Presuda Suda BiH o ukidanju Pravilnika o postupku ocjenjivanja rada nositelja pravosudnih funkcija
Posted: Tue Jun 02, 2020 9:50 am
Broj: S1 3 U 032644 19 U
Sarajevo, 19.05.2020. godine
Sud Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću za upravne sporove, sastavljenom od sudija Jadranke Brenjo, kao predsjednika vijeća, Amira Kapetanovića i Maide Bikić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Enisa Imamović, kao zapisničara, u postupku ocjene zakonitosti općih akata pokrenutom po zahtjevu O.P. iz ..., protiv Pravilnika o postupku ocjenjivanja rada nosilaca pravosudnih funkcija broj: 06-02-2-3902/2018 od 24.12.2018. godine i Kriterija za ocjenjivanje rada sudija u BiH broj: 06-08-1-3897- 2/2018 od 24.12.2018. godine koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće, odlučujući o zahtjevu za ocjenu zakonitosti u smislu odredbe člana 8. Zakona o Sudu BiH, na nejavnoj sjednici održanoj dana 19.05.2020. godine donio je slijedeću:
PRESUDU
Zahtjev se usvaja.
Ukida se Pravilnik o postupku ocjenjivanja rada nosilaca pravosudnih funkcija broj: 06-02-2-3902/2018 od 24.12.2018. godine i Kriteriji za ocjenjivanje rada sudija u BiH broj: 06-08-1-3897-2/2018 od 24.12.2018. godine.
O b r a z l o ž e n j e
Kod ovog Suda zaprimljen je zahtjev O.P. za ocjenu zakonitosti, opšteg akta VSTV-a BIH, i to Pravilnika o postupku ocjenjivanja rada pravosudnih institucija broj: 06-02-2- 3902/2018 od 24.12.2018. godine, kao i kriterijuma za ocjenu rada sudija BiH, broj: 06-08-1-3897-2/2018. godine od 24.12.2018.godine. U zahtjevu ističe da je pravni osnov za traženu ocjenu zakonitosti član 8. stav 2. Zakona o Sudu BiH, pa nadalje obrazlaže razloge zašto smatra da su navedeni akti podobni za ocjenu zakonitosti kroz navedeni postupak. U zahtjevu navodi razloge osporavanja i, pri tome, posebno ističe da je Pravilnik u očiglednoj suprotnosti za Zakonom o VSTV-u, iz razloga što se donošenje Pravilnika kao provedbenog propisa, ne može prilagoditi sadržaju člana
16. Zakona, jer navedena odredba nije povezana ni na koji način sa nadležnostima VSTV-a iz člana 17. Zakona. Smatra da donošenje osporenog Pravilnika, nije bilo moguće, niti potrebno, jer da je zakonodavac htio da ovlasti VSTV za donošenje navedenog Pravilnika, svakako bi to propisao u odredbi člana 17. Zakona o VSTV-u. Prema tome kako Zakonom nije propisano ovlašćenje VSTV-u za donošenje
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88 Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
navedenog Pravilnika, VSTV je prekoračio granice svojih ovlašćenja, što za posljedicu ima očiglednu povredu načela zakonitosti. Ukazujući na nezakonitost člana 9. Pravilnika o postupku ocjenjivanja, posebno ističe da je njegovim sadržajem u suštini propisana stvarna nadležnost VSTV-a da odlučuje po prigovorima, u svojstvu drugostepenog organa, bez prava na sudsku zaštitu. Ovo iz razloga što je Zakonima o sudovima entiteta u BiH, ovlaštenje za ocjenjivanje nosioca sudske funkcije data u isključivu nadležnost predsjedniku entitetskog Suda, kao i predsjedniku neposredno višeg Suda za ocjenu predsjednika neposredno nižeg suda. Kako je normom člana 9. stav 1. i 2. Pravilnika propisano načelo dvostepenosti mimo odredbi relevantnih Zakona, to je očito da je prekoračenjem pravnog ovlašćenja došlo do povrede načela zakonitosti. Smatra da je identična povreda učinjena i članom 10. Pravilnika propisivanjem da se protiv drugostepene odluke ne može izjaviti pravni lijek, kao ni pravo na pristup sudu. U pogledu kriterija za ocjenjivanje rada sudija, ukazuje da je VSTV, u skladu sa članom 17. Zakona o VSTV-u, ovlašten