Probijanje pravne licnosti
Posted: Mon Mar 13, 2017 7:01 pm
PROBIJANJE PRAVNE LIČNOSTI
Zlatno pravilo i jedan od osnovnih postulata kada su u pitanju privredna društva kapitala jeste da članovi, odnosno osnivači privrednog društva ne odgovaraju za dugove tog društva. Dakle u takvim društvima je kapital (ulog) taj koji određuje društvo i postavlja time granice odgovornosti njegovih članova, koji će odgovarati samo u slučaju cjelokupan ugovoreni ulog nije unesen ili uplaćen i to do visine neuplaćenog (neunesenog) uloga.
Ovaj princip je jedan od preduslova koji treba da služi kao zaštita osnivačima tzv. zaštitni veo, ali isto tako treba da štiti društvo od zloupotreba njegovih vlasnika. U vremenu kada je transparentnost jedan od najčešćih termina u javnom prostoru, ovo zlatno pravilo dobija još jedan važniji smisao. Međutim, sve češće i otvorenije se spominje ne tako rijetka mogućnost zloupotrebe ovog principa koji, djelujući obrnuto, može da služi za izigravanje povjerilaca i može dovesti do probijanja pravne ličnosti, što predstavlja značajnu novinu.
Ukoliko se imovina društva koristi za lične svrhe i ličnu korist, a sve to praćeno neistinitim prikazivanjem stanja u pogledu imovine u poslovnim knjigama i evidencijama, tada dolazi do probijanja pravne ličnosti. To se u praksi najčešće manifestuje kroz takvo postupanje kojim se izbjegavaju obaveze, izigravaju i oštećuju povjerioci koji se dovode i održavaju u zabludi, jer im se stvara i održava lažna predstava i slika, odnosno znatno otežava utvrđivanje stvarnog stanja u pogledu društva i njegove imovine.
Sva ovlašćena lica privrednog društva imaju dužnost prema tom društvu da sve odluke, sva raspolaganja imovinom i svi ugovori budu u svrhu ostvarenja jedinog cilja privrednog društva: uvećanja njegove imovine, tako da svako narušavanje ovog principa predstavlja proboj pravne ličnosti.
Primjena instituta probijanja pravne ličnosti omogućila bi da usljed ovakvih radnji kojima su povjerioci oštećeni i privredno društvo zloupotrebljeno, vlasnici kapitala odgovaraju neograničeno.
Ovdje treba napomenuti da je probijanje pravne ličnosti moguće i kada se radi i o povezanim društvima i to na način da matično društvo može probiti pravnu ličnost zavisnog društva, te da generalno postoje raznovrsni načini na koje moće doći do probijanja pravne ličnosti .
Iako je ovo pitanje više razrađno u zapadnim zemljama (eng. lifting the veil – piercing the corporate veil), posebno SAD, Velikoj Britaniji i Njemačkoj u kojima postoje i presude u ovakvim slučajevima gdje je sud presudio u korist lica koja su na ovaj način oštećena, ova problematika nije strana ni u našoj pravnoj praksi iako još uvijek nije formalno našla svoje mjesto.
Zakon o privrednim društvima RS zaista propisuje da: Komanditori komanditnog društva, kao i članovi društva sa ograničenom odgovornošću i akcionari akcionarskog društva mogu prema trećim licima lično odgovarati za obaveze društva ako zloupotrijebe privredno društvo za nezakonite ili prevarne ciljeve ili ako sa imovinom privrednog društva raspolažu kao sa sopstvenom imovinom na način kao da privredno društvo kao pravno lice ne postoji.
Odgovornost za ove radnje utvrđuje nadležni sud, pri čemu u obzir uzima sve bitne okolnosti.
Međutim ovakva formulacija u zakonu nije adekvatna da potpuno i na pravi način obuhvati pitanje probijanja pravne ličnosti, niti se ovakve postojeće odredbe primjenjuju u praksi.
