvojem. Da bi institucija uspješno djelovala, ona treba održavati „kontrolu“ nad svojim zaposlenicima, motivisati/stimulisati njihov rad, omogućiti im izražavanje mišljenja i ideja te „upriličiti“ donošenje odluka.
Za realizaciju navedenih funkcija potrebno je osigurati okruženje u kojem se može njegovati sloboda izražavanja ideja i mišljenja te stvoriti mehanizam za komunikaciju ideja od zaposlenika do rukovodstva. Efikasna i pravovremena informisanost je odgovor na neutraliziranje glasina, kao glavnog „izvora“ informacija.
6.2. Smjerovi interne komunikacije i odgovornost za njenu realizaciju
Dosadašnja zapažanja pokazuju da je interna komunikacija u VSTV-u BiH i pravosudnim institucijama u BiH često reakcijska. I iako nema ništa loše u saopštavanju onoga što se već dogodilo, kako se informacije ne bi pribavljale iz neformalnih i potencijalno netačnih izvora, komunikacija o aktivnostima i rezultatima „mora biti kontinuirana i osiguravati svježe, redovne informacije o svemu, od planova institucije do očekivanog načina na koji će odjeli i zaposlenici pridonijeti uspjehu tih planova. To je dvosmjerna angažovanost koja potiče uključenost zaposlenika i takva komunikacija je više od samog izvještavanja.“
S tim u vezi, interna komunikacija može ići u tri smjera:
1. „Komunikacija prema dolje“ – od Vijeća/direktora Sekretarijata/predsjednika suda/glavnog tužioca prema zaposlenicima, prenoseći njihove odluke i upute koje zaposlenicima pomažu u izvršavanju poslova;
2. „Komunikacija prema gore“ – od zaposlenika prema Vijeću/direktoru Sekretarijata/predsjedniku suda/glavnom tužiocu, omogućavajući uvid u probleme, prijedloge, sugestije, primjedbe i radni učinak, odnosno rješavanje problema i donošenje valjanih odluka; i
3. „Horizontalna komunikacija“ – odvija se među zaposlenicima, odnosno između odjela/odjeljenja/službi u instituciji, kako bi pomogla zaposlenicima da dijele informacije, koordiniraju zadatke i rješavaju kompleksne probleme.
Bez obzira u kojem smjeru se kretala, interna komunikacije mora počivati na kontinuiranim naporima rukovodstva na izgradnji dvosmjernih i uključujućih odnosa sa svojim zaposlenicima s ciljem unaprjeđenja organizacijske djelotvornosti.
Uzimajući u obzir navedeno, teret kreiranja okoline i atmosfere za efikasnu internu komunikaciju leži na rukovodiocu institucije (predsjedniku VSTV-a BiH, direktoru Sekretarijata VSTV-a, predsjednicima sudova i glavnim tužiocima) imajući u vidu da ni jedan organizacijski odnos nije važan kao što je onaj sa zaposlenicima na svim nivoima.
6.3. Komunikacijski kanali
Interna komunikacija se odvija kroz razne vrste komunikacijskih kanala od kojih su neki identični kanalima koji se koriste za komunikaciju sa eksternim ciljnim javnostima. Međutim, zbog specifičnosti interne komunikacije, navesti ćemo one koji su karakteristični za ovu vrstu komunikacije. Tako razlikujemo lične komunikacijske kanale (sastanci, prezentacije, brifinzi itd.), pisane komunikacijske kanale (dopisi, interni časopisi, godišnji izvještaji, priručnici za zaposlene, leci, brošure, plakati itd.), elektronske komunikacijske kanale (telefon, fax, e-mail, intranet, web-stranica, blog itd.), razne događaje (proslave, konferencije, radionice, team building, izleti itd.), institucijski identitet (simboli, radno okružje i dr.).
Odabir medija ne mora nužno biti na vrhu popisa prioriteta kada se kreira strategija za internu komunikaciju. Primarno treba potaknuti rukovodioce da razmisle što se treba promijeniti ili unaprijediti u komuniciranju kako bi se ono poboljšao, dok se informacija mora prenijeti jednostavno i prilagođeno jeziku ciljane javnosti, vodeći računa o vremenskoj dimenziji.