za donošenje kriterija za ocjenu rada sudija, međutim ističe da je osporenom normom člana 27. Kriterijuma propisan početak primjene sa danom 01.01.2019.godine, a što je očigledno 3 ili 4 dana prije njihovog stupanja na snagu. Propisivanje da se opšti akt primjenjuje prije nego što je „vocatio legis“ objavljen i time stupio na pravnu snagu, dakle primjenjuje se a da ga nema u pravnom postupku. Osim toga, ističe da pošto se radi o opštem aktu „erga omnes“, a ne „inter partes“, njegovo pobijanje se ne može ograničiti prekluzivnim rokom. Imajući u vidu navedeno – kako Zakonom o VSTV-u nije propisao da je VSTV-e ovlašten da donosi osporavani provedbeni akt, time je prekoračio granice svoje nadležnosti, stoga je očigledna povreda načela zakonitosti, pa predlaže da se opšti akt kao nezakonit poništi. Međutim, ukoliko Sud ne prihvati da je cjelokupan akt nezakonit, traži od Suda da se utvrdi da su članovi 9. i 10. nezakoniti iz razloga koje obrazlaže kroz svoj zahtjev, ujedno predlaže da Sud Pravilnik o postupku ocjenjivanja rada pravosudnih institucija broj: 06-02-2-3902/2018 od 24.12.2018. godine, kao i Kriterijum za ocjenu rada sudija BiH, broj: 06-08-1-3897-2/2018. godine od 24.12.2018.godine, poništi kao nezakonite.
U odgovoru na zahtjev Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH kao donosilac akata osporava zahtjev u cijelosti ističući da VSTV BiH, ima nadležnost i ovlasti da uređuje oblast ocjenjivanja nosioca pravosudnih funkcija.
Ovo sudsko vijeće je razmatralo navedeni zahtjev na temelju odredbe člana 8. stav
2. tačka a) Zakona o Sudu BiH – prećišćeni tekst („Službeni glasnik BiH, broj: 49/09), kojim je propisano da je Sud Bosne i Hercegovine naročito nadležan da ocjenjuje zakonitost pojedinačnih i opštih izvršnih upravnih akata donesenih na osnovu državnog zakona, pri vršenju javnih dužnosti organa vlasti Bosne i Hercegovine, utvrđenih zakonom države Bosne i Hercegovine, za koje zakonom nije predviđeno sudsko ispitivanje. Stoga je u ovom upravnom sporu za ocjenu zakonitosti osporenog Pravilnika i Kriterija nadležno vijeće za upravne sporove.
Vijeće za upravne sporove u postupku ocjene zakonitosti opšteg akta Sud Bosne i Hercegovine, na temelju odredbe člana 8. stav 2. tačka a) Zakona o Sudu BiH, ispitivalo zakonitost opšteg izvršnog akata u smislu njegove utemljenosti na zakonu, ovlaštenjima za donošenje te granice normativnog sadržaja te je odlučilo kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
U konkretnom slučaju, pobijani akt je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH. Vijeće je prema odredbi člana 1. stav 1. i 2. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH („Službeni glasnik BiH“, broj: od 25/04 do 15/08) samostalni organ Bosne i Hercegovine. Vijeće je osnovano temeljem navedenog zakona, čiji je zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe u Bosni i Hercegovini (član 3. istog zakona). Iz odredaba citiranog zakona jasno proizilazi da je VSTV BiH organ države Bosne i Hercegovine, da je osnovan zakonom BiH, pa spada u kategoriju mjerodavnih institucija BiH. Pobijani akt je opšti izvršni akt, protiv kojeg nije predviđeno sudsko ispitivanje. Nadalje, radi se o zahtjevu za zaštitu prava na pravični postupak. Pravo na pravični postupak je zagarantovano članom II/3 (e) Ustava BiH i članom 6. stav 1. i članom 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja se direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini.
Iz navedenog slijedi da je zahtjev podnositeljica dopušten, jer su ispunjeni svi uslovi u pogledu dopuštenosti propisani članom 8. stav 2. tačka a) Zakona o Sudu BiH.
