Nehat
Posted: Sun Sep 13, 2015 9:15 am
NEHAT (CULPA)
Član 38. KZ FBiH – Nehat:
(1) Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata.
(2) Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći spriječiti.
(3) Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.
Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj to blaži oblik krivnje.
Naši zakoni polaze od toga da je prirodi krivičnog djela imanentan umišljaj, tj. da učinilac ima i svijest i volju za učinjenje. Nasuprot tome, kod nehata bez obzira na oblik ne postoji voljni odnos prema krivičnom djelu, pa bi mogli reči da je nehat neprirodni oblik krivnje. Zato se često za nehatne delikte naglašava da se radi o tzv. nevoljnim krivičnim djelima. Upravo zbog toga u zakonu je predviđeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno, tj. samo onda kada je to u zakonu izričito određeno.
Nehat se pojavljuje u dva oblika, i to kao svjesni i nesvjesni nehat:
1. Svjesni nehat (luxuria, samopouzdanje, lakomislenost) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela, odn. svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti, (npr. ako neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije krečanu, pa dijete prilikom igre upadne u krečanu i uguši se; lovac u šumi ne ugasi vatru, te dođe do požara i nastupanja štete). Dakle, kod učinioca postoji svijest o djelu, ali ne postoji volja jer učinilac neće posljedicu, niti pristaje na njeno nastupanje. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice, ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti, ali je razlika u voljnom elementu. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu, a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu, već drži da do toga neće doći.
2. Nesvjesni nehat (negligentia, nemar, nepažnja) postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice, iako je prema okolnostima i svojim ličnim svojstvima, morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svjest, ali je nije imao. Znači nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje. (npr. lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajno naišao stazom kroz šumu; prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada kreča i ugušenja djeteta; čovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom, te usljed vjetra dođe do požara; udarac oštećenog šakom te oštećeni padne na asvalt i doživi frakture). Nedostatak pažnje koju je učinilac u datoj situaciji mogao i bio dužan da ima, zbog čega nije predvidio inače predvidivu posljedicu, predstavlja suštinu nesvjesnog nehata, onu njegovu komponentu koja ga čini oblikom vinosti. Za ocjenu učiniočeve dužnosti i mogućnosti predviđanja posljedice odlučujuća su subjektivna svojstva učinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. Kada je u pitanju učinilac, mjerodavne su individualne okolnosti, lične i subjektivni mogućnosti i svojstva učinioca. To podrazumijeva različite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu, kao što su njegov uzrast, intelektualne mogućnosti, stanje njegovog vida i sluha, njegovo iskustvo, psihofizičko stanje, odnosno eventualno stanje premorenosti, straha i sl. Kada su u pitanju objektivne okolnosti, treba uzeti u obzir, u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje djela, različite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje, vremenske prilike, da li je bila noć ili dan, stepen vidljivosti, postojanje buke, prisustvo drugih lica, sredstva sa kojima je učinilac raspolagao, složenost situacije itd.
Praktični značaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne.
Kao poseban oblik nehata, u teoriji se pominje i tzv. profesionalni ili pozivni nehat koga karakteriše to što učinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen pažnje u predviđanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. Riječ je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr. ljekari, profesionalni vozači, finansijski eksperti, stručnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr.) bila dužna da budu pažljivija u vršenju svoje profesije, nego što se to inače u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne dužnosti, može da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. Naravno, pri takvoj situaciji dužnost i mogućnost predviđanja posljedice je veća, jer je riječ o profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja određenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogućnosti olakog držanja da do posljedice neće doći ili da će je moći spriječiti, jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice veći. Takvu okolnost kao otežavajuću treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne.
http://www.epravo.ba
Član 38. KZ FBiH – Nehat:
(1) Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata.
(2) Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći spriječiti.
(3) Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.
Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj to blaži oblik krivnje.
Naši zakoni polaze od toga da je prirodi krivičnog djela imanentan umišljaj, tj. da učinilac ima i svijest i volju za učinjenje. Nasuprot tome, kod nehata bez obzira na oblik ne postoji voljni odnos prema krivičnom djelu, pa bi mogli reči da je nehat neprirodni oblik krivnje. Zato se često za nehatne delikte naglašava da se radi o tzv. nevoljnim krivičnim djelima. Upravo zbog toga u zakonu je predviđeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno, tj. samo onda kada je to u zakonu izričito određeno.
Nehat se pojavljuje u dva oblika, i to kao svjesni i nesvjesni nehat:
1. Svjesni nehat (luxuria, samopouzdanje, lakomislenost) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela, odn. svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti, (npr. ako neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije krečanu, pa dijete prilikom igre upadne u krečanu i uguši se; lovac u šumi ne ugasi vatru, te dođe do požara i nastupanja štete). Dakle, kod učinioca postoji svijest o djelu, ali ne postoji volja jer učinilac neće posljedicu, niti pristaje na njeno nastupanje. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice, ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti, ali je razlika u voljnom elementu. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu, a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu, već drži da do toga neće doći.
2. Nesvjesni nehat (negligentia, nemar, nepažnja) postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice, iako je prema okolnostima i svojim ličnim svojstvima, morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svjest, ali je nije imao. Znači nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje. (npr. lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajno naišao stazom kroz šumu; prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada kreča i ugušenja djeteta; čovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom, te usljed vjetra dođe do požara; udarac oštećenog šakom te oštećeni padne na asvalt i doživi frakture). Nedostatak pažnje koju je učinilac u datoj situaciji mogao i bio dužan da ima, zbog čega nije predvidio inače predvidivu posljedicu, predstavlja suštinu nesvjesnog nehata, onu njegovu komponentu koja ga čini oblikom vinosti. Za ocjenu učiniočeve dužnosti i mogućnosti predviđanja posljedice odlučujuća su subjektivna svojstva učinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. Kada je u pitanju učinilac, mjerodavne su individualne okolnosti, lične i subjektivni mogućnosti i svojstva učinioca. To podrazumijeva različite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu, kao što su njegov uzrast, intelektualne mogućnosti, stanje njegovog vida i sluha, njegovo iskustvo, psihofizičko stanje, odnosno eventualno stanje premorenosti, straha i sl. Kada su u pitanju objektivne okolnosti, treba uzeti u obzir, u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje djela, različite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje, vremenske prilike, da li je bila noć ili dan, stepen vidljivosti, postojanje buke, prisustvo drugih lica, sredstva sa kojima je učinilac raspolagao, složenost situacije itd.
Praktični značaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izražaja kod odmjeravanja kazne.
Kao poseban oblik nehata, u teoriji se pominje i tzv. profesionalni ili pozivni nehat koga karakteriše to što učinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen pažnje u predviđanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. Riječ je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr. ljekari, profesionalni vozači, finansijski eksperti, stručnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr.) bila dužna da budu pažljivija u vršenju svoje profesije, nego što se to inače u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne dužnosti, može da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. Naravno, pri takvoj situaciji dužnost i mogućnost predviđanja posljedice je veća, jer je riječ o profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja određenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogućnosti olakog držanja da do posljedice neće doći ili da će je moći spriječiti, jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice veći. Takvu okolnost kao otežavajuću treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne.
http://www.epravo.ba