Morski prostori
Posted: Mon Feb 13, 2017 10:14 am
Morski prostori u kojima obalna država uživa «suverena» ili neka druga prava
§71. Vanjski morski pojas
Stekao je međunarodno priznanje tek Konvencijom o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu iz 1958. Po ovoj konvenciji, širina tog pojasa, zajedno sa širinom teritorijalnog mora, nije smjela prelaziti 12 morskih milja od polaznih crta.
Po Konvenciji iz 1982., obalna država može svoj vanjski pojas protegnuti najviše do crte od 24 morske milje, računajući od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora.
Dakle, ako neka država odredi punu mjeru širine teritorijalnog mora od 12 milja, ostaje joj još najviše 12 milja za vanjski morski pojas, naravno ako ukupna širina mora u pitanju to dopušta.
Prema ovoj Konvenciji, vanjski morski pojas će ostati dijelom otvorenog mora samo ako i dok obalna država ne proglasi svoj gospodarski pojas, a čija najveća širina može biti do 200 milja od polazne crte.
Obalna država ima pravo vršenja nadzora koji je potreban da se spriječe povrede njenih carinskih, fiskalnih, zdravstvenih propisa, kao i propisa o useljenju, počinjene na njenom kopnenom području i u teritorijalnom moru.
Obalna država nema ipso facto pravo na vanjski pojas, već ga (poput arhipelaških voda i gospodarskog pojasa) mora izričito proglasiti. Ukoliko to ne učini, taj morski prostor se smatra i daljedijelom otvorenog mora izvan nacionalne jurisdikcije bilo koje države.
________________________________________
§70. Gospodarski pojas
(isključiva ekonomska zona)
Vanjska granica tog pojasa se mjeri od polaznih crta ili ravnih arhipelaških crta, od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, do ukupne širine od 200 morskih milja. Konvencija iz 1982. o tomu donosi detaljne propise.
Obalna država ga mora IZRIČITO proglasiti. Kada sve države (ili bar većina) iskoriste to svoje pravo, mnogi prostori mora i okeana u kojima je vladala sloboda mora, doći će pod nacionalnu jurisdikciju obalnih država. Ova radikalna promjena posljedica naraslih potreba čovječanstva za hranom, energijom i drugim sirovinama.
Gospodarski pojas je pod posebnim pravnim režimom (sui generis). On nije dio teritorija obalne države, ali ni dio otvorenog mora. Sve države, obalne i neobalne, i dalje uživaju u gospodarskom pojasu sljedeće osnovne slobode:
1. sloboda plovidbe
2. sloboda prelijetanja
3. sloboda polaganja podmorskih kablova i cjevovoda
«Suverena» resursna i druga prava, te dužnosti obalne države:
Daleko je širi obim prava koja obalna država uživa u svom gospodarskom pojasu, premda sva ona nisu isključiva. Tako obalna država ima «suverena prava» radi istraživanja, iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima nad morskim dnom, morskog dna i podzemlja mora.
Obalna država nije dužna s bilo kim dijeliti neživa, tj. mineralna bogatstva u svom gospodarskom pojasu. Isto tako u pogledu živih bića koja pripadaju tzv. «vrstama od dna». Situacija je znatno drugačija u pogledu ostalih živih bića (prvenstveno morskih sisara i riba). Država čija privreda pretežito ovisi o iskorištavanju živih pogatstava njenog gospodarskog pojasa (npr. Island), nije dužna u njega pustiti ribarske brodove bilo koje druge države.
Obalna država ipak ima najveća prava glede iskorištavanja živih bogatstava gospodarskog pojasa. Ona određuje dopustivu lovinu za sve ostale države, kao i vlastite mogućnosti njihovog lovljenja. Tek ako ona sama nema mogućnosti za ulov cjelokupne dopustive lovine, ona će dati drugim državama pristup višku dopustive lovine (prvo neobalnim državama iz iste regije ili subregije, pa tek onda drugim obalnim državama). Ona određuje sezonu lova, eventulanu naknadu za ribolov, alate za lov itd.
Obalna država ima isključivu nadležnost u svom gospodarskom pojasu samo u tačno određenim oblastima. Zato se i ne može smatrati dijelom državnog teritorija obalne države.
________________________________________
Obalna država uživa i neka druga «suverena prava» - u pogledu drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja te zone, npr.:
- proizvodnja energije
- korištenje vode, struja i vjetrova.