Osporavanim Pravilnikom, koji je Visoko sudsko i tužilačko vijeće, u daljem tekstu VSTV, donijelo na osnovu člana 17. tačka 22, a u vezi sa članom 3. i članom 18. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, kojim se utvrđuje postupak i rokovi za provođenje postupka ocjenjivanja rada sudija i tužitelja, na osnovu kriterija koje donosi VSTV BiH, rješavanje prigovora na ocjenu rada, postupak i ovlaštenje za provođenje nadzora nad ocjenjivanjem rada i verifikacija ocjena rada.
Cijeneći zakonitost osporavanog Pravilnika, Sud smatra upitnim ovlaštenje donosioca akta da donese i usvoji osporavani Pravilnik kojim se uređuje postupak ocjenjivanja rada nosilaca pravosudnih funkcija. Ovo iz razloga što bi Pravilnik po svom normativnom sadržaju trebao biti opšti izvršni normativni akt, donesen na temelju Zakona, što ukazuje na činjenicu da akt mora biti utemeljen na zakonu, jer samo mjerodavni zakon može dati ovlaštenje za donošenje opšteg izvršnog akta i odrediti postupak njegovog donošenja, kao i granice normativnog sadržaja. Primjenjujući navedeno stajalište na konkretan slučaj, Sud utvrđuje, da je osporeni Pravilnik donio zakonom neovlašteni organ, pa predmet uređenja osporavanog Pravilnika upućuje na zaključak da je VSTV u konkretnom slučaju prekoračio granicu svojih ovlašćenja utvrđenih Zakonom o VSTV-u BiH. Navedena činjenica jasno proizilazi iz odredbi člana 17. Zakona o VSTV BIH, na koji se i sam donosilac akta poziva. Naime, članom 17. tačka 22. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, propisano je da je VSTV, kao institucija BiH, nadležno da utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija i tužitelja. Pravilnim tumačenjem citirane odredbe jasno proizlazi da je VSTV nadležan i ovlašćen da utvrđuje kriterije za ocjenjivanje, a ne da uređuje postupak ocjenjivanja i time donosi Pravilnik kao provedbeni propis. Da je intencija zakonodavca bila da VSTV-u da nadležnost za postupak ocjenjivanja i da donosi pravilnik, onda bi takvo ovlašćenje bilo propisno Zakonom, kako je to propisano npr. za pitanje imenovanja. Pravna situacija u kojoj Zakon o VSTV-u ne uređuje postupak donošenja Pravilnika o postupku ocjenjivanja nedvosmisleno ukazuje da postupak donošenja osporavanog Pravilnika nije proveden u skladu sa Zakonom, zbog čega je osporavani Pravilnik neovisno o svom sadržaju nezakonit. Shodno navedenom, u postupku donošenja osporavanog Pravilnika učinjen je propust koji Pravilnik kao cjelinu čini nezakonitim.
Slijedom iznesenog, ovo sudsko vijeće je na temelju odredbe člana 8. stav 2. tačka
a) Zakona o Sudu BiH ukinulo osporavani opšti izvršni akt, pa time posljedično ukinuti akt prestaje važiti danom donošenja presude.
Budući da je osporeni akt ukinut u cijelosti, zbog njegove formalne nezakonitosti sudsko vijeće nije u obavezi ispitivati osnovanost dijela zahtjeva koji se odnosi na navode o materijalnoj nezakonitosti akta, međutim sudsko vijeće u pogledu materijalne zakonitosti ukazuje da je pravilnik podzakonski akt, odnosno opšti izvršni akt niže pravne snage od zakona, te se istim normiraju i razrađuju načelne odredbe utvrđene u Zakonu, a pravna snaga akta podrazumijeva mjeru uticaja koju jedan pravni akt ima na druge akte, te u tom smislu akt niže pravne snage mora da bude saglasan sa zakonom i granice njegovog normativnog sadržaja moraju biti utemeljene na zakonu. U konkretnom slučaju normativni sadržaj osporavanog Pravilnika uvodi pravne institute (nadležnost VSTV-a u postupku ocjenjivanja kao drugostepenog organa, prigovore, nadzor od strane Komisije), koje nisu propisane Zakonom što nesporno upućuje da se radi o materijalnoj nezakonitosti osporavanog akta. Ovo iz razloga što materijalna nezakonitost postoji onda kada se sadržaj nižeg pravog akta ne slaže sa sadržajem višeg pravnog akta, odnosno Zakona. Imajući u vidu da je zakonitost u bliskom odnosu sa pravnom sigurnošću to se smatra da je zakonitost jedno od sredstava za postizanje pravne sigurnosti i garant prava, što je navedeno bilo poznato donosiocu akta koji je po svojim ovlaštenjima garant vladavine prava.
