Tërshana protiv Albanije
Posted: Wed Aug 05, 2020 12:58 pm
Tërshana v. Albania (br. 48756/14), 4.8.2020. Nema povrede člana 2. EK
Povreda člana 2. EK (istraga)
Aplikantica je Dhurata Tërshana, albanska državljanka.
Slučaj se odnosi na napad kiselinom na aplikanticu. Aplikantica je 29. jula 2009. godine šetala ulicom u Tirani s nekim kolegama kada je neidentifikovani napadač bacio kiselinu na aplikanticu. U kritičnom stanju je odvezena u bolnicu, sa 25% opekotina na licu i gornjem dijelu tijela. Ubrzo nakon napada otišla je u Italiju na specijalističko liječenje, gdje je imala najmanje 14 operacija u periodu između 2009. i 2012. godine. Aplikantica je bila anksiozna i imala je psiholoških problema te se ujedno boji vratiti se u Albaniju.
Organi gonjenja su odmah otvorili istragu o napadu. Aplikantica je dala izjavu rekavši da nije prepoznala svog napadača, ali sumnjala je da je napad organizovao njen bivši suprug E.A., koji
1 Informacije o predmetima pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Centra za sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
je prema njoj bio nasilan i prijetio joj da će je ubiti. Pretresan je stan E.A.-a i zaplijenjeno je nekoliko predmeta, uključujući dva noža. Uhapšen je zbog proizvodnje i ilegalnog posjedovanja oružja. Međutim, okružni tužilac je kasnije obustavio istragu protiv njega, utvrdivši da su noževi korišteni samo za ukrasne namjene, te stoga nije počinjeno nikakvo krivično djelo.
Poduzeti su i drugi istražni koraci: posebno, obavljen je uviđaj na licu mjesta, ispitivane su porodice aplikantice i E.A., pribavljeni su i pregledani snimci iz video kamera dvije banke u blizini mjesta gdje se napad dogodio, pribavljen je izvještaj forenzičara, a naređena su i druga vještačenja da se identificiraju otisci prstiju na spremniku kojim je tečnost bačena n a aplikanticu kao i tvar koja se nalazila u spremniku i na njenoj odjeći.
Istraga je obustavljena u februaru 2010. godine, bez mogućnosti identificiranja supstance koja je korištena u napadu od strane počinitelja. Aplikantica se od tada bezuspješno raspitivala o napretku istrage. Najnovija dostupna informacija o slučaju je da je u toku istraga policije.
Sudovi su obustavili 2013. godine postupak u vezi sa zahtjevom za naknadu štete protiv države jer se ni aplikantica, niti njen advokat nisu pojavili na raspravi o tom slučaju.
Pozivajući se posebno na član 2. (pravo na život) Evropske konvencije o ljudskim pravima, aplikantica se žali da vlasti nisu poduzele mjere da je zaštite od napada kiseline i nisu poduzele brzu i efikasnu istragu u vezi s identifikacijom, procesuiranjem i kažnjavanjem njenog napadača.
Također se žali prema članu 8. (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života) Evropske konvencije da vlasti nisu osigurale psihoterapiju ili rehabilitacijski tretman te prema članu 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek) u vezi s članom 2. da ne može ni osporavati postupke tužilaštva niti tražiti obeštećenje za napad ni od počinitelja ni od države. I na kraju, ona se žali prema članu
14. (zabrana diskriminacije) da su vlasti imale pasivan stav u njenom slučaju, jer je ona žena.
Sud je posebno utvrdio da država ne može biti odgovorna za napad. Da su bile svjesne rizika za aplikanticu, dužnost nadležnih organa bi bila poduzimanje preventivnih mjera. U ovom su slučaju, međutim, nacionalna tijela saznala za nasilno ponašanje aplikanticinog bivšeg supruga nakon incidenta.
S druge strane, istraga napada koji je imao obilježja rodno uvjetovanog nasilja i koji je stoga trebao nagnati vlasti da reagiraju s posebnom pažnjom, nije uspjela identificirati ni supstancu bačenu na nju. Istraga je zaustavljena 2010. godine, bez identifikacije odgovorne osobe, a aplikantica nije dobila nikakve informacije o napretku istrage, usprkos ponovljenim upitima. U takvim okolnostima Sud nije mogao prihvatiti da je odgovor vlasti na napad kiselinom bio učinkovit.