________________________________________
1. Jurisdikcija obalne države glede umjetnih ostrva i naprava: U svim slučajevima ona ima isključivu jurisdikciju nad njima glede svojih carinskih, fiskalnih, zdravstvenih, sigurnosnih i useljeničkih propisa. Na njima moraju neprestano funkcionisati sredstva signalizacije. Umjetna ostrva, uređaji i naprave nemaju status ostrva.
2. Jurisdikcija glede naučnih istraživanja mora: Obalnadržava nema isključivo pravo da sebavi tim istraživanjima. Ona tek može ne dopustiti naučna istraživanja u svom gospodarskom (ili epikontinentalnom pojasu) u svakom slučaju kad to istraživanje nije u miroljubive svrhe.
3. Jurisdikcija u sprječavanju zagađivanja: Obalna država je dužna štiti morski okoliš. U tom smislu ima i znatne ovlasti u pogledu vršenja nadzora u gospodarskom pojasu.
§73. Epikontinentski pojas
Epikontinentski pojas obuhvata samo morsko dno i njegovo podzemlje.
Dno mora i okeana ima specifičnu konfiguraciju, raspoređenu na slijedeći način:
a) kontinentalna ravnina (shelf, plateau, platforma) – morsko dno koje se od ruba morske obale blago spušta u dubinu do ca. 200m dubine
b) kontinentalna strmina – nakon kontinentalne ravnine, dno se spušta prosječno pod mnogo jačim nagibom do dubina od 1500 do 3000 m.
c) kontinentalna kosina – dubina od oko 4000 m
Epikontinentski pojas jeste pojam koji označava pravnu narav samo onog dijela morskog dna i njegova podzemlja koji počinje od vanjske granice teritorijalnog mora (od 12 milja od polaznih crta) u kojem obalna država uživa izvjesna suverena prava, različita od njene suverenosti u teritorijalnom moru, arhipelaškim vodama i unutrašnjim morskim vodama.
________________________________________
Pravo obalne države na epikontinentski pojas:
Iskorištavanje nafte sa morskog dna je otpočelo u godinama II svj. rata i ubrzo potom su se pojavili prvi zahtjevi obalnih država za tim prostorima kao potopljenom prirodnom produžetku njihove kopnene mase. Ovu materiju uređuje Konvencija o epikontinentskom pojasu iz 1958.g.
Konvencija iz 1982. samo potvrđujer ono što piše u ovoj iz 1958., a to je da: svaka obalna država ima pravo na svoj epikontinentski pojas neovisno od bilo kakvog proglasa. Svaka oblana država ima pravo na epikontinentski pojas, čak ni ukoliko ne proglasi gospodarski pojas. Ukoliko ga proglasi, njen epikontinentski pojas do širine od 200 milja će se asimilirati u gospodarski pojas.
________________________________________
Vanjska granica epikontinentskog pojasa:
To propisuje Konvencija iz 1982. – do vanjskog ruba kontinentalne orubine, ili do udaljenosti od 200 morskih milja od polaznih crta tako gdje vanjski rub kontinentalne orubine ne seže do te udaljenosti. Ne može prelaziti 359 morskih milja od polaznih crta.
________________________________________
Posebne dužnosti obalne države u epikontinentskom pojasu van 200 milja:
Država nije dužna proglasiti svoj epikontinentski pojas, ali je dužna dati obavijest o granicama svog epikontinentskog pojasa kada on prelazi 200 milja – posebnoj Komisiji za granice epikontinentskog pojasa.
Režim epikontinentskog pojasa:
«Suverena prava» obalne države u njenom epikont. pojasu odnose se na istraživanje i iskorištavanje njegovih neživih (mineralnih) prirodnih izvora, a glede živih bića, samo onih koja pripadaju «vrstama od dna». Prava obalne države u ovom pojasu ne diraju u pravni status voda iznad tog pojasa, koje su pod režimom otvorenog mora, te pravni status zračnog prostora iznad tih voda.
Sve druge države imaju pravo polagati podmorske kablove i cjevovode, ali za određivanje njihovih prava moraju imati i saglasnost obalne države.
Razgraničenje epikontinentskog i gospodarskog pojasa između susjednih država:
Većina obalnih država u svijetu ne može odrediti punu širinu tih dijelova mora (npr. između Hrvatske i Italije). Pravilo je da se u oba ova pitanja uređuju sporazumom. Ako sporazuma nema, te ako posebne okolnosti ne opravdaju drugu granicu, granica je crta sredine (ekvidistanca).
https://www.pravobih.com/
§71. Vanjski morski pojas
Stekao je međunarodno priznanje tek Konvencijom o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu iz 1958. Po ovoj konvenciji, širina tog pojasa, zajedno sa širinom teritorijalnog mora, nije smjela prelaziti 12 morskih milja od polaznih crta.