Zaposlenici VSTV-a BiH i pravosudnih institucija u BiH u internoj komunikaciji, zavisno od prilike, koriste većinu navedenih kanale komuniciranja, uz preporuke za intenzivno i unaprijeđeno korištenje slijedećih kanala: komunikacija licem u lice; grupni direktni sastanci; internet/intranet; e-magazin/e-newsletter; događaji; grupni brifing i oglasne ploče.
6.4. Plan za internu komunikaciju
Kako bi se navedeni komunikacijski kanali adekvatno (is)koristili za dvosmjernu, interaktivnu komunikaciju između rukovodstva institucije i zaposlenih u njoj potrebno je izraditi detaljan plan za internu komunikaciju u kojem su naznačene ključne razvojne aktivnosti koje osiguravaju realizaciju ove strategije.
Ovaj plan aktivnosti će biti integralni dio Akcijskog plana za realizaciju aktivnosti Komunikacijske strategije VSTV-a BiH.
Konačno, očekuje se da će se realizacijom navedenih aktivnosti unaprijediti pružanje pravovremenih i relevantnih informacija zaposlenicima i komunikacija između odjela/projekata/odjeljenja/službi, s većim fokusom na direktnu komunikaciju.
7. KRIZNA KOMUNIKACIJA
VSTV BiH, kao i pravosudne institucije, nije imun na krize. One su dio poslovnog procesa koje prate svaku javnu instituciju bez obzira na njenu nadležnost. Kriza se prepoznaje kao situacija koja je nanijela štetu instituciji, njenom rukovodstvu, zaposlenicima i njenom ugledu, ili prijeti da to učini. Stoga, svaka institucija mora da bude osposobljena da na adekvatan način upravlja krizom, odnosno da ima tzv. krizni menadžment.
Krize sa kojima se VSTV BiH suočavao u prošlosti često nisu bile vezane isključivo za ovu instituciju, već su u mnogim slučajevima bile povezane sa izazovima koji su pratili pravosuđe u cjelini, ali su „hijerarhijskom linijom“ adresirane upravo na VSTV BiH. Od pravosuđa se očekuje da bude korektiv društvenih anomalija i kada izostane rezultat ili kada javnost ne dobije očekivani odgovor, javljaju se krize, samim tim i potrebe za kriznim komuniciranjem. Međutim, nezavisno da li se suočavaju sa krizama koje su vezane za sistemske odluke donesene na nivou institucije ili odlukama vezanim za pojedinačne slučajeve, što je najčešći izvor „krize“ u komuniciranju u pravosudnim institucijama, od presudne važnosti je prepoznati krizu i imati jasan plan za njeno rješavanje.
Važnost krizne komunikacije prepoznao je i USAID-ov Projekt pravosuđe protiv korupcije u Bosni i Hercegovini, koji je izradio Model strategije za krizno komuniciranje u partnerskim sudovima i tužilaštvima, s ciljem da pomogne partnerskim institucijama u procesu razmatranja i definisanja strateških pravaca djelovanja i aktivnosti u ovoj oblasti. Kao i sama Strategija VSTV-a BiH, koja pruža okvirne informacije za krizno komuniciranje, i ovaj Model strategije može dati smjernice pravosudnim institucijama u BiH za kreiranje njihovih planova krizne komunikacije, te čini čini aneks ove Strategije i u subordinacijskom je odnosu sa istom.
7.1. Prepoznavanje krize
Jedan od ciljeva Strategije jeste preventivnim i strateškim djelovanjem omogućiti javnosti bolje razumijevanje pravosudnog sistema i načina na koji pravosuđe služi građanima. U tom procesu neminovno je da će se desiti situacije koje će izazvati nerazumijevanje ili pogrešno tumačenje donesenih odluka, što može dovesti do različitih vrsta kriza - kriza javnog mišljenja, kriza zbog grešaka rukovodstva, kriza ekonomsko-političke prirode ili percepcijskih kriza, koje su posebno izražene kada je riječ o bh. pravosuđu.
