Ublažavanje kazne
Posted: Sun Sep 13, 2015 9:19 am
UBLAŽAVANJE KAZNE
Član 50 KZ FBiH - Ublažavanje kazne:
Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne:
a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti;
b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.
Redovno sudsko odmjeravanje kazne znači da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za učinjeno krivično djelo. granice koju je zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo.
Kao izuzetak od navedenog pravila, ublažavanje kazne predstavlja - odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blaže vrste kazne.
Dakle, ublažavanje kazne može biti:
a) ublažavanje po mjeri - postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne kaznu izrekao ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj. ispod posebnog zakonskog mimimuma.
b) ublažavanje po vrsti - postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blažu vrste kazne npr. umjesto kazne zatvora izrekao novčanu kaznu kao blažu.
Ublažavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno, s obzirom da ni u jednom slučaju zakon ne obavezuje sud da to učini.
Ublažavanje može biti zakonsko i sudsko:
a) zakonsko ublažavanje - postoji u slučaju kad zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti. npr. slučajevi prekoračenja nužne odbrane, prekoračenja krajnje nužde, bitno samnjenje uračunljivosti, pravne zablude, pokušaja, pomaganja. Postoji mogućnost ublažavanja i kada je kod pojedinih krivičnih djela propisana takva mogućnost, npr. kod krivičnog djela otmice, zakon dozvoljava ublažavanje kazne, ako je izvršilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov prvobitni cilj.
b) sudsko ublažavanje - postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ocijeni da li će koristiti mogućnost ublažavanja. U ovom slučaju, sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti utvrdio.
Član 50 KZ FBiH - Ublažavanje kazne:
Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne:
a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti;
b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.
Redovno sudsko odmjeravanje kazne znači da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za učinjeno krivično djelo. granice koju je zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo.
Kao izuzetak od navedenog pravila, ublažavanje kazne predstavlja - odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blaže vrste kazne.
Dakle, ublažavanje kazne može biti:
a) ublažavanje po mjeri - postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne kaznu izrekao ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj. ispod posebnog zakonskog mimimuma.
b) ublažavanje po vrsti - postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blažu vrste kazne npr. umjesto kazne zatvora izrekao novčanu kaznu kao blažu.
Ublažavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno, s obzirom da ni u jednom slučaju zakon ne obavezuje sud da to učini.
Ublažavanje može biti zakonsko i sudsko:
a) zakonsko ublažavanje - postoji u slučaju kad zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti. npr. slučajevi prekoračenja nužne odbrane, prekoračenja krajnje nužde, bitno samnjenje uračunljivosti, pravne zablude, pokušaja, pomaganja. Postoji mogućnost ublažavanja i kada je kod pojedinih krivičnih djela propisana takva mogućnost, npr. kod krivičnog djela otmice, zakon dozvoljava ublažavanje kazne, ako je izvršilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov prvobitni cilj.
b) sudsko ublažavanje - postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ocijeni da li će koristiti mogućnost ublažavanja. U ovom slučaju, sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti utvrdio.