Presuda u predmetu Fergec protiv Hrvatske
Posted: Sat May 13, 2017 1:55 pm
Presuda u predmetu Fergec protiv Hrvatske
Evropski sud za ljudska prava je 9. maja 2017. godine donio presudu u predmetu Fergec protiv Hrvatske.
Podnositelji predstavke su supružnici Fergec, državljani Hrvatske, rođeni 1971. i 1974. godine. G. Fergec je teško ranjen u decembru 1996. godine kada je lice D.M., pripadnik Hrvatske vojske, aktivirao ručnu bombu u piceriji. Podnosioci predstavke su 1998. godine pokrenuli parnični postupak protiv države za naknadu pretrpljene štete, i to: g. Fergec zbog nanesenih povreda, kao i trajnih posljedica za zdravlje i nesposobnost za rad, a gđa Fergec zbog stresa i straha koji je pretrpjela prilikom dolaska na mjesto događaja gdje je njen muž ležao na podu prekriven krvlju. Nacionalni sudovi su utvrdili da država nije bila odgovorna za povrede koje je pretrpio g. Fergec, jer D.M. nije bio na dužnosti u vrijeme incidenta, te je upotrijebio granatu bez ikakve veze sa državom, postupajući u privatnom, a ne službenom svojstvu.
Pozivajući se na član 2. Konvencije (pravo na život), podnosioci predstavke su se žalili na dužinu i neefikasnost sudskog postupka.
Sud je utvrdio da je u ovom predmetu došlo do povrede prava na život u odnosu na g. Fergeca. U presudi se, između ostalog, navodi da Sud prihvata nalaze nacionalnih sudova da je D.M. djelovao kao fizičko, a ne kao službeno lice. Međutim, Sud je konstatovao da je predmetni parnični postupak protiv države trajao gotovo šesnaest godina, naglasivši da sama dugotrajnost postupka u predmetima koji se tiču rasvetljavanja okolnosti smrti pojedinca predstavlja snažnu indiciju da je postupak bio manjkav, do tačke da predstavlja povredu pozitivne obaveze tužene države prema Konvenciji, osim ako država ne pruži uvjerljive razloge koje bi opravdale takav dugotrajan postupak. Obzirom da je takvo opravdanje izostalo u ovom predmetu, Sud smatra da relevantni mehanizmi domaćeg pravnog sistema, posmatrani u cjelini, nisu u konkretnom slučaju osigurali u praksi efikasan i brz odgovor vlasti u skladu sa obavezama države po članu 2. Konvencije.
U presudi se takođe navodi da čak i tamo gdje mogu postojati prepreke ili teškoće koje sprečavaju napredak u istrazi ili suđenje u određenoj situaciji, brz odgovor vlasti suštinski je važan za održavanje povjerenja javnosti i poštovanja vladavine prava, kao i za sprečavanje bilo kakvog utiska o postojanju dosluha ili tolerancije prema nezakonitim radnjama.
Podnositelju je dosuđen iznos od 7,830 eura na ime nematerijalne štete i 5,725 eura na ime troškova postupka.
Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta: 68516/14.
Izvor: http://epravo.ba
Evropski sud za ljudska prava je 9. maja 2017. godine donio presudu u predmetu Fergec protiv Hrvatske.
Podnositelji predstavke su supružnici Fergec, državljani Hrvatske, rođeni 1971. i 1974. godine. G. Fergec je teško ranjen u decembru 1996. godine kada je lice D.M., pripadnik Hrvatske vojske, aktivirao ručnu bombu u piceriji. Podnosioci predstavke su 1998. godine pokrenuli parnični postupak protiv države za naknadu pretrpljene štete, i to: g. Fergec zbog nanesenih povreda, kao i trajnih posljedica za zdravlje i nesposobnost za rad, a gđa Fergec zbog stresa i straha koji je pretrpjela prilikom dolaska na mjesto događaja gdje je njen muž ležao na podu prekriven krvlju. Nacionalni sudovi su utvrdili da država nije bila odgovorna za povrede koje je pretrpio g. Fergec, jer D.M. nije bio na dužnosti u vrijeme incidenta, te je upotrijebio granatu bez ikakve veze sa državom, postupajući u privatnom, a ne službenom svojstvu.
Pozivajući se na član 2. Konvencije (pravo na život), podnosioci predstavke su se žalili na dužinu i neefikasnost sudskog postupka.
Sud je utvrdio da je u ovom predmetu došlo do povrede prava na život u odnosu na g. Fergeca. U presudi se, između ostalog, navodi da Sud prihvata nalaze nacionalnih sudova da je D.M. djelovao kao fizičko, a ne kao službeno lice. Međutim, Sud je konstatovao da je predmetni parnični postupak protiv države trajao gotovo šesnaest godina, naglasivši da sama dugotrajnost postupka u predmetima koji se tiču rasvetljavanja okolnosti smrti pojedinca predstavlja snažnu indiciju da je postupak bio manjkav, do tačke da predstavlja povredu pozitivne obaveze tužene države prema Konvenciji, osim ako država ne pruži uvjerljive razloge koje bi opravdale takav dugotrajan postupak. Obzirom da je takvo opravdanje izostalo u ovom predmetu, Sud smatra da relevantni mehanizmi domaćeg pravnog sistema, posmatrani u cjelini, nisu u konkretnom slučaju osigurali u praksi efikasan i brz odgovor vlasti u skladu sa obavezama države po članu 2. Konvencije.
U presudi se takođe navodi da čak i tamo gdje mogu postojati prepreke ili teškoće koje sprečavaju napredak u istrazi ili suđenje u određenoj situaciji, brz odgovor vlasti suštinski je važan za održavanje povjerenja javnosti i poštovanja vladavine prava, kao i za sprečavanje bilo kakvog utiska o postojanju dosluha ili tolerancije prema nezakonitim radnjama.
Podnositelju je dosuđen iznos od 7,830 eura na ime nematerijalne štete i 5,725 eura na ime troškova postupka.
Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta: 68516/14.
Izvor: http://epravo.ba