Uznemiravanje prava vlasnistva
Posted: Sun Nov 15, 2015 5:29 pm
Uznemiravanje prava vlasništva
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: ___________________
Sarajevo, 15.02.2008.godine
Općinski sud u Sarajevu, sudija B.B., u pravnoj stvari tužitelja Š.Š. iz Vogošće, ul. Travnička broj 17, koga zastupa punomoćnica M.M., advokatica iz Sarajeva, protiv tuženog A.A., iz Vogošće, ul. Travnička broj 16: koga zastupa punomoćnica F.F., advokatica iz Sarajeva, radi uznemiravanja prava vlasništva, v.s. 4.000,00 KM, nakon glavne rasprave zaključene 29.01.2007. godine, održane u prisutnosti tužitelja i tuženog i njihovih punomoćnica, dana 15.02.2008.godine donio je
P R E S U D U
Utvrđuje se da tuženom ne pripada pravo služnosti kolskog prolaza preko nekretnine označene kao k.č. 123 zv. „Jasika“ u površini od 720 m2, upisane u zk.ul. 23 K.O. Vogošća, pa se nalaže tuženom da se uzdrži da na ovaj ili sličan način uznemirava tužitelja u vršenju njegovog prava vlasništva na ovoj nekretnini kao i da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 840,00 KM (osam stotina četrdeset konvertibilnih maraka), a sve u roku od 30 dana.
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi od 10.04.2007.godine i tokom postupka tužitelj je naveo da je vlasnik i i posjednik nekretnine označene kao k.č. 123 zv. „Jasika“ u površini od 720 m2, upisano u zk. ul. 23 K.O. Vogošća. Ova nekretnina je uz kuću tužitelja i dugi niz godina tužitelj je koristi kao bašču za sađenje povrća. Tuženi je od marta 2006.godine preko ove parcele počeo vršiti kolski prolaz tvrdeći da ima pravo služnosti radi dolaska do svog poljoprivrednog zemljišta i da je tu služnost kupio od tužitelja, što ne stoji. Tužitelj nije podnosio tužbu zbog smetanja posjeda očekujući da će tuženi prestati da na izloženi način uznemirava tužitelja u vršenju prava vlasništva na označenoj nekretnini. Kako tuženi i dalje na navedeni način svojata pravo služnosti i time uznemirava tužitelja u vršenju prava vlasništva to je predložio da se i utvrdi da tuženom ne pripada pravo služnosti kolskog prolaza preko navedene parcele i da mu se naloži da se uzdrži da na ovaj ili sličan način uznemirava tužitelja u vršenju njegovog prava vlasništva na ovoj nekretnini kao i da mu naknadi troškove postupka.
U odgovoru na tužbu tuženi je osporio tužbeni zahtjev i tvrdio da tužitelj ne tačno kvalifikuje njegovo ponašanje kao nedozvoljeno, jer je preko parcele tužitelja kupio služnost prolaza da bi mogao doći do svog poljoprivrednog zemljišta u martu 2006.godine, pošto je postavljena ograda na parceli komšije G.G. preko koje su i on i njegovi preci prolazili do tada. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije a tužitelj obaveže na naknadu troškova postupka.
U dokazanom postupku izveden je uviđaj na licu mjesta uz vještačenje geometra C.C., saslušani tužitelj i tuženi kao stranke i saslušani svjedoci R.R., D.D. i H. H.
U ovoj pravnoj stvari nesporno je da je tužitelj vlasnik nekretnine „Jasika“ .
Sporno je da li postoji uznemiravanje tužitelja kao vlasnika nekretnine odnosno tuženikovo svojatanje prava služnosti preko te nekretnine.
Primjenom odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud je dokazanim utvrdio slijedeće činjenice.
Vještačenjem geometra kojem stranke nisu prigovorile, a sud nalaz i mišljenje ocjenjuje nepristrasnim i stručnim pa je prihvaćen, utvrđeno je da u zemljišnoj knjizi u odnosu na predmetnu parcelu „Jasika“ označene kao k.č. 123 u površini od 720 m2, u zk.ul. 23 K.O. Vogošća na kojoj je upisano vlasništvo tužitelja 1/1, nema evidentiranog upisa prava služnosti u korist tuženikove parcele.
Uviđajem na licu mjesta uočeni su tragovi točkova motornog vozila preko parcele tužitelja koji vode pravcem sjever-jug u širini od 3m, dužini 84m. Isti završavaju na parceli tuženog koja se graniči sa parcelom tužitelja. Uočene tragove izmjerio je vještak geometar i prikazao na skici lica mjesta istaknuvši ih crvenom bojom.
Saslušanjem svjedoka R.R. i H.H., koji su o odlučnim činjenicama iskazivali uvjerljivo i logično, a imaju i neposredno opažanje, pa im sud vjeruje, utvrđeno je da je tuženi od proljeća 2006.godine počeo prolaziti traktorom i pješice preko parcele tužitelja radi dolaska do svog zemljišta i da ne znaju za dogovor o prodaji služnosti puta.
