Sudska odluka o ekstradiciji
Posted: Tue May 16, 2017 12:37 pm
Viši zemaljski sud Hamm
- pisarnica -
III - 2 Oberlandesgericht Hamm, 59061 Hamm
Advokat
Peter Schwarzhoff
Olpe 16
44135 Dortmund
Prijemni štambilj:
ZAPRIMLJENO
25. januara 2016.g.
Vaš znak: S-48/15-B
Poštovani gospodine advokatu,
u ekstradicionom predmetu Prijić u prilogu se dostavlja otpravak odluke.
Uz prijateljski pozdrav
Po nalogu
Frye
sudski zaposlenik
- izrađeno automatskim putem, važeće bez potpisa -
Viši zemaljski sud Hamm
ODLUKA
III - 2 Ausl. 168 / 15 OLG Hamm
4 Ausl. A 208/15 GStA Hamm
Ekstradicioni predmet
(dopustivost ekstradicije i ostalo)
u vezi sa:
bosansko - hercegovačkim državljaninom Hanefija Prijić, rođen 04. marta 1963.g. u BiH, trenutno po ovom predmetu u ekstradicionom pritvoru KPZ DOrtmund
zbog:
ekstradicije gonjenog lica iz Njemačke u Italiju u svrhu krivičnog gonjenja zbog ubistva i ostalog (ovdje: dopustivost ekstradicije i ostalo)
Na zahtajev Generalnog tužilaštva Hamm od 18. decembra 2015.g. za utvrđivanjem dopustivosti ekstradicije gonjenog lica u Italiju u svrhu krivičnog gonjenja, kao i na osnovu žalbi gonjenog lica od 6. januara 2016.g. protiv naloga i izvršenja ekstradicionog pritvora 2. krivični senat Višeg zemalskog suda Hamm je dana 19. januara 2016.g.
po predsjedavajućem sudiji Višeg zemaljskog suda Brauch-u
sudiji na Višem zemaljskom sudu dr. Kabuth-u i
sutkinji na Višem zemaljskom sudu Witte
nakon saslušanja gonjenog lica odn. njegovog zastupnika
o d l u č i o:
1. Dopustiva je ekstradicija gonjenog lica u Italiju u svrhu krivičnog gonjenja zbog krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret temeljem evropskog uhidbenog naloga suda u Brescia od 05. augusta 2015.g. (br. 2845/93 R.G.N.R. - br. 1183/96 R.G.G.I.P).
2. Odbijaju se prigovori gonjenog lica zbog nalaganja i izvršrenja ekstradicionog pritvora.
RAZLOZI
I
Talijanski organi traže temeljem evropskog uhidbenog naloga suda u Brescia od 05. augusta 2015.g. (br. 2845/93 R.G.N.R. - br. 1183/96 R.G.G.I.P) eksradiciju gonjenog lica u svrhu krivičnog gonjenja zbog ubistva i ostalog.
Gonjenom licu se na teret stavlja da je 29. maja 1993.g. u Gornjem Vakufu (BiH) zajedno sa minimalno četiri druga supočinitelja, i to kao tzv. vođa, napao humanitarni konvoj koji je dolazio iz Italije prevozeći humanitarnu robu za civilno stanovništvo pogođeno ratom, te su pri tome kao plijen uzeli jedno terensko vozilo sa hranom, novac, 10 miliona maraka i sredstva za čišćenje kao i lijekove. Lica kojima je humanitarni transport bio povjeren (talijanski državljani Lana Sergio, Moreni Fabio, Zanotti Agostino, Penocchio Christian kao i Puletti Guido) su protiv svoje volje u stanju nemogućnosti pružanja otpora kao i uz oružanu prisilu odvedeni do udaljenog mjesta. Na poticaj i uz sudjelovanje gonjenog lica ubijeni su Lana Sergio, Moreni Fabio i Puletti Guido. Zanotti Agostino i Penocchio Christian su uspjeli pobjeći.
Zbog ovih krivičnih djela gonjenog lice je od strane Kantonalnog suda Travnik dana 28. juna 2001.g. (br. K-1/01) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Presudom Vrhovnog suda FbiH od 3. aprila 2002.g. (KZ-387/01) kazna je smanjena na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina. Gonjeno lice je temelje ove presude u BiH ukupno izdržalo kaznu zatvora od 13 godina 4 mjeseca.
Gonjeno lice je dana 26. oktobra 2015.g. prilikom ulaska u zemlju na aerodromu Dortmund privremeno zadržano. Prilikom saslušanja pred nadležnim sudijom Prvostepenog suda Dortmund od 26. oktobra 2015.g. gonjeno lice se nije saglasilo sa pojednostavljenim postupkom ekstradicije. Naveo je da je zbog krivičnih djela već osuđen od strane bosansko-hercegovačkog suda na kaznu zatvora od 15 godina. Nakon ulaganja pravnog sredstva kazna je smanjena na 13 godina. Nadalje je izjavio da je nepravedno osuđen i da su talijanski organi za krivično gonjenje za vrijeme izdržavanja kazne u BiH već jednom podnosili zahtjev za ekstradiciju. Bosanski organi tom zahtjevu nisu udovoljili. Ukupno je u BiH izdržao 13 godina 4 mjeseca kazne zatvora. U februaru 2014.g. otpušten je sa izdržavanja kazne zatvora. U Njemačku je došao kako bi posjetio sestru koja tu živi.
