Smiljanić protiv Hrvatske
Posted: Fri Apr 02, 2021 11:29 am
Smiljanić protiv Hrvatske
(br. 35983/14), 25.3.2021.1 Povreda član 2. EK (materijalni i proceduralni aspekt)
Aplikanti su Milenko Smiljanić, Ljiljanka Smiljanić i Saša Smiljanić, hrvatski državljani.
Slučaj se odnosi na navodni propust hrvatskih vlasti da primjene propise o cestovnom prometu u odnosu na vozača koji je prouzrokovao sudar u cestovnom prometu, dok je bio pod uticajem alkohola, brzo vozio i nije poštovao saobraćajne znakove, a u kojem je smrtno stradao krvni srodnik aplikanata.
Pozivajući se na član 2. (pravo na život), aplikanti tvrde da su propusti u primjeni
Zakona o sigurnosti prometa na cestama prekršili ovaj član.
Evropski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radilo o neučinkovitom funkcioniranju propisa o cestovnom prometu u praksi, propuštanjem domaćih vlasti da poduzmu odgovarajuće mjere odvraćanja i preventivne mjere protiv ponavljača koji je kasnije izazvao kobni sudar. Takođe je zaključio da su postojali nedostaci u odgovoru vlasti na sudar, ublažavanjem kazne bez pažljivog nadzora prethodnog ponašanja počinitelja i neopravdano odgađanje izvršenja kazne.
Evropski sud je također istakao da utvrđeni nedostaci u odgovoru domaćih vlasti sugeriraju da je domaći regulatorni okvir sigurnosti cestovnog prometa, kako je proveden u ovom slučaju, bio daleko od rigoroznog i imao je malo odvraćajućeg učinka koji bi mogao osigurati učinkovitu prevenciju takvih nezakonitih radnji. Također se ne može reći da je ponašanje domaćih vlasti uspjelo osigurati povjerenje javnosti u njihovo poštivanje vladavine zakona i njihovu sposobnost da spriječe bilo kakvu pojavu toleriranja nezakonitih djela.
(br. 35983/14), 25.3.2021.1 Povreda član 2. EK (materijalni i proceduralni aspekt)
Aplikanti su Milenko Smiljanić, Ljiljanka Smiljanić i Saša Smiljanić, hrvatski državljani.
Slučaj se odnosi na navodni propust hrvatskih vlasti da primjene propise o cestovnom prometu u odnosu na vozača koji je prouzrokovao sudar u cestovnom prometu, dok je bio pod uticajem alkohola, brzo vozio i nije poštovao saobraćajne znakove, a u kojem je smrtno stradao krvni srodnik aplikanata.
Pozivajući se na član 2. (pravo na život), aplikanti tvrde da su propusti u primjeni
Zakona o sigurnosti prometa na cestama prekršili ovaj član.
Evropski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radilo o neučinkovitom funkcioniranju propisa o cestovnom prometu u praksi, propuštanjem domaćih vlasti da poduzmu odgovarajuće mjere odvraćanja i preventivne mjere protiv ponavljača koji je kasnije izazvao kobni sudar. Takođe je zaključio da su postojali nedostaci u odgovoru vlasti na sudar, ublažavanjem kazne bez pažljivog nadzora prethodnog ponašanja počinitelja i neopravdano odgađanje izvršenja kazne.
Evropski sud je također istakao da utvrđeni nedostaci u odgovoru domaćih vlasti sugeriraju da je domaći regulatorni okvir sigurnosti cestovnog prometa, kako je proveden u ovom slučaju, bio daleko od rigoroznog i imao je malo odvraćajućeg učinka koji bi mogao osigurati učinkovitu prevenciju takvih nezakonitih radnji. Također se ne može reći da je ponašanje domaćih vlasti uspjelo osigurati povjerenje javnosti u njihovo poštivanje vladavine zakona i njihovu sposobnost da spriječe bilo kakvu pojavu toleriranja nezakonitih djela.