Pomaganje
Posted: Sat Sep 12, 2015 12:49 pm
Pomaganje
Član 33. KZ FBiH – Pomaganje:
(1) Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela, kaznit će se kao da ga je sam učinio, a može se i blaže kazniti.
(2) Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo, stavljanje na rapolaganje učinitelju sredstava za učinjenje krivičnog djela, uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela, te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela, učinitelja, sredstava kojima je krivično djelo učinjeno, tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom.
(1) Pomaganje je takav oblik saučesništva pri kojem pomagač preduzima radnje kojima se tuđe djelo potpomaže, unaprijeđuje ili olakšava. Pomagač ni djelimično ne učestvuje u izvršenju kriv. djela, on je samo (sa)učesnik u tuđem djelu, djelu koje ostvaruje neko drugi. Dakle, pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice, koje su na liniji unapređenja ili olakšavanja izvršenja tuđeg krivičnog djela, radnje koje podupiru drugo lice u izvršenju kriv. djela.
Pomaganje se može vršiti:
a) u pripremi ili prije izvršenja djela (nabavka sredstava za izvršenje djela; uklanjanje prepreka; snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšanja izvršenja djela), odnosno
b) u toku izvršenja djela, kao i
c) nakon izvršenja djela.
Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano, u suprotnom radi se o sasvim drugom krivičnom djelu.
Da bi predstavljale pomaganje, pomagačke radnje moraju doprinositi ostvarenju krivičnog djela, imati određeni značaj u njegovu izvršenju, moraju potpomagati, unapređivati njegovo izvršenje. Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije koristio, radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kažnjivo. S druge strane, ne zahtijeva se da one imaju odlučujuću ulogu u izvršenju krivičnog djela u smislu formule conditio sine qua non, odnosno da bez tih radnji djelo ne bi bilo ni izvršeno.
Prema zakonu, kažnjivo je samo umišljajno pomaganje, dok nehatno pomaganje, iako je moguće i nerijetko se dešava, po zakonu nije kažnjivo.
Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje, kada između pomagača i izvršioca ne postoji neko drugo lice, kada mu dakle pomoć pruža neposredno. Međutim, ako se to čini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju, što je zapravo pomaganje pomagaču, tj. pomaganje u pomaganju. Posredni pomagač ovdje pruža pomoć neposrednom pomagaču, ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pružanje pomoći, kao i onda kada pruža pomoć podstrekaču. Riječ je o tzv. lančanom pomaganju, a ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. Kada više lica istovremeno pomaže izvršiocu radi se o tzv., pomagačkom saizvršilaštvu.
Za razliku od podstrekavanja, pomaganje može biti izvršeno i nečinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja dužne radnje kako bi se pomoglo drugome u izvršenju krivičnog djela (npr. noćni čuvar ostavi otvoren prozor ili otključana vrata, da bi olakšao izvršenje krađe). S druge strane, pomaganje je moguće i kod krivičnih djela nečinjenja i kod krivičnih djela koja mogu izvršiti samo određena lica (delicta propra), uglavnom kao psihičko pomaganje.
Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagačkih radnji kod lica kojem se pomaže već bila stvorena odluka o izvršenju djela. Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odlučilo da izvrši djelo, nema pomaganja, ali se može raditi o podstrekavanju. npr. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon izvršenja kriv. djela, ako je učinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvršenju, ako se na taj način izaziva ili učvršćuje odluka za izvršenje djela.
Za razliku od podstrekavanja, zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagačke radnje. S obzirom na njihovu prirodu, one mogu predstavljati psihičko (intelektualno) i fizičko pomaganje. Jednom riječju, pomaganje se sastoji u omogućavanju (radnjom ili savjetom) drugom licu izvršenja kriv. djela.
U skladu s tim, zakon, kao moguće oblike pomaganja, navodi:
1. davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo,
2. stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstva za izvršenje krivičnog djela,
3. uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela, te
4. unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela, učinilaca, sredstava kojima je krivično djelo izvršeno, tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom.
