Nametanje obaveza licima koja nisu ugovorna strana
Posted: Wed Aug 14, 2019 4:15 pm
NAMETANjE OBAVEZA LICIMA KOJA NISU UGOVORNA STRANA
Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija
član 11
Licima koja nisu ugovorna strana po ugovoru o zakupu se ne mogu nametnuti obaveze propisane Zakonom o zakupu poslovnih zgrada i prostorija jer ona nisu pasivno legitimisana.
Obrazloženje:
"Na temelju tih činjenica, prvostepeni sud je zaključio da nije osnovan prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije i da je tužitelj aktivno legitimisan u predmetnoj parnici, ali da je osnovan prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije na strani tuženih, jer se radi o obligaciono-pravnom odnosu koji je nastao između preduzeća JODP D.i. D. i PP J., dok tuženi nisu nosioci obaveza iz ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora. Iz ovih razloga, prvostepeni sud je zahtjev tužitelja u cjelosti odbio.
Odlučujući o žalbi tužitelja, drugostepeni sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostepenog suda, kao i pravni zaključak da tuženi nisu pasivno legitimisani u predmetnoj parnici. Saglasno tome, izjavljenu žalbu je odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
Nižestepnim odlukama zahtjev tužitelja u ovoj parnici je pravilno odbijen.
Stoje revizioni navodi da, saglasno odredbi člana 2. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 - dalje: ZPP), sud nije vezan pravnim osnovom na koji se tužitelj pozvao u tužbi, član 583. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89 te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04). Međutim, kako to u reviziji navodi i revident, sud vežu činjenični navodi tužbe.
Naime, tužbeni zahtjevi se identifikuju po tužbenom prijedlogu (petitum) i po činjenicama na kojima se taj prijedlog zasniva (činjenični osnov tužbenog zahtjeva).
U konkretnom slučaju, prema stanju spisa predmeta, tužitelj se, u činjeničnim navodima tužbe, pozvao na ugovor o zakupu poslovnog prostora broj... od 27.04.1999. godine i aneks navedenog ugovora, uz navođenje da je od JODP D.i. D. preuzeo poslove davanja u zakup predmetnog poslovnog prostora. Stavljenim zahtjevom je zatražen raskid navedenog ugovora o zakupu i, na ime korištenja tog poslovnog prostora, zatražena je isplata iznosa od 82.145,70 KM. Kad se imaju u vidu navodi tužbe (kojima se tužitelj nije pozivao na priznato mu pravo vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru), kao i stavljeni zahtjevi, proizlazi da se radi o tužbi iz osnova zakupnog odnosa. Navedeno, imajući u vidu da se tužitelj u ovoj parnici tek u žalbi protiv prvostepene presude pozvao na činjenicu da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora (iako je saglasno odredbi člana 77. ZPP najkasnije na pripremnom ročištu bio u obavezi da iznese sve činjenice na kojima temelji zahtjev), bez obzira što je u dokaznom postupku čitano rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove B. L., Područna jedinica D. broj... (prijedlog stavljen na pripremnom ročištu bez bilo kakvog navođenja koje činjenice se dokazuju tim rješenjem).
Tuženi nisu u materijalno-pravnom odnosu sa tužiteljem po osnovu predmetnog ugovora o zakupu, jer nisu ni zaključili ugovor o zakupu (koji je zaključilo preduzeće PP J., dok tužena R.B. (s obzirom na sadržaj ugovora o poslovno tehničkoj saradnji), kako su to pravilno zaključili nižestepeni sudovi nema položaj podzakupca (u poslovnu saradnju unosi mašine i ne preuzima obavezu prema poslovnom prostoru, u odnosu na koji i dalje ostaje obaveza PP J.). Stoga tuženi ne mogu biti ni nosioci obaveza iz tog ugovornog odnosa.
Sud pruža pravnu zaštitu u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva u onom obimu, u kome to s obzirom na činjenične navode, omogućuju propisi materijalnog prava.
Kako se tuženima prema već rečenom ne mogu nametnuti obaveze propisane Zakonom o zakupu poslovnih zgrada i prostorija ("Službeni list SR BiH broj 33/77, 12/87, 30/90), jer nisu ugovorna strana po ugovoru o zakupu odnosno nisu pasivno legitimisani, proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen (jer nije bilo mjesta primjeni materijalnog prava na koje nisu upućivali činjenični navodi tužbe). Drugačiji zaključak, suprotno revizionim navodima, ne može proizvesti činjenica koja proizlazi iz izvedenog dokaza - rješenja Republičke uprave za … B.L., Područna jedinica D. broj..., jer se na tu činjenicu, kao osnov za stavljene zahtjeve, tužitelj nije blagovremeno pozvao u predmetnoj parnici.
Iz datih razloga, izjavljenu reviziju je valjalo odbiti, primjenom odredbe člana 248. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 85 0 P 002854 16 Rev 2 od 26.1.2017. godine)
Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija
član 11
Licima koja nisu ugovorna strana po ugovoru o zakupu se ne mogu nametnuti obaveze propisane Zakonom o zakupu poslovnih zgrada i prostorija jer ona nisu pasivno legitimisana.
Obrazloženje:
"Na temelju tih činjenica, prvostepeni sud je zaključio da nije osnovan prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije i da je tužitelj aktivno legitimisan u predmetnoj parnici, ali da je osnovan prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije na strani tuženih, jer se radi o obligaciono-pravnom odnosu koji je nastao između preduzeća JODP D.i. D. i PP J., dok tuženi nisu nosioci obaveza iz ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora. Iz ovih razloga, prvostepeni sud je zahtjev tužitelja u cjelosti odbio.
Odlučujući o žalbi tužitelja, drugostepeni sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostepenog suda, kao i pravni zaključak da tuženi nisu pasivno legitimisani u predmetnoj parnici. Saglasno tome, izjavljenu žalbu je odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
Nižestepnim odlukama zahtjev tužitelja u ovoj parnici je pravilno odbijen.
Stoje revizioni navodi da, saglasno odredbi člana 2. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 - dalje: ZPP), sud nije vezan pravnim osnovom na koji se tužitelj pozvao u tužbi, član 583. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89 te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04). Međutim, kako to u reviziji navodi i revident, sud vežu činjenični navodi tužbe.
Naime, tužbeni zahtjevi se identifikuju po tužbenom prijedlogu (petitum) i po činjenicama na kojima se taj prijedlog zasniva (činjenični osnov tužbenog zahtjeva).
U konkretnom slučaju, prema stanju spisa predmeta, tužitelj se, u činjeničnim navodima tužbe, pozvao na ugovor o zakupu poslovnog prostora broj... od 27.04.1999. godine i aneks navedenog ugovora, uz navođenje da je od JODP D.i. D. preuzeo poslove davanja u zakup predmetnog poslovnog prostora. Stavljenim zahtjevom je zatražen raskid navedenog ugovora o zakupu i, na ime korištenja tog poslovnog prostora, zatražena je isplata iznosa od 82.145,70 KM. Kad se imaju u vidu navodi tužbe (kojima se tužitelj nije pozivao na priznato mu pravo vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru), kao i stavljeni zahtjevi, proizlazi da se radi o tužbi iz osnova zakupnog odnosa. Navedeno, imajući u vidu da se tužitelj u ovoj parnici tek u žalbi protiv prvostepene presude pozvao na činjenicu da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora (iako je saglasno odredbi člana 77. ZPP najkasnije na pripremnom ročištu bio u obavezi da iznese sve činjenice na kojima temelji zahtjev), bez obzira što je u dokaznom postupku čitano rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove B. L., Područna jedinica D. broj... (prijedlog stavljen na pripremnom ročištu bez bilo kakvog navođenja koje činjenice se dokazuju tim rješenjem).
Tuženi nisu u materijalno-pravnom odnosu sa tužiteljem po osnovu predmetnog ugovora o zakupu, jer nisu ni zaključili ugovor o zakupu (koji je zaključilo preduzeće PP J., dok tužena R.B. (s obzirom na sadržaj ugovora o poslovno tehničkoj saradnji), kako su to pravilno zaključili nižestepeni sudovi nema položaj podzakupca (u poslovnu saradnju unosi mašine i ne preuzima obavezu prema poslovnom prostoru, u odnosu na koji i dalje ostaje obaveza PP J.). Stoga tuženi ne mogu biti ni nosioci obaveza iz tog ugovornog odnosa.
Sud pruža pravnu zaštitu u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva u onom obimu, u kome to s obzirom na činjenične navode, omogućuju propisi materijalnog prava.
Kako se tuženima prema već rečenom ne mogu nametnuti obaveze propisane Zakonom o zakupu poslovnih zgrada i prostorija ("Službeni list SR BiH broj 33/77, 12/87, 30/90), jer nisu ugovorna strana po ugovoru o zakupu odnosno nisu pasivno legitimisani, proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen (jer nije bilo mjesta primjeni materijalnog prava na koje nisu upućivali činjenični navodi tužbe). Drugačiji zaključak, suprotno revizionim navodima, ne može proizvesti činjenica koja proizlazi iz izvedenog dokaza - rješenja Republičke uprave za … B.L., Područna jedinica D. broj..., jer se na tu činjenicu, kao osnov za stavljene zahtjeve, tužitelj nije blagovremeno pozvao u predmetnoj parnici.
Iz datih razloga, izjavljenu reviziju je valjalo odbiti, primjenom odredbe člana 248. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 85 0 P 002854 16 Rev 2 od 26.1.2017. godine)