Uzrokovanje stete
Posted: Tue Sep 08, 2015 12:07 pm
UZROKOVANJE ŠTETE - KAO IZVOR NASTANKA OBLIGACIONO-PRAVNOG ODNOSA
Šteta se može javiti kao materijalna šteta u vidu smanjenja nečije imovine (obična šteta) ili spriječavanja njenog povećanja (izmakla korist) ili kao nematerijalna šteta - nanošenje fizičke ili psihičke boli ili straha.
OSNOVI ODGOVORNOSTI KOD ŠTETE
Odgovornost za štetu može postojati po principu:
1) subjektivne odgovornosti – odgovornost za štetu po osnovu krivnje,
2) objektivne odgovornosti – odgovornost za štetu od opasne stvari ili djelatnosti,
3) odgovornost za drugog.
1. Odgovornost za štetu po osnovu krivnje (princip subjektivne odgovornosti)
- Po principu subjektivne odgovornosti obaveza za naknadu štete nastaje zbog toga što svako onaj ko drugom uzrokuje štetu vlastitom krivnjom dužan je da tu štetu nadoknadi, uz primjenu pravila o prredpostavljenoj krivnji, što znači da se polazi od predpostavke da je štetnik kriv za prouzrokovanu štetu, ali može dokazivati da šteta nije nastala njegovom krivnjom.
- Dakle, ko drugom prouzrokuje štetu dužan ju je naknaditi izuzev ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz ovog se može jasno zaključiti da se radi o pretpostavljanoj krivnji. To je oboriva pretpostavka i na štetniku je teret dokazivanja da nije kriv za prouzrokovanu štetu.
- Predpostavke za nastanak odgovornosti nekog lica za prouzrokovanu štetu su:
1) postojanje sposobnosti štetnika da odgovara za štetu, jer postoje lica koja nisu odgovorna (npr. dijete do određenog uzrasta ili lica nesposobna za rasuđivanje);
2) protivpravna (nedopuštena) radnja ili propuštanje;
3) uročna veza između nedopuštene radnje i štete kao posljedice;
4) krivnja, koja znači odgovornost nekog lica zbog toga što se nije ponašalo kao razuman i pažljiv čovjek.
- Krivnja se stepenuje na:
- umišljaj (namjeru) – koji se može manifestovati kao:
a) direktni umišljaj - kada štetnik nedopušteno djelo vrši namjerno i svjesno, a pri tome je želio nastupanje posljedice (štete),
b) eventualni umišljaj - kada štetnik nedopušteno djelo vrši namjerno i svjesno, ali pri tome nije želio, već je pristao na nastupanje posljedice (štete).
- nehat (nepažnja) (postoji kada štetnik postupa nepažljivo, nemarno, zanemarujući pažnju prosječnog čovjeka, odn. dobrog domaćina) – koji se može manifestovati kao:
a) svjesna nepažnja - kada je štetnik predvidio mogućnost nastupanja štete, ali se nadao da ona neće nastupiti,
b) nesvjesna nepažnja - kada štetnik nije predviđao mogućnost nastupanja štete, ali je morao i mogao to predvidjeti,
c) krajnja ili gruba nepažnja - kada se štetnik ponašao krajnje nemarno i lakomisleno,
d) obična nepažnja - kada je štetnik zanemario pažnju brižljivog čovjeka,
e) profesionalna nepažnja - kada je štetnik zanemario pažnju koju ispoljava određeno lice u vršenju profesionalne djelatnosti od koga se očekuje povećanja pažnja.
- Štetnik odgovara za svaki oblik krivnje, ali, izuzetno zakon predviđa mogućnost sniženja štete ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom!!!
2. Odgovornost za štetu od opasne stvari ili djelatnosti (princip objektivne odgovornosti)
- Po principu objektivne odgovornosti obaveza za naknadu štete nastaje na osnovu samog prouzrokovanja štete. To znači da je imalac opasne stvari odn. onaj ko se bavi opasnom djelatnosti dužan nadoknaditi štetu uzrokovanu od te stvari odn. djelatnosti, ali se može osloboditi od odgovornosti u zakonom predviđenim slučajevima. Dakle, ovdje se krivnja ne dokazuje. Oštećeni mora dokazati samo uzročno posljedičnu vezu između opasne djelatnosti i nastale štete.