Zakon je oblike pomaganja ovdje dao samo primjerice, pa se ono dakle može javljati i u nekim drugim oblicima.
Psihičko pomaganje predstavlja jačanje volje učinioca koje se, može sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo (npr. kako da izvrši krijumčarenje, djelo prevare itd.) ili unaprijed obećanim prikrivanjem krivičnog djela (kao što je njegovo prikrivanje, prikrivanje sredstava izvršenja djela, predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivičnog djela). Jedan od češćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se realizovati prodaja robe pribavljene krivičnim djelom krađe (npr. obećanje trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na tržištu kao oblik pomaganja u teškoj krađi). Psihičko pomaganje, osim prije navedenih, može obuhvatati i neke druge radnje (npr. kada pomagač savjetima, isticanjem dodatnih motiva održava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju, uklanja skrupule u odnosu prema djelu, kada uputama i savjetima utiče na učinioca da duže i jače zlostavlja žrtvu djela, itd).
Fizičko pomaganje je pružanje materijalne, fizičke podrške u njegovom činjenju. U praksi su najčešći oblici fizičkog pomaganja stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela, (npr. dodavanjem noža izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za provaljivanje, stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krađe stvari u preduzeću, stavljanje na raspolaganje prostora uz mjesečnu naknadu za bavljenje neovlašćenom trgovinom i sl), zatim uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. čuvanje straže ili obezbjeđenje izvršenja krivičnog djela, izviđanje mjesta izvršenja krivičnog djela, prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela, davanje određenih obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih pločica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvršilac krađe lakše iznio, puštanje glasne muzike kako bi se olakšalo silovanje).
Pomagačke radnje su moguće sve do definitivnog okončanja krivičnog djela, odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu. One mogu prethoditi samom izvršenju krivičnog djela (prethodno pomaganje, npr. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku koja je kasnije silovana, automobilom dovezao u taj objekat, otvorio im vrata i tamo ih ostavio), a mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvršenja, ali i nakon njenog preduzimanja ali prije nego što je posljedica nastupila (tzv. međupomoć), odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr. neko na zahtjev ucjenjivača prenosi novac koji je žrtva ucjene ostavila; ili pomaže izvršiocu na taj način što sprečava pomoć koju treće lice želi pružiti povrijeđenom; nakon formalnog dovršenja krađe pomaže izvršiocu da pobjegne sa ukradenim stvarima i sl.). Kod trajnih krivičnih djela (npr. protivpravnog lišenja slobode) pomaganje moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu, tj. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja, sve do njegovog prestanka (a ne samo do lišenosti slobode, dovršenje u formalnom smislu).
Pomaganje je umišljajno podupiranje tuđeg krivičnog djela. Nehatno pomaganje, iako je moguće, nije pomaganje u krivičnopravnom smislu odnosno nije kažnjivo, ali može biti kažnjivo kao nehatno saizvršilaštvo. Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruža pomoć određenom učiniocu u izvršenju određenog krivičnog djela, pa mu je stoga i sadržaj dvostruk: on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomaže u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica, kao i bitnih obilježja krivičnog djela. Ne mora biti svjestan pojedinosti, kao što je konkretan tok zbivanja, mjesto i vrijeme izvršenja djela, itd.
Iako su pomagač i izvršilac djela redovno međusobno povezani, nije neophodno da se oni međusobno i poznaju, niti je nužno da je pomagaču izvršilac individualno poznat, dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će proizaći izvršilac.
S druge strane, nije uslov za postojanje pomaganja ni da izvršilac zna za pomagača niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. potajno pomaganje).
Konačno, za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac kriv, kao ni da je kažnjen (limitirana akcesornost).
Kao i kod podstrekavanja, za postojanje i kažnjavanje pomaganja potrebno je da je izvršilac izvršio krivično djelo, odnosno da ga je pokušao ili da je preduzeo kažnjive pripremne radnje. Ono je kažnjivo kod svih krivičnih djela, bez obzira na propisanu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u pokušaju, pomaganje je kažnjivo ako je kažnjiv pokušaj, a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili težom kaznom.