U odnosu na dio zahtjeva kojim se osporavaju dijelovi Kriterija za ocjenjivanje rada sudija u BiH broj: 06-08-1-3897-2/2018 od 24.12.2018. godine, ovo sudsko vijeće je utvrdilo da su Kriteriji doneseni u skladu sa nadležnostima tužene iz člana 17. tačka
22. Zakona o VSTV BiH. Međutim normativni sadržaj osporavanog akta –Kriterija nije u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima. Ovo iz razloga što sam sadržaj Kriterija uvodi nove institute u postupak ocjenjivanja (mentorstvo, analitička ocjena neposredno višeg suda) koji nemaju uporište niti u Zakonima o sudovima (FBIH, RS BD, BiH) niti u procesnim zakonima (ZPP, ZKP, itd). Naime, kriteriji bi trebali biti opšti provedbeni propis, koji je svojevrsna uputa Predsjednicima sudova u postupku ocjenjivanja sudija, s obzirom na to da je ocjenjivanje ovlast predsjednika Suda, pa bi time trebali biti prilagođeni specifičnostima svakog suda, u odnosu na njegovu stvarnu nadležnost. Normativni sadržaj osporenih Kriterija dovodi u pitanje temeljni princip neovisnosti sudstva i sudske funkcije vezujući sistem ocjenjivanja za mišljenje višeg suda, ovakvim propisivanjem kriterija nezakonito se uvodi ovlaštenje sudijama neposredno višeg suda da kroz postupanje po redovnim ili vanrednim pravnim lijekovima ujedno utiču i na postupak ocjenjivanja sudija nižeg suda. Pravo na pravni lijek je zagarantovano zakonima i Evropskom konvencijom, kojim raspolažu stranke u postupku, te je postupanje neposredno višeg suda u postupku po pravnim lijekovima zakonska kategorija utvrđena procesnim zakonima i kao takva u niukom slučaju ne može biti kriterij za ocjenu sudija nižih sudova, jer bi dovelo do narušavanja sistema prava na efikasan pravni lijek i neovisnost sudske funkcije. Nadalje, ovo sudsko vijeće utvrđuje da se u kriterijima za ocjenjivanje fokus stavlja na stručnost, profesionalnost koji kriteriji ujedno predstavljaju i kriterije prilikom imenovanja sudija, koje kriterije VSTV ispituje prilikom utvrđivanja podobnosti nekog kandidata za funkciju sudije. Ovo sudsko vijeće posebno napominje da pravosudna funkcija ne smije biti svedena samo na fokus ocjenjivanja jer je nesporno da se za obavaljanje
pravosudne funkcije zahtjeva posjedovanje posebnih profesionalnih i ličnih sposobnosti.
Slijedom navedenog, upravo s obzirom na sadržaj Kriterija, ovo sudsko vijeće nalazi da postoje razlozi za poništenje opšteg izvršnog akta Kriterija u cijelosti, odnosno i u dijelu koji prelazi opseg podnesenog zahtjeva. Naime, načinom na koji donosilac akta uređuje ovo pitanje, ne ukazuje da je tuženi prije donošenja Kriterija cijenio pozitivne zakonske propise, utvrdio specifična pitanja te razradio potrebnu metodologiju, što je bilo osnova za donošenje zakonitog akta, već se, naprotiv, osporenim Kriterijima obligatorno nameću obaveze. Sve navedeno ukazuje da je potrebno osporene Kriterije ukinuti u cijelosti, pa time ukinuti akt prestaje važiti danom donošenja presude.
