Pravo medunarodnih ugovora
Posted: Sun Feb 12, 2017 12:35 pm
Pravo međunarodnih ugovora
1. Značajke (karakteristike) ugovora kao izvora međunarodnog prava:
Međunarodni ugovori su najvažniji način spostavljanja uzajamnih prava i dužnosti država i drugih subjekata međunarodnog prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima.
Odnosi između suverenih i jednakih subjekata u biti se zasnivaju na ravnoteži i uzajamnosti (reciprocitetu), mada je u prošlosti oduvijek bilo neravnopravnih i nametnutih ugovora.
Neki oblici međunarodne saradnje mogu se urediti samo u obliku pisanog ugovora. (Npr.: osnivanje nove međunarodne organizacije i predviđanje broja, sastava i nadležnosti njehizin organa; ugovori o trgovini; ograničenje oružanja itd.)
Najveći broj ugovora sklapa se u pismenom obliku za razliku od običajnih pravila, pravne obaveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. Ipak, to ne otklanja sporove o tumačenju.
Pravo međunarodnih ugovora kao grana općeg međunarodnog prava se zasniva na nekim općim načelima prava (zajedničkim svim vrstama ugovora), definisanim u sljedećim dokumentima:
A) BEČKA KONVENCIJA O PRAVU UGOVORA (potpisana 1969.; stupila na snagu 1980.) «Konvencija iz 1969.»
Pravila ove Konvencije se danas primjenjuju na stranke svih ugovora koji se sklapaju.
B) BEČKA KONVENCIJA O SUKCESIJI DRŽAVA GLEDE MEĐ. UGOVORA (1978; 1996.)
C) BEČKA KONVENCIJA O PRAVU UGOVORA IZMEĐU DRŽAVA I MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA ILI IZMEĐU MEĐUN. ORGANIZACIJA (1986; nije još stupila na snagu)
https://www.pravobih.com/
1. Značajke (karakteristike) ugovora kao izvora međunarodnog prava:
Međunarodni ugovori su najvažniji način spostavljanja uzajamnih prava i dužnosti država i drugih subjekata međunarodnog prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima.
Odnosi između suverenih i jednakih subjekata u biti se zasnivaju na ravnoteži i uzajamnosti (reciprocitetu), mada je u prošlosti oduvijek bilo neravnopravnih i nametnutih ugovora.
Neki oblici međunarodne saradnje mogu se urediti samo u obliku pisanog ugovora. (Npr.: osnivanje nove međunarodne organizacije i predviđanje broja, sastava i nadležnosti njehizin organa; ugovori o trgovini; ograničenje oružanja itd.)
Najveći broj ugovora sklapa se u pismenom obliku za razliku od običajnih pravila, pravne obaveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. Ipak, to ne otklanja sporove o tumačenju.
Pravo međunarodnih ugovora kao grana općeg međunarodnog prava se zasniva na nekim općim načelima prava (zajedničkim svim vrstama ugovora), definisanim u sljedećim dokumentima:
A) BEČKA KONVENCIJA O PRAVU UGOVORA (potpisana 1969.; stupila na snagu 1980.) «Konvencija iz 1969.»
Pravila ove Konvencije se danas primjenjuju na stranke svih ugovora koji se sklapaju.
B) BEČKA KONVENCIJA O SUKCESIJI DRŽAVA GLEDE MEĐ. UGOVORA (1978; 1996.)
C) BEČKA KONVENCIJA O PRAVU UGOVORA IZMEĐU DRŽAVA I MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA ILI IZMEĐU MEĐUN. ORGANIZACIJA (1986; nije još stupila na snagu)
https://www.pravobih.com/