Odluka suda u upravnom sporu sadrzi jasne i precizne razloge za odlucenje
Posted: Tue May 07, 2019 8:59 am
Odluka suda u upravnom sporu sadrzi jasne i precizne razloge za odlucenje
Odluka o dopustivosti broj AP 1462/09 od 18. aprila 2012. godine
Iz obrazloženja presude redovnog suda:
„Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizilazi da je tuženi postupajući u skladu sa Pravilnikom našao da nisu ispunjeni uslovi da se navedeni red vožnje proglasi neusklađenim. U tom pravcu tuženi je naveo detaljne razloge, koje u cijelosti uvažava i ovaj sud, a navodima u tužbi tužitelj [apelant] nije ukazao na postojanje osnovanih razloga za proglašavanje navedenog reda vožnje neusklađenim, niti postoje zakonom propisani uslovi da se navedeni red vožnje briše u cijelosti. Ovaj sud ukazuje da i u tom dijelu tužitelj nema pravni interes za brisanje navedenog reda vožnje u cijelosti. Naime, iz tužiteljevog reda vožnje za međunarodnu autobusku liniju Čapljina - Graz, koji red vožnje je proglašen usklađenim, evidentno je da je tužitelju ovim redom vožnje odobrena stalna linija sa polaskom iz Čapljine preko Sarajeva i graničnog prijelaza Bosanska Gradiška, a iz reda vožnje prijevoznika [‘BB’] evidentno je da je ovom prijevozniku odobren red vožnje na relaciji Istočno Sarajevo - Wien preko graničnog prijelaza Bosanski Brod. Slijedi da se radi o različitim linijskim relacijama i trasama (itinerera kretanja), obzirom na različite granične prijelaze, pa tužitelju ni iz ovog razloga ne pripada pravo da osporava navedeni red vožnje i da zahtijeva brisanje istog u cijelosti, jer navedenim redom vožnje nije povrijeđen pravni interes tužitelja kao prijevoznika, zasnovan na zakonu. Iz svega izloženog ovaj sud nalazi da se osporeno rješenje temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i na pravilno izvedenom zaključku o odlučnim činjenicama, koje su bile od utjecaja na pravilno i zakonito rješenje predmetne upravne stvari, stoga je tužba tužitelja neosnovana a osporeno rješenje pravilno i zakonito.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„Ustavni sud zapaža da su Sud BiH i nadležni organi u obrazloženjima osporenih odluka dali jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Ustavni sud, također, primjećuje da iz spisa predmeta
ne proizlazi da je apelantu onemogućeno da ravnopravno učestvuje u predmetnom postupku. Vezano za apelantov prigovor da Sud BiH nije odgovorio na sve njegove navode iz tužbe, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da daju obrazloženja za svoje presude, ali to se ne može tumačiti kao obaveza da se da odgovor na svaki navod, nego samo onaj koji ocijeni relevantnim (vidi Evropski sud, Harutyunyan protiv Armenije, djelomična odluka o dopustivosti od
5. jula 2005. godine, aplikacija broj 36549/03). Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. jula 1981, OI 25), već obrazloženja koja se tiču relevantnih žalbenih navoda koje takvima ocijeni. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Sud BiH dovoljno jasno i iscrpno obrazložio svoju odluku primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a navedeno obrazloženje zadovoljava standarde člana 6. Evropske konvencije.”
Odluka o dopustivosti broj AP 1462/09 od 18. aprila 2012. godine
Iz obrazloženja presude redovnog suda:
„Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizilazi da je tuženi postupajući u skladu sa Pravilnikom našao da nisu ispunjeni uslovi da se navedeni red vožnje proglasi neusklađenim. U tom pravcu tuženi je naveo detaljne razloge, koje u cijelosti uvažava i ovaj sud, a navodima u tužbi tužitelj [apelant] nije ukazao na postojanje osnovanih razloga za proglašavanje navedenog reda vožnje neusklađenim, niti postoje zakonom propisani uslovi da se navedeni red vožnje briše u cijelosti. Ovaj sud ukazuje da i u tom dijelu tužitelj nema pravni interes za brisanje navedenog reda vožnje u cijelosti. Naime, iz tužiteljevog reda vožnje za međunarodnu autobusku liniju Čapljina - Graz, koji red vožnje je proglašen usklađenim, evidentno je da je tužitelju ovim redom vožnje odobrena stalna linija sa polaskom iz Čapljine preko Sarajeva i graničnog prijelaza Bosanska Gradiška, a iz reda vožnje prijevoznika [‘BB’] evidentno je da je ovom prijevozniku odobren red vožnje na relaciji Istočno Sarajevo - Wien preko graničnog prijelaza Bosanski Brod. Slijedi da se radi o različitim linijskim relacijama i trasama (itinerera kretanja), obzirom na različite granične prijelaze, pa tužitelju ni iz ovog razloga ne pripada pravo da osporava navedeni red vožnje i da zahtijeva brisanje istog u cijelosti, jer navedenim redom vožnje nije povrijeđen pravni interes tužitelja kao prijevoznika, zasnovan na zakonu. Iz svega izloženog ovaj sud nalazi da se osporeno rješenje temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i na pravilno izvedenom zaključku o odlučnim činjenicama, koje su bile od utjecaja na pravilno i zakonito rješenje predmetne upravne stvari, stoga je tužba tužitelja neosnovana a osporeno rješenje pravilno i zakonito.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„Ustavni sud zapaža da su Sud BiH i nadležni organi u obrazloženjima osporenih odluka dali jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Ustavni sud, također, primjećuje da iz spisa predmeta
ne proizlazi da je apelantu onemogućeno da ravnopravno učestvuje u predmetnom postupku. Vezano za apelantov prigovor da Sud BiH nije odgovorio na sve njegove navode iz tužbe, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da daju obrazloženja za svoje presude, ali to se ne može tumačiti kao obaveza da se da odgovor na svaki navod, nego samo onaj koji ocijeni relevantnim (vidi Evropski sud, Harutyunyan protiv Armenije, djelomična odluka o dopustivosti od
5. jula 2005. godine, aplikacija broj 36549/03). Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. jula 1981, OI 25), već obrazloženja koja se tiču relevantnih žalbenih navoda koje takvima ocijeni. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Sud BiH dovoljno jasno i iscrpno obrazložio svoju odluku primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a navedeno obrazloženje zadovoljava standarde člana 6. Evropske konvencije.”