- Za štetu je odgovoran imalac opasne stvari (a to je vlasnik stvari kao što je automobil, građevinska mašina, oružje i sl.), odn. onaj ko se bavi opasnom djelatnosti (to su one djelatnosti u kojima se koriste opasne stvari ili sam proces proizvodnje koji stvara tu opasnost).
- Ako je imaocu na protivpravan način oduzeta stvar, za štetu odgovara onaj ko je stvar oduzeo.
- Ako je imalac opasne stvari povjerio stvar nekom drugom licu onda to lice odgovara.
- Međutim imalac opasne stvari će odgovarati za štetu koju prouzrokuje opasana stvar i za vrijeme dok ona se nalazila kod trećeg lica:
a) ako je šteta nastala zbog neke skrivene mane ili nedostatka, a treći na njih nije upozoren,
b) ako treće lice kojem je opasna stvar povjerena nije osposobljeno da njome upravlja.
- Imalac opasne stvari se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od:
a) više sile
b) od samog oštećenog – samo ako njihove radnje ili propuštanja nije mogao predvidjeti i posljedice izbjeći i otkloniti
c) od trećeg lica – također, samo ako njihove radnje ili propuštanja nije mogao predvidjeti i posljedice izbjeći i otkloniti
3. Odgovornost za drugog
- Obaveza za naknadu štete po principu odgovornosti za drugog znači da određena lica po pravilima o predpostavljenoj krivnju nadoknađuju štetu koju je prouzrokovalo drugo (neodgovorno) lice, (npr. roditelj za dijete, staralac za štićenika), uz mogućnost da se oslobode ove odgovornosti ako su poduzela sve mjere nadzora nad neodgovornim licem, ali je i pored toga šteta nastupila.
- Slučajevi ovakve odgovornosti su:
1) Za duševno bolesna i zaostala lica - odgovara njihov staralac.
2) Za maloljetnike - odgovaraju njihovi roditelji, pri tome:
a) ako se radi o djetetu mlađem od 7 godina - roditelji odgovaraju po principu objektivne odgovornosti,
b) ako se radi o maloljetniku mlađem od 14 godina koji je sposoban za rasuđivanje - roditelji i maloljetnik odgovaraju solidarno, a
c) ako se radi o maloljetniku starijem od 14 godina koji je sposoban za rasuđivanje - za štetu odgovara maloljetnik, ali ako štetu ne može nadoknaditi sam, roditelji će se obavezati na naknadu štete pod uslovom da je to pravično.
3) Ako je maloljetnik povjeren na čuvanje staraocu, školi ili drugoj ustanovi - za štetu odgovara staralac odn. ustanova, ako je šteta nastala zbog propuštanja nadzora.
4) Za štetu koju trećim licima počine radnici na radu - odgovara privredno društvo u kojem je radnik zaposlen, ali se društvo može osloboditi odgovornosti ako dokaže da radnik nije kriv za nastalu štetu.
4. Odgovornost za štetu u slučaju nesreće izazvane prijevoznim sredstvom u pokretu
- Iako su motorna vozila u pokretu opasne stvari (za koje se inače odgovara po principu objektivne odgovornosti), u slučaju sudara tih vozila odgovara se po pravilima subjektivne odgovornosti tj. po principu krivnje.
- Ako je u sudaru motornih vozila štetu pretrpilo treće lice - imaoci vozila odgovaraju solidarno po pravilima objektivne odgovornosti. (To znači da svaki od njih može platiti cijeli iznos štete i tada prema drugom ima regresno pravo u parnici gdje se utvrđuje koliki je udio svakog od njih u prouzrokovanj uštete).
- U odnosu na međusobnu štetu - primjenjuju se slijedeća pravila subjektivne odgovornosti:
a) Ako je isklučivo kriv jedan imalac vozila - on drugom imaocu nadoknađuje svu štetu;
b) Ako postoji obostrana krivnja - onda imaoci odgovaraju zavisno od stepena krivnje;
c) Ako nema krivnje ni jedne ni druge strane - onda odgovaraju podjednako (na ravne dijelove), ali razlozi pravičnosti mogu opredjeliti sud da donese i drugačiju odluku (npr. zbog slabog imovnog stanja jednog imaoca vozila, znatne razlike između vrijednosti vozila).