Sud je ocijenio iskaz tužitelja saslušanog kao stranke, neposredno uvjerljivijim od iskaza tuženog kao stranake i na osnovu toga utvrdio da sporno prolaženje preko parcele tužitelja tuženi neosnovano svojata pozivom na ugovor, jer u zemljišnoj knjizi nije upisano pravo služnosti.
Prema odredbi iz člana 58. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima (dalje ZVO) osnovom pravnog posla samo upisom u javnu knjigu se zasniva stvarna služnost. U ovom sporu na tuženom je teret dokaza da je osnovom kupnje kao pravnog posla u martu 2006.godine na kojeg se pozvao, zasnovao stvarnu služnost kolskog prolaza preko parcele tužitelja, međutim, u tom pravcu nije dokazao svoje navode.
Kako je sud utvrdio da je tuženi uznemiravao tužitelja, kao vlasnika svojatajući sebi pravo služnosti na vlasnikovoj stvari to je tužitelj sa svojim kondemnatornim zahtjevom osnovano spojio i zahtjev za utvrđenje da tuženom ne pripada pravo služnosti koje sebi svojata, a što je i dopušteno i moguće (čl.54.ZPP).
Tuženikova radnja prolaženja motornim vozilom i pješice preko nekretnine tužitelja po shvatanju ovog suda predstavlja neosnovano uznemiravanje tužitelja u njegovom pravu vlasništva, jer je time narušena i okrnjena tužiteljeva pravna vlast kao najšira koju zakon poznaje na stvari, pa kako je tužitelj dokazao da se opravdano može očekivati da će se te ili slične aktivnosti ponoviti, to je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti primjenom odredbe iz čl. 49.ZVO. Tom odredbom je propisano, ako treća osoba protivpravno uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik, odnosno pretpostavljeni vlasnik ima pravo tužbom zahtjevati da to uznemiravanje prestane.
Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici to mu je tuženi dužan naknaditi troškove postupka (čl.386.st.1.ZPP). Tužitelju su priznati troškovi i to: za sastav tužbe i za zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi za svaku radnju po 280,00 KM shodno čl.12, 13, i 43. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH , te troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 240,00 KM obračunatu prema Zakonu o sudskim taksama Kantona Sarajevo . Ukupno su dakle, troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 1.320,00 KM. Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).
S U D I J A,
B. B.
Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u tri
primjerka putem ovog suda.
izvor http://epravo.ba
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: ___________________
Sarajevo, 15.02.2008.godine
Općinski sud u Sarajevu, sudija B.B., u pravnoj stvari tužitelja Š.Š. iz Vogošće, ul. Travnička broj 17, koga zastupa punomoćnica M.M., advokatica iz Sarajeva, protiv tuženog A.A., iz Vogošće, ul. Travnička broj 16: koga zastupa punomoćnica F.F., advokatica iz Sarajeva, radi uznemiravanja prava vlasništva, v.s. 4.000,00 KM, nakon glavne rasprave zaključene 29.01.2007. godine, održane u prisutnosti tužitelja i tuženog i njihovih punomoćnica, dana 15.02.2008.godine donio je
P R E S U D U
Utvrđuje se da tuženom ne pripada pravo služnosti kolskog prolaza preko nekretnine označene kao k.č. 123 zv. „Jasika“ u površini od 720 m2, upisane u zk.ul. 23 K.O. Vogošća, pa se nalaže tuženom da se uzdrži da na ovaj ili sličan način uznemirava tužitelja u vršenju njegovog prava vlasništva na ovoj nekretnini kao i da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 840,00 KM (osam stotina četrdeset konvertibilnih maraka), a sve u roku od 30 dana.
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi od 10.04.2007.godine i tokom postupka tužitelj je naveo da je vlasnik i i posjednik nekretnine označene kao k.č. 123 zv. „Jasika“ u površini od 720 m2, upisano u zk. ul. 23 K.O. Vogošća. Ova nekretnina je uz kuću tužitelja i dugi niz godina tužitelj je koristi kao bašču za sađenje povrća. Tuženi je od marta 2006.godine preko ove parcele počeo vršiti kolski prolaz tvrdeći da ima pravo služnosti radi dolaska do svog poljoprivrednog zemljišta i da je tu služnost kupio od tužitelja, što ne stoji. Tužitelj nije podnosio tužbu zbog smetanja posjeda očekujući da će tuženi prestati da na izloženi način uznemirava tužitelja u vršenju prava vlasništva na označenoj nekretnini. Kako tuženi i dalje na navedeni način svojata pravo služnosti i time uznemirava tužitelja u vršenju prava vlasništva to je predložio da se i utvrdi da tuženom ne pripada pravo služnosti kolskog prolaza preko navedene parcele i da mu se naloži da se uzdrži da na ovaj ili sličan način uznemirava tužitelja u vršenju njegovog prava vlasništva na ovoj nekretnini kao i da mu naknadi troškove postupka.
