Postivanje i primjena ugovora
Posted: Sun Feb 12, 2017 12:39 pm
Postivanje i primjena ugovora
Jedno od osnovnih načela međunarodnog prava jeste «pacta sunt servanda» : Svaki ugovor koji je na snazi veže stranke i one ga moraju izvršavati u dobroj vjeri!
To opće načelo su sve države i drugi subjekti međunarodnog prava prihvatili kao pravo na snazi. Navod da svaki ugovor veže njegove stranke znači da se ovo načelo ne odnosi na treće države i ostale međunarodne subjekte, koji nisu stranke ugovora.
Ovo načelo ne vrijedi u sljedećim slučajevima:
a.) za ugovore koji su okončani
b.) za ugovore čije je izvršenje preivremeno suspendirano
c.) za ugovore koji su po propisima same Bečke konvencije iz 1969. ništavi
Svaki međunarodni ugovor je međunarodni instrument koji stvara prava i obveze za njegove stranke načelo «pacta sunt servanda» se osnosi na sve organe svake od država stranaka!
Stranka se ne može pozvati na odredbe svog unutarnjeg prava da bi opravdala neizvršenje ugovora! Pravna obveza svake stranke jeste da otkloni smetnje u njenom unutarnjem pravu kako bi svi njeni organi mogli u dobroj vjeri izvršavati svaki ugovor koji je za tu zemlju na snazi.
PRIMJENA: U pogled prethodno navedenog se mogu javiti problemi u primjeni obveza. Npr.:
(A) U pogledu toga u mnogim državama nastaju problemi. Sudovi i organi izvršne vlasti nekih država se ponekad upuštaju u ocjenu ustavnosti nekog ugovora koji obvezuje datu državu! Međutim, o ustavnim ograničenjima treba voditi računa u toku pregovora i svakako prije nego što ta države dadne svoj pristanak da njime bude vezana!
(B) Može se desiti da je neka ugovorna obveza jako dugo na snazi, ali naknadnim promjenama ustava postane neustavna. Tada ta država može ili otkazati taj ugovor ili pokrenuti postupak za njegovu izmjenu. ALI, ni tada ne smije kršiti ili odbaciti svoju ugovornu obvezu pod izgovorom da je neustavna, sve dok je ona na snazi.
(C) I kada se ugovori pretoče u domaće zakone, sudska i izvršna tijela nekih država ih nekada ne tretiraju kao sastavni dio domaćeg prava.
(D) Ranije je u mnogim državama bio jako istaknut «dualistički princip» odnosa međunarodnog i unutrašnjeg prava! Po tom principu prava i pbveze iz ugovora se primjenjuju samo na subjekt međunarodnog prava koji je potpisao ugovor! Ako se radi o državi, da bi se ugovor primjenjivao i na unutrašnje organe i građane, on se mora transformisati u domaći zakon ili podzakonski akt.
________________________________________
UČINCI UGOVORA: riječ je o učincima u vremenu i prostoru, te načinima osiguranja izvršenja ugovora. U tom smislu postoje određena opća pravna pravila:
(1) Temporalni učinak - Ugovor u načelu obvezuje njegove stranke tek od dana njegova stupanja na snagu, ali stranke ugovora mogu predvidjeti retroaktivni učinak!
(2) Teritorijalni učinak – «ugovor veže svaku stranku za čitavo njeno područje». «Čitavo područje» obuhvata njene kopnene i morske prostore, te zračni prostor iznad njih.
Ali, s obzirom na predmet i svrhu, neki se ugovori ne mogu primjenjivati na čitavom području njegovih država stranaka. (Npr. o međunarodnim rijekama i morskim kanalima) Tu svakako spadaju i ugovori eksteritorijalnog karaktera!
(3) Što se tiče načina osiguranja izvršenja ugovora – u načelu, kršenje obveza iz bilo kog ugovora koji je na snazi povlači međunarodnu odgovornost države stranke u pitanju. Država stranka koja je pretrpjela štetu se može pozvati na to kršenje kao na uzrok prestanka ili suspenzije prekršenog ugovora. Ta država može poduzeti i dozvoljene mjere represalija kako bi državu kršiteljicu natjerala da nastavi izvršavati ugovor i naknadi štetu.
Kao način osiguranja se može javiti i «jemstvo / garancija» neke od stranaka ugovora.
Neki ugovori predviđaju poseban postupak osiguranja izvršenja ugovora, a taj postupak se sastoji u podnošenju godišnjeg izvještaja o mjerama koje su poduzele da bi ustvarile svrhu ugovora. Potom ovlaštena tijela razmatraju izvještaj i daju preporuke.
