Presuda u predmetu Medzlis Islamske zajednice Brcko i drugi protiv Bosne i Hercegovin
Posted: Sat Jul 15, 2017 8:13 am
Presuda Velikog vijeća u predmetu Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine
vropski sud za ljudska prava je 27. juna 2017. godine donio konačnu presudu u predmetu Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine. Sa jedanaest glasova za i šest protiv, Veliko vijeće Evropskog suda je utvrdilo da u ovom predmetu nije bilo povrede člana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima (sloboda izražavanja).
Predmet se odnosi na suđenje za klevetu koje je pokrenula urednica zabavnog programa javne radio-stanice protiv četiri nevladine organizacije, a nakon što je u sredstvima javnog informisanja objavljeno pismo ovih organizacija najvišim organima Brčko distrikta u kojem se o njoj govori u negativnom kontekstu. Naime, u pismu se navodi da je, u skladu sa informacijama koje posjeduju, urednica zabavnog programa bila uključena u omalovažavajuća ponašanja prema bošnjacima i bošnjačkoj kulturi, što je diskvalifikuje kao kandidata za direktora javnog radija. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine tužiteljičin tužbeni zahtjev je odbijen, jer je sud našao da nevladine organizacije ne mogu biti odgovorne obzirom da nisu one objavile pismo u medijima. Apelacioni sud Brčko distrikta BiH je prvostepenu presudu ukinuo, te je nakon održane glavne rasprave donio presudu kojom je obavezao aplikante da povuku predmetno pismo, te da tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda solidarno isplate određeni iznos sa zakonskom kamatom, kao i da presudu objave o njihovom trošku u sredstvima javnog informisanja.
Pozivajući se na član 10 Evropske konvencije, aplikanti su istakli da su presude domaćih sudova povrijedile njihovo pravo na slobodu izražavanja. Istakli su da njihova namjera nije bila da objave pismo u sredstvima javnog informisanja, koje se dogodilo bez njihovog znanja, već da obavijeste nadležne o određenim nepravilnostima u pitanju od velikog javnog interesa – podobnost kandidata za poziciju u multietničkoj javnoj radio stanici – kako bi ih isti istražili.
Veliko vijeće Evropskog suda je potvrdilo da su nacionalni sudovi ispravno zaključili da aplikanti nisu uložili razuman napor da provjere istinitost navoda o navodnim zloupotrebama urednice zabavnog programa, prije nego su ove informacije proslijedili dalje iako ih je na to obavezivao Kodeks etike i ponašanja nevladinih organizacija. Po mišljenju suda, nacionalni sudovi su stoga postigli pravičnu ravnotežu između prava urednika zabavnog programa na ugled (kao potencijalnog kandidata za poziciju javnog službenika, odnosno direktora javne ustanove) i pravo nevladinih organizacija da prijave nepravilnosti u ponašanju javnih službenika tijelu nadležnom za rješavanje takvih žalbi. Sud je takođe ocijenio da visina izrečene odštete koju su aplikanti platili nije bila pretjerana i neporporcionalna.
Zajedničko izdvojeno mišljenje sudija Sajó, Karakaş, Motoc i Mits, kao i izdvojena mišljenja sudije Vehabovića i sudije Kūris nalaze se u prilogu presude.
Odluku na engleskom i francuskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta: 17224/11.
vropski sud za ljudska prava je 27. juna 2017. godine donio konačnu presudu u predmetu Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine. Sa jedanaest glasova za i šest protiv, Veliko vijeće Evropskog suda je utvrdilo da u ovom predmetu nije bilo povrede člana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima (sloboda izražavanja).
Predmet se odnosi na suđenje za klevetu koje je pokrenula urednica zabavnog programa javne radio-stanice protiv četiri nevladine organizacije, a nakon što je u sredstvima javnog informisanja objavljeno pismo ovih organizacija najvišim organima Brčko distrikta u kojem se o njoj govori u negativnom kontekstu. Naime, u pismu se navodi da je, u skladu sa informacijama koje posjeduju, urednica zabavnog programa bila uključena u omalovažavajuća ponašanja prema bošnjacima i bošnjačkoj kulturi, što je diskvalifikuje kao kandidata za direktora javnog radija. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine tužiteljičin tužbeni zahtjev je odbijen, jer je sud našao da nevladine organizacije ne mogu biti odgovorne obzirom da nisu one objavile pismo u medijima. Apelacioni sud Brčko distrikta BiH je prvostepenu presudu ukinuo, te je nakon održane glavne rasprave donio presudu kojom je obavezao aplikante da povuku predmetno pismo, te da tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda solidarno isplate određeni iznos sa zakonskom kamatom, kao i da presudu objave o njihovom trošku u sredstvima javnog informisanja.
Pozivajući se na član 10 Evropske konvencije, aplikanti su istakli da su presude domaćih sudova povrijedile njihovo pravo na slobodu izražavanja. Istakli su da njihova namjera nije bila da objave pismo u sredstvima javnog informisanja, koje se dogodilo bez njihovog znanja, već da obavijeste nadležne o određenim nepravilnostima u pitanju od velikog javnog interesa – podobnost kandidata za poziciju u multietničkoj javnoj radio stanici – kako bi ih isti istražili.
Veliko vijeće Evropskog suda je potvrdilo da su nacionalni sudovi ispravno zaključili da aplikanti nisu uložili razuman napor da provjere istinitost navoda o navodnim zloupotrebama urednice zabavnog programa, prije nego su ove informacije proslijedili dalje iako ih je na to obavezivao Kodeks etike i ponašanja nevladinih organizacija. Po mišljenju suda, nacionalni sudovi su stoga postigli pravičnu ravnotežu između prava urednika zabavnog programa na ugled (kao potencijalnog kandidata za poziciju javnog službenika, odnosno direktora javne ustanove) i pravo nevladinih organizacija da prijave nepravilnosti u ponašanju javnih službenika tijelu nadležnom za rješavanje takvih žalbi. Sud je takođe ocijenio da visina izrečene odštete koju su aplikanti platili nije bila pretjerana i neporporcionalna.
Zajedničko izdvojeno mišljenje sudija Sajó, Karakaş, Motoc i Mits, kao i izdvojena mišljenja sudije Vehabovića i sudije Kūris nalaze se u prilogu presude.
Odluku na engleskom i francuskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta: 17224/11.