Iz navedenih razloga Sud je temeljem odredbi člana 8. stav 2. tačka a) Zakona o Sudu BiH odlučio kao u izreci ove presude.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA
Enisa Imamović S U D I J A
Jadranka Brenjo
Preuzeto sa: https://advokat-prnjavorac.com
Sarajevo, 19.05.2020. godine
Sud Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću za upravne sporove, sastavljenom od sudija Jadranke Brenjo, kao predsjednika vijeća, Amira Kapetanovića i Maide Bikić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Enisa Imamović, kao zapisničara, u postupku ocjene zakonitosti općih akata pokrenutom po zahtjevu O.P. iz ..., protiv Pravilnika o postupku ocjenjivanja rada nosilaca pravosudnih funkcija broj: 06-02-2-3902/2018 od 24.12.2018. godine i Kriterija za ocjenjivanje rada sudija u BiH broj: 06-08-1-3897- 2/2018 od 24.12.2018. godine koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće, odlučujući o zahtjevu za ocjenu zakonitosti u smislu odredbe člana 8. Zakona o Sudu BiH, na nejavnoj sjednici održanoj dana 19.05.2020. godine donio je slijedeću:
PRESUDU
Zahtjev se usvaja.
Ukida se Pravilnik o postupku ocjenjivanja rada nosilaca pravosudnih funkcija broj: 06-02-2-3902/2018 od 24.12.2018. godine i Kriteriji za ocjenjivanje rada sudija u BiH broj: 06-08-1-3897-2/2018 od 24.12.2018. godine.
O b r a z l o ž e n j e
Kod ovog Suda zaprimljen je zahtjev O.P. za ocjenu zakonitosti, opšteg akta VSTV-a BIH, i to Pravilnika o postupku ocjenjivanja rada pravosudnih institucija broj: 06-02-2- 3902/2018 od 24.12.2018. godine, kao i kriterijuma za ocjenu rada sudija BiH, broj: 06-08-1-3897-2/2018. godine od 24.12.2018.godine. U zahtjevu ističe da je pravni osnov za traženu ocjenu zakonitosti član 8. stav 2. Zakona o Sudu BiH, pa nadalje obrazlaže razloge zašto smatra da su navedeni akti podobni za ocjenu zakonitosti kroz navedeni postupak. U zahtjevu navodi razloge osporavanja i, pri tome, posebno ističe da je Pravilnik u očiglednoj suprotnosti za Zakonom o VSTV-u, iz razloga što se donošenje Pravilnika kao provedbenog propisa, ne može prilagoditi sadržaju člana
16. Zakona, jer navedena odredba nije povezana ni na koji način sa nadležnostima VSTV-a iz člana 17. Zakona. Smatra da donošenje osporenog Pravilnika, nije bilo moguće, niti potrebno, jer da je zakonodavac htio da ovlasti VSTV za donošenje navedenog Pravilnika, svakako bi to propisao u odredbi člana 17. Zakona o VSTV-u. Prema tome kako Zakonom nije propisano ovlašćenje VSTV-u za donošenje
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88 Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
navedenog Pravilnika, VSTV je prekoračio granice svojih ovlašćenja, što za posljedicu ima očiglednu povredu načela zakonitosti. Ukazujući na nezakonitost člana 9. Pravilnika o postupku ocjenjivanja, posebno ističe da je njegovim sadržajem u suštini propisana stvarna nadležnost VSTV-a da odlučuje po prigovorima, u svojstvu drugostepenog organa, bez prava na sudsku zaštitu. Ovo iz razloga što je Zakonima o sudovima entiteta u BiH, ovlaštenje za ocjenjivanje nosioca sudske funkcije data u isključivu nadležnost predsjedniku entitetskog Suda, kao i predsjedniku neposredno višeg Suda za ocjenu predsjednika neposredno nižeg suda. Kako je normom člana 9. stav 1. i 2. Pravilnika propisano načelo dvostepenosti mimo odredbi relevantnih Zakona, to je očito da je prekoračenjem pravnog ovlašćenja došlo do povrede načela zakonitosti. Smatra da je identična povreda učinjena i članom 10. Pravilnika propisivanjem da se protiv drugostepene odluke ne može izjaviti pravni lijek, kao ni pravo na pristup sudu. U pogledu kriterija za ocjenjivanje rada sudija, ukazuje da je