Ragı Zarakol v. Turkey
Posted: Fri Sep 18, 2020 3:51 pm
Ragı Zarakol v. Turkey
Povreda člana 5. EK
Aplikant je Ragıp Zarakolu, turski državljanin, rođen 1948. godine. Živi u Solni (Švedska). U relevantno vrijeme bio je direktor i vlasnik izdavačke kuće, počasni član turskog ogranka PEN International (Međunarodno udruženje pisaca).
Slučaj se odnosi na pritvor aplikanta zbog sumnje da je član ilegalne organizacije, Unije kurdistanskih zajednica (Koma Civakên Kurdistan, KCK).
Protiv nekoliko osoba za koje se sumnja da pripadaju KCK 2009. godine pokrenuta je krivična istraga. Državni tužioci koji su vodili istragu pokrenuli su krivični postupak protiv nekoliko osoba - političara, privrednika, advokata, univerzitetskih profesora, studenata i novinara. Prema tužiocima, KCK je bio "urbani ogranak" Kurdistanske radničke stranke (Partiya Karkerên Kurdistan, PKK), ilegalne oružane organizacije, koja je težila uspostavi nezavisne kurdske države zasnovane na načelima "demokratskog konfederalizma" koju zagovara Abdullah Öcalan, čelnik PKK-a, koji je 1999. bio osuđen zbog djela koja su imala za cilj otcjepljenje dijela turskog teritorija i osnivanje i vođenje terorističke organizacije u tu svrhu.
U okviru niza operacija protiv KCK-a, sudija suda u Istanbulu (Istanbul Assize Court) 27. oktobra 2011. naložio je pretres političke akademije Stranke mira i demokratije (Barış ve Demokrasi Partisi, BDP), prokurdske ljevičarske stranke i domova šezdeset osoba, uključujući gospodina Zarakolua, kao i lišenje slobode dotičnih.
Gospodin Zarakolu uhapšen je 28. oktobra 2011. i određen mu je pritvor zbog članstva u KCK-u. Istanbulski javni tužilac saslušao ga je 31. oktobra 2011. godine u vezi s njegovim sudjelovanjem u aktivnostima političke akademije BDP. Nakon tog saslušanja tužilac se obratio sudiji kako bi naložio smještanje g. Zarakolua u istražni zatvor zbog članstva u terorističkoj organizaciji.
Gospodin Zarakolu se 2. novembra 2011. godine žalio na određivanje istražnog pritvora i zatražio je puštanje na slobodu. Sud (Assize Court) je žalbu odbio.
Optužnicom od 19. marta 2012. javni tužilac je pokrenuo krivični postupak protiv 183 osobe, uključujući i aplikanta. Aplikant je optužen za svjesno i namjerno pomaganje i podržavanje terorističke organizacije. Glavna optužba protiv njega bila je predavanje na političkoj akademiji BDP-a, što je navelo tužioca da zaključi da je bio dio jedinice "političke fronte" organizacije PKK / KCK.
Sud (Assize Court) je 10. aprila 2012. godine naložio puštanje na slobodu g. Zarakolua.
Nakon stupanja na snagu Zakona br. 6526 od 21. februara 2014. o izmjeni Zakona br. 3713 o borbi protiv terorizma, suđenje je nastavljeno pred Trećim odjelom Assize suda. Krivični postupak protiv g. Zarakolua još uvijek traje.
Pozivajući se na član 5. stav 1. i 3. (pravo na slobodu i sigurnost), aplikant navodi da nije bilo dokaza koji bi predstavljali valjane razloge za sumnju da je počinio krivično djelo ili opravdalo njegovo pritvaranje u istražnom zatvoru. On tvrdi da sudske odluke nisu bile dovoljno obrazložene. Takođe se žali da nije mogao učinkovito osporiti zakonitost njegovog pritvora u fazi istrage. Nadalje, pozivajući se na član 10., tvrdi da mu je istražni pritvor prekršio pravo na slobodu izražavanja.