Senat je odlukom od 03. novembra 2015.g. protiv gonjenog lica naložio formalni ekstradicioni pritvor, na čije se navode u vezi sa ostalim pojedinostima pozivamo.
Ovaj formalni nalog za ekstradicioni pritvor je gonjenom licu objavljen 19. decembra 2015.g. putem istražnog sudije Prvostepenog suda Dortmund. Gonjeno lice prilikom tog saslušanja i dalje nije bilo saglasno sa ekstradicijom te je ukazalo na svoje navode sa saslušanja od 26. oktobra 2015.g. Pravni zastupnik gonjenog lica je na te prigovore ukazao pismenima od 2. decembra i 04. decembra 2015.g. i sačinio dodatna pojašnjenja.
Pismenom pravnog zastupnika od 02. decembra 2015.g. gonjeno lice je podnijelo zahtjev za trenutno otpuštanje iz pritvora. U svrhu obrazloženja je naveo da je u BiH već pravosnažno osuđen na kaznu zatvora i da je istu u cijelosti izdržao. Prije osuđivanja kako navodi talijanski organi su tražili ekstradiciju. Kantonalni sud Travnik je pak zahtjev Republike Italije odbio i u obrazloženju ukazao na to da je predmetni spis bio dostavljen Haškom sudu na procjenu i da je isti vraćen bosanskom sudu.
Drugim pismenom od 04. decembra 2015.g. gonjeno lice navodi da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju imao saznanja o postupku protiv gonjenog lica i da nije ulagao prigovor protiv nadležnosti bosanskog suda.
Senat je odlukom od 10. decembra 2015.g. odbio žalbu gonjenog lica protiv nalaganja i izvršenja ekstradicionog pritvora. Senat je u obrazloženju - kao što je to već učinjeno u odluci od 03. novembra 2015.g. - ukazao na to da osuda na kaznu zatvora gonjenog lica u Bih zbog krivičnog djela na kojem se temelji ekstradicioni zahtjev nije u suprotnosti sa dopustovisti ekstradicije. I okolnost da su spisi pirje osude u BiH najrpije bili dostavljeni zastupniku optužbe pri Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju i da je isti predmet vratio bosansko - hercegovačkim organima, ne mijenja ništa u dopustivosti ekstradicije gonjenog lica u Italiju. Princip "ne bis in idem" nije u suprotnosti sa ponovnim krivičnim progonom i osudom gonjenog lica u Italiji. Predočenjem spisa tužilaštvu Međunarodnog krivičnog suda u Hagu nije utemeljilo isključivu nadležnost bosanskog suda za krivični postupak protiv gonjenog lica zbog krivičnih dijela na kojima se temelji ovaj postupak.
Drugačije bi važilo samo da je gonjeno lice osudio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (član 10 Zakona o saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju).
Talijanski organi (krivični sud Brescia, generalno tužilaštvo Brescia, tužilaštvo redvnog suda Brescia) su sa više pismena odgovorili na pitanja koje je generalno tužilaštvo u više različitih upita postavilo u pogledu očekivane visine kazne, mogućnosti prijevreemnog otpusta i uračunavanja kazne koja je izrečena u BiH.
Iz ovih pismena proizilazi da gonjeno lice može biti osuđeno na vremensku kaznu zatvora od maksimalno 30 ogdina shodno članu 78 talijanskog krivičnog zakona ili na doživotunu kaznu zatvora.
Zahtjev za uslovni otpust - čak i u slučaju osude na doživotnu kaznu zatvora - gonjeno lice može podnijeti u svakom momentu.
Shodno članu 54 Zakona o nalaganju zatvora br. 354 iz 1975.g. (napomena tumača: doslovan prijevod sa njemačkog jezika oznake talijanskog zakona) može se odobriti odbijanje 45 dana na svakih 6 mjeseci izdržane kazne zatvora, ako je osuđeno lice dokazalo da je učestvovalo u rehabilitaciji. Shodno tome npr. osuđeno lice koje izdržava kaznu zatvora od 24 godine može biti prijevremeno otpušteno nakon izdržanih 18 godina zatvora. Ovo odbijanje je moguće i u slučaju osude na doživotni zatvor. Sudija koji je nadležan za nadzor nad izvršenjem kazne odlučuje o zahtjevu za uslovni otpust u roku od 15 dana.
Licu koje je osuđeno na doživotni zatvor mogu se odobriti mjere koje zamjenjuju izvršenje kazne nakon što izdrži 20 godina zatvora (član 50 stav 5 Zakona od 26.07.1970.g., br. 354) kao i uslovni otpust nakon što izdrži minimalno 26 godina kazne, ako osuđeno lice pokaže ponašanje iz kojeg se se sa sigurnošću može zaključiti da se kaje i da je naknadio štetu iz počinjenog krivičnog djela (ili nije u mogućnosti da isto učini).
Prilikom osude na vremensku kaznu zatvora rokovi za zamjenske mjere i za uslvoni otpust ovise o vrsti krivičnog djela i izdržanom dijelu kazne (npr. u slučaju ubistva sa namjerom i teškog razbonjištva moguće je izdržavanje kazne u otvorenom dijelu zatvora nakon izdržane dvije trećine kazne).
