Prekoračenje tužbenog zahtjeva
Posted: Wed Feb 23, 2022 9:12 am
Prekoračenje tužbenog zahtjeva
Član 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, br od 36/04 do 34/21)
Odlučivanjem o drugačijem tužbenom zahtjevu od onog koji je tužitelj postavio, sud je prekoračio granice tužbenog zahtjeva i odlučio o suštinski drugom zahtjevu.
Iz obrazloženja:
Preispitujući dosuđujući dio pobijane odluku o zahtjevu za naknadu materijalne štete drugostepeno vijeće je zaključilo da žalba tužene osnovano ukazuje da je sud prekoračio granice tužbenog zahtjeva čime je postupio protivno članu 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH.
Naime, prekoračenje tužbenog zahtjeva postoji kada sud dosudi više od onoga što je stranka tražila ili dosudi nešto drugo od onoga što je tužbom traženo. U konkretnom slučaju tužitelj je zahtijevao dosuđenje inflatorne štete na određeni iznos novca za određeni period, a dosuđene su mu zakonske zatezne kamate za dio utuženog perioda. Prema zaključku drugostepenog vijeća odlučeno je o drugom tužbenom zahtjevu u odnosu na onaj koji je tužitelj postavio jer se ne radi o samo o drugačijem pravnom
osnovu nego sasvim drugačijoj pravnoj prirodi zahtjeva, suštinski drugačijem zahtjevu iz koga proizilazi drugačija pravna posljedica, različitim načinom utvrđenja i dokazivanja.
Odredba člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisuje da dužnik koji zadocni u ispunjenju svoje obaveza duguje pored glavnice i kamatu čija visina je regulisana odredbama Zakona o visini stope zakonske zatezne kamate. Prema odredbi člana 278. stav 1. ZOO povjeriocu pripada pravo na zatezne kamate bez obzira na to da li je pretrpio štetu dužnikovom docnjom. Iz ovih odredbi jasno proizilazi da kamata predstavlja zakonom propisanu sankciju za zadocnjenje u ispunjenju utvrđene obaveze. Kamata je satisfakcija povjeriocu kome obaveza nije izvršena u utvrđenom roku i kako nije u vezi s umanjenjem imovine, nema karakter štete u smislu člana 155. ZOO.
Inflatorna šteta nastaje u uslovima visoke inflacije i dovodi do umanjenja vrijednosti novca uzrokovanom dužnikovom docnjom. Ovu štetu predviđa odredba člana 278. stav
2. ZOO propisujući da ukoliko je šteta koju je povjerilac pretrpio zbog dužnikove docnje veća od iznosa koji je dobio na ime zakonskih zateznih kamata, povjerilac ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete. Šteta koja se nadoknađuje do potpune naknade citiranom odredbom u svom pravnom osnovu ne sadrži zakonske zatezne kamate kako je to pogrešno zaključio prvostepeni sud kod utvrđenja da se radi o istom tužbenom zahtjevu. Kod inflatorne štete došlo je do umanjenja imovine povjerioca zbog obezvređivanja vrijednosti novca u vrijeme docnje dužnika, a iznos obračunatih zakonskih zateznih kamata služi za utvrđenje visine štete.
Dakle, nesumnjivo je da se ne radi o istom tužbenom zahtjevu kada se potražuje isplata zakonskih zateznih kamata i kada se za isti iznos potražuje isplata inflatorne štete. Obavezivanjem tužene da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na iznos sredstava privremeno oduzetih u krivičnom postupku od dana obustave krivičnog postupka do dana vraćanja prvostepeni sud je prekoračio tužbeni zahtjev čiji predmet je bila isplata inflatorne štete. Pored toga, odluka o usvajanju tužbenog zahtjeva protivna je praksi ovog suda u kojoj je zauzet pravni stav da zakonske zatezne kamate pripadaju tek od isteka roka utvrđenog pravosnažnom odlukom o povratu novčanih sredstava, a kakav stav je zauzeo i Ustavni sud BiH preispitujući odluke ovog suda u apelacijama broj AP- 2357/17 od 25. 10. 2017. godine i Ap-574/19 od 10. 11. 2020. godine.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 032577 21 Gž od 7. 7. 2021. godine)
Član 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, br od 36/04 do 34/21)
Odlučivanjem o drugačijem tužbenom zahtjevu od onog koji je tužitelj postavio, sud je prekoračio granice tužbenog zahtjeva i odlučio o suštinski drugom zahtjevu.