Međutim, najčešći način osiguranja jeste stipuliranje odredbe kojim se predviđa obavezna nadležnost nekog stalnog sudskog ili arbitražnog tijela da odlučuje o svim sporovimao tumačenju i primjeni ugovor.
https://www.pravobih.com/
Jedno od osnovnih načela međunarodnog prava jeste «pacta sunt servanda» : Svaki ugovor koji je na snazi veže stranke i one ga moraju izvršavati u dobroj vjeri!
To opće načelo su sve države i drugi subjekti međunarodnog prava prihvatili kao pravo na snazi. Navod da svaki ugovor veže njegove stranke znači da se ovo načelo ne odnosi na treće države i ostale međunarodne subjekte, koji nisu stranke ugovora.
Ovo načelo ne vrijedi u sljedećim slučajevima:
a.) za ugovore koji su okončani
b.) za ugovore čije je izvršenje preivremeno suspendirano
c.) za ugovore koji su po propisima same Bečke konvencije iz 1969. ništavi
Svaki međunarodni ugovor je međunarodni instrument koji stvara prava i obveze za njegove stranke načelo «pacta sunt servanda» se osnosi na sve organe svake od država stranaka!
Stranka se ne može pozvati na odredbe svog unutarnjeg prava da bi opravdala neizvršenje ugovora! Pravna obveza svake stranke jeste da otkloni smetnje u njenom unutarnjem pravu kako bi svi njeni organi mogli u dobroj vjeri izvršavati svaki ugovor koji je za tu zemlju na snazi.
PRIMJENA: U pogled prethodno navedenog se mogu javiti problemi u primjeni obveza. Npr.:
(A) U pogledu toga u mnogim državama nastaju problemi. Sudovi i organi izvršne vlasti nekih država se ponekad upuštaju u ocjenu ustavnosti nekog ugovora koji obvezuje datu državu! Međutim, o ustavnim ograničenjima treba voditi računa u toku pregovora i svakako prije nego što ta države dadne svoj pristanak da njime bude vezana!
(B) Može se desiti da je neka ugovorna obveza jako dugo na snazi, ali naknadnim promjenama ustava postane neustavna. Tada ta država može ili otkazati taj ugovor ili pokrenuti postupak za njegovu izmjenu. ALI, ni tada ne smije kršiti ili odbaciti svoju ugovornu obvezu pod izgovorom da je neustavna, sve dok je ona na snazi.
(C) I kada se ugovori pretoče u domaće zakone, sudska i izvršna tijela nekih država ih nekada ne tretiraju kao sastavni dio domaćeg prava.
(D) Ranije je u mnogim državama bio jako istaknut «dualistički princip» odnosa međunarodnog i unutrašnjeg prava! Po tom principu prava i pbveze iz ugovora se primjenjuju samo na subjekt međunarodnog prava koji je potpisao ugovor! Ako se radi o državi, da bi se ugovor primjenjivao i na unutrašnje organe i građane, on se mora transformisati u domaći zakon ili podzakonski akt.
________________________________________
UČINCI UGOVORA: riječ je o učincima u vremenu i prostoru, te načinima osiguranja izvršenja ugovora. U tom smislu postoje određena opća pravna pravila:
(1) Temporalni učinak - Ugovor u načelu obvezuje njegove stranke tek od dana njegova stupanja na snagu, ali stranke ugovora mogu predvidjeti retroaktivni učinak!
(2) Teritorijalni učinak – «ugovor veže svaku stranku za čitavo njeno područje». «Čitavo područje» obuhvata njene kopnene i morske prostore, te zračni prostor iznad njih.
Ali, s obzirom na predmet i svrhu, neki se ugovori ne mogu primjenjivati na čitavom području njegovih država stranaka. (Npr. o međunarodnim rijekama i morskim kanalima) Tu svakako spadaju i ugovori eksteritorijalnog karaktera!
(3) Što se tiče načina osiguranja izvršenja ugovora – u načelu, kršenje obveza iz bilo kog ugovora koji je na snazi povlači međunarodnu odgovornost države stranke u pitanju. Država stranka koja je pretrpjela štetu se može pozvati na to kršenje kao na uzrok prestanka ili suspenzije prekršenog ugovora. Ta država može poduzeti i dozvoljene mjere represalija kako bi državu kršiteljicu natjerala da nastavi izvršavati ugovor i naknadi štetu.
Kao način osiguranja se može javiti i «jemstvo / garancija» neke od stranaka ugovora.
Neki ugovori predviđaju poseban postupak osiguranja izvršenja ugovora, a taj postupak se sastoji u podnošenju godišnjeg izvještaja o mjerama koje su poduzele da bi ustvarile svrhu ugovora. Potom ovlaštena tijela razmatraju izvještaj i daju preporuke.
Međutim, najčešći način osiguranja jeste stipuliranje odredbe kojim se predviđa obavezna nadležnost nekog stalnog sudskog ili arbitražnog tijela da odlučuje o svim sporovimao tumačenju i primjeni ugovor.
https://www.pravobih.com/