Ukoliko su krivična djela za koja je osuđen u BiH identična sa krivičnim djelima zbog kojih se gonjeno lice optužuje u Italiji, tada sud prilikom odlučivanja o kazni shodno članu 62 talijanskog krivičnog zakona može uzeti u obzir kaznu zatvora koja je izdržana u BiH. U okviru izvršenja kazne se shodno članu 138 talijanskog krivičnog zakona obavezno od visine kazne talijanskog suda odbija kazna zatvora koja je izdržana u inostranstvu zbog istog dijela uključujući istražni zatvor.
Generalno tužilaštvo je dopisom od 18. decembra 2015.g. zahtijevalo da se utvrdi dopustivost ekstradicije gonjenog lica u Italiju.
Generalni konzulat Bosne i Hercegovine je dopisom od 30. decembra 2015.g. uložilo prigovor protiv ekstradicije gonjenog lica i zahtijevalo je da se gonjeno lice pusti na slobodu.
Generalni konzulat je kao obrazloženje još jednom ukazao na to da su spisi najrpije bili dostavljeni zastupniku optužnice pri međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, koji je naložio da se postupak provede u BiH. Kazna od 13 godina koja je izrečena gonjenom licu i koju je isto u cijelosti izdržalo jeste kako se navodi blizu maksimalne gornje granice standarda presuđivanja po osnovu "komandne odgovornosti" u svim presudama Haškog suda. "Talijanska strana" je kako se također navodi bila zadovoljna presudom.
Osim toga kako se navodi u dopisu konzulata tvrdnja iz ekstradicionog zahtjeva da je gonjeno lice odgovorno i za pljačku 10 miliona maraka nije tačna.
Konzulat također navodi da se osim toga treba uzeti u obzir i odluka Bosne i Hercegovine od 28. oktobra 2015.g. o ratifikaciji bilateralnog ugovora od 19. juna 2015.g. između BiH i Republike Italije u vezi sa Evropskim sporazumom o ekstradiciji od 13. decembra 1957.g. u svrhu proširenja i olakšanja njegove primjene.
Iz istoga proizlazi da vlastiti državljani koji su okrivljeni za zločin protiv čovječnosti i ratni zločin neće biti izručivani. Iako ovaj bilateralni ugovor nije obvezujući za Njemačku, to bi se ipak u obzir trebala uzeti i namjera ugovornih strana koja je izražena time.
Pravni zastupnik gonjenog lica je imao priliku da se izjasni u vezi sa zahtjevom generalnog tužilaštva i osim toga dobio je shodno zahtjevu i uvid u spis. Pismenom od 06. januara 2016.g. isti je naveo da se poziva na dopis generalnog konzulata od 30. decembra 2015.g.. 11. januara 2016.g. spisi su ponovno zaprimlojeni u Višem zemaljskom sudu.
II
Shodno zahtjevu generalnog tužilaštva bilo je potrebno proglasiti dopustivom ekstradiciju gonjenog lica u Italilju u svrhu krivčnog gonjenja zbog krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret temeljem evropskog uhidbenog naloga suda u Brescia od 05. augusta 2015.g.
Pošto gonjeno lice nije dalo saglasnost za pojednostavljeni postupak ekstradicije, to je potaknuto donošenje odluke senata o dopustivosti ekstradicije prema članu 29 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima.
Gonjeno lice je prema vlastitom navodu i prema sadržaju spisa državljanin Bosne i Hercegovine.
Evropski uhidbeni nalog odgovara pretpostavkama iz člana 83 a stav 1 br. 1 - 6 Zakona o međunarodnoj pravnoj promoći u krivičnim stvarima. Ekstradibilnost krivičnih djela koja se gonjenom stavljaju na teret proizilazi iz članova 79 stav 1, 81 br. 1 i 4 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima. Utoliko se poziva na navode u odluci senata od 03. novembra 2015.g.
Osuđivanje gonjenog lica zbog istih krivičnih djela od strane Kantonalnog suda Travnik od 28. juna 2001..g (br. K-1/01) u vezi sa presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 3. aprila 2002.g. (Kz-387/01) nije u suprotnosti sa dopustivošću ekstradicije gonjenog lica.
Kao što je to senat već u odluci od 3. novembra 2015.g. bliže naveo, ovdje nisu relevantni niti član 103 stav 3 Ustava, član 54 Uredbe o provođenju Šengenskog sporazuma, član 50 Povelje o temeljnim pravima niti poglavlje II 1. dodatnog protokola od 15.10.1975.g. uz Evropski sporazum o ekstradiciji.
Niti zabrana dvostrukog kažnjavanja sa transgraničnim dejstvom ne predstavlja opšte pravilo međunarodnog prava u smislu člana 25 al. 1 Ustava (uporedi BverfG, odluke od 15.12.2011.g., 2 BvR 148/1, NJW 2012, 1202; o0d 4.12.2007.g., BverfGK 13,7 i od 31.03.1987.g., BverfGE, 75,1).
Ekstradicija gonjenog lica nije nedopustiva niti zbog visine kazne koja se u slučaju osude može izreći - vremenska kazna zatvora do 30 godina ili doživiotna kazna zatvora - niti zbog izvršenja takve kazne zatvora.
Ekstradicija u slučaju prijeteće kazne i izvšrenja doživotnog zatvora ili i vremenske kazne zatvora do 30 godina nije protiv neizostavnih principa njemačkog ustavnopravnog porteka.
Njemački sudovi su ustavom obavezani da u ekstradicionom postupku ispitaju da li su ekstradicija i akti na kojima se ona temelji spojivi sa obavezujućim minimalnim standardima shodno članu 25 Ustava kao i neizostavnim ustavnopravnim principima javnog poretka Savezne Republike Njemačke.
