Uračunjivost
Posted: Sun Sep 13, 2015 9:14 am
URAČUNLJIVOST
Član 36. KZ FBiH - URAČUNLJIVOST
(1) Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračunljivost).
(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog člana, može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost /smanjena uračunjivost).
(3) Kriv je učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovođenja u to stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivicu i za nehat (Actio libera in causa).
(4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinitelj doveo na način iz stava 3. ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne.
Uračunljivost je - svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje, odn. da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša.
Zakon uračunljivost određuje negativno tj. određuje ko se smatra neuračunljivim, jer je opšta predpostavka da su ljudi uračunljivi, a neuračunljivi su samo izuzetno. Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju, što postoji u najvećem broju slučajeva, sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. Dakle, sud će utvrđivanju neuračunljivosti pristupiti samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom slučaju izazivaju sumnju u odnosu na uračunljivost učinioca.
Prema zakonskom određenju neuračunljiva je ona osoba, koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogla shvatiti zanačaj svog dejla, ili koja nije mogla upravljati svojim potupcima.
Svijest o značaju djela je intelektualna komponenta a mogućnost upravjanja postupcima voljna komponenata. Za postojanje neuračunljivosti, a time i isključenje krivice, dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova. To praktično znači da je neuračunljiva osoba, koja u vrijeme izvršenja krvičnog djela, nije mogla shvatiti zanačaj svoga djela, kao i osoba koja nije mogla upravjati svojim postupcima. U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena, ali postoje slučajevi, kada je ispunjen samo jedan uslov.
Razlozi koji dovode do neuračunljivosti su:
1. trajna duševna bolest - najčešće se manifestuje u vidu šizofrenije, progresivne paralize i neki slučajevi poligofrernije. Kad je riječ o ovom osnovu u praksi uglavnom nema problema oko utvrđivanja neuračunljivosti, jer se radi o duševnim bolestima, koje redovito veoma dugo ili vječno traju i koje su skoro uvjek neizlječive.
2. privremena duševna bolest - to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju u određenim intervalima, tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja. To se često javlja kod manično–depresivne psihoze. Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo učinjeno u tom stanju. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala, tj. svjetli momenti.
3. privremena duševna poremećenost - to su nenormalna psihihička stanja. Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja, njihovo trajanje je privremeno. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol, droga, i dr. omamljujuća sredstva, otrovi, stanje bunila usljed trovanja, visoke temperature ili groznice, stanje hipnotisanosti, mjesečarstvo i sl. Ova stanja su prolazna, tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju, kasnije dolaze u sasvim normalno stanje.
4. zaostali duševni razvoj - to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed nedovoljne psihičke razvijenosti ličnosti. Stepen duševne zaostalosti može biti različit, pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile, imbecile i idiote. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su različiti i mogu biti: povrede centralnog nervnog sistema ili povrede mehaničkim sredstvima ili preležane bolesti. Te povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja. Od zaostalog duševnog razvoja treba razlikovati duševnu nedozrelost djece i maloljetnika, kod kojih je proces sazrijevanja ličnosti još u toku.
Dakle, neuračunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost učinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati značaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja.
Postojanje ne/uračunljivosti relevantno je samo u odnosu na psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (tempus commissi delicti), sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu neuračunljivost tj. ustanovu “actiones liberae in causa”.
Neuračunljivost se uvijek utvrđuje u odnosu na konkretno krivično djelo, jer kod određenog lica može postojati uračunljivost u odnosu na jedno djelo, ali ne mora i u odnosu na druga. Tako npr. jedno lice nedovoljne duševne razvijenosti može biti svjesno značaja krivičnog djela ubistva a istovremeno da ne bude svjesno značaja neprijavljivanja krivičnog djela ili nepružanja pomoći.
Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu koncepciju, prema kojoj su ovakvi učinioci, iako neuračunljivi i bez krivice za učinjeno djelo, ostajali u krivičnom pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. Po ugledu na neka zakonodavstva, KZ FBiH je prihvatio drugo rješenje prema kojem su ova (apsolutno) neuračunljiva lica isključena iz domena krivičnog prava, što znači da za ova lica nisu predviđene nikakve krivičnopravne mjere. Prema tome, izricanje krivičnopravne sankcije uvijek ima za pretpostavku vinost učinioca, a neuračunljivo lice za to ne posjeduje sposobnost. Time se napušta i dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti: kazna za uračunljivog i vinog učinioca, a mjera bezbjednosti za neuračunljivog učinioca.
http://www.epravo.ba
Član 36. KZ FBiH - URAČUNLJIVOST
(1) Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračunljivost).