Povreda člana 5. EK
Aplikant je Ragıp Zarakolu, turski državljanin, rođen 1948. godine. Živi u Solni (Švedska). U relevantno vrijeme bio je direktor i vlasnik izdavačke kuće, počasni član turskog ogranka PEN International (Međunarodno udruženje pisaca).
Slučaj se odnosi na pritvor aplikanta zbog sumnje da je član ilegalne organizacije, Unije kurdistanskih zajednica (Koma Civakên Kurdistan, KCK).
Protiv nekoliko osoba za koje se sumnja da pripadaju KCK 2009. godine pokrenuta je krivična istraga. Državni tužioci koji su vodili istragu pokrenuli su krivični postupak protiv nekoliko osoba - političara, privrednika, advokata, univerzitetskih profesora, studenata i novinara. Prema tužiocima, KCK je bio "urbani ogranak" Kurdistanske radničke stranke (Partiya Karkerên Kurdistan, PKK), ilegalne oružane organizacije, koja je težila uspostavi nezavisne kurdske države zasnovane na načelima "demokratskog konfederalizma" koju zagovara Abdullah Öcalan, čelnik PKK-a, koji je 1999. bio osuđen zbog djela koja su imala za cilj otcjepljenje dijela turskog teritorija i osnivanje i vođenje terorističke organizacije u tu svrhu.
U okviru niza operacija protiv KCK-a, sudija suda u Istanbulu (Istanbul Assize Court) 27. oktobra 2011. naložio je pretres političke akademije Stranke mira i demokratije (Barış ve Demokrasi Partisi, BDP), prokurdske ljevičarske stranke i domova šezdeset osoba, uključujući gospodina Zarakolua, kao i lišenje slobode dotičnih.
Gospodin Zarakolu uhapšen je 28. oktobra 2011. i određen mu je pritvor zbog članstva u KCK-u. Istanbulski javni tužilac saslušao ga je 31. oktobra 2011. godine u vezi s njegovim sudjelovanjem u aktivnostima političke akademije BDP. Nakon tog saslušanja tužilac se obratio sudiji kako bi naložio smještanje g. Zarakolua u istražni zatvor zbog članstva u terorističkoj organizaciji.
Gospodin Zarakolu se 2. novembra 2011. godine žalio na određivanje istražnog pritvora i zatražio je puštanje na slobodu. Sud (Assize Court) je žalbu odbio.
Optužnicom od 19. marta 2012. javni tužilac je pokrenuo krivični postupak protiv 183 osobe, uključujući i aplikanta. Aplikant je optužen za svjesno i namjerno pomaganje i podržavanje terorističke organizacije. Glavna optužba protiv njega bila je predavanje na političkoj akademiji BDP-a, što je navelo tužioca da zaključi da je bio dio jedinice "političke fronte" organizacije PKK / KCK.
Sud (Assize Court) je 10. aprila 2012. godine naložio puštanje na slobodu g. Zarakolua.
Nakon stupanja na snagu Zakona br. 6526 od 21. februara 2014. o izmjeni Zakona br. 3713 o borbi protiv terorizma, suđenje je nastavljeno pred Trećim odjelom Assize suda. Krivični postupak protiv g. Zarakolua još uvijek traje.
Pozivajući se na član 5. stav 1. i 3. (pravo na slobodu i sigurnost), aplikant navodi da nije bilo dokaza koji bi predstavljali valjane razloge za sumnju da je počinio krivično djelo ili opravdalo njegovo pritvaranje u istražnom zatvoru. On tvrdi da sudske odluke nisu bile dovoljno obrazložene. Takođe se žali da nije mogao učinkovito osporiti zakonitost njegovog pritvora u fazi istrage. Nadalje, pozivajući se na član 10., tvrdi da mu je istražni pritvor prekršio pravo na slobodu izražavanja.