Rok za podnošenje tuzbe u radnom sporu
Posted: Sat Jun 22, 2019 11:41 am
Rok za podnošenje tužbe u radnom sporu
Naknadna saznanja o povredi prava iz rada nemaju uticaja na određivanje roka za sudsku zaštitu, jer se ovaj rok veže za prvo saznanje o uslovima za podnošenje tužbe.
Iz obrazloženja:
Preispitujući pravilnost prvostepene odluke, po službenoj dužnosti, a povodom žalbe tužitelja, drugostepeno vijeće je zaključilo da je odluka zasnovana na pogrešnom utvrđenju činjenica relevantnih za ocjenu blagovremenosti tužbe, što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu člana 83. Zakona o radu u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH br. 26/04 sa izmjenama).
Citirana odredba u stavu 4. i 5. propisuje da zaposlenik može podnijeti tužbu Sudu Bosne i Hercegovine zbog povrede prava iz radnog odnosa u roku od 1 godine od dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava. Kako odredba materijalnog prava rokove za pokretanje sudskog spora vezuje za donošenje odluke o pravu iz rada, koja nesumnjivo u konkretnom slučaju nije donešena, to se blagovremenost tužbe ima cijeniti prema momentu saznanja tužitelja za povredu prava.
Saznanja o povredi prava iz radnog odnosa tužitelj je stekao momentom dostavljanja sporazuma od 13.12.2013. godine kada je utvrdio da raspored na ponuđeno radno mjesto nije u skladu za zakonom, jer ne odgovara njegovoj stručnoj spremi, zadacima i dužnostima koje je obavljao prije preuzimanja. Time je tužitelj na nesumnjiv način utvrdio koje njegovo pravo je tužena povrijedila u kom obimu kada su se i stekli uslovi za podnošenje tužbe sa zahtjevom za obavezivanje tužene na zaključenje sporazuma o preuzimanju sa drugačijim sadržajem u pogledu radnog mjesta. U prilogu dopisa od 22.01.2014. godine tužitelj je tuženoj vratio nepotpisan sporazum i na izričit način iskazao razloge nepotpisivanja, što ukazuje na momenat prvog saznanja o povredi prava čiju zaštitu zahtijeva tužbom od 03.03.2016. godine. Kada se ima u vidu da po odredbama radnopravnog zakonodavstva sudsku zaštitu tužitelj može ostvariti u roku od godine dana od saznanja za povredu prava, proizilazi da je tužba podnesena istekom propisanog roka. Budući da je tužena dopisom od 01.07.2014. godine ponovno dostavila tužitelju sporazum na potpis, a kako isti nije potpisan u roku od 8 dana, istekom ovog perioda stekli su se uslovi da tužitelj zahtijeva sudsku zaštitu. Međutim, tužba je neblagovremena i u pogledu saznanja o povredi prava koja su stečena u vezi sa naknadnim rokom koji je tužena dala tužitelju, u odnosu na koji je gubitak prava na podnošenje tužbe nastupio dana 10.07.2015. godine.
Prvostepeni sud je neosnovano prihvatio navod tužbe, da je tužitelj saznanja o povredi prava stekao iz podneska tužene od 18.01.2016. godine. Svi provedeni dokazi potvrđuju da je tužitelj prije prijema navedenog akta tužene imao saznanja o povredi prava usljed razloga vraćanja dva nepotpisana ugovora i prihvatanja radnog angažmana po internom premještaju u federalnom ministarstvu. Naknadna saznanja iz dopisa od 18.01.2016. godine nemaju uticaja na određivanje roka za sudsku zaštitu koji se veže za prvo saznanje o uslovima za podnošenje tužbe.
Nakon otklanjanja propusta prvostepenog suda u ocjeni dokaza, drugostepeno vijeće je zaključilo da tužitelj sudsku zaštitu zahtijeva neblagovremeno podnesenom tužbom. Time je prvostepenom presudom meritorno odlučeno o zahtjevu po tužbi koja je podnesena poslije zakonom propisanog roka. Slijedom toga, a primjenom člana 194. stav 2. Zakona o parničnom postupku, prvostepena presuda je ukinuta i tužba odbačena, u kojoj procesnoj situaciji žalbeni razlozi tužitelja koji pobijaju meritornu odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva kao nerelevantni nisu ni raspravljani.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 021115 16 Gž od 09.12.2016. godine)
Naknadna saznanja o povredi prava iz rada nemaju uticaja na određivanje roka za sudsku zaštitu, jer se ovaj rok veže za prvo saznanje o uslovima za podnošenje tužbe.