Iz obrazloženja:
Preispitujući dosuđujući dio pobijane odluku o zahtjevu za naknadu materijalne štete drugostepeno vijeće je zaključilo da žalba tužene osnovano ukazuje da je sud prekoračio granice tužbenog zahtjeva čime je postupio protivno članu 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH.
Naime, prekoračenje tužbenog zahtjeva postoji kada sud dosudi više od onoga što je stranka tražila ili dosudi nešto drugo od onoga što je tužbom traženo. U konkretnom slučaju tužitelj je zahtijevao dosuđenje inflatorne štete na određeni iznos novca za određeni period, a dosuđene su mu zakonske zatezne kamate za dio utuženog perioda. Prema zaključku drugostepenog vijeća odlučeno je o drugom tužbenom zahtjevu u odnosu na onaj koji je tužitelj postavio jer se ne radi o samo o drugačijem pravnom
osnovu nego sasvim drugačijoj pravnoj prirodi zahtjeva, suštinski drugačijem zahtjevu iz koga proizilazi drugačija pravna posljedica, različitim načinom utvrđenja i dokazivanja.
Odredba člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisuje da dužnik koji zadocni u ispunjenju svoje obaveza duguje pored glavnice i kamatu čija visina je regulisana odredbama Zakona o visini stope zakonske zatezne kamate. Prema odredbi člana 278. stav 1. ZOO povjeriocu pripada pravo na zatezne kamate bez obzira na to da li je pretrpio štetu dužnikovom docnjom. Iz ovih odredbi jasno proizilazi da kamata predstavlja zakonom propisanu sankciju za zadocnjenje u ispunjenju utvrđene obaveze. Kamata je satisfakcija povjeriocu kome obaveza nije izvršena u utvrđenom roku i kako nije u vezi s umanjenjem imovine, nema karakter štete u smislu člana 155. ZOO.
Inflatorna šteta nastaje u uslovima visoke inflacije i dovodi do umanjenja vrijednosti novca uzrokovanom dužnikovom docnjom. Ovu štetu predviđa odredba člana 278. stav
2. ZOO propisujući da ukoliko je šteta koju je povjerilac pretrpio zbog dužnikove docnje veća od iznosa koji je dobio na ime zakonskih zateznih kamata, povjerilac ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete. Šteta koja se nadoknađuje do potpune naknade citiranom odredbom u svom pravnom osnovu ne sadrži zakonske zatezne kamate kako je to pogrešno zaključio prvostepeni sud kod utvrđenja da se radi o istom tužbenom zahtjevu. Kod inflatorne štete došlo je do umanjenja imovine povjerioca zbog obezvređivanja vrijednosti novca u vrijeme docnje dužnika, a iznos obračunatih zakonskih zateznih kamata služi za utvrđenje visine štete.
Dakle, nesumnjivo je da se ne radi o istom tužbenom zahtjevu kada se potražuje isplata zakonskih zateznih kamata i kada se za isti iznos potražuje isplata inflatorne štete. Obavezivanjem tužene da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na iznos sredstava privremeno oduzetih u krivičnom postupku od dana obustave krivičnog postupka do dana vraćanja prvostepeni sud je prekoračio tužbeni zahtjev čiji predmet je bila isplata inflatorne štete. Pored toga, odluka o usvajanju tužbenog zahtjeva protivna je praksi ovog suda u kojoj je zauzet pravni stav da zakonske zatezne kamate pripadaju tek od isteka roka utvrđenog pravosnažnom odlukom o povratu novčanih sredstava, a kakav stav je zauzeo i Ustavni sud BiH preispitujući odluke ovog suda u apelacijama broj AP- 2357/17 od 25. 10. 2017. godine i Ap-574/19 od 10. 11. 2020. godine.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 032577 21 Gž od 7. 7. 2021. godine)