Prepoznavanje krize od ključne je važnosti za njeno uspješno komuniciranje, stoga VSTV BiH i pravosuđe u BiH trebaju imati jasnu predodžbu svog imidža u javnosti i moraju biti u stanju prepoznati potencijalni izvor krize za imidž i reputaciju.
Svakodnevno praćenje medijskih napisa i glasa „ciljnih javnosti“, jedan je od preduslova za prepoznavanje krize i uspostavljanje mehanizama za njeno rješavanje. VSTV BiH, prilikom donošenja odluka iz svoje nadležnosti, treba predvidjeti da li će i u kojem obimu takve odluke izazvati nerazumijevanje i potrebu za kriznim komuniciranjem, te imati već pripremljene odgovore na eventualna pitanja iz određenih oblasti.
S druge strane, pravosudne institucije moraju shvatiti da uvriježeno pravilo da se sudske odluke ne komentarišu, te činjenica da su nosioci pravosudnih funkcija nezavisni u radu i donošenju odluka, neće spriječiti javnost da preispituje sudske/tužilačke odluke, da postavlja pitanja, da izriče sud javnosti. Stoga je važno prepoznati kada i na koji način bi određene odluke ili dešavanja mogle izazvati jaču pažnju javnosti i tim dovesti do krize i potrebne za kriznim komuniciranjem.
Takođe, važno je pratiti i rad zakonodavne i izvršne vlasti u vezi donošenja odluka koje se odnose na VSTV BiH i pravosudni sistem koje bi mogle izazvati krizu, kao i rad međunarodnih institucija, nevladinog sektora, strukovnih udruženja koje prate pravosuđe i čije analize i izvještavanje mogu također izazvati potrebu za kriznim komuniciranjem.
7.2. Planiranje i upravljanje kriznom komunikacijom
Pored uspješnog prepoznavanja krize, veoma je važno znati na koji način postupati kada kriza nastupi, stoga je za uspješno komuniciranje u kriznim situacijama važno slijediti određena pravila koja je struka prepoznala kao korake koji vode ka uspješnom prevazilaženju krize.
Za uspješno rješavanje krize, VSTV BiH i pravosudne institucije moraju imati komunikacijski plan za vanredne situacije, koji podrazumijeva donošenje internih protokola i smjernica koje će olakšati komuniciranje kada se kriza desi, te način postupanja za vrijeme i nakon krize. Planiranje prije krize omogućava promišljanje o mogućim kriznim situacijama, razmatranje načina na koji bi se iste mogle riješiti, kao i testiranje spremnosti i osposobljenosti za djelovanje.
Prvi korak, koji je potrebno napraviti prije nego se kriza desi, jeste uspostaviti neformalni tim za planiranje i upravljanje kriznom situacijom, koji treba biti sastavljen od rukovodećih ljudi u instituciji, pojedinaca koji na profesionalan način mogu doprinijeti rješavanju krize te osobe/a koje se bave odnosima sa javnošću u instituciji. Zadatak tima u vrijeme trajanja krize je procijeniti nivo izazova koji je određena situacija izazvala, osmisliti plan rješavanja krize i odrediti glasnogovornika, odnosno osobu koja će biti „glas institucije“ tokom krize, koji će zainteresovanoj javnosti pojasniti situaciju i odgovoriti na eventualna pitanja, te odrediti komunikacijske kanale koji će biti korišteni u kriznom komuniciranju.
Preduslov uspješne komunikacije tokom krize je unaprijed pripremljen komunikacijski protokol kojim se definiše „red u komuniciranju“ na način da se zna ko koga obavještava, ko saziva tim i ko je izvor pouzdanih informacija koje će se dalje komunicirati i uz pomoć kojih će se uspostaviti kontrola nad krizom. U ovom kontekstu, važno je napomenuti da zatvorena vrata institucije kako u smislu kako interne tako i eksterne komunikacije mogu produbiti postojeću ili izazvati dodatnu krizu. https://www.anwalt-bih.de
Jedna od važnih zadaća tima jeste definisanje mogućih taktika, odnosno strategija komuniciranja koje će se primijeniti u datoj situaciji, vodeći računa o specifičnostima, prednostima i manama svake od strategija.