U susjednoj Srbiji i Hrvatskoj ovo pitanje takođe dobija veću pažnju, što je posljedica proteklih godina, poslovne prakse i mogućnosti koje su se otvorile sve većim učešćem privatnog kapitala. Svjedoci smo nažalost, sve već broja stečajnih postupaka i preduzeća koja nisu u stanju da izmiruju svoje obaveze i vrlo česte situacije gdje je dug privrednog društva utvrđen presudom, ali ne postoji način namirenja povjerilaca jer jednostavno više ne postoji imovina privrednog društva. Šta se dešava u tim slučajevima? Vrlo često – ništa. Posebno je zanimljivo da je pitanje probijanja pravne ličnosti usko vezano u slučajevima kada postoji društvo sa ograničenom odgovornošću sa samo jednim članom – osnivačem koji je ujedno i direktor tog društva. Tu zloupotreba društva dobija svoj puni smisao. Pitanje koje je i dalje otvoreno jeste kako spriječiti ovakve zloupotrebe i koji je najbolji mehanizam za zaštitu. Krivični zakon Republike Srpske propisuje niz krivičnih djela protiv privrede i platnog prometa, a u ovom kontekstu su u posebno značajna djela kao što su zloupotreba lažnog stečaja, zloupotreba ovlašćenja u privredi, zatim poslovna prevara. Sankcije koje su predviđene u Krivičnom zakonu nisu dovoljne da pruže adekvatnu zaštitu u ovim slučajevima. Naime zakon kao sankcije za pravna lica propisuje novčanu kaznu, kaznu oduzimanja imovine i kaznu prestanka pravnog lica. Međutim na ovaj način se ne rješava osnovni problem – pravno lice će se kazniti, oduzeće mu se imovina (ukoliko je još ima) i odrediće se prestanak tog lica, ali šta je sa oštećenima? Odvojenost imovine pravnog lica od njegovih vlasnika/osnivača i dalje štiti one koji su taj princip iskoristili za nedozvoljeno ponašanje, pogotovo u slučajevima gdje krivičnim djelom nije obuhvaćeno i postupanje odgovornog lica u tom pravnom licu ili gdje nije utvrđena krivična odgovornost. U drugim zemljama u kojima je ovo pitanje bolje razrađeno, odlučujuću ulogu imaju sudovi u ocjeni da li je došlo do probijanja pravne ličnosti, a po tužbi lica koje za to ima opravdan interes. U tim slučajevima ukoliko sudovi utvrde da je došlo do probijanja pravne ličnosti, skidaju taj „veo“ odvojenosti i utvrđuju odgovornost osnivača društva pri čemu se otklanja djelovanje principa odvojenosti njihove imovine od imovine provrednog društva.
Ukoliko bismo slijedili primjer Zakona o privrednim društvima Srbije i način na koji je regulisan ovaj instutut, onda bi Zakon trebalo da propiše ko su odgovorna lica, odnosno ko sve može postupati suprotno imperativnim zakonskim odredbama i tako snositi posljedice ulaska na teren lične odgovornosti, koji su to slučajevi kada se smatra da je došlo do zloupotrebe privrednog društva, kao i mehanizme zaštite.
Nastojanje da se obezbijedi što veća pravna sigurnost i stabilnost u poslovanju i svim privrednim tokovima, jeste svakako razlog da se ovom pitanju pristupi ozbiljno, sa ciljem pronalaska što boljeg i praktičnijeg rješenja koje bi ulivalo povjerenje svim učesnicima.
https://www.advokat.attorney/
Zlatno pravilo i jedan od osnovnih postulata kada su u pitanju privredna društva kapitala jeste da članovi, odnosno osnivači privrednog društva ne odgovaraju za dugove tog društva. Dakle u takvim društvima je kapital (ulog) taj koji određuje društvo i postavlja time granice odgovornosti njegovih članova, koji će odgovarati samo u slučaju cjelokupan ugovoreni ulog nije unesen ili uplaćen i to do visine neuplaćenog (neunesenog) uloga.
Ovaj princip je jedan od preduslova koji treba da služi kao zaštita osnivačima tzv. zaštitni veo, ali isto tako treba da štiti društvo od zloupotreba njegovih vlasnika. U vremenu kada je transparentnost jedan od najčešćih termina u javnom prostoru, ovo zlatno pravilo dobija još jedan važniji smisao. Međutim, sve češće i otvorenije se spominje ne tako rijetka mogućnost zloupotrebe ovog principa koji, djelujući obrnuto, može da služi za izigravanje povjerilaca i može dovesti do probijanja pravne ličnosti, što predstavlja značajnu novinu.
Ukoliko se imovina društva koristi za lične svrhe i ličnu korist, a sve to praćeno neistinitim prikazivanjem stanja u pogledu imovine u poslovnim knjigama i evidencijama, tada dolazi do probijanja pravne ličnosti. To se u praksi najčešće manifestuje kroz takvo postupanje kojim se izbjegavaju obaveze, izigravaju i oštećuju povjerioci koji se dovode i održavaju u zabludi, jer im se stvara i održava lažna predstava i slika, odnosno znatno otežava utvrđivanje stvarnog stanja u pogledu društva i njegove imovine.
Sva ovlašćena lica privrednog društva imaju dužnost prema tom društvu da sve odluke, sva raspolaganja imovinom i svi ugovori budu u svrhu ostvarenja jedinog cilja privrednog društva: uvećanja njegove imovine, tako da svako narušavanje ovog principa predstavlja proboj pravne ličnosti.
Primjena instituta probijanja pravne ličnosti omogućila bi da usljed ovakvih radnji kojima su povjerioci oštećeni i privredno društvo zloupotrebljeno, vlasnici kapitala odgovaraju neograničeno.