Izvor: Attorney
Šteta se može javiti kao materijalna šteta u vidu smanjenja nečije imovine (obična šteta) ili spriječavanja njenog povećanja (izmakla korist) ili kao nematerijalna šteta - nanošenje fizičke ili psihičke boli ili straha.
OSNOVI ODGOVORNOSTI KOD ŠTETE
Odgovornost za štetu može postojati po principu:
1) subjektivne odgovornosti – odgovornost za štetu po osnovu krivnje,
2) objektivne odgovornosti – odgovornost za štetu od opasne stvari ili djelatnosti,
3) odgovornost za drugog.
1. Odgovornost za štetu po osnovu krivnje (princip subjektivne odgovornosti)
- Po principu subjektivne odgovornosti obaveza za naknadu štete nastaje zbog toga što svako onaj ko drugom uzrokuje štetu vlastitom krivnjom dužan je da tu štetu nadoknadi, uz primjenu pravila o prredpostavljenoj krivnji, što znači da se polazi od predpostavke da je štetnik kriv za prouzrokovanu štetu, ali može dokazivati da šteta nije nastala njegovom krivnjom.
- Dakle, ko drugom prouzrokuje štetu dužan ju je naknaditi izuzev ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz ovog se može jasno zaključiti da se radi o pretpostavljanoj krivnji. To je oboriva pretpostavka i na štetniku je teret dokazivanja da nije kriv za prouzrokovanu štetu.
- Predpostavke za nastanak odgovornosti nekog lica za prouzrokovanu štetu su:
1) postojanje sposobnosti štetnika da odgovara za štetu, jer postoje lica koja nisu odgovorna (npr. dijete do određenog uzrasta ili lica nesposobna za rasuđivanje);
2) protivpravna (nedopuštena) radnja ili propuštanje;
3) uročna veza između nedopuštene radnje i štete kao posljedice;
4) krivnja, koja znači odgovornost nekog lica zbog toga što se nije ponašalo kao razuman i pažljiv čovjek.
- Krivnja se stepenuje na:
- umišljaj (namjeru) – koji se može manifestovati kao:
a) direktni umišljaj - kada štetnik nedopušteno djelo vrši namjerno i svjesno, a pri tome je želio nastupanje posljedice (štete),
b) eventualni umišljaj - kada štetnik nedopušteno djelo vrši namjerno i svjesno, ali pri tome nije želio, već je pristao na nastupanje posljedice (štete).
- nehat (nepažnja) (postoji kada štetnik postupa nepažljivo, nemarno, zanemarujući pažnju prosječnog čovjeka, odn. dobrog domaćina) – koji se može manifestovati kao:
a) svjesna nepažnja - kada je štetnik predvidio mogućnost nastupanja štete, ali se nadao da ona neće nastupiti,
b) nesvjesna nepažnja - kada štetnik nije predviđao mogućnost nastupanja štete, ali je morao i mogao to predvidjeti,
c) krajnja ili gruba nepažnja - kada se štetnik ponašao krajnje nemarno i lakomisleno,
d) obična nepažnja - kada je štetnik zanemario pažnju brižljivog čovjeka,
e) profesionalna nepažnja - kada je štetnik zanemario pažnju koju ispoljava određeno lice u vršenju profesionalne djelatnosti od koga se očekuje povećanja pažnja.
- Štetnik odgovara za svaki oblik krivnje, ali, izuzetno zakon predviđa mogućnost sniženja štete ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom!!!
2. Odgovornost za štetu od opasne stvari ili djelatnosti (princip objektivne odgovornosti)
- Po principu objektivne odgovornosti obaveza za naknadu štete nastaje na osnovu samog prouzrokovanja štete. To znači da je imalac opasne stvari odn. onaj ko se bavi opasnom djelatnosti dužan nadoknaditi štetu uzrokovanu od te stvari odn. djelatnosti, ali se može osloboditi od odgovornosti u zakonom predviđenim slučajevima. Dakle, ovdje se krivnja ne dokazuje. Oštećeni mora dokazati samo uzročno posljedičnu vezu između opasne djelatnosti i nastale štete.