U odgovoru na tužbu tuženi je osporio tužbeni zahtjev i tvrdio da tužitelj ne tačno kvalifikuje njegovo ponašanje kao nedozvoljeno, jer je preko parcele tužitelja kupio služnost prolaza da bi mogao doći do svog poljoprivrednog zemljišta u martu 2006.godine, pošto je postavljena ograda na parceli komšije G.G. preko koje su i on i njegovi preci prolazili do tada. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije a tužitelj obaveže na naknadu troškova postupka.
U dokazanom postupku izveden je uviđaj na licu mjesta uz vještačenje geometra C.C., saslušani tužitelj i tuženi kao stranke i saslušani svjedoci R.R., D.D. i H. H.
U ovoj pravnoj stvari nesporno je da je tužitelj vlasnik nekretnine „Jasika“ .
Sporno je da li postoji uznemiravanje tužitelja kao vlasnika nekretnine odnosno tuženikovo svojatanje prava služnosti preko te nekretnine.
Primjenom odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud je dokazanim utvrdio slijedeće činjenice.
Vještačenjem geometra kojem stranke nisu prigovorile, a sud nalaz i mišljenje ocjenjuje nepristrasnim i stručnim pa je prihvaćen, utvrđeno je da u zemljišnoj knjizi u odnosu na predmetnu parcelu „Jasika“ označene kao k.č. 123 u površini od 720 m2, u zk.ul. 23 K.O. Vogošća na kojoj je upisano vlasništvo tužitelja 1/1, nema evidentiranog upisa prava služnosti u korist tuženikove parcele.
Uviđajem na licu mjesta uočeni su tragovi točkova motornog vozila preko parcele tužitelja koji vode pravcem sjever-jug u širini od 3m, dužini 84m. Isti završavaju na parceli tuženog koja se graniči sa parcelom tužitelja. Uočene tragove izmjerio je vještak geometar i prikazao na skici lica mjesta istaknuvši ih crvenom bojom.
Saslušanjem svjedoka R.R. i H.H., koji su o odlučnim činjenicama iskazivali uvjerljivo i logično, a imaju i neposredno opažanje, pa im sud vjeruje, utvrđeno je da je tuženi od proljeća 2006.godine počeo prolaziti traktorom i pješice preko parcele tužitelja radi dolaska do svog zemljišta i da ne znaju za dogovor o prodaji služnosti puta.
Sud je ocijenio iskaz tužitelja saslušanog kao stranke, neposredno uvjerljivijim od iskaza tuženog kao stranake i na osnovu toga utvrdio da sporno prolaženje preko parcele tužitelja tuženi neosnovano svojata pozivom na ugovor, jer u zemljišnoj knjizi nije upisano pravo služnosti.
Prema odredbi iz člana 58. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima (dalje ZVO) osnovom pravnog posla samo upisom u javnu knjigu se zasniva stvarna služnost. U ovom sporu na tuženom je teret dokaza da je osnovom kupnje kao pravnog posla u martu 2006.godine na kojeg se pozvao, zasnovao stvarnu služnost kolskog prolaza preko parcele tužitelja, međutim, u tom pravcu nije dokazao svoje navode.
Kako je sud utvrdio da je tuženi uznemiravao tužitelja, kao vlasnika svojatajući sebi pravo služnosti na vlasnikovoj stvari to je tužitelj sa svojim kondemnatornim zahtjevom osnovano spojio i zahtjev za utvrđenje da tuženom ne pripada pravo služnosti koje sebi svojata, a što je i dopušteno i moguće (čl.54.ZPP).
Tuženikova radnja prolaženja motornim vozilom i pješice preko nekretnine tužitelja po shvatanju ovog suda predstavlja neosnovano uznemiravanje tužitelja u njegovom pravu vlasništva, jer je time narušena i okrnjena tužiteljeva pravna vlast kao najšira koju zakon poznaje na stvari, pa kako je tužitelj dokazao da se opravdano može očekivati da će se te ili slične aktivnosti ponoviti, to je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti primjenom odredbe iz čl. 49.ZVO. Tom odredbom je propisano, ako treća osoba protivpravno uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik, odnosno pretpostavljeni vlasnik ima pravo tužbom zahtjevati da to uznemiravanje prestane.
Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici to mu je tuženi dužan naknaditi troškove postupka (čl.386.st.1.ZPP). Tužitelju su priznati troškovi i to: za sastav tužbe i za zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi za svaku radnju po 280,00 KM shodno čl.12, 13, i 43. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH , te troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 240,00 KM obračunatu prema Zakonu o sudskim taksama Kantona Sarajevo . Ukupno su dakle, troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 1.320,00 KM. Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).
S U D I J A,
B. B.
Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u tri
primjerka putem ovog suda.
izvor http://epravo.ba