VSTV, u skladu sa članom 17. Zakona o VSTV-u, ovlašten za donošenje kriterija za ocjenu rada sudija, međutim ističe da je osporenom normom člana 27. Kriterijuma propisan početak primjene sa danom 01.01.2019.godine, a što je očigledno 3 ili 4 dana prije njihovog stupanja na snagu. Propisivanje da se opšti akt primjenjuje prije nego što je „vocatio legis“ objavljen i time stupio na pravnu snagu, dakle primjenjuje se a da ga nema u pravnom postupku. Osim toga, ističe da pošto se radi o opštem aktu „erga omnes“, a ne „inter partes“, njegovo pobijanje se ne može ograničiti prekluzivnim rokom. Imajući u vidu navedeno – kako Zakonom o VSTV-u nije propisao da je VSTV-e ovlašten da donosi osporavani provedbeni akt, time je prekoračio granice svoje nadležnosti, stoga je očigledna povreda načela zakonitosti, pa predlaže da se opšti akt kao nezakonit poništi. Međutim, ukoliko Sud ne prihvati da je cjelokupan akt nezakonit, traži od Suda da se utvrdi da su članovi 9. i 10. nezakoniti iz razloga koje obrazlaže kroz svoj zahtjev, ujedno predlaže da Sud Pravilnik o postupku ocjenjivanja rada pravosudnih institucija broj: 06-02-2-3902/2018 od 24.12.2018. godine, kao i Kriterijum za ocjenu rada sudija BiH, broj: 06-08-1-3897-2/2018. godine od 24.12.2018.godine, poništi kao nezakonite.
U odgovoru na zahtjev Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH kao donosilac akata osporava zahtjev u cijelosti ističući da VSTV BiH, ima nadležnost i ovlasti da uređuje oblast ocjenjivanja nosioca pravosudnih funkcija.
Ovo sudsko vijeće je razmatralo navedeni zahtjev na temelju odredbe člana 8. stav
2. tačka a) Zakona o Sudu BiH – prećišćeni tekst („Službeni glasnik BiH, broj: 49/09), kojim je propisano da je Sud Bosne i Hercegovine naročito nadležan da ocjenjuje zakonitost pojedinačnih i opštih izvršnih upravnih akata donesenih na osnovu državnog zakona, pri vršenju javnih dužnosti organa vlasti Bosne i Hercegovine, utvrđenih zakonom države Bosne i Hercegovine, za koje zakonom nije predviđeno sudsko ispitivanje. Stoga je u ovom upravnom sporu za ocjenu zakonitosti osporenog Pravilnika i Kriterija nadležno vijeće za upravne sporove.
Vijeće za upravne sporove u postupku ocjene zakonitosti opšteg akta Sud Bosne i Hercegovine, na temelju odredbe člana 8. stav 2. tačka a) Zakona o Sudu BiH, ispitivalo zakonitost opšteg izvršnog akata u smislu njegove utemljenosti na zakonu, ovlaštenjima za donošenje te granice normativnog sadržaja te je odlučilo kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
U konkretnom slučaju, pobijani akt je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH. Vijeće je prema odredbi člana 1. stav 1. i 2. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH („Službeni glasnik BiH“, broj: od 25/04 do 15/08) samostalni organ Bosne i Hercegovine. Vijeće je osnovano temeljem navedenog zakona, čiji je zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe u Bosni i Hercegovini (član 3. istog zakona). Iz odredaba citiranog zakona jasno proizilazi da je VSTV BiH organ države Bosne i Hercegovine, da je osnovan zakonom BiH, pa spada u kategoriju mjerodavnih institucija BiH. Pobijani akt je opšti izvršni akt, protiv kojeg nije predviđeno sudsko ispitivanje. Nadalje, radi se o zahtjevu za zaštitu prava na pravični postupak. Pravo na pravični postupak je zagarantovano članom II/3 (e) Ustava BiH i članom 6. stav 1. i članom 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja se direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini.
Iz navedenog slijedi da je zahtjev podnositeljica dopušten, jer su ispunjeni svi uslovi u pogledu dopuštenosti propisani članom 8. stav 2. tačka a) Zakona o Sudu BiH.