Po Konvenciji iz 1982., obalna država može svoj vanjski pojas protegnuti najviše do crte od 24 morske milje, računajući od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora.
Dakle, ako neka država odredi punu mjeru širine teritorijalnog mora od 12 milja, ostaje joj još najviše 12 milja za vanjski morski pojas, naravno ako ukupna širina mora u pitanju to dopušta.
Prema ovoj Konvenciji, vanjski morski pojas će ostati dijelom otvorenog mora samo ako i dok obalna država ne proglasi svoj gospodarski pojas, a čija najveća širina može biti do 200 milja od polazne crte.
Obalna država ima pravo vršenja nadzora koji je potreban da se spriječe povrede njenih carinskih, fiskalnih, zdravstvenih propisa, kao i propisa o useljenju, počinjene na njenom kopnenom području i u teritorijalnom moru.
Obalna država nema ipso facto pravo na vanjski pojas, već ga (poput arhipelaških voda i gospodarskog pojasa) mora izričito proglasiti. Ukoliko to ne učini, taj morski prostor se smatra i daljedijelom otvorenog mora izvan nacionalne jurisdikcije bilo koje države.
________________________________________
§70. Gospodarski pojas
(isključiva ekonomska zona)
Vanjska granica tog pojasa se mjeri od polaznih crta ili ravnih arhipelaških crta, od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, do ukupne širine od 200 morskih milja. Konvencija iz 1982. o tomu donosi detaljne propise.
Obalna država ga mora IZRIČITO proglasiti. Kada sve države (ili bar većina) iskoriste to svoje pravo, mnogi prostori mora i okeana u kojima je vladala sloboda mora, doći će pod nacionalnu jurisdikciju obalnih država. Ova radikalna promjena posljedica naraslih potreba čovječanstva za hranom, energijom i drugim sirovinama.
Gospodarski pojas je pod posebnim pravnim režimom (sui generis). On nije dio teritorija obalne države, ali ni dio otvorenog mora. Sve države, obalne i neobalne, i dalje uživaju u gospodarskom pojasu sljedeće osnovne slobode:
1. sloboda plovidbe
2. sloboda prelijetanja
3. sloboda polaganja podmorskih kablova i cjevovoda
«Suverena» resursna i druga prava, te dužnosti obalne države:
Daleko je širi obim prava koja obalna država uživa u svom gospodarskom pojasu, premda sva ona nisu isključiva. Tako obalna država ima «suverena prava» radi istraživanja, iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima nad morskim dnom, morskog dna i podzemlja mora.
Obalna država nije dužna s bilo kim dijeliti neživa, tj. mineralna bogatstva u svom gospodarskom pojasu. Isto tako u pogledu živih bića koja pripadaju tzv. «vrstama od dna». Situacija je znatno drugačija u pogledu ostalih živih bića (prvenstveno morskih sisara i riba). Država čija privreda pretežito ovisi o iskorištavanju živih pogatstava njenog gospodarskog pojasa (npr. Island), nije dužna u njega pustiti ribarske brodove bilo koje druge države.
Obalna država ipak ima najveća prava glede iskorištavanja živih bogatstava gospodarskog pojasa. Ona određuje dopustivu lovinu za sve ostale države, kao i vlastite mogućnosti njihovog lovljenja. Tek ako ona sama nema mogućnosti za ulov cjelokupne dopustive lovine, ona će dati drugim državama pristup višku dopustive lovine (prvo neobalnim državama iz iste regije ili subregije, pa tek onda drugim obalnim državama). Ona određuje sezonu lova, eventulanu naknadu za ribolov, alate za lov itd.
Obalna država ima isključivu nadležnost u svom gospodarskom pojasu samo u tačno određenim oblastima. Zato se i ne može smatrati dijelom državnog teritorija obalne države.
________________________________________
Obalna država uživa i neka druga «suverena prava» - u pogledu drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja te zone, npr.:
- proizvodnja energije
- korištenje vode, struja i vjetrova.