U neizostavne ustavnopravne principe spada temeljna oblast obaveze srazmjernosti koja se izvodi iz principa pravne države. Shodno tome nadležnim organima Savezne Republike Njemačke je zabranjeno da izruče gonjeno lice, ako je kazna kojom mu prijeti država tražilac izručenja nepodnošljivo teška, i ako se sa svakog zamislivog aspekta čini nepremjerenom. Činjenično stanje i pravna posljedica moraju biti usuglašeni (uporedi BverfGE 50, 205; 75.1) Isto tako zbog člana 1 stav 1 i člana 2 stav 1 Ustava spada u neizostavne principe njemačkog ustavnog poretka i to, da kazna koja se izrekne ne smije biti strašna, nečovječna ili ponižavajuća. Stoga nadležnim organima Savezne Republike Njemačke nije dozvoljeno da sudjeluju u ekstradiciji gonjenog lica, ako ono mora očekivati ili izdržavati takvu kaznu (uporedi BverfGE, 75,1;108, 129). Nasuprot tome drugačije je kada se kazna koja se treba izvršiti smatra teškom samo zbog svoje visine i ako bi se pri strogoj jocjeni temeljem njemačkog ustavnog prava više ne bi mogla smatrati primjerenom. Ustav naime polazi od uključivanja države koju on definira u međunarodni poredak zajednice država. Time se ujedno nalaže, naročito u postupcima pravne pomoći, da se u prinicpu vodi računa o strukturama i sadržajima inozemnih pravnih poredaka i shvatanja (uporedi BverGE, aaO; odluka od 20.11.14.g., WM 2015, 65), čak i ako oni u pojedinim slučajevima nisu usuglašeni sa njemačkim tuzemnim shvatanjem.
Naočigled težine krivičnih djela koma mu se stavljaju na teret (između ostalog i ubistvo) ne može se smatrati teškom ili nečovječnom zapriječena kazna zatvora u Italiji kao vremenska kazna ili doživotna kazna (uporedi BverfG odluka od 6. jula 2005.g., BverfGE 113, 154).
Njemačko krivično pravo u članu 211 stav 1 Krivičnog zakona predviđa za ubistvo doživotnu kaznu zatvora. Doživotna kazna zatvora za takve najteže povrede pravnog obra je u prinicipu spojiva sa ustavnopravnom obavezom smislenog i srazmjernog kažnjavanja (uporedi BverfGE 45, 187; 64, 261). I moguće izvršenje doživotne kazne zatvora u ovom slučaju nije protivno neizostavnim ustavnopravnim principima.
U pretpostavke izvršenja kazne na način dostojan čovjeka spada licu koje je osuđeno na doživotnu kaznu zatvora u principu ostaje šansa da bilo kada ponovno bude slobodan (uporedi BverfGE 45, 187, 113, 154).
Pretpostavke pod kojima se može odustati od izvršenja doživotne kazne zatvora kao i propisi koji se primjenjuju moraju biti zakonskim putem regulisani (uporedi BverfG, aaO).
Prema informacijama talijanskih organa gonjeno lice može - čak i u slučaju osude na doživotni zatvor - u svakom momentu podnijeti zahtjev za uslovni otpust. Zahtjev preispituje "nadzorni sudija" prema zakonskim propisima. U slučaju postojanja pretpostavki nakon 20 godina je moguća zamjenska mjera sa pravom na slobodan izlazak a nakon 26 godina uslovni otpust, u slučaju osude na vremensku kaznu zatvora moguće je isto i ranije, ovisno o vrsti krivičnog djela.
Osim toga postoji mogućnost da se prilikom obračuna ovih rokova pod određenim pretpostavkama odobri odbijanje 45 dana na svakih 6 mjeseci izdržane kazne zatvora shodno članu 54 Zakona o nalaganju kazne br. 354 iz 1975.g.
Osim toga se i perio izdržane kazne zatavora zbog istog krivičnog djela od 13 godina i 4 mjeseca shodno članu 138 talijanskog zakona o krivičnom postupku u svakom slučaju obavezno uračunava u okviru izvršenja kazne zatvora.
Sveukupno gonjeno lice ima realne šanse da se ponovno vrati na slobodu jasno prije regularnog kraja kazne, tako da i u slučaju izricanja doživotnog zatvora ili vremenske kazne zatvora do 30 godina ne postoji kršenje njemačkog ordre public (& 73 al. 2 Zakona o međunarodnoj o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima).
Prigovor koji je konzulat BiH pismenom od 30. decembra 2015.g. dostavio, a na koji se poziva pravni zastupnik u svom dopisu od 06. januara 2016.g., nema osnova.
Prigovori shodno & 23 Zakona o međunarodnoj o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i izvšrenje ekstradicije su stoga morali biti odbijeni.
Utoliko se ukazuje na navode u odlukama senata od 10. decembra i 3. novembra 2015.g.. Predočena odluka o ratifikaciji bilateralnog ugovora između BiH i Republike Italije u vezi sa Evropskim sporazumom o ekstradiciji od 13. decembra 1957.g. u svrhu proširenja i olakšanja njegove primjene nema značaja za ekstradiciju gonjenog lica iz Savezne Republike Njemačke u Republiku Italiju.