Iz obrazloženja:
Preispitujući pravilnost prvostepene odluke, po službenoj dužnosti, a povodom žalbe tužitelja, drugostepeno vijeće je zaključilo da je odluka zasnovana na pogrešnom utvrđenju činjenica relevantnih za ocjenu blagovremenosti tužbe, što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu člana 83. Zakona o radu u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH br. 26/04 sa izmjenama).
Citirana odredba u stavu 4. i 5. propisuje da zaposlenik može podnijeti tužbu Sudu Bosne i Hercegovine zbog povrede prava iz radnog odnosa u roku od 1 godine od dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava. Kako odredba materijalnog prava rokove za pokretanje sudskog spora vezuje za donošenje odluke o pravu iz rada, koja nesumnjivo u konkretnom slučaju nije donešena, to se blagovremenost tužbe ima cijeniti prema momentu saznanja tužitelja za povredu prava.
Saznanja o povredi prava iz radnog odnosa tužitelj je stekao momentom dostavljanja sporazuma od 13.12.2013. godine kada je utvrdio da raspored na ponuđeno radno mjesto nije u skladu za zakonom, jer ne odgovara njegovoj stručnoj spremi, zadacima i dužnostima koje je obavljao prije preuzimanja. Time je tužitelj na nesumnjiv način utvrdio koje njegovo pravo je tužena povrijedila u kom obimu kada su se i stekli uslovi za podnošenje tužbe sa zahtjevom za obavezivanje tužene na zaključenje sporazuma o preuzimanju sa drugačijim sadržajem u pogledu radnog mjesta. U prilogu dopisa od 22.01.2014. godine tužitelj je tuženoj vratio nepotpisan sporazum i na izričit način iskazao razloge nepotpisivanja, što ukazuje na momenat prvog saznanja o povredi prava čiju zaštitu zahtijeva tužbom od 03.03.2016. godine. Kada se ima u vidu da po odredbama radnopravnog zakonodavstva sudsku zaštitu tužitelj može ostvariti u roku od godine dana od saznanja za povredu prava, proizilazi da je tužba podnesena istekom propisanog roka. Budući da je tužena dopisom od 01.07.2014. godine ponovno dostavila tužitelju sporazum na potpis, a kako isti nije potpisan u roku od 8 dana, istekom ovog perioda stekli su se uslovi da tužitelj zahtijeva sudsku zaštitu. Međutim, tužba je neblagovremena i u pogledu saznanja o povredi prava koja su stečena u vezi sa naknadnim rokom koji je tužena dala tužitelju, u odnosu na koji je gubitak prava na podnošenje tužbe nastupio dana 10.07.2015. godine.
Prvostepeni sud je neosnovano prihvatio navod tužbe, da je tužitelj saznanja o povredi prava stekao iz podneska tužene od 18.01.2016. godine. Svi provedeni dokazi potvrđuju da je tužitelj prije prijema navedenog akta tužene imao saznanja o povredi prava usljed razloga vraćanja dva nepotpisana ugovora i prihvatanja radnog angažmana po internom premještaju u federalnom ministarstvu. Naknadna saznanja iz dopisa od 18.01.2016. godine nemaju uticaja na određivanje roka za sudsku zaštitu koji se veže za prvo saznanje o uslovima za podnošenje tužbe.
Nakon otklanjanja propusta prvostepenog suda u ocjeni dokaza, drugostepeno vijeće je zaključilo da tužitelj sudsku zaštitu zahtijeva neblagovremeno podnesenom tužbom. Time je prvostepenom presudom meritorno odlučeno o zahtjevu po tužbi koja je podnesena poslije zakonom propisanog roka. Slijedom toga, a primjenom člana 194. stav 2. Zakona o parničnom postupku, prvostepena presuda je ukinuta i tužba odbačena, u kojoj procesnoj situaciji žalbeni razlozi tužitelja koji pobijaju meritornu odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva kao nerelevantni nisu ni raspravljani.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 021115 16 Gž od 09.12.2016. godine)