Murat Aksoy Protiv Turske
Posted: Sat Apr 17, 2021 9:56 am
Murat Aksoy Protiv Turske
Povreda čl. 5.1 i 10. EK
Nema povrede člana 5.4. EK
1 Informacije o predmetima pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Iste su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
Aplikant je Murat Aksoy, turski državljanin.
Između 2005. i 2016. godine Aksoy je radio za nekoliko nacionalnih novina, uključujući Taraf, Millet i Yeni Hayat. Takođe je pisao članke za web stranicu T24 i imao je svoju web stranicu na kojoj je objavljivao svoje članke. U godinama koje su prethodile pokušaju državnog udara
15. jula 2016., aplikant je bio poznat po svojim kritičkim pogledima na politiku trenutne vlade. Uhapšen je i odveden u policijski pritvor 30. avgusta 2016. godine.
Prvobitno mu je određen pritvor 3. septembra 2016. godine zbog svjesnog i namjernog pomaganja terorističkoj organizaciji.
U januaru 2017. godine državno tužilaštvo u Istanbulu podiglo je optužnicu protiv 29 osoba, uključujući gospodina Aksoya, koji su optuženi za pripadnost terorističkoj organizaciji. U martu 2017. godine, nakon saslušanja pred Okružnim sudom tužilac je tražio puštanje nekoliko optuženih, uključujući g. Aksoya. Istog dana, porotni sud je naložio puštanje g. Aksoya i drugih. Nekoliko sati nakon ove odluke, istanbulsko tužilaštvo otvorilo je novu istragu protiv aplikanta, koji je ponovo stavljen u policijski pritvor a potom i u istražni zatvor, ovaj put zbog sumnje da je pokušao srušiti ustavni poredak i vladu silom i nasiljem.
U aprilu 2017. godine Visoko vijeće sudija i tužilaca suspendiralo je sudije Porotnog suda na tri mjeseca, kao i tužitelja koji je tražio puštanje g. Aksoya.
Gospodin Aksoy konačno je pušten na slobodu 24. oktobra 2017.
U martu 2018. godine istanbulski sud osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i mjesec dana za svjesno i namjerno pomaganje terorističkoj organizaciji po članu 220. stav
7. Krivičnog zakona. Ovu osuđujuću presudu potvrdio je žalbeni i kasacioni sud.
Aplikant se, između ostalog, žalio na povredu prava iz čl. 5.1, 5.4. i 10. Evropske konvencije.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da je Ustavni sud utvrdio da je g. Aksoy smješten i zadržan u istražnom zatvoru suprotno članu 19. stav 3. Ustava. Taj nalaz suštinski znači da lišenje slobode na koje se žalio gospodin Aksoy predstavlja kršenje člana 5. stav 1. Konvencije. Sud je stoga potvrdio zaključke koje je nakon temeljitog ispitivanja donio Ustavni sud.
Što se tiče člana 15. Konvencije i derogacije njegove primjene na Tursku, Sud je primijetio da je g. Aksoyu određen pritvor prema članu 100. Zakonika o krivičnom postupku. Ova odredba, koja je zahtijevala postojanje činjeničnih elemenata koji dokazuju osnovanu sumnju da je počinjeno krivično djelo, nije modificirano tokom vanrednog stanja. Stoga se nikakvo odstupanje ne bi moglo primijeniti na situaciju g. Aksoya na osnovu člana 15. (derogacija za vrijeme vanrednog stanja) Konvencije. Shodno tome, u ovom predmetu je došlo do kršenja člana 5. stav 1. Konvencije s obzirom na odsustvo prihvatljivih osnova za sumnju da je g. Aksoy počinio krivično djelo. Stoga je činjenica da je zadržan u pritvoru prekršila njegovo pravo na slobodu i sigurnost i predstavljalo je uplitanje u njegovo pravo na slobodu izražavanja koje nije bilo propisano zakonom.
Evropski sud je također utvrdio da, iako g. Aksoy nije uživao neograničen pristup dokazima u spisu, stekao je dovoljno znanja o sadržaju onih dokaza koji su bili od presudne važnosti u svrhu efikasnog osporavanja zakonitosti njegovog istražnog zatvora kada su ga ispitivali nadležni organi, odnosno istražitelji, koji su mu postavljali pitanja na ovu temu. Stoga je Evropski sud zaključio da nije došlo do povrede člana 5.4. Konvencije.
