Odbijanje tuzbenog zahtjeva – zastara
Posted: Wed Nov 18, 2015 11:03 am
Odbijanje tužbenog zahtjeva – zastara
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U TREBINjU
Broj: ____________________
Trebinje, 11.03.2008. godine
Osnovni sud u Trebinju, po sudiji J. J., u pravnoj stvari tužioca AD ''E-H'' Trebinje, Ul. J. Raškovića 4, koga zastupa punomoćnik R. R., zaposlena kod tužioca, protiv tuženog M. M. iz Trebinja, Luke Vukalovića 1, radi isplate duga u iznosu od 950,00 KM, po zaključenju glavne rasprave dana 20.02.2008. godine, održane u prisustvu punomoćnika tužioca i tuženog lično, donio je dana 11.03.2008. godine
P R E S U D U
Odbija se tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženi obaveže da tužiocu plati dug za utrošenu električnu energiju u iznosu od 950, 00 (devetstotina i pedeset) KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do isplate.
O b r a z l o ž e nj e
Prema navodima tužbe predate sudu dana 11.12.2007. godine, tuženi tužiocu duguje iznos od 950,00 KM za isporučenu električnu energiju za domaćinstvo tuženog za period od 01.10. 2006. do 01.11.2007. godine. Zahtjevom iz tužbe tužilac je tražio da sud obaveže tuženog mu ovaj dug isplati.
U odgovoru na tužbu tuženi nije osporio da je njegovo domaćinstvo registrovano kao potrošač električne energije kod tužioca, kao i da mu je tužilac redovno dostavljao račune početkom mjeseca za utrošenu električnu energiju za svaki prethodni mjesec. Međutim, tuženi je tvrdio da posjeduje jedanaest uplatnica iz kojih se vidi da je od oktobra mjeseca 2006. godine pa zaključno sa mjesecom novembrom 2007. godine platio svaki račun koji mu je ispostavio tužilac. Stoga je potraživanje tužioca, prema tvrdnji tuženog, zastarjelo jer se odnosi na period stariji od jedne godine u odnosu na datum podnošenja tužbe.
Činjenicu dugovanja navedenog iznosa tužilac je dokazivao finansijskom karticom potrošača broj 2013737 od 01.12.2007. godine u kojoj je označen svaki račun koji je isporučio tuženom, kao i svaka uplata koju je tuženi izvršio za period koji je naveden u tužbi. Upoređivanjem iznosa zaduženja prema ispostavljenim računima i izvršenih uplata za period iz tužbe, prema navedenoj finansijskoj kartici dug tuženog sa danom 01. 11. 2007. godine iznosi 950,00 KM.
Da bi dokazao činjenicu da je uredno vršio uplate po ispostavljenim računima za utrošenu električnu energiju za period od oktobra mjeseca 2006. zaključno sa mjesecom novembrom 2007. godine tuženi je izveo dokaz čitanjem uplatnica.
Tuženi na glavnoj raspravi na kojoj je saslušan kao parnična stranka, nije sporio da su iznosi na računima koje mu je ispostavljao tužilac tačni, ali je, kao što je rečeno, istakao prigovor zastarjelosti potraživanja. Stoga činjenicu da je tuženi registrovan kao potrošač, kao i činjenicu količine potrošene električne energije, ne treba ni dokazivati pošto ih je stranka priznala pred sudom u toku parnice, a kako to propisuje odredba čl. 125.st.1. Zakona o parničnom postupku (''Sl. glasnik RS'', broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: ZPP). Prema tome, ostaje da sud utvrdi da li je prigovor zastarjelosti osnovan.
Prema odredbi čl. 378.st.1. Zakona o obligacionim odnosima (''Sl. list SRFJ'', broj 29/78 do 57/89 i ''Sl. glasnik RS'', broj 17/93 i 3/96, u daljem tekstu: ZOO) potraživanje naknade za isporučenu električnu energiju zastarijeva za jednu godinu, kada je isporuka izvršena za potrebe domaćinstva.
Prema odredbi čl. 361.st.1. ZOO zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada povjerilac ima pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za posebne slučajeve nije što drugo propisano.
Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze i ona nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze (čl. 360.st.1. i 2. ZOO).
Tužilac je kao povjerilac imao pravo da zahtijeva od tuženog ispunjenje obaveze plaćanjem računa koje mu je ispostavljao za svaki mjesec posebno, kao obračunski period. Prema odredbi čl. 94. Opštih uslova za isporuku električne energije (''Sl. Glasnik RS'', broj 23/04) koji su bili na snazi u vrijeme na koje se odnosi potraživanje, potrošač električne energije je dužan isporučenu električnu energije platiti u roku od 5 dana od dana ispostavljanja obračuna-računa stvarno utrošene električne energije.
Tuženi je kao potrošač električne energije dokazao da je izvršio uplatu naknade za utrošenu električnu energiju po ispostavljenim računima za svaki mjesec posebno u periodu naznačenom u tužbi, pa proizlazi da se dug tuženog od 950,00 KM odnosi na period prije jedne godine od dana podnošenja tužbe sudu. Kako je dugovanje za taj period zastarjelo, zahtjev tužioca je valjalo odbiti kao neosnovan.
Tuženi do zaključenja rasprave nije postavio opredijeljen zahtjev za naknadu troškova postupka u skladu sa odredbom čl. 396. ZPP-a, pa o troškovima postupka sud nije odlučivao, iako bi tuženi, s obzirom da je uspio u sporu imao pravo na naknadu troškova postupka.
SUDIJA J. J.
POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 15 dana od dana donošenja presude. Presuda se može pobijati samo zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U TREBINjU
Broj: ____________________
Trebinje, 11.03.2008. godine
Osnovni sud u Trebinju, po sudiji J. J., u pravnoj stvari tužioca AD ''E-H'' Trebinje, Ul. J. Raškovića 4, koga zastupa punomoćnik R. R., zaposlena kod tužioca, protiv tuženog M. M. iz Trebinja, Luke Vukalovića 1, radi isplate duga u iznosu od 950,00 KM, po zaključenju glavne rasprave dana 20.02.2008. godine, održane u prisustvu punomoćnika tužioca i tuženog lično, donio je dana 11.03.2008. godine
P R E S U D U
Odbija se tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženi obaveže da tužiocu plati dug za utrošenu električnu energiju u iznosu od 950, 00 (devetstotina i pedeset) KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do isplate.
O b r a z l o ž e nj e
Prema navodima tužbe predate sudu dana 11.12.2007. godine, tuženi tužiocu duguje iznos od 950,00 KM za isporučenu električnu energiju za domaćinstvo tuženog za period od 01.10. 2006. do 01.11.2007. godine. Zahtjevom iz tužbe tužilac je tražio da sud obaveže tuženog mu ovaj dug isplati.
U odgovoru na tužbu tuženi nije osporio da je njegovo domaćinstvo registrovano kao potrošač električne energije kod tužioca, kao i da mu je tužilac redovno dostavljao račune početkom mjeseca za utrošenu električnu energiju za svaki prethodni mjesec. Međutim, tuženi je tvrdio da posjeduje jedanaest uplatnica iz kojih se vidi da je od oktobra mjeseca 2006. godine pa zaključno sa mjesecom novembrom 2007. godine platio svaki račun koji mu je ispostavio tužilac. Stoga je potraživanje tužioca, prema tvrdnji tuženog, zastarjelo jer se odnosi na period stariji od jedne godine u odnosu na datum podnošenja tužbe.
Činjenicu dugovanja navedenog iznosa tužilac je dokazivao finansijskom karticom potrošača broj 2013737 od 01.12.2007. godine u kojoj je označen svaki račun koji je isporučio tuženom, kao i svaka uplata koju je tuženi izvršio za period koji je naveden u tužbi. Upoređivanjem iznosa zaduženja prema ispostavljenim računima i izvršenih uplata za period iz tužbe, prema navedenoj finansijskoj kartici dug tuženog sa danom 01. 11. 2007. godine iznosi 950,00 KM.
Da bi dokazao činjenicu da je uredno vršio uplate po ispostavljenim računima za utrošenu električnu energiju za period od oktobra mjeseca 2006. zaključno sa mjesecom novembrom 2007. godine tuženi je izveo dokaz čitanjem uplatnica.
Tuženi na glavnoj raspravi na kojoj je saslušan kao parnična stranka, nije sporio da su iznosi na računima koje mu je ispostavljao tužilac tačni, ali je, kao što je rečeno, istakao prigovor zastarjelosti potraživanja. Stoga činjenicu da je tuženi registrovan kao potrošač, kao i činjenicu količine potrošene električne energije, ne treba ni dokazivati pošto ih je stranka priznala pred sudom u toku parnice, a kako to propisuje odredba čl. 125.st.1. Zakona o parničnom postupku (''Sl. glasnik RS'', broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: ZPP). Prema tome, ostaje da sud utvrdi da li je prigovor zastarjelosti osnovan.
Prema odredbi čl. 378.st.1. Zakona o obligacionim odnosima (''Sl. list SRFJ'', broj 29/78 do 57/89 i ''Sl. glasnik RS'', broj 17/93 i 3/96, u daljem tekstu: ZOO) potraživanje naknade za isporučenu električnu energiju zastarijeva za jednu godinu, kada je isporuka izvršena za potrebe domaćinstva.
Prema odredbi čl. 361.st.1. ZOO zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada povjerilac ima pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za posebne slučajeve nije što drugo propisano.
Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze i ona nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze (čl. 360.st.1. i 2. ZOO).
Tužilac je kao povjerilac imao pravo da zahtijeva od tuženog ispunjenje obaveze plaćanjem računa koje mu je ispostavljao za svaki mjesec posebno, kao obračunski period. Prema odredbi čl. 94. Opštih uslova za isporuku električne energije (''Sl. Glasnik RS'', broj 23/04) koji su bili na snazi u vrijeme na koje se odnosi potraživanje, potrošač električne energije je dužan isporučenu električnu energije platiti u roku od 5 dana od dana ispostavljanja obračuna-računa stvarno utrošene električne energije.
Tuženi je kao potrošač električne energije dokazao da je izvršio uplatu naknade za utrošenu električnu energiju po ispostavljenim računima za svaki mjesec posebno u periodu naznačenom u tužbi, pa proizlazi da se dug tuženog od 950,00 KM odnosi na period prije jedne godine od dana podnošenja tužbe sudu. Kako je dugovanje za taj period zastarjelo, zahtjev tužioca je valjalo odbiti kao neosnovan.
Tuženi do zaključenja rasprave nije postavio opredijeljen zahtjev za naknadu troškova postupka u skladu sa odredbom čl. 396. ZPP-a, pa o troškovima postupka sud nije odlučivao, iako bi tuženi, s obzirom da je uspio u sporu imao pravo na naknadu troškova postupka.
SUDIJA J. J.
POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 15 dana od dana donošenja presude. Presuda se može pobijati samo zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.