Povrat indirektnih poreza po osnovu međunarodnih ugovora
Posted: Wed Sep 02, 2020 7:04 am
Povrat indirektnih poreza po osnovu međunarodnih ugovora
U slučaju kada je nabavka finansirana iz budžetskih sredstava, a ne iz sredstava EBRD-a, nema mjesta primjeni člana 29. stav 1. tačka 4. Zakona o PDV-u, kojim je propisano da podliježe povratu isključivo PDV koji je plaćen za snabdijevanje dobrima i uslugama u okviru međunarodnih projekata pružanja pomoći u kojima je BiH obavezana međunarodnim ugovorom da osigura da takvi projekti ne budu opterećeni PDV-om.
Iz obrazloženja:
Po ocjeni ovog Suda, dakle u konkretnom slučaju, nije sporno da je tužitelj podnio zahtjev za povrat PDV-a, temeljem Ugovora broj 1. o Amandmanu na Ugovor o garanciji potpisan dana 23.07.2010. godine između BiH i Evropske banke za obnovu i razvoj, koji se odnosi na Ugovor o zajmu zaključen između Vodovoda i kanalizacije Bijeljina i Evropske banke za obnovu i razvoj. Međutim, pravilno su poreski organi u ovom slučaju zaključili da se navedenim ugovorom reguliše isključivo poreski tretman sredstava EBRD-a, te da istim nije ugovoreno oslobađanje nabavke dobara i usluga finansiranih iz domaćih sredstava. Dakle, ovo sudsko Vijeće prihvata u cijelosti kao pravilne zaključke poreskih organa da tužitelj, kod nesporne činjenice da je PDV čiji povrat traži plaćen iz sredstava budžeta Grada Bijeljine, dakle domaćih, a ne sredstava EBRD-a, ne može ostvariti pravo na povrat PDV-a po osnovu odredbi člana 29. stav 1. tačka 4. Zakona o PDV-u. Povrat PDV-a u smislu citirane odredbe pretpostavlja da se radi o sredstvima zajma, kako je to definirano naprijed navedenim međunarodnim ugovorima koje je BiH zaključila, i to Ugovorom broj 1 o Amandmanu na Ugovor o garanciji, koji je potpisan dana 23.07.2010. godine između BiH i Evropske banke za obnovu i razvoj, koji se odnosi na Ugovor o zajmu zaključen između Vodovoda i kanalizacije Bijeljina i Evropske banke za obnovu i razvoj, kojim je ugovoren isključivo poreski tretman sredstava EBRD-a, a nije regulisan poreski tretman vezano za oslobađanje nabavke dobara i usluga finansiranih iz domaćih sredstava, zbog čega su, pravilno, poreski organi zaključili da tužitelj nema pravo na povrat PDV-a na iznos sredstava uplaćenih dobavljaču iz sredstava budžeta Grada Bijeljina.
(Presuda Vijeća za upravne sporove broj: S 1 3 U 022914 16 U od
21.02.2018. godine)
U slučaju kada je nabavka finansirana iz budžetskih sredstava, a ne iz sredstava EBRD-a, nema mjesta primjeni člana 29. stav 1. tačka 4. Zakona o PDV-u, kojim je propisano da podliježe povratu isključivo PDV koji je plaćen za snabdijevanje dobrima i uslugama u okviru međunarodnih projekata pružanja pomoći u kojima je BiH obavezana međunarodnim ugovorom da osigura da takvi projekti ne budu opterećeni PDV-om.
Iz obrazloženja:
Po ocjeni ovog Suda, dakle u konkretnom slučaju, nije sporno da je tužitelj podnio zahtjev za povrat PDV-a, temeljem Ugovora broj 1. o Amandmanu na Ugovor o garanciji potpisan dana 23.07.2010. godine između BiH i Evropske banke za obnovu i razvoj, koji se odnosi na Ugovor o zajmu zaključen između Vodovoda i kanalizacije Bijeljina i Evropske banke za obnovu i razvoj. Međutim, pravilno su poreski organi u ovom slučaju zaključili da se navedenim ugovorom reguliše isključivo poreski tretman sredstava EBRD-a, te da istim nije ugovoreno oslobađanje nabavke dobara i usluga finansiranih iz domaćih sredstava. Dakle, ovo sudsko Vijeće prihvata u cijelosti kao pravilne zaključke poreskih organa da tužitelj, kod nesporne činjenice da je PDV čiji povrat traži plaćen iz sredstava budžeta Grada Bijeljine, dakle domaćih, a ne sredstava EBRD-a, ne može ostvariti pravo na povrat PDV-a po osnovu odredbi člana 29. stav 1. tačka 4. Zakona o PDV-u. Povrat PDV-a u smislu citirane odredbe pretpostavlja da se radi o sredstvima zajma, kako je to definirano naprijed navedenim međunarodnim ugovorima koje je BiH zaključila, i to Ugovorom broj 1 o Amandmanu na Ugovor o garanciji, koji je potpisan dana 23.07.2010. godine između BiH i Evropske banke za obnovu i razvoj, koji se odnosi na Ugovor o zajmu zaključen između Vodovoda i kanalizacije Bijeljina i Evropske banke za obnovu i razvoj, kojim je ugovoren isključivo poreski tretman sredstava EBRD-a, a nije regulisan poreski tretman vezano za oslobađanje nabavke dobara i usluga finansiranih iz domaćih sredstava, zbog čega su, pravilno, poreski organi zaključili da tužitelj nema pravo na povrat PDV-a na iznos sredstava uplaćenih dobavljaču iz sredstava budžeta Grada Bijeljina.
(Presuda Vijeća za upravne sporove broj: S 1 3 U 022914 16 U od
21.02.2018. godine)