U pogledu granica kažnjavanja pomagača, zakon predviđa da se pomagač kažnjava kao da je sam izvršio krivično djelo, ali omogućava i ublažavanja kazne. To znači da već sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlakši oblik saučesništva, pa stoga gotovo redovno sudovi pomagaču izriču blažu kaznu, mada nisu isključeni ni slučajevi da se pomagač kazni strože od izvršioca. Konačno, u slučajevima kada je djelo ostalo u pokušaju, potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublažavanje kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače može ublažavati, kao i pomaganje, što sudovi moraju cijeniti i uvažavati prilikom kažnjavanja pomagača.
Kao i podstrekavanje i pomaganje je u izvjesnim slučajevima predviđeno kao posebno krivično djelo. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja, da se u nekim slučajevima pomaganje posebno inkriminiše (npr. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane građanina BiH) ili se želi predvidjeti strože kažnjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao saučesništvo (npr. djelo pomaganja drugome u samoubistvu, ili pomaganja bremenitoj ženi da ona sama izvrši prekid trudnoće), ili kada se želi inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao saučesništvo, s obzirom da djelo u kojem se pomaže samo po sebi nije kažnjivo. Kod pomaganja postoji i jedan dodatni razlog, koji postoji onda kada se želi za pomagača izbjeći mogućnost blažeg kažnjavanja.
Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni pokušao izvršenje krivičnog djela ili je to učinio nezavisno od radnje pomaganja. Naravno, ono će postojati i ako je učinilac odbio pomaganje, kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo krivično djelo. Neuspjelo pomaganje, iako dakle moguće, po pravilu nije krivičnopravno relevantno, odnosno kažnjivo. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviđa kažnjavanje i za neuspjelo pomaganje, kada ga predviđa kao samostalno krivično djelo (npr. izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona).
Član 33. KZ FBiH – Pomaganje:
(1) Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela, kaznit će se kao da ga je sam učinio, a može se i blaže kazniti.
(2) Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo, stavljanje na rapolaganje učinitelju sredstava za učinjenje krivičnog djela, uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela, te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela, učinitelja, sredstava kojima je krivično djelo učinjeno, tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom.
(1) Pomaganje je takav oblik saučesništva pri kojem pomagač preduzima radnje kojima se tuđe djelo potpomaže, unaprijeđuje ili olakšava. Pomagač ni djelimično ne učestvuje u izvršenju kriv. djela, on je samo (sa)učesnik u tuđem djelu, djelu koje ostvaruje neko drugi. Dakle, pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice, koje su na liniji unapređenja ili olakšavanja izvršenja tuđeg krivičnog djela, radnje koje podupiru drugo lice u izvršenju kriv. djela.
Pomaganje se može vršiti:
a) u pripremi ili prije izvršenja djela (nabavka sredstava za izvršenje djela; uklanjanje prepreka; snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšanja izvršenja djela), odnosno
b) u toku izvršenja djela, kao i
c) nakon izvršenja djela.
Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano, u suprotnom radi se o sasvim drugom krivičnom djelu.
Da bi predstavljale pomaganje, pomagačke radnje moraju doprinositi ostvarenju krivičnog djela, imati određeni značaj u njegovu izvršenju, moraju potpomagati, unapređivati njegovo izvršenje. Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije koristio, radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kažnjivo. S druge strane, ne zahtijeva se da one imaju odlučujuću ulogu u izvršenju krivičnog djela u smislu formule conditio sine qua non, odnosno da bez tih radnji djelo ne bi bilo ni izvršeno.
Prema zakonu, kažnjivo je samo umišljajno pomaganje, dok nehatno pomaganje, iako je moguće i nerijetko se dešava, po zakonu nije kažnjivo.
Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje, kada između pomagača i izvršioca ne postoji neko drugo lice, kada mu dakle pomoć pruža neposredno. Međutim, ako se to čini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju, što je zapravo pomaganje pomagaču, tj. pomaganje u pomaganju. Posredni pomagač ovdje pruža pomoć neposrednom pomagaču, ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pružanje pomoći, kao i onda kada pruža pomoć podstrekaču. Riječ je o tzv. lančanom pomaganju, a ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. Kada više lica istovremeno pomaže izvršiocu radi se o tzv., pomagačkom saizvršilaštvu.
Za razliku od podstrekavanja, pomaganje može biti izvršeno i nečinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja dužne radnje kako bi se pomoglo drugome u izvršenju krivičnog djela (npr. noćni čuvar ostavi otvoren prozor ili otključana vrata, da bi olakšao izvršenje krađe). S druge strane, pomaganje je moguće i kod krivičnih djela nečinjenja i kod krivičnih djela koja mogu izvršiti samo određena lica (delicta propra), uglavnom kao psihičko pomaganje.
Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagačkih radnji kod lica kojem se pomaže već bila stvorena odluka o izvršenju djela. Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odlučilo da izvrši djelo, nema pomaganja, ali se može raditi o podstrekavanju. npr. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon izvršenja kriv. djela, ako je učinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvršenju, ako se na taj način izaziva ili učvršćuje odluka za izvršenje djela.
Za razliku od podstrekavanja, zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagačke radnje. S obzirom na njihovu prirodu, one mogu predstavljati psihičko (intelektualno) i fizičko pomaganje. Jednom riječju, pomaganje se sastoji u omogućavanju (radnjom ili savjetom) drugom licu izvršenja kriv. djela.
U skladu s tim, zakon, kao moguće oblike pomaganja, navodi:
1. davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo,
2. stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstva za izvršenje krivičnog djela,
3. uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela, te
4. unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela, učinilaca, sredstava kojima je krivično djelo izvršeno, tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom.
Zakon je oblike pomaganja ovdje dao samo primjerice, pa se ono dakle može javljati i u nekim drugim oblicima.
Psihičko pomaganje predstavlja jačanje volje učinioca koje se, može sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo (npr. kako da izvrši krijumčarenje, djelo prevare itd.) ili unaprijed obećanim prikrivanjem krivičnog djela (kao što je njegovo prikrivanje, prikrivanje sredstava izvršenja djela, predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivičnog djela). Jedan od češćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se realizovati prodaja robe pribavljene krivičnim djelom krađe (npr. obećanje trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na tržištu kao oblik pomaganja u teškoj krađi). Psihičko pomaganje, osim prije navedenih, može obuhvatati i neke druge radnje (npr. kada pomagač savjetima, isticanjem dodatnih motiva održava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju, uklanja skrupule u odnosu prema djelu, kada uputama i savjetima utiče na učinioca da duže i jače zlostavlja žrtvu djela, itd).
Fizičko pomaganje je pružanje materijalne, fizičke podrške u njegovom činjenju. U praksi su najčešći oblici fizičkog pomaganja stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela, (npr. dodavanjem noža izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za provaljivanje, stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krađe stvari u preduzeću, stavljanje na raspolaganje prostora uz mjesečnu naknadu za bavljenje neovlašćenom trgovinom i sl), zatim uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. čuvanje straže ili obezbjeđenje izvršenja krivičnog djela, izviđanje mjesta izvršenja krivičnog djela, prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela, davanje određenih obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih pločica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvršilac krađe lakše iznio, puštanje glasne muzike kako bi se olakšalo silovanje).