Potpisi:
Brauch dr. Kabuth Witte
Za otpravak:
Hamm, 22. januara 2016.g.
nečitak potpis
pečat Suda
- pisarnica -
III - 2 Oberlandesgericht Hamm, 59061 Hamm
Advokat
Peter Schwarzhoff
Olpe 16
44135 Dortmund
Prijemni štambilj:
ZAPRIMLJENO
25. januara 2016.g.
Vaš znak: S-48/15-B
Poštovani gospodine advokatu,
u ekstradicionom predmetu Prijić u prilogu se dostavlja otpravak odluke.
Uz prijateljski pozdrav
Po nalogu
Frye
sudski zaposlenik
- izrađeno automatskim putem, važeće bez potpisa -
Viši zemaljski sud Hamm
ODLUKA
III - 2 Ausl. 168 / 15 OLG Hamm
4 Ausl. A 208/15 GStA Hamm
Ekstradicioni predmet
(dopustivost ekstradicije i ostalo)
u vezi sa:
bosansko - hercegovačkim državljaninom Hanefija Prijić, rođen 04. marta 1963.g. u BiH, trenutno po ovom predmetu u ekstradicionom pritvoru KPZ DOrtmund
zbog:
ekstradicije gonjenog lica iz Njemačke u Italiju u svrhu krivičnog gonjenja zbog ubistva i ostalog (ovdje: dopustivost ekstradicije i ostalo)
Na zahtajev Generalnog tužilaštva Hamm od 18. decembra 2015.g. za utvrđivanjem dopustivosti ekstradicije gonjenog lica u Italiju u svrhu krivičnog gonjenja, kao i na osnovu žalbi gonjenog lica od 6. januara 2016.g. protiv naloga i izvršenja ekstradicionog pritvora 2. krivični senat Višeg zemalskog suda Hamm je dana 19. januara 2016.g.
po predsjedavajućem sudiji Višeg zemaljskog suda Brauch-u
sudiji na Višem zemaljskom sudu dr. Kabuth-u i
sutkinji na Višem zemaljskom sudu Witte
nakon saslušanja gonjenog lica odn. njegovog zastupnika
o d l u č i o:
1. Dopustiva je ekstradicija gonjenog lica u Italiju u svrhu krivičnog gonjenja zbog krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret temeljem evropskog uhidbenog naloga suda u Brescia od 05. augusta 2015.g. (br. 2845/93 R.G.N.R. - br. 1183/96 R.G.G.I.P).
2. Odbijaju se prigovori gonjenog lica zbog nalaganja i izvršrenja ekstradicionog pritvora.
RAZLOZI
I
Talijanski organi traže temeljem evropskog uhidbenog naloga suda u Brescia od 05. augusta 2015.g. (br. 2845/93 R.G.N.R. - br. 1183/96 R.G.G.I.P) eksradiciju gonjenog lica u svrhu krivičnog gonjenja zbog ubistva i ostalog.
Gonjenom licu se na teret stavlja da je 29. maja 1993.g. u Gornjem Vakufu (BiH) zajedno sa minimalno četiri druga supočinitelja, i to kao tzv. vođa, napao humanitarni konvoj koji je dolazio iz Italije prevozeći humanitarnu robu za civilno stanovništvo pogođeno ratom, te su pri tome kao plijen uzeli jedno terensko vozilo sa hranom, novac, 10 miliona maraka i sredstva za čišćenje kao i lijekove. Lica kojima je humanitarni transport bio povjeren (talijanski državljani Lana Sergio, Moreni Fabio, Zanotti Agostino, Penocchio Christian kao i Puletti Guido) su protiv svoje volje u stanju nemogućnosti pružanja otpora kao i uz oružanu prisilu odvedeni do udaljenog mjesta. Na poticaj i uz sudjelovanje gonjenog lica ubijeni su Lana Sergio, Moreni Fabio i Puletti Guido. Zanotti Agostino i Penocchio Christian su uspjeli pobjeći.
Zbog ovih krivičnih djela gonjenog lice je od strane Kantonalnog suda Travnik dana 28. juna 2001.g. (br. K-1/01) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Presudom Vrhovnog suda FbiH od 3. aprila 2002.g. (KZ-387/01) kazna je smanjena na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina. Gonjeno lice je temelje ove presude u BiH ukupno izdržalo kaznu zatvora od 13 godina 4 mjeseca.
Gonjeno lice je dana 26. oktobra 2015.g. prilikom ulaska u zemlju na aerodromu Dortmund privremeno zadržano. Prilikom saslušanja pred nadležnim sudijom Prvostepenog suda Dortmund od 26. oktobra 2015.g. gonjeno lice se nije saglasilo sa pojednostavljenim postupkom ekstradicije. Naveo je da je zbog krivičnih djela već osuđen od strane bosansko-hercegovačkog suda na kaznu zatvora od 15 godina. Nakon ulaganja pravnog sredstva kazna je smanjena na 13 godina. Nadalje je izjavio da je nepravedno osuđen i da su talijanski organi za krivično gonjenje za vrijeme izdržavanja kazne u BiH već jednom podnosili zahtjev za ekstradiciju. Bosanski organi tom zahtjevu nisu udovoljili. Ukupno je u BiH izdržao 13 godina 4 mjeseca kazne zatvora. U februaru 2014.g. otpušten je sa izdržavanja kazne zatvora. U Njemačku je došao kako bi posjetio sestru koja tu živi.