Tim za planiranje i upravljanje krizom mora znati kojim komunikacijskim kanalima raspolaže, odnosno imati jasan scenarij na koji način poruka može biti upućena različitim javnostima zavisno od stepena i načina zainteresovanosti za krizu. Pravilno određivanje ciljnih javnosti veoma je važno zbog formiranja ključnih poruka.
Polazeći od pretpostavke da svaka institucija ima već unaprijed pripremljenu listu medija, važno je istu redovno ažurirati i imati spremne adrese i kontakt telefone ukoliko se ukaže potreba za hitnim sazivanjem press konferencije ili drugim načinima obraćanja javnosti putem medija. Svakako da je ključno imati, unaprijed uspostavljen, „partnerski odnos“ sa medijima, kako bi u situacijama koje zahtijevaju hitnost mogli imati osiguranu medijsku pokrivenost određenog događaja kao institucionalnog odgovora na krizu.
7.3. Krizno komuniciranje
Tim za planiranje i upravljanje kriznom situacijom treba imati jasno definisane načine postupanja u krizi. Međutim, i pored unaprijed pripremljenih planova, treba imati na umu da je svaka kriza specifična i zahtjeva prilagođavanje plana odnosno pažljivo razmatranje svake situacije i iznalaženje adekvatnog odgovora na istu.
Prilikom upravljanja krizom, tim treba imati u vidu neka od osnovnih načela upravljanja krizom kao što su definisanje problema, centraliziranje, odnosno kontrola toka informacija, predviđanje na koji način se kriza može razvijati, shvatanje potreba medija, oslanjanje na tim (ne pojedince), odupiranje eventualnom porivu da se uđe u sukob te osmišljavanje adekvatnog pristupa svim potencijalnim ciljnim javnostima.
Definisanje problema jedan je od prvih zadataka tima i podrazumijeva prikupljanje relevantnih informacija, oslanjajući se na prethodno pripremljen komunikacijski protokol te procjenu krize. Tim određuje komunikacijske kanale koji će biti usmjereni prema različitim ciljnim javnostima i definiše vremenski okvir i dinamiku izvještavanja, što zavisi o novim informacijama vezanim za krizu ili eventualnu promjenu njenog smjera te određuje koje strategije komunikacije će primijeniti.
Samo krizno komuniciranje ima svoje specifičnosti koje je potrebno da tim ima na umu prije upuštanja u bilo kakvu interakciju sa javnostima. Prije svega, kod pojave bilo kakve krize, potrebno je pretpostaviti da je problem teži nego što se čini na prvi pogled. Samim tim, potrebno je i najmanjem problemu pristupiti sa dužnom pažnjom kako bi se spriječili neželjeni tokovi krize. U komunikaciji sa medijima, stoga, važno je držati se određenih pravila, koja podrazumijevanju obavezno informisanje javnosti o onome šta se desilo, šta se dešava i šta je institucija poduzela kako bi se nastala situacija razriješila. Važno je izbjeći informacijsku prazninu te odgovoriti na upite medija što je moguće prije, s tim što treba voditi računa da brzina reakcije ne ide na štetu tačnosti i provjerenosti podataka. Pokušaj prikrivanja informacija nije prihvatljiva opcija jer mediji uvijek mogu naći načina da doznaju istinu.
Obraćanje javnosti u kriznim situacijama traži spremnost i pripremljene komunikacijske poruke koje će biti jasne i efektne. U njima se mora pokazati svijest o postojanju krize, spremnost da se sve što je moguće drži pod kontrolom i da institucija čini sve kako bi se otklonile posljedice krize. Poruke moraju biti konzistentne, svi akteri u komunikaciji trebaju govoriti iste poruke i biti usklađeni kako bi osigurali vjerodostojnost poruke.
7.4. Postkrizno komuniciranje
Bez obzira na koji način institucija odluči komunicirati u doba krize, važno je znati da će kriza proći i da u fazi postkriznog komuniciranja treba izvršiti analizu kriznog djelovanja, u smislu da li je kriza mogla biti izbjegnuta i na koji način. Svaka pravosudna institucija treba iskoristiti period nakon krize kako bi dodatno predvidjela rizične faktore i analizirala situaciju i aktere koji su doveli do iste. To je period kada se može sagledati intenzitet reakcija određenih ciljnih javnosti i uticaja koje imaju na instituciju i pravosuđe u cjelini.
Jedna od predviđenih aktivnosti u ovom periodu je kreiranje i ažuriranje baze podataka koja služi kao podsjetnik o načinima te prednostima i manama komunikacije u doba krize u cilju njenog unaprjeđenja u budućnosti. Svakako treba voditi računa da se svako iskustvo u kriznom komuniciranju iskoristi kako bi se djelovalo proaktivno po pitanju budućih potencijalnih kriznih situacija. I kao najvažnije, potrebno je poduzimati sve mjere kako se krize uopšte ne bi desile.
8. DRUŠTVENI MEDIJI I PRAVOSUĐE U BIH
Iako je riječ o komunikacijskom kanalu o kojem je već bilo govora u poglavlju o metodama i sredstvima komunikacije, društvene mreže su izdvojene u zasebno poglavlje, kako bi se VSTV BiH i pravosudne institucije u BiH dodatno ohrabrile da ga koriste.
Naime, tokom protekle decenije, svjedoci smo stvaranja i impresivne ekspanzije društvenih medija, koji uključuju društvene mreže kao što su Facebook, Twitter, YouTube i LinkedIn, web forume, emisije i blogove. Društveni mediji su nesumnjivo izmijenili način na koji milijarde ljudi međusobno komuniciraju, omogućujući korisnicima da brzo pristupe, često ažuriraju, dijele i razmjenjuju informacije, ideje, slike ili video zapise, i ta činjenica se ne može ignorisati. Bh. pravosuđe treba da se, poput pravosuđa u zemljama Evropske unije, uključi u trend korištenja društvenih medija za komuniciranje informacija i poruka prema svojim ciljnim javnostima.
Upotrebom društvenih medija mogu se značajno unaprijediti komunikacijski procesi u pravosuđu, koristeći ih kao jednostavno sredstvo za uspostavljanje dvosmjerne i interaktivne komunikacije između pravosuđa i javnosti.
Naime, društveni mediji pružaju mogućnost direktne komunikacije sa javnostima, prezentiranja vlastite informacije bez filtriranja, ispravljanja netačnog izvještavanja i objavljivanja informacija i sadržaja koje se, u striktnom značenju, ne bi definisali kao „novinske vijesti“.
Nadalje, treba imati u vidu da javnost očekuje da, u ostvarivanju koncepta „otvorene pravde“, bh. pravosuđe usvoji nove medijske tehnologije i ostvari neposredan dijalog sa zajednicom. Pravosuđe, sa druge strane, mora naći način da ispuni očekivanja javnosti i da, istovremeno, sačuva temeljne aspekte vladavine prava - pravednost i nepristranost.
Imajući u vidu specifičnosti društvenih mreža, neophodno je izraditi jasan i razumljiv kodeks ponašanja na društvenim mrežama, kao i smjernice za upravljanje društvenim mrežama, kako bi se pravosudne institucije adekvatno nosile sa izazovima sa kojima će se susresti prilikom upotrebe novih medija i pomoći im da zaštite integritet, etičnost i povjerenje javnosti u pravosudni sistem.
8.1. Nosioci pravosudnih funkcija i društvene mreže
U kontekstu društvenih mreža važno je spomenuti „prava i obaveze“ nosilaca pravosudnih funkcija. Naime, nosioci pravosudnih funkcija, kao i sve ostale osobe, uživaju slobodu izražavanja. Ipak, uživajući slobodu izražavanja, neophodno je voditi računa o ličnom integritetu i dostojanstvo svog položaja, kao i o nepristranosti i nezavisnosti pravosuđa.