________________________________________
1. Jurisdikcija obalne države glede umjetnih ostrva i naprava: U svim slučajevima ona ima isključivu jurisdikciju nad njima glede svojih carinskih, fiskalnih, zdravstvenih, sigurnosnih i useljeničkih propisa. Na njima moraju neprestano funkcionisati sredstva signalizacije. Umjetna ostrva, uređaji i naprave nemaju status ostrva.
2. Jurisdikcija glede naučnih istraživanja mora: Obalnadržava nema isključivo pravo da sebavi tim istraživanjima. Ona tek može ne dopustiti naučna istraživanja u svom gospodarskom (ili epikontinentalnom pojasu) u svakom slučaju kad to istraživanje nije u miroljubive svrhe.
3. Jurisdikcija u sprječavanju zagađivanja: Obalna država je dužna štiti morski okoliš. U tom smislu ima i znatne ovlasti u pogledu vršenja nadzora u gospodarskom pojasu.
§73. Epikontinentski pojas
Epikontinentski pojas obuhvata samo morsko dno i njegovo podzemlje.
Dno mora i okeana ima specifičnu konfiguraciju, raspoređenu na slijedeći način:
a) kontinentalna ravnina (shelf, plateau, platforma) – morsko dno koje se od ruba morske obale blago spušta u dubinu do ca. 200m dubine
b) kontinentalna strmina – nakon kontinentalne ravnine, dno se spušta prosječno pod mnogo jačim nagibom do dubina od 1500 do 3000 m.
c) kontinentalna kosina – dubina od oko 4000 m
Epikontinentski pojas jeste pojam koji označava pravnu narav samo onog dijela morskog dna i njegova podzemlja koji počinje od vanjske granice teritorijalnog mora (od 12 milja od polaznih crta) u kojem obalna država uživa izvjesna suverena prava, različita od njene suverenosti u teritorijalnom moru, arhipelaškim vodama i unutrašnjim morskim vodama.
________________________________________
Pravo obalne države na epikontinentski pojas:
Iskorištavanje nafte sa morskog dna je otpočelo u godinama II svj. rata i ubrzo potom su se pojavili prvi zahtjevi obalnih država za tim prostorima kao potopljenom prirodnom produžetku njihove kopnene mase. Ovu materiju uređuje Konvencija o epikontinentskom pojasu iz 1958.g.
Konvencija iz 1982. samo potvrđujer ono što piše u ovoj iz 1958., a to je da: svaka obalna država ima pravo na svoj epikontinentski pojas neovisno od bilo kakvog proglasa. Svaka oblana država ima pravo na epikontinentski pojas, čak ni ukoliko ne proglasi gospodarski pojas. Ukoliko ga proglasi, njen epikontinentski pojas do širine od 200 milja će se asimilirati u gospodarski pojas.
________________________________________
Vanjska granica epikontinentskog pojasa:
To propisuje Konvencija iz 1982. – do vanjskog ruba kontinentalne orubine, ili do udaljenosti od 200 morskih milja od polaznih crta tako gdje vanjski rub kontinentalne orubine ne seže do te udaljenosti. Ne može prelaziti 359 morskih milja od polaznih crta.
________________________________________
Posebne dužnosti obalne države u epikontinentskom pojasu van 200 milja:
Država nije dužna proglasiti svoj epikontinentski pojas, ali je dužna dati obavijest o granicama svog epikontinentskog pojasa kada on prelazi 200 milja – posebnoj Komisiji za granice epikontinentskog pojasa.
Režim epikontinentskog pojasa:
«Suverena prava» obalne države u njenom epikont. pojasu odnose se na istraživanje i iskorištavanje njegovih neživih (mineralnih) prirodnih izvora, a glede živih bića, samo onih koja pripadaju «vrstama od dna». Prava obalne države u ovom pojasu ne diraju u pravni status voda iznad tog pojasa, koje su pod režimom otvorenog mora, te pravni status zračnog prostora iznad tih voda.
Sve druge države imaju pravo polagati podmorske kablove i cjevovode, ali za određivanje njihovih prava moraju imati i saglasnost obalne države.
Razgraničenje epikontinentskog i gospodarskog pojasa između susjednih država:
Većina obalnih država u svijetu ne može odrediti punu širinu tih dijelova mora (npr. između Hrvatske i Italije). Pravilo je da se u oba ova pitanja uređuju sporazumom. Ako sporazuma nema, te ako posebne okolnosti ne opravdaju drugu granicu, granica je crta sredine (ekvidistanca).
https://www.pravobih.com/