Senat je odlukom od 03. novembra 2015.g. protiv gonjenog lica naložio formalni ekstradicioni pritvor, na čije se navode u vezi sa ostalim pojedinostima pozivamo.
Ovaj formalni nalog za ekstradicioni pritvor je gonjenom licu objavljen 19. decembra 2015.g. putem istražnog sudije Prvostepenog suda Dortmund. Gonjeno lice prilikom tog saslušanja i dalje nije bilo saglasno sa ekstradicijom te je ukazalo na svoje navode sa saslušanja od 26. oktobra 2015.g. Pravni zastupnik gonjenog lica je na te prigovore ukazao pismenima od 2. decembra i 04. decembra 2015.g. i sačinio dodatna pojašnjenja.
Pismenom pravnog zastupnika od 02. decembra 2015.g. gonjeno lice je podnijelo zahtjev za trenutno otpuštanje iz pritvora. U svrhu obrazloženja je naveo da je u BiH već pravosnažno osuđen na kaznu zatvora i da je istu u cijelosti izdržao. Prije osuđivanja kako navodi talijanski organi su tražili ekstradiciju. Kantonalni sud Travnik je pak zahtjev Republike Italije odbio i u obrazloženju ukazao na to da je predmetni spis bio dostavljen Haškom sudu na procjenu i da je isti vraćen bosanskom sudu.
Drugim pismenom od 04. decembra 2015.g. gonjeno lice navodi da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju imao saznanja o postupku protiv gonjenog lica i da nije ulagao prigovor protiv nadležnosti bosanskog suda.
Senat je odlukom od 10. decembra 2015.g. odbio žalbu gonjenog lica protiv nalaganja i izvršenja ekstradicionog pritvora. Senat je u obrazloženju - kao što je to već učinjeno u odluci od 03. novembra 2015.g. - ukazao na to da osuda na kaznu zatvora gonjenog lica u Bih zbog krivičnog djela na kojem se temelji ekstradicioni zahtjev nije u suprotnosti sa dopustovisti ekstradicije. I okolnost da su spisi pirje osude u BiH najrpije bili dostavljeni zastupniku optužbe pri Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju i da je isti predmet vratio bosansko - hercegovačkim organima, ne mijenja ništa u dopustivosti ekstradicije gonjenog lica u Italiju. Princip "ne bis in idem" nije u suprotnosti sa ponovnim krivičnim progonom i osudom gonjenog lica u Italiji. Predočenjem spisa tužilaštvu Međunarodnog krivičnog suda u Hagu nije utemeljilo isključivu nadležnost bosanskog suda za krivični postupak protiv gonjenog lica zbog krivičnih dijela na kojima se temelji ovaj postupak.
Drugačije bi važilo samo da je gonjeno lice osudio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (član 10 Zakona o saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju).
Talijanski organi (krivični sud Brescia, generalno tužilaštvo Brescia, tužilaštvo redvnog suda Brescia) su sa više pismena odgovorili na pitanja koje je generalno tužilaštvo u više različitih upita postavilo u pogledu očekivane visine kazne, mogućnosti prijevreemnog otpusta i uračunavanja kazne koja je izrečena u BiH.
Iz ovih pismena proizilazi da gonjeno lice može biti osuđeno na vremensku kaznu zatvora od maksimalno 30 ogdina shodno članu 78 talijanskog krivičnog zakona ili na doživotunu kaznu zatvora.
Zahtjev za uslovni otpust - čak i u slučaju osude na doživotnu kaznu zatvora - gonjeno lice može podnijeti u svakom momentu.
Shodno članu 54 Zakona o nalaganju zatvora br. 354 iz 1975.g. (napomena tumača: doslovan prijevod sa njemačkog jezika oznake talijanskog zakona) može se odobriti odbijanje 45 dana na svakih 6 mjeseci izdržane kazne zatvora, ako je osuđeno lice dokazalo da je učestvovalo u rehabilitaciji. Shodno tome npr. osuđeno lice koje izdržava kaznu zatvora od 24 godine može biti prijevremeno otpušteno nakon izdržanih 18 godina zatvora. Ovo odbijanje je moguće i u slučaju osude na doživotni zatvor. Sudija koji je nadležan za nadzor nad izvršenjem kazne odlučuje o zahtjevu za uslovni otpust u roku od 15 dana.
Licu koje je osuđeno na doživotni zatvor mogu se odobriti mjere koje zamjenjuju izvršenje kazne nakon što izdrži 20 godina zatvora (član 50 stav 5 Zakona od 26.07.1970.g., br. 354) kao i uslovni otpust nakon što izdrži minimalno 26 godina kazne, ako osuđeno lice pokaže ponašanje iz kojeg se se sa sigurnošću može zaključiti da se kaje i da je naknadio štetu iz počinjenog krivičnog djela (ili nije u mogućnosti da isto učini).
Prilikom osude na vremensku kaznu zatvora rokovi za zamjenske mjere i za uslvoni otpust ovise o vrsti krivičnog djela i izdržanom dijelu kazne (npr. u slučaju ubistva sa namjerom i teškog razbonjištva moguće je izdržavanje kazne u otvorenom dijelu zatvora nakon izdržane dvije trećine kazne).
Ukoliko su krivična djela za koja je osuđen u BiH identična sa krivičnim djelima zbog kojih se gonjeno lice optužuje u Italiji, tada sud prilikom odlučivanja o kazni shodno članu 62 talijanskog krivičnog zakona može uzeti u obzir kaznu zatvora koja je izdržana u BiH. U okviru izvršenja kazne se shodno članu 138 talijanskog krivičnog zakona obavezno od visine kazne talijanskog suda odbija kazna zatvora koja je izdržana u inostranstvu zbog istog dijela uključujući istražni zatvor.