Osporavanim Pravilnikom, koji je Visoko sudsko i tužilačko vijeće, u daljem tekstu VSTV, donijelo na osnovu člana 17. tačka 22, a u vezi sa članom 3. i članom 18. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, kojim se utvrđuje postupak i rokovi za provođenje postupka ocjenjivanja rada sudija i tužitelja, na osnovu kriterija koje donosi VSTV BiH, rješavanje prigovora na ocjenu rada, postupak i ovlaštenje za provođenje nadzora nad ocjenjivanjem rada i verifikacija ocjena rada.
Cijeneći zakonitost osporavanog Pravilnika, Sud smatra upitnim ovlaštenje donosioca akta da donese i usvoji osporavani Pravilnik kojim se uređuje postupak ocjenjivanja rada nosilaca pravosudnih funkcija. Ovo iz razloga što bi Pravilnik po svom normativnom sadržaju trebao biti opšti izvršni normativni akt, donesen na temelju Zakona, što ukazuje na činjenicu da akt mora biti utemeljen na zakonu, jer samo mjerodavni zakon može dati ovlaštenje za donošenje opšteg izvršnog akta i odrediti postupak njegovog donošenja, kao i granice normativnog sadržaja. Primjenjujući navedeno stajalište na konkretan slučaj, Sud utvrđuje, da je osporeni Pravilnik donio zakonom neovlašteni organ, pa predmet uređenja osporavanog Pravilnika upućuje na zaključak da je VSTV u konkretnom slučaju prekoračio granicu svojih ovlašćenja utvrđenih Zakonom o VSTV-u BiH. Navedena činjenica jasno proizilazi iz odredbi člana 17. Zakona o VSTV BIH, na koji se i sam donosilac akta poziva. Naime, članom 17. tačka 22. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, propisano je da je VSTV, kao institucija BiH, nadležno da utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija i tužitelja. Pravilnim tumačenjem citirane odredbe jasno proizlazi da je VSTV nadležan i ovlašćen da utvrđuje kriterije za ocjenjivanje, a ne da uređuje postupak ocjenjivanja i time donosi Pravilnik kao provedbeni propis. Da je intencija zakonodavca bila da VSTV-u da nadležnost za postupak ocjenjivanja i da donosi pravilnik, onda bi takvo ovlašćenje bilo propisno Zakonom, kako je to propisano npr. za pitanje imenovanja. Pravna situacija u kojoj Zakon o VSTV-u ne uređuje postupak donošenja Pravilnika o postupku ocjenjivanja nedvosmisleno ukazuje da postupak donošenja osporavanog Pravilnika nije proveden u skladu sa Zakonom, zbog čega je osporavani Pravilnik neovisno o svom sadržaju nezakonit. Shodno navedenom, u postupku donošenja osporavanog Pravilnika učinjen je propust koji Pravilnik kao cjelinu čini nezakonitim.
Slijedom iznesenog, ovo sudsko vijeće je na temelju odredbe člana 8. stav 2. tačka
a) Zakona o Sudu BiH ukinulo osporavani opšti izvršni akt, pa time posljedično ukinuti akt prestaje važiti danom donošenja presude.
Budući da je osporeni akt ukinut u cijelosti, zbog njegove formalne nezakonitosti sudsko vijeće nije u obavezi ispitivati osnovanost dijela zahtjeva koji se odnosi na navode o materijalnoj nezakonitosti akta, međutim sudsko vijeće u pogledu materijalne zakonitosti ukazuje da je pravilnik podzakonski akt, odnosno opšti izvršni akt niže pravne snage od zakona, te se istim normiraju i razrađuju načelne odredbe utvrđene u Zakonu, a pravna snaga akta podrazumijeva mjeru uticaja koju jedan pravni akt ima na druge akte, te u tom smislu akt niže pravne snage mora da bude saglasan sa zakonom i granice njegovog normativnog sadržaja moraju biti utemeljene na zakonu. U konkretnom slučaju normativni sadržaj osporavanog Pravilnika uvodi pravne institute (nadležnost VSTV-a u postupku ocjenjivanja kao drugostepenog organa, prigovore, nadzor od strane Komisije), koje nisu propisane Zakonom što nesporno upućuje da se radi o materijalnoj nezakonitosti osporavanog akta. Ovo iz razloga što materijalna nezakonitost postoji onda kada se sadržaj nižeg pravog akta ne slaže sa sadržajem višeg pravnog akta, odnosno Zakona. Imajući u vidu da je zakonitost u bliskom odnosu sa pravnom sigurnošću to se smatra da je zakonitost jedno od sredstava za postizanje pravne sigurnosti i garant prava, što je navedeno bilo poznato donosiocu akta koji je po svojim ovlaštenjima garant vladavine prava.