Također je zaključio da je došlo do povrede člana 10. Konvencije.
Povreda čl. 5.1 i 10. EK
Nema povrede člana 5.4. EK
1 Informacije o predmetima pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Iste su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
Aplikant je Murat Aksoy, turski državljanin.
Između 2005. i 2016. godine Aksoy je radio za nekoliko nacionalnih novina, uključujući Taraf, Millet i Yeni Hayat. Takođe je pisao članke za web stranicu T24 i imao je svoju web stranicu na kojoj je objavljivao svoje članke. U godinama koje su prethodile pokušaju državnog udara
15. jula 2016., aplikant je bio poznat po svojim kritičkim pogledima na politiku trenutne vlade. Uhapšen je i odveden u policijski pritvor 30. avgusta 2016. godine.
Prvobitno mu je određen pritvor 3. septembra 2016. godine zbog svjesnog i namjernog pomaganja terorističkoj organizaciji.
U januaru 2017. godine državno tužilaštvo u Istanbulu podiglo je optužnicu protiv 29 osoba, uključujući gospodina Aksoya, koji su optuženi za pripadnost terorističkoj organizaciji. U martu 2017. godine, nakon saslušanja pred Okružnim sudom tužilac je tražio puštanje nekoliko optuženih, uključujući g. Aksoya. Istog dana, porotni sud je naložio puštanje g. Aksoya i drugih. Nekoliko sati nakon ove odluke, istanbulsko tužilaštvo otvorilo je novu istragu protiv aplikanta, koji je ponovo stavljen u policijski pritvor a potom i u istražni zatvor, ovaj put zbog sumnje da je pokušao srušiti ustavni poredak i vladu silom i nasiljem.
U aprilu 2017. godine Visoko vijeće sudija i tužilaca suspendiralo je sudije Porotnog suda na tri mjeseca, kao i tužitelja koji je tražio puštanje g. Aksoya.
Gospodin Aksoy konačno je pušten na slobodu 24. oktobra 2017.
U martu 2018. godine istanbulski sud osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i mjesec dana za svjesno i namjerno pomaganje terorističkoj organizaciji po članu 220. stav
7. Krivičnog zakona. Ovu osuđujuću presudu potvrdio je žalbeni i kasacioni sud.
Aplikant se, između ostalog, žalio na povredu prava iz čl. 5.1, 5.4. i 10. Evropske konvencije.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da je Ustavni sud utvrdio da je g. Aksoy smješten i zadržan u istražnom zatvoru suprotno članu 19. stav 3. Ustava. Taj nalaz suštinski znači da lišenje slobode na koje se žalio gospodin Aksoy predstavlja kršenje člana 5. stav 1. Konvencije. Sud je stoga potvrdio zaključke koje je nakon temeljitog ispitivanja donio Ustavni sud.
Što se tiče člana 15. Konvencije i derogacije njegove primjene na Tursku, Sud je primijetio da je g. Aksoyu određen pritvor prema članu 100. Zakonika o krivičnom postupku. Ova odredba, koja je zahtijevala postojanje činjeničnih elemenata koji dokazuju osnovanu sumnju da je počinjeno krivično djelo, nije modificirano tokom vanrednog stanja. Stoga se nikakvo odstupanje ne bi moglo primijeniti na situaciju g. Aksoya na osnovu člana 15. (derogacija za vrijeme vanrednog stanja) Konvencije. Shodno tome, u ovom predmetu je došlo do kršenja člana 5. stav 1. Konvencije s obzirom na odsustvo prihvatljivih osnova za sumnju da je g. Aksoy počinio krivično djelo. Stoga je činjenica da je zadržan u pritvoru prekršila njegovo pravo na slobodu i sigurnost i predstavljalo je uplitanje u njegovo pravo na slobodu izražavanja koje nije bilo propisano zakonom.
Evropski sud je također utvrdio da, iako g. Aksoy nije uživao neograničen pristup dokazima u spisu, stekao je dovoljno znanja o sadržaju onih dokaza koji su bili od presudne važnosti u svrhu efikasnog osporavanja zakonitosti njegovog istražnog zatvora kada su ga ispitivali nadležni organi, odnosno istražitelji, koji su mu postavljali pitanja na ovu temu. Stoga je Evropski sud zaključio da nije došlo do povrede člana 5.4. Konvencije.
Također je zaključio da je došlo do povrede člana 10. Konvencije.