Povreda člana 2. EK (istraga)
Aplikantica je Dhurata Tërshana, albanska državljanka.
Slučaj se odnosi na napad kiselinom na aplikanticu. Aplikantica je 29. jula 2009. godine šetala ulicom u Tirani s nekim kolegama kada je neidentifikovani napadač bacio kiselinu na aplikanticu. U kritičnom stanju je odvezena u bolnicu, sa 25% opekotina na licu i gornjem dijelu tijela. Ubrzo nakon napada otišla je u Italiju na specijalističko liječenje, gdje je imala najmanje 14 operacija u periodu između 2009. i 2012. godine. Aplikantica je bila anksiozna i imala je psiholoških problema te se ujedno boji vratiti se u Albaniju.
Organi gonjenja su odmah otvorili istragu o napadu. Aplikantica je dala izjavu rekavši da nije prepoznala svog napadača, ali sumnjala je da je napad organizovao njen bivši suprug E.A., koji
1 Informacije o predmetima pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Centra za sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
je prema njoj bio nasilan i prijetio joj da će je ubiti. Pretresan je stan E.A.-a i zaplijenjeno je nekoliko predmeta, uključujući dva noža. Uhapšen je zbog proizvodnje i ilegalnog posjedovanja oružja. Međutim, okružni tužilac je kasnije obustavio istragu protiv njega, utvrdivši da su noževi korišteni samo za ukrasne namjene, te stoga nije počinjeno nikakvo krivično djelo.
Poduzeti su i drugi istražni koraci: posebno, obavljen je uviđaj na licu mjesta, ispitivane su porodice aplikantice i E.A., pribavljeni su i pregledani snimci iz video kamera dvije banke u blizini mjesta gdje se napad dogodio, pribavljen je izvještaj forenzičara, a naređena su i druga vještačenja da se identificiraju otisci prstiju na spremniku kojim je tečnost bačena n a aplikanticu kao i tvar koja se nalazila u spremniku i na njenoj odjeći.
Istraga je obustavljena u februaru 2010. godine, bez mogućnosti identificiranja supstance koja je korištena u napadu od strane počinitelja. Aplikantica se od tada bezuspješno raspitivala o napretku istrage. Najnovija dostupna informacija o slučaju je da je u toku istraga policije.
Sudovi su obustavili 2013. godine postupak u vezi sa zahtjevom za naknadu štete protiv države jer se ni aplikantica, niti njen advokat nisu pojavili na raspravi o tom slučaju.
Pozivajući se posebno na član 2. (pravo na život) Evropske konvencije o ljudskim pravima, aplikantica se žali da vlasti nisu poduzele mjere da je zaštite od napada kiseline i nisu poduzele brzu i efikasnu istragu u vezi s identifikacijom, procesuiranjem i kažnjavanjem njenog napadača.
Također se žali prema članu 8. (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života) Evropske konvencije da vlasti nisu osigurale psihoterapiju ili rehabilitacijski tretman te prema članu 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek) u vezi s članom 2. da ne može ni osporavati postupke tužilaštva niti tražiti obeštećenje za napad ni od počinitelja ni od države. I na kraju, ona se žali prema članu
14. (zabrana diskriminacije) da su vlasti imale pasivan stav u njenom slučaju, jer je ona žena.
Sud je posebno utvrdio da država ne može biti odgovorna za napad. Da su bile svjesne rizika za aplikanticu, dužnost nadležnih organa bi bila poduzimanje preventivnih mjera. U ovom su slučaju, međutim, nacionalna tijela saznala za nasilno ponašanje aplikanticinog bivšeg supruga nakon incidenta.
S druge strane, istraga napada koji je imao obilježja rodno uvjetovanog nasilja i koji je stoga trebao nagnati vlasti da reagiraju s posebnom pažnjom, nije uspjela identificirati ni supstancu bačenu na nju. Istraga je zaustavljena 2010. godine, bez identifikacije odgovorne osobe, a aplikantica nije dobila nikakve informacije o napretku istrage, usprkos ponovljenim upitima. U takvim okolnostima Sud nije mogao prihvatiti da je odgovor vlasti na napad kiselinom bio učinkovit.