U odnosu na dio zahtjeva kojim se osporavaju dijelovi Kriterija za ocjenjivanje rada sudija u BiH broj: 06-08-1-3897-2/2018 od 24.12.2018. godine, ovo sudsko vijeće je utvrdilo da su Kriteriji doneseni u skladu sa nadležnostima tužene iz člana 17. tačka
22. Zakona o VSTV BiH. Međutim normativni sadržaj osporavanog akta –Kriterija nije u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima. Ovo iz razloga što sam sadržaj Kriterija uvodi nove institute u postupak ocjenjivanja (mentorstvo, analitička ocjena neposredno višeg suda) koji nemaju uporište niti u Zakonima o sudovima (FBIH, RS BD, BiH) niti u procesnim zakonima (ZPP, ZKP, itd). Naime, kriteriji bi trebali biti opšti provedbeni propis, koji je svojevrsna uputa Predsjednicima sudova u postupku ocjenjivanja sudija, s obzirom na to da je ocjenjivanje ovlast predsjednika Suda, pa bi time trebali biti prilagođeni specifičnostima svakog suda, u odnosu na njegovu stvarnu nadležnost. Normativni sadržaj osporenih Kriterija dovodi u pitanje temeljni princip neovisnosti sudstva i sudske funkcije vezujući sistem ocjenjivanja za mišljenje višeg suda, ovakvim propisivanjem kriterija nezakonito se uvodi ovlaštenje sudijama neposredno višeg suda da kroz postupanje po redovnim ili vanrednim pravnim lijekovima ujedno utiču i na postupak ocjenjivanja sudija nižeg suda. Pravo na pravni lijek je zagarantovano zakonima i Evropskom konvencijom, kojim raspolažu stranke u postupku, te je postupanje neposredno višeg suda u postupku po pravnim lijekovima zakonska kategorija utvrđena procesnim zakonima i kao takva u niukom slučaju ne može biti kriterij za ocjenu sudija nižih sudova, jer bi dovelo do narušavanja sistema prava na efikasan pravni lijek i neovisnost sudske funkcije. Nadalje, ovo sudsko vijeće utvrđuje da se u kriterijima za ocjenjivanje fokus stavlja na stručnost, profesionalnost koji kriteriji ujedno predstavljaju i kriterije prilikom imenovanja sudija, koje kriterije VSTV ispituje prilikom utvrđivanja podobnosti nekog kandidata za funkciju sudije. Ovo sudsko vijeće posebno napominje da pravosudna funkcija ne smije biti svedena samo na fokus ocjenjivanja jer je nesporno da se za obavaljanje
pravosudne funkcije zahtjeva posjedovanje posebnih profesionalnih i ličnih sposobnosti.
Slijedom navedenog, upravo s obzirom na sadržaj Kriterija, ovo sudsko vijeće nalazi da postoje razlozi za poništenje opšteg izvršnog akta Kriterija u cijelosti, odnosno i u dijelu koji prelazi opseg podnesenog zahtjeva. Naime, načinom na koji donosilac akta uređuje ovo pitanje, ne ukazuje da je tuženi prije donošenja Kriterija cijenio pozitivne zakonske propise, utvrdio specifična pitanja te razradio potrebnu metodologiju, što je bilo osnova za donošenje zakonitog akta, već se, naprotiv, osporenim Kriterijima obligatorno nameću obaveze. Sve navedeno ukazuje da je potrebno osporene Kriterije ukinuti u cijelosti, pa time ukinuti akt prestaje važiti danom donošenja presude.
Iz navedenih razloga Sud je temeljem odredbi člana 8. stav 2. tačka a) Zakona o Sudu BiH odlučio kao u izreci ove presude.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA
Enisa Imamović S U D I J A
Jadranka Brenjo
Preuzeto sa: https://advokat-prnjavorac.com