Pomagačke radnje su moguće sve do definitivnog okončanja krivičnog djela, odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu. One mogu prethoditi samom izvršenju krivičnog djela (prethodno pomaganje, npr. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku koja je kasnije silovana, automobilom dovezao u taj objekat, otvorio im vrata i tamo ih ostavio), a mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvršenja, ali i nakon njenog preduzimanja ali prije nego što je posljedica nastupila (tzv. međupomoć), odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr. neko na zahtjev ucjenjivača prenosi novac koji je žrtva ucjene ostavila; ili pomaže izvršiocu na taj način što sprečava pomoć koju treće lice želi pružiti povrijeđenom; nakon formalnog dovršenja krađe pomaže izvršiocu da pobjegne sa ukradenim stvarima i sl.). Kod trajnih krivičnih djela (npr. protivpravnog lišenja slobode) pomaganje moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu, tj. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja, sve do njegovog prestanka (a ne samo do lišenosti slobode, dovršenje u formalnom smislu).
Pomaganje je umišljajno podupiranje tuđeg krivičnog djela. Nehatno pomaganje, iako je moguće, nije pomaganje u krivičnopravnom smislu odnosno nije kažnjivo, ali može biti kažnjivo kao nehatno saizvršilaštvo. Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruža pomoć određenom učiniocu u izvršenju određenog krivičnog djela, pa mu je stoga i sadržaj dvostruk: on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomaže u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica, kao i bitnih obilježja krivičnog djela. Ne mora biti svjestan pojedinosti, kao što je konkretan tok zbivanja, mjesto i vrijeme izvršenja djela, itd.
Iako su pomagač i izvršilac djela redovno međusobno povezani, nije neophodno da se oni međusobno i poznaju, niti je nužno da je pomagaču izvršilac individualno poznat, dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će proizaći izvršilac.
S druge strane, nije uslov za postojanje pomaganja ni da izvršilac zna za pomagača niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. potajno pomaganje).
Konačno, za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac kriv, kao ni da je kažnjen (limitirana akcesornost).
Kao i kod podstrekavanja, za postojanje i kažnjavanje pomaganja potrebno je da je izvršilac izvršio krivično djelo, odnosno da ga je pokušao ili da je preduzeo kažnjive pripremne radnje. Ono je kažnjivo kod svih krivičnih djela, bez obzira na propisanu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u pokušaju, pomaganje je kažnjivo ako je kažnjiv pokušaj, a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili težom kaznom.
U pogledu granica kažnjavanja pomagača, zakon predviđa da se pomagač kažnjava kao da je sam izvršio krivično djelo, ali omogućava i ublažavanja kazne. To znači da već sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlakši oblik saučesništva, pa stoga gotovo redovno sudovi pomagaču izriču blažu kaznu, mada nisu isključeni ni slučajevi da se pomagač kazni strože od izvršioca. Konačno, u slučajevima kada je djelo ostalo u pokušaju, potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublažavanje kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače može ublažavati, kao i pomaganje, što sudovi moraju cijeniti i uvažavati prilikom kažnjavanja pomagača.
Kao i podstrekavanje i pomaganje je u izvjesnim slučajevima predviđeno kao posebno krivično djelo. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja, da se u nekim slučajevima pomaganje posebno inkriminiše (npr. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane građanina BiH) ili se želi predvidjeti strože kažnjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao saučesništvo (npr. djelo pomaganja drugome u samoubistvu, ili pomaganja bremenitoj ženi da ona sama izvrši prekid trudnoće), ili kada se želi inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao saučesništvo, s obzirom da djelo u kojem se pomaže samo po sebi nije kažnjivo. Kod pomaganja postoji i jedan dodatni razlog, koji postoji onda kada se želi za pomagača izbjeći mogućnost blažeg kažnjavanja.
Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni pokušao izvršenje krivičnog djela ili je to učinio nezavisno od radnje pomaganja. Naravno, ono će postojati i ako je učinilac odbio pomaganje, kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo krivično djelo. Neuspjelo pomaganje, iako dakle moguće, po pravilu nije krivičnopravno relevantno, odnosno kažnjivo. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviđa kažnjavanje i za neuspjelo pomaganje, kada ga predviđa kao samostalno krivično djelo (npr. izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona).