- Wed Jan 23, 2019 1:28 pm
#2929
Oduzimanje imovinske koristi (član 110. i 111. KZ BiH)
Objavljeno u: Biltenu sudske prakse suda Bosne i Hercegovine Bilten br. 8/2018
U slučaju da je utvrđeno da je optuženo lice nakon izvršenja djela, a prije donošenja prvostepene presude, izvršilo obavezu uplate protivpravne imovinske koristi, to ne oslobađa sud obaveze utvrđivanja da li je krivičnim djelom pribavljena protipravna imovinska korist i posljedično tome njenog oduzimanja presudom u krivičnom postupku, s tim da se konstatuje da je ta obaveza izmirena.
Iz obrazloženja:
Osnovani su žalbeni prigovori Tužilaštva kojima se osporava odluka prvostepenog suda o neprihvatanju prijedloga tužioca za oduzimanje protivpravno stečene imoviske koristi, imajući u vidu da je sud dužan, po službenoj dužnosti ne samo utvrđivati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, već je i oduzeti, budući da u suprotnom sud čini povredu krivičnoga zakona, odnosno prekoračuje ovlaštenje koje mu pripada po zakonu.
Naime, u konkretnom slučaju je, ocjenom izvedenih dokaza, nesumnjivo utvrđeno izvršenje krivičnog djela Porezna utaja iz člana 210. stav 1. KZ. BiH, kao i da je predmetnim krivičnim djelom ostvarena protivpravna imovinska korist, a koja u konkretnom slučaju odgovara visini utajenog poreza, odnosno visini neosnovanog odbitka ulaznog poreza, čime su po ocjeni ovog Vijeća, a slijedeći i imperativne odredbe članova 110. i 111. KZ BiH, nesumnjivo bili ispunjeni uslovi za oduzimanje imovinske koristi pribavljene izvršenjem krivičnog djela.
Međutim, iako je prvostepeni sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju predmetnim krivičnim djelom u ime, za račun i u korist pravne osobe "N..." d.o.o. ... ostvarena protivpravna imovinska korist, prvostepeni sud je istovremeno propustio da oduzme istu korist, time prekoračujući ovlaštenja koja mu pripadaju po zakonu.
U tom smislu u prvostepenoj presudi se navodi1 da je uvidom u Uvjerenje UINO, Regionalni centar Mostar, broj: 02/6/III-16-D-2-1473/18 od 12.04.2018. godine, utvrđeno da pravna osoba "N..." d.o.o. na dan 12.04.2018. godine nema dospjelih, a neizmirenih obaveza po osnovu indirektnih poreza, odnosno da iz navedenog dokaza nesporno proizilazi da je pravna osoba prije donošenja ove presude vratila imovinsku korist koju je u ime, za račun i u korist iste ostvario optuženi B.M. u iznosu od 46.091,00 KM. Stoga se u prvostepenoj presudi iznosi zaključak da su na ovaj način otklonjene štetne posljedice koje su izvršenjem predmetnog krivičnog djela nastupile po budžet BiH, a što je navodno potvrdio i svjedok S.K. Kod takvog stanja stvari, prvostepeni sud iznosi zaključak da nema zakonskih uslova da se ovom presudom od optužene pravne osobe oduzme protivpravno stečena imovinska korist, zbog čega nije prihvatio prijedlog Tužilaštva iznesen u tom pravcu.
1 Str. 22. prvostepene presude.
Slijedom iznesenih žalbenih prigovora, Apelaciono vijeće nalazi da je kroz neprihvatanje prijedloga tužioca za oduzimanje protivpravno stečene imovinske koristi u situaciji kada su nesumnjivo bili ispunjeni uslovi za oduzimanje iste, prvostepeni sud postupio suprotno jednom od osnovnih pravnih načela, prema kome niko ne može zadržati korist koju je protivpravno stekao, a čijim propisivanjem u krivičnom zakonu se upravo i omogućava njegova realizacija u krivičnom postupku. Po ocjeni ovog Vijeća, a imajući u vidu i ratio legis imperativnih odredbi KZ BiH i ZKP BiH u tom kontekstu, bilo bi nedopustivo kada se, uprkos tome što je optuženi kažnjen, imovinska korist koju je krivičnim djelom ostvario ne bi oduzela.
Dakle, imajući u vidu da je izricanje mjere oduzimanja imovinske koristi pribavljene izvršenjem krivičnog djela obavezno čim se steknu određene činjenične pretpostavke koje uslovljavaju primjenu odredbe člana 110. stav 2. KZ BiH2, to je bez značaja ocjenjivanje suda da li je opravdano ili nije izricanje ove mjere, odnosno da li su otklonjene štetne posljedice koje su nastale izvršenjem krivičnog djela, s obzirom da sud mora izreći istu mjeru.
Stoga, sve i u slučaju da je utvrđeno da je optuženo lice nakon izvršenja djela, a prije donošenja prvostepene presude, izvršilo obavezu uplate protivpravne imovinske koristi, to ne "oslobađa" prvostepeni sud obaveze utvrđivanja da li je krivičnim djelom pribavljena protivpravna imovinska korist i posljedično tome njenog oduzimanja presudom u krivičnom postupku. Ovo posebno imajući u vidu da izricanje mjere oduzimanje imovinske koristi ima i značajne preventivne efekte, jer se na taj način potencijalnim učiniteljima krivičnih djela stavlja do znanja da imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom neće moći zadržati.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 2 K 027758 18 Kž od 12.09.2018. godine)
Objavljeno u: Biltenu sudske prakse suda Bosne i Hercegovine Bilten br. 8/2018
U slučaju da je utvrđeno da je optuženo lice nakon izvršenja djela, a prije donošenja prvostepene presude, izvršilo obavezu uplate protivpravne imovinske koristi, to ne oslobađa sud obaveze utvrđivanja da li je krivičnim djelom pribavljena protipravna imovinska korist i posljedično tome njenog oduzimanja presudom u krivičnom postupku, s tim da se konstatuje da je ta obaveza izmirena.
Iz obrazloženja:
Osnovani su žalbeni prigovori Tužilaštva kojima se osporava odluka prvostepenog suda o neprihvatanju prijedloga tužioca za oduzimanje protivpravno stečene imoviske koristi, imajući u vidu da je sud dužan, po službenoj dužnosti ne samo utvrđivati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, već je i oduzeti, budući da u suprotnom sud čini povredu krivičnoga zakona, odnosno prekoračuje ovlaštenje koje mu pripada po zakonu.
Naime, u konkretnom slučaju je, ocjenom izvedenih dokaza, nesumnjivo utvrđeno izvršenje krivičnog djela Porezna utaja iz člana 210. stav 1. KZ. BiH, kao i da je predmetnim krivičnim djelom ostvarena protivpravna imovinska korist, a koja u konkretnom slučaju odgovara visini utajenog poreza, odnosno visini neosnovanog odbitka ulaznog poreza, čime su po ocjeni ovog Vijeća, a slijedeći i imperativne odredbe članova 110. i 111. KZ BiH, nesumnjivo bili ispunjeni uslovi za oduzimanje imovinske koristi pribavljene izvršenjem krivičnog djela.
Međutim, iako je prvostepeni sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju predmetnim krivičnim djelom u ime, za račun i u korist pravne osobe "N..." d.o.o. ... ostvarena protivpravna imovinska korist, prvostepeni sud je istovremeno propustio da oduzme istu korist, time prekoračujući ovlaštenja koja mu pripadaju po zakonu.
U tom smislu u prvostepenoj presudi se navodi1 da je uvidom u Uvjerenje UINO, Regionalni centar Mostar, broj: 02/6/III-16-D-2-1473/18 od 12.04.2018. godine, utvrđeno da pravna osoba "N..." d.o.o. na dan 12.04.2018. godine nema dospjelih, a neizmirenih obaveza po osnovu indirektnih poreza, odnosno da iz navedenog dokaza nesporno proizilazi da je pravna osoba prije donošenja ove presude vratila imovinsku korist koju je u ime, za račun i u korist iste ostvario optuženi B.M. u iznosu od 46.091,00 KM. Stoga se u prvostepenoj presudi iznosi zaključak da su na ovaj način otklonjene štetne posljedice koje su izvršenjem predmetnog krivičnog djela nastupile po budžet BiH, a što je navodno potvrdio i svjedok S.K. Kod takvog stanja stvari, prvostepeni sud iznosi zaključak da nema zakonskih uslova da se ovom presudom od optužene pravne osobe oduzme protivpravno stečena imovinska korist, zbog čega nije prihvatio prijedlog Tužilaštva iznesen u tom pravcu.
1 Str. 22. prvostepene presude.
Slijedom iznesenih žalbenih prigovora, Apelaciono vijeće nalazi da je kroz neprihvatanje prijedloga tužioca za oduzimanje protivpravno stečene imovinske koristi u situaciji kada su nesumnjivo bili ispunjeni uslovi za oduzimanje iste, prvostepeni sud postupio suprotno jednom od osnovnih pravnih načela, prema kome niko ne može zadržati korist koju je protivpravno stekao, a čijim propisivanjem u krivičnom zakonu se upravo i omogućava njegova realizacija u krivičnom postupku. Po ocjeni ovog Vijeća, a imajući u vidu i ratio legis imperativnih odredbi KZ BiH i ZKP BiH u tom kontekstu, bilo bi nedopustivo kada se, uprkos tome što je optuženi kažnjen, imovinska korist koju je krivičnim djelom ostvario ne bi oduzela.
Dakle, imajući u vidu da je izricanje mjere oduzimanja imovinske koristi pribavljene izvršenjem krivičnog djela obavezno čim se steknu određene činjenične pretpostavke koje uslovljavaju primjenu odredbe člana 110. stav 2. KZ BiH2, to je bez značaja ocjenjivanje suda da li je opravdano ili nije izricanje ove mjere, odnosno da li su otklonjene štetne posljedice koje su nastale izvršenjem krivičnog djela, s obzirom da sud mora izreći istu mjeru.
Stoga, sve i u slučaju da je utvrđeno da je optuženo lice nakon izvršenja djela, a prije donošenja prvostepene presude, izvršilo obavezu uplate protivpravne imovinske koristi, to ne "oslobađa" prvostepeni sud obaveze utvrđivanja da li je krivičnim djelom pribavljena protivpravna imovinska korist i posljedično tome njenog oduzimanja presudom u krivičnom postupku. Ovo posebno imajući u vidu da izricanje mjere oduzimanje imovinske koristi ima i značajne preventivne efekte, jer se na taj način potencijalnim učiniteljima krivičnih djela stavlja do znanja da imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom neće moći zadržati.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 2 K 027758 18 Kž od 12.09.2018. godine)
- By LegaForum