(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog člana, može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost /smanjena uračunjivost).
(3) Kriv je učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovođenja u to stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo krivično djelo propisuje krivicu i za nehat (Actio libera in causa).
(4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinitelj doveo na način iz stava 3. ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne.
Uračunljivost je - svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje, odn. da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša.
Zakon uračunljivost određuje negativno tj. određuje ko se smatra neuračunljivim, jer je opšta predpostavka da su ljudi uračunljivi, a neuračunljivi su samo izuzetno. Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju, što postoji u najvećem broju slučajeva, sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. Dakle, sud će utvrđivanju neuračunljivosti pristupiti samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom slučaju izazivaju sumnju u odnosu na uračunljivost učinioca.
Prema zakonskom određenju neuračunljiva je ona osoba, koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogla shvatiti zanačaj svog dejla, ili koja nije mogla upravljati svojim potupcima.
Svijest o značaju djela je intelektualna komponenta a mogućnost upravjanja postupcima voljna komponenata. Za postojanje neuračunljivosti, a time i isključenje krivice, dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova. To praktično znači da je neuračunljiva osoba, koja u vrijeme izvršenja krvičnog djela, nije mogla shvatiti zanačaj svoga djela, kao i osoba koja nije mogla upravjati svojim postupcima. U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena, ali postoje slučajevi, kada je ispunjen samo jedan uslov.
Razlozi koji dovode do neuračunljivosti su:
1. trajna duševna bolest - najčešće se manifestuje u vidu šizofrenije, progresivne paralize i neki slučajevi poligofrernije. Kad je riječ o ovom osnovu u praksi uglavnom nema problema oko utvrđivanja neuračunljivosti, jer se radi o duševnim bolestima, koje redovito veoma dugo ili vječno traju i koje su skoro uvjek neizlječive.
2. privremena duševna bolest - to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju u određenim intervalima, tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja. To se često javlja kod manično–depresivne psihoze. Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo učinjeno u tom stanju. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala, tj. svjetli momenti.
3. privremena duševna poremećenost - to su nenormalna psihihička stanja. Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja, njihovo trajanje je privremeno. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol, droga, i dr. omamljujuća sredstva, otrovi, stanje bunila usljed trovanja, visoke temperature ili groznice, stanje hipnotisanosti, mjesečarstvo i sl. Ova stanja su prolazna, tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju, kasnije dolaze u sasvim normalno stanje.
4. zaostali duševni razvoj - to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed nedovoljne psihičke razvijenosti ličnosti. Stepen duševne zaostalosti može biti različit, pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile, imbecile i idiote. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su različiti i mogu biti: povrede centralnog nervnog sistema ili povrede mehaničkim sredstvima ili preležane bolesti. Te povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja. Od zaostalog duševnog razvoja treba razlikovati duševnu nedozrelost djece i maloljetnika, kod kojih je proces sazrijevanja ličnosti još u toku.
Dakle, neuračunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost učinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati značaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja.
Postojanje ne/uračunljivosti relevantno je samo u odnosu na psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (tempus commissi delicti), sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu neuračunljivost tj. ustanovu “actiones liberae in causa”.
Neuračunljivost se uvijek utvrđuje u odnosu na konkretno krivično djelo, jer kod određenog lica može postojati uračunljivost u odnosu na jedno djelo, ali ne mora i u odnosu na druga. Tako npr. jedno lice nedovoljne duševne razvijenosti može biti svjesno značaja krivičnog djela ubistva a istovremeno da ne bude svjesno značaja neprijavljivanja krivičnog djela ili nepružanja pomoći.
Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu koncepciju, prema kojoj su ovakvi učinioci, iako neuračunljivi i bez krivice za učinjeno djelo, ostajali u krivičnom pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. Po ugledu na neka zakonodavstva, KZ FBiH je prihvatio drugo rješenje prema kojem su ova (apsolutno) neuračunljiva lica isključena iz domena krivičnog prava, što znači da za ova lica nisu predviđene nikakve krivičnopravne mjere. Prema tome, izricanje krivičnopravne sankcije uvijek ima za pretpostavku vinost učinioca, a neuračunljivo lice za to ne posjeduje sposobnost. Time se napušta i dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti: kazna za uračunljivog i vinog učinioca, a mjera bezbjednosti za neuračunljivog učinioca.
http://www.epravo.ba