Dakle, nosioci pravosudnih funkcija mogu i trebaju biti prisutni na društvenim mrežama pri tome imajući u vidu dignitet funkcije koju obavljaju i potrebu ispunjavanja tzv. Bangalorskih principa sudskog ponašanja koji se odnose na nezavisnost, nepristranost, integritet, etičnost, jednakost, dostojanstvo i kompetencije.
S tim u vezi od strane Globalne mreže pravosudnog integriteta su izdate smjernice za nosioce pravosudnih funkcija u vezi sadržaja i ponašanja na društvenim medijima, čiji neformalni prevod je osigurao VSTV BiH i predstavljaće osnovu za izradu smjernica za upravljanje društvenim mrežama.
9. EVALUACIJA
Ocjena djelotvornosti Komunikacije strategije i mjerenje realizacije aktivnosti definisanih Akcijskim planom Komunikacijske strategije, konkretno evaluacija Strategije logičan je i ključan korak u naporima VSTV-a BiH da ostvari komunikacijske ciljeve postavljene u ovom dokumentu i izvrši dva strateška i krovna zadatka - postigne punu transparentnost sistema i unaprijedi povjerenje javnosti u njega.
Proces evaluacije pomaže rukovodstvu i odgovornim licima za realizaciju Komunikacijske strategije, da mjere ostvarene rezultate u odnosu na postavljene ciljeve. Cilj evaluacije je, između ostalog, uočavanje pozitivnih pojava ali i detektovanje problema koji se događaju u toku same realizacije Strategije, te omogućavanje odgovornim osobama da blagovremeno reagiraju na iste te izvrše njihovu reviziju ukoliko za njom postoji potreba.
Praćenje ove Strategije biće povjereno je timu, sastavljenom od članova Radne grupe za izradu Komunikacijske strategije VSTV-a BiH iz Sekretarijata VSTV-a BiH i Kabineta Predsjedništva VSTV-a BiH, koji će analizirati postignuti napredak u realizaciji postavljenih ciljeva, te o tome izvještavati Predsjedništvo VSTV-a na polugodišnjoj osnovi i VSTV BiH na godišnjoj osnovi.
Tim za evaluaciju Strategije vršiće monitoring i evaluaciju na osnovu aktivnosti i indikatora definisanih za svaki osnovni i specifični cilj na polugodišnjoj i godišnjoj osnovi, dok će evaluacija dva strateška, odnosno krovna zadatka biti moguća tek po završetku predviđenog vremenskog okvira za realizaciju Strategije.
Monitoring će uključivati praćenje provođenja definisanih aktivnosti, na osnovu izvještaja implementatora određenih aktivnosti, te prikupljenih informacija od relevantnih učesnika u tom procesu. Uključivat će i brojčano mjerenje provedbe određenih aktivnosti i doseg koji je određeni komunikacijski program ostvario.
Po potrebi će se poduzimati korektivne aktivnosti, ukoliko to određena dešavanja i promjene u okruženju budu zahtijevali.
Evaluacija će biti usmjerena na mjerenje stepena ostvarenja indikatora definisanih za sve ciljeve navedene u Akcijskom planu, koji će biti izrađen nakon usvajanja Strategije od strane VSTV-a BiH.
U zavisnosti od tehničkih i finansijskih aspekata, evaluacija će uključivati istraživanje javnog mnijenja, analizu medijskih sadržaja, intervjue sa ključnim akterima, kao i prikupljanje relevantnih izvještaja institucija i organizacija potrebnih za ocjenu stepena ostvarenja ciljeva.
Evaluacija će dati odgovore na pitanja da li su ciljevi predviđenim Strategijom ostvareni, da li ciljne grupe razumjele poruku, prihvatile je i u kojoj mjeri, te postaviti osnove za narednu Komunikacijsku strategiju koja će, neminovno, po isteku ove biti neophodna.