Muhović i Lekić i 12 drugih protiv Bosne i Hercegovine
Posted: Fri Oct 09, 2020 12:18 pm
Muhović i Lekić i 12 drugih protiv Bosne i Hercegovine
Evropski sud je u ovom predmetu odbacio aplikacije podnesene zbog dužine neizvršenja domaćih sudskih presuda na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona.
Sud je utvrdio da iako je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen Akcionim planom duži nego što je to ranije bilo prihvaćeno u sudskoj praksi, Sud je zaključio da je predviđeni rok od 22 godine opravdan.
Sud je pri donošenju ovakve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu, posebno poredeći ovaj dug sa npr. dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu doseže 85% njenog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je također uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema u cilju smanjenja svojih obaveza jer su u ovaj problem uključeni i drugi relevantni sudionici, kao što je Sindikat državnih službenika.
Slijedom svih mjera koje je Vlada Zeničko-dobojskog kantona preduzela do sada, Sud je zaključio da je predmetna stvar riješena u smislu člana 37 § 1 (b) Konvencije.
U pogledu zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpjeli određeni stres zbog nastalog kašnjenja, Sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Sud u ovom dijelu složio s Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine (vodeća odluka Ustavnog suda BiH broj AP- 1117/17 od 12.03.2019) da dosuđene zakonske zatezne kamate predstavljaju donekle naknadu za pretrpljeno kašnjenje.
Sud je potvrdio da su nadležne vlasti izvršile generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Konvencije, tako da njegova uloga nije da dosuđuje novčanu naknadu u svakom pojedinačnom ponavljajućem slučaju koji proizilaze iz istog sistemskog problema.
Evropski sud je u ovom predmetu odbacio aplikacije podnesene zbog dužine neizvršenja domaćih sudskih presuda na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona.
Sud je utvrdio da iako je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen Akcionim planom duži nego što je to ranije bilo prihvaćeno u sudskoj praksi, Sud je zaključio da je predviđeni rok od 22 godine opravdan.
Sud je pri donošenju ovakve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu, posebno poredeći ovaj dug sa npr. dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu doseže 85% njenog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je također uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema u cilju smanjenja svojih obaveza jer su u ovaj problem uključeni i drugi relevantni sudionici, kao što je Sindikat državnih službenika.
Slijedom svih mjera koje je Vlada Zeničko-dobojskog kantona preduzela do sada, Sud je zaključio da je predmetna stvar riješena u smislu člana 37 § 1 (b) Konvencije.
U pogledu zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpjeli određeni stres zbog nastalog kašnjenja, Sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Sud u ovom dijelu složio s Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine (vodeća odluka Ustavnog suda BiH broj AP- 1117/17 od 12.03.2019) da dosuđene zakonske zatezne kamate predstavljaju donekle naknadu za pretrpljeno kašnjenje.
Sud je potvrdio da su nadležne vlasti izvršile generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Konvencije, tako da njegova uloga nije da dosuđuje novčanu naknadu u svakom pojedinačnom ponavljajućem slučaju koji proizilaze iz istog sistemskog problema.