Nistavost ugovora o jemstvu, raspolaganje bracnom stecevinom
Posted: Sat Jun 16, 2018 4:41 pm
Ništavost ugovora o jemstvu, raspolaganje bračnom stečevinom
Član 103. Zakona o obligacionim odnosima Član 265. Porodičnog zakona
Kada je jedan bračni partner raspolagao u korist trećih lica imovinom koja predstavlja bračnu ste‐ čevinu, savjestan sticalac koji se pouzdao u tačnost upisa u zemljišnoj knjizi, može steći stvarno pra‐ vo na toj imovini, ako je drugi bračni partner znao ili mogao znati za to raspolaganje.
Iz obrazloženja: Tačno je da je članom 265. Porodičnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme zaklju‐ čenja ugovora o jemstvu propisano da bračni drugovi zajedničkom imovinom raspolažu sporazumno i da svojim udjelom u imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pra‐ vnim poslom među živima. Tom odredbom se, međutim, regulišu međusobni imovinski odnosi bračnih partnera, koji ne moraju biti od značaja za savjesne treće osobe, konkretno, kada se u pravnom poslu pojavljuje samo jedan od bračnih partnera.
U konkretnom slučaju, pravni prednik drugotužene – B. Banka d.d. S., radi osiguranja vraćanja no‐ včanih sredstava po kreditu odobrenom preduzeću I.C.C. d.j.l., čiji je vlasnik Z.M, sin tužiteljice i prvo‐ tuženog, zaključila sa prvotuženim Z.A. ugovor o jemstvu od 09.04.1999. godine, na osnovu kojeg je zasnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini.
Prednik drugotužene se pri tome osnovano pouzdao u stanje koje je prikazano u zemljišnim knjiga‐ ma, u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Tužiteljica u toku postupka nije dokazala da je prednik drugotužene imao opravdan razlog za sumnju da ono što je upisano u zemljišnim knjigama ni‐ je potpuno i tačno. Naime, premda je sporna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka između tu‐ žiteljice i prvotuženog Z.A, tužiteljica nije do zaključenja ugovora o jemstvu zahtijevala upis prava vlasništva kao zajedničke imovine, niti izvršila zabilježbu postojanja braka i time zaštitila svoje imovi‐ nsko pravo u odnosu na treće osobe. Savjesna drugotužena ne može trpjeti štetu zbog propusta same tužiteljice da blagovremeno stanje u zemljišnim knjigama uskladi sa faktičkim stanjem.
Prednik drugotužene nije imao obavezu istraživanja vanknjižnog stanja na založenoj nekretnini, jer bi u suprotnom takvo istraživanje moralo obuhvatiti ne samo postojanje bračnog partnera dužnika, ne‐ go i vanbračnog partnera koji je izjednačen u pravu sa bračnim partnerom, kao i utvrđenje da li pre‐ dmet zaloga predstavlja zajedničku imovinu i u kojem dijelu, a što bi sve u konačnici predstavljalo teret za neometan rad banaka i moglo bi imati negativne posljedice po slobodni pravni promet.
Po mišljenju ovog suda, pravni prednik drugotužene je na zakonit način izvršio obezbjeđenje svog potraživanja kada je, pouzdavajući se u zemljišne knjige, zaključio ugovor o jemstvu samo sa jednim od bračnih partnera Z.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 044593 09 Gž od 3.08.2014. godine, potvrđena pre‐ sudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 044593 14 Rev od 31.03.2015. godine
https://epravo.ba
Član 103. Zakona o obligacionim odnosima Član 265. Porodičnog zakona
Kada je jedan bračni partner raspolagao u korist trećih lica imovinom koja predstavlja bračnu ste‐ čevinu, savjestan sticalac koji se pouzdao u tačnost upisa u zemljišnoj knjizi, može steći stvarno pra‐ vo na toj imovini, ako je drugi bračni partner znao ili mogao znati za to raspolaganje.
Iz obrazloženja: Tačno je da je članom 265. Porodičnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme zaklju‐ čenja ugovora o jemstvu propisano da bračni drugovi zajedničkom imovinom raspolažu sporazumno i da svojim udjelom u imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pra‐ vnim poslom među živima. Tom odredbom se, međutim, regulišu međusobni imovinski odnosi bračnih partnera, koji ne moraju biti od značaja za savjesne treće osobe, konkretno, kada se u pravnom poslu pojavljuje samo jedan od bračnih partnera.
U konkretnom slučaju, pravni prednik drugotužene – B. Banka d.d. S., radi osiguranja vraćanja no‐ včanih sredstava po kreditu odobrenom preduzeću I.C.C. d.j.l., čiji je vlasnik Z.M, sin tužiteljice i prvo‐ tuženog, zaključila sa prvotuženim Z.A. ugovor o jemstvu od 09.04.1999. godine, na osnovu kojeg je zasnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini.
Prednik drugotužene se pri tome osnovano pouzdao u stanje koje je prikazano u zemljišnim knjiga‐ ma, u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Tužiteljica u toku postupka nije dokazala da je prednik drugotužene imao opravdan razlog za sumnju da ono što je upisano u zemljišnim knjigama ni‐ je potpuno i tačno. Naime, premda je sporna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka između tu‐ žiteljice i prvotuženog Z.A, tužiteljica nije do zaključenja ugovora o jemstvu zahtijevala upis prava vlasništva kao zajedničke imovine, niti izvršila zabilježbu postojanja braka i time zaštitila svoje imovi‐ nsko pravo u odnosu na treće osobe. Savjesna drugotužena ne može trpjeti štetu zbog propusta same tužiteljice da blagovremeno stanje u zemljišnim knjigama uskladi sa faktičkim stanjem.
Prednik drugotužene nije imao obavezu istraživanja vanknjižnog stanja na založenoj nekretnini, jer bi u suprotnom takvo istraživanje moralo obuhvatiti ne samo postojanje bračnog partnera dužnika, ne‐ go i vanbračnog partnera koji je izjednačen u pravu sa bračnim partnerom, kao i utvrđenje da li pre‐ dmet zaloga predstavlja zajedničku imovinu i u kojem dijelu, a što bi sve u konačnici predstavljalo teret za neometan rad banaka i moglo bi imati negativne posljedice po slobodni pravni promet.
Po mišljenju ovog suda, pravni prednik drugotužene je na zakonit način izvršio obezbjeđenje svog potraživanja kada je, pouzdavajući se u zemljišne knjige, zaključio ugovor o jemstvu samo sa jednim od bračnih partnera Z.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 044593 09 Gž od 3.08.2014. godine, potvrđena pre‐ sudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 044593 14 Rev od 31.03.2015. godine
https://epravo.ba