Generalno tužilaštvo je dopisom od 18. decembra 2015.g. zahtijevalo da se utvrdi dopustivost ekstradicije gonjenog lica u Italiju.
Generalni konzulat Bosne i Hercegovine je dopisom od 30. decembra 2015.g. uložilo prigovor protiv ekstradicije gonjenog lica i zahtijevalo je da se gonjeno lice pusti na slobodu.
Generalni konzulat je kao obrazloženje još jednom ukazao na to da su spisi najrpije bili dostavljeni zastupniku optužnice pri međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, koji je naložio da se postupak provede u BiH. Kazna od 13 godina koja je izrečena gonjenom licu i koju je isto u cijelosti izdržalo jeste kako se navodi blizu maksimalne gornje granice standarda presuđivanja po osnovu "komandne odgovornosti" u svim presudama Haškog suda. "Talijanska strana" je kako se također navodi bila zadovoljna presudom.
Osim toga kako se navodi u dopisu konzulata tvrdnja iz ekstradicionog zahtjeva da je gonjeno lice odgovorno i za pljačku 10 miliona maraka nije tačna.
Konzulat također navodi da se osim toga treba uzeti u obzir i odluka Bosne i Hercegovine od 28. oktobra 2015.g. o ratifikaciji bilateralnog ugovora od 19. juna 2015.g. između BiH i Republike Italije u vezi sa Evropskim sporazumom o ekstradiciji od 13. decembra 1957.g. u svrhu proširenja i olakšanja njegove primjene.
Iz istoga proizlazi da vlastiti državljani koji su okrivljeni za zločin protiv čovječnosti i ratni zločin neće biti izručivani. Iako ovaj bilateralni ugovor nije obvezujući za Njemačku, to bi se ipak u obzir trebala uzeti i namjera ugovornih strana koja je izražena time.
Pravni zastupnik gonjenog lica je imao priliku da se izjasni u vezi sa zahtjevom generalnog tužilaštva i osim toga dobio je shodno zahtjevu i uvid u spis. Pismenom od 06. januara 2016.g. isti je naveo da se poziva na dopis generalnog konzulata od 30. decembra 2015.g.. 11. januara 2016.g. spisi su ponovno zaprimlojeni u Višem zemaljskom sudu.
II
Shodno zahtjevu generalnog tužilaštva bilo je potrebno proglasiti dopustivom ekstradiciju gonjenog lica u Italilju u svrhu krivčnog gonjenja zbog krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret temeljem evropskog uhidbenog naloga suda u Brescia od 05. augusta 2015.g.
Pošto gonjeno lice nije dalo saglasnost za pojednostavljeni postupak ekstradicije, to je potaknuto donošenje odluke senata o dopustivosti ekstradicije prema članu 29 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima.
Gonjeno lice je prema vlastitom navodu i prema sadržaju spisa državljanin Bosne i Hercegovine.
Evropski uhidbeni nalog odgovara pretpostavkama iz člana 83 a stav 1 br. 1 - 6 Zakona o međunarodnoj pravnoj promoći u krivičnim stvarima. Ekstradibilnost krivičnih djela koja se gonjenom stavljaju na teret proizilazi iz članova 79 stav 1, 81 br. 1 i 4 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima. Utoliko se poziva na navode u odluci senata od 03. novembra 2015.g.
Osuđivanje gonjenog lica zbog istih krivičnih djela od strane Kantonalnog suda Travnik od 28. juna 2001..g (br. K-1/01) u vezi sa presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 3. aprila 2002.g. (Kz-387/01) nije u suprotnosti sa dopustivošću ekstradicije gonjenog lica.
Kao što je to senat već u odluci od 3. novembra 2015.g. bliže naveo, ovdje nisu relevantni niti član 103 stav 3 Ustava, član 54 Uredbe o provođenju Šengenskog sporazuma, član 50 Povelje o temeljnim pravima niti poglavlje II 1. dodatnog protokola od 15.10.1975.g. uz Evropski sporazum o ekstradiciji.
Niti zabrana dvostrukog kažnjavanja sa transgraničnim dejstvom ne predstavlja opšte pravilo međunarodnog prava u smislu člana 25 al. 1 Ustava (uporedi BverfG, odluke od 15.12.2011.g., 2 BvR 148/1, NJW 2012, 1202; o0d 4.12.2007.g., BverfGK 13,7 i od 31.03.1987.g., BverfGE, 75,1).
Ekstradicija gonjenog lica nije nedopustiva niti zbog visine kazne koja se u slučaju osude može izreći - vremenska kazna zatvora do 30 godina ili doživiotna kazna zatvora - niti zbog izvršenja takve kazne zatvora.
Ekstradicija u slučaju prijeteće kazne i izvšrenja doživotnog zatvora ili i vremenske kazne zatvora do 30 godina nije protiv neizostavnih principa njemačkog ustavnopravnog porteka.
Njemački sudovi su ustavom obavezani da u ekstradicionom postupku ispitaju da li su ekstradicija i akti na kojima se ona temelji spojivi sa obavezujućim minimalnim standardima shodno članu 25 Ustava kao i neizostavnim ustavnopravnim principima javnog poretka Savezne Republike Njemačke.