Ovdje treba napomenuti da je probijanje pravne ličnosti moguće i kada se radi i o povezanim društvima i to na način da matično društvo može probiti pravnu ličnost zavisnog društva, te da generalno postoje raznovrsni načini na koje moće doći do probijanja pravne ličnosti .
Iako je ovo pitanje više razrađno u zapadnim zemljama (eng. lifting the veil – piercing the corporate veil), posebno SAD, Velikoj Britaniji i Njemačkoj u kojima postoje i presude u ovakvim slučajevima gdje je sud presudio u korist lica koja su na ovaj način oštećena, ova problematika nije strana ni u našoj pravnoj praksi iako još uvijek nije formalno našla svoje mjesto.
Zakon o privrednim društvima RS zaista propisuje da: Komanditori komanditnog društva, kao i članovi društva sa ograničenom odgovornošću i akcionari akcionarskog društva mogu prema trećim licima lično odgovarati za obaveze društva ako zloupotrijebe privredno društvo za nezakonite ili prevarne ciljeve ili ako sa imovinom privrednog društva raspolažu kao sa sopstvenom imovinom na način kao da privredno društvo kao pravno lice ne postoji.
Odgovornost za ove radnje utvrđuje nadležni sud, pri čemu u obzir uzima sve bitne okolnosti.
Međutim ovakva formulacija u zakonu nije adekvatna da potpuno i na pravi način obuhvati pitanje probijanja pravne ličnosti, niti se ovakve postojeće odredbe primjenjuju u praksi.
U susjednoj Srbiji i Hrvatskoj ovo pitanje takođe dobija veću pažnju, što je posljedica proteklih godina, poslovne prakse i mogućnosti koje su se otvorile sve većim učešćem privatnog kapitala. Svjedoci smo nažalost, sve već broja stečajnih postupaka i preduzeća koja nisu u stanju da izmiruju svoje obaveze i vrlo česte situacije gdje je dug privrednog društva utvrđen presudom, ali ne postoji način namirenja povjerilaca jer jednostavno više ne postoji imovina privrednog društva. Šta se dešava u tim slučajevima? Vrlo često – ništa. Posebno je zanimljivo da je pitanje probijanja pravne ličnosti usko vezano u slučajevima kada postoji društvo sa ograničenom odgovornošću sa samo jednim članom – osnivačem koji je ujedno i direktor tog društva. Tu zloupotreba društva dobija svoj puni smisao. Pitanje koje je i dalje otvoreno jeste kako spriječiti ovakve zloupotrebe i koji je najbolji mehanizam za zaštitu. Krivični zakon Republike Srpske propisuje niz krivičnih djela protiv privrede i platnog prometa, a u ovom kontekstu su u posebno značajna djela kao što su zloupotreba lažnog stečaja, zloupotreba ovlašćenja u privredi, zatim poslovna prevara. Sankcije koje su predviđene u Krivičnom zakonu nisu dovoljne da pruže adekvatnu zaštitu u ovim slučajevima. Naime zakon kao sankcije za pravna lica propisuje novčanu kaznu, kaznu oduzimanja imovine i kaznu prestanka pravnog lica. Međutim na ovaj način se ne rješava osnovni problem – pravno lice će se kazniti, oduzeće mu se imovina (ukoliko je još ima) i odrediće se prestanak tog lica, ali šta je sa oštećenima? Odvojenost imovine pravnog lica od njegovih vlasnika/osnivača i dalje štiti one koji su taj princip iskoristili za nedozvoljeno ponašanje, pogotovo u slučajevima gdje krivičnim djelom nije obuhvaćeno i postupanje odgovornog lica u tom pravnom licu ili gdje nije utvrđena krivična odgovornost. U drugim zemljama u kojima je ovo pitanje bolje razrađeno, odlučujuću ulogu imaju sudovi u ocjeni da li je došlo do probijanja pravne ličnosti, a po tužbi lica koje za to ima opravdan interes. U tim slučajevima ukoliko sudovi utvrde da je došlo do probijanja pravne ličnosti, skidaju taj „veo“ odvojenosti i utvrđuju odgovornost osnivača društva pri čemu se otklanja djelovanje principa odvojenosti njihove imovine od imovine provrednog društva.
Ukoliko bismo slijedili primjer Zakona o privrednim društvima Srbije i način na koji je regulisan ovaj instutut, onda bi Zakon trebalo da propiše ko su odgovorna lica, odnosno ko sve može postupati suprotno imperativnim zakonskim odredbama i tako snositi posljedice ulaska na teren lične odgovornosti, koji su to slučajevi kada se smatra da je došlo do zloupotrebe privrednog društva, kao i mehanizme zaštite.
Nastojanje da se obezbijedi što veća pravna sigurnost i stabilnost u poslovanju i svim privrednim tokovima, jeste svakako razlog da se ovom pitanju pristupi ozbiljno, sa ciljem pronalaska što boljeg i praktičnijeg rješenja koje bi ulivalo povjerenje svim učesnicima.
https://www.advokat.attorney/