- Za štetu je odgovoran imalac opasne stvari (a to je vlasnik stvari kao što je automobil, građevinska mašina, oružje i sl.), odn. onaj ko se bavi opasnom djelatnosti (to su one djelatnosti u kojima se koriste opasne stvari ili sam proces proizvodnje koji stvara tu opasnost).
- Ako je imaocu na protivpravan način oduzeta stvar, za štetu odgovara onaj ko je stvar oduzeo.
- Ako je imalac opasne stvari povjerio stvar nekom drugom licu onda to lice odgovara.
- Međutim imalac opasne stvari će odgovarati za štetu koju prouzrokuje opasana stvar i za vrijeme dok ona se nalazila kod trećeg lica:
a) ako je šteta nastala zbog neke skrivene mane ili nedostatka, a treći na njih nije upozoren,
b) ako treće lice kojem je opasna stvar povjerena nije osposobljeno da njome upravlja.
- Imalac opasne stvari se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od:
a) više sile
b) od samog oštećenog – samo ako njihove radnje ili propuštanja nije mogao predvidjeti i posljedice izbjeći i otkloniti
c) od trećeg lica – također, samo ako njihove radnje ili propuštanja nije mogao predvidjeti i posljedice izbjeći i otkloniti
3. Odgovornost za drugog
- Obaveza za naknadu štete po principu odgovornosti za drugog znači da određena lica po pravilima o predpostavljenoj krivnju nadoknađuju štetu koju je prouzrokovalo drugo (neodgovorno) lice, (npr. roditelj za dijete, staralac za štićenika), uz mogućnost da se oslobode ove odgovornosti ako su poduzela sve mjere nadzora nad neodgovornim licem, ali je i pored toga šteta nastupila.
- Slučajevi ovakve odgovornosti su:
1) Za duševno bolesna i zaostala lica - odgovara njihov staralac.
2) Za maloljetnike - odgovaraju njihovi roditelji, pri tome:
a) ako se radi o djetetu mlađem od 7 godina - roditelji odgovaraju po principu objektivne odgovornosti,
b) ako se radi o maloljetniku mlađem od 14 godina koji je sposoban za rasuđivanje - roditelji i maloljetnik odgovaraju solidarno, a
c) ako se radi o maloljetniku starijem od 14 godina koji je sposoban za rasuđivanje - za štetu odgovara maloljetnik, ali ako štetu ne može nadoknaditi sam, roditelji će se obavezati na naknadu štete pod uslovom da je to pravično.
3) Ako je maloljetnik povjeren na čuvanje staraocu, školi ili drugoj ustanovi - za štetu odgovara staralac odn. ustanova, ako je šteta nastala zbog propuštanja nadzora.
4) Za štetu koju trećim licima počine radnici na radu - odgovara privredno društvo u kojem je radnik zaposlen, ali se društvo može osloboditi odgovornosti ako dokaže da radnik nije kriv za nastalu štetu.
4. Odgovornost za štetu u slučaju nesreće izazvane prijevoznim sredstvom u pokretu
- Iako su motorna vozila u pokretu opasne stvari (za koje se inače odgovara po principu objektivne odgovornosti), u slučaju sudara tih vozila odgovara se po pravilima subjektivne odgovornosti tj. po principu krivnje.
- Ako je u sudaru motornih vozila štetu pretrpilo treće lice - imaoci vozila odgovaraju solidarno po pravilima objektivne odgovornosti. (To znači da svaki od njih može platiti cijeli iznos štete i tada prema drugom ima regresno pravo u parnici gdje se utvrđuje koliki je udio svakog od njih u prouzrokovanj uštete).
- U odnosu na međusobnu štetu - primjenjuju se slijedeća pravila subjektivne odgovornosti:
a) Ako je isklučivo kriv jedan imalac vozila - on drugom imaocu nadoknađuje svu štetu;
b) Ako postoji obostrana krivnja - onda imaoci odgovaraju zavisno od stepena krivnje;
c) Ako nema krivnje ni jedne ni druge strane - onda odgovaraju podjednako (na ravne dijelove), ali razlozi pravičnosti mogu opredjeliti sud da donese i drugačiju odluku (npr. zbog slabog imovnog stanja jednog imaoca vozila, znatne razlike između vrijednosti vozila).
Izvor: Attorney