U neizostavne ustavnopravne principe spada temeljna oblast obaveze srazmjernosti koja se izvodi iz principa pravne države. Shodno tome nadležnim organima Savezne Republike Njemačke je zabranjeno da izruče gonjeno lice, ako je kazna kojom mu prijeti država tražilac izručenja nepodnošljivo teška, i ako se sa svakog zamislivog aspekta čini nepremjerenom. Činjenično stanje i pravna posljedica moraju biti usuglašeni (uporedi BverfGE 50, 205; 75.1) Isto tako zbog člana 1 stav 1 i člana 2 stav 1 Ustava spada u neizostavne principe njemačkog ustavnog poretka i to, da kazna koja se izrekne ne smije biti strašna, nečovječna ili ponižavajuća. Stoga nadležnim organima Savezne Republike Njemačke nije dozvoljeno da sudjeluju u ekstradiciji gonjenog lica, ako ono mora očekivati ili izdržavati takvu kaznu (uporedi BverfGE, 75,1;108, 129). Nasuprot tome drugačije je kada se kazna koja se treba izvršiti smatra teškom samo zbog svoje visine i ako bi se pri strogoj jocjeni temeljem njemačkog ustavnog prava više ne bi mogla smatrati primjerenom. Ustav naime polazi od uključivanja države koju on definira u međunarodni poredak zajednice država. Time se ujedno nalaže, naročito u postupcima pravne pomoći, da se u prinicpu vodi računa o strukturama i sadržajima inozemnih pravnih poredaka i shvatanja (uporedi BverGE, aaO; odluka od 20.11.14.g., WM 2015, 65), čak i ako oni u pojedinim slučajevima nisu usuglašeni sa njemačkim tuzemnim shvatanjem.
Naočigled težine krivičnih djela koma mu se stavljaju na teret (između ostalog i ubistvo) ne može se smatrati teškom ili nečovječnom zapriječena kazna zatvora u Italiji kao vremenska kazna ili doživotna kazna (uporedi BverfG odluka od 6. jula 2005.g., BverfGE 113, 154).
Njemačko krivično pravo u članu 211 stav 1 Krivičnog zakona predviđa za ubistvo doživotnu kaznu zatvora. Doživotna kazna zatvora za takve najteže povrede pravnog obra je u prinicipu spojiva sa ustavnopravnom obavezom smislenog i srazmjernog kažnjavanja (uporedi BverfGE 45, 187; 64, 261). I moguće izvršenje doživotne kazne zatvora u ovom slučaju nije protivno neizostavnim ustavnopravnim principima.
U pretpostavke izvršenja kazne na način dostojan čovjeka spada licu koje je osuđeno na doživotnu kaznu zatvora u principu ostaje šansa da bilo kada ponovno bude slobodan (uporedi BverfGE 45, 187, 113, 154).
Pretpostavke pod kojima se može odustati od izvršenja doživotne kazne zatvora kao i propisi koji se primjenjuju moraju biti zakonskim putem regulisani (uporedi BverfG, aaO).
Prema informacijama talijanskih organa gonjeno lice može - čak i u slučaju osude na doživotni zatvor - u svakom momentu podnijeti zahtjev za uslovni otpust. Zahtjev preispituje "nadzorni sudija" prema zakonskim propisima. U slučaju postojanja pretpostavki nakon 20 godina je moguća zamjenska mjera sa pravom na slobodan izlazak a nakon 26 godina uslovni otpust, u slučaju osude na vremensku kaznu zatvora moguće je isto i ranije, ovisno o vrsti krivičnog djela.
Osim toga postoji mogućnost da se prilikom obračuna ovih rokova pod određenim pretpostavkama odobri odbijanje 45 dana na svakih 6 mjeseci izdržane kazne zatvora shodno članu 54 Zakona o nalaganju kazne br. 354 iz 1975.g.
Osim toga se i perio izdržane kazne zatavora zbog istog krivičnog djela od 13 godina i 4 mjeseca shodno članu 138 talijanskog zakona o krivičnom postupku u svakom slučaju obavezno uračunava u okviru izvršenja kazne zatvora.
Sveukupno gonjeno lice ima realne šanse da se ponovno vrati na slobodu jasno prije regularnog kraja kazne, tako da i u slučaju izricanja doživotnog zatvora ili vremenske kazne zatvora do 30 godina ne postoji kršenje njemačkog ordre public (& 73 al. 2 Zakona o međunarodnoj o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima).
Prigovor koji je konzulat BiH pismenom od 30. decembra 2015.g. dostavio, a na koji se poziva pravni zastupnik u svom dopisu od 06. januara 2016.g., nema osnova.
Prigovori shodno & 23 Zakona o međunarodnoj o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i izvšrenje ekstradicije su stoga morali biti odbijeni.
Utoliko se ukazuje na navode u odlukama senata od 10. decembra i 3. novembra 2015.g.. Predočena odluka o ratifikaciji bilateralnog ugovora između BiH i Republike Italije u vezi sa Evropskim sporazumom o ekstradiciji od 13. decembra 1957.g. u svrhu proširenja i olakšanja njegove primjene nema značaja za ekstradiciju gonjenog lica iz Savezne Republike Njemačke u Republiku Italiju.
Potpisi:
Brauch dr. Kabuth Witte
Za otpravak:
Hamm, 22. januara 2016.g.
nečitak potpis
pečat Suda