Medunarodni sud u Haagu
Posted: Sat Feb 25, 2017 11:35 am
Međunarodni sud u Haagu:
Sastoji se od 15 sudaca izabranih na rok od 9 godina u složenom postupku izbora paralelno u Općoj skupštini i u Vijeću sigurnosti, s popisa kandidata. Za izbor se zahtijeva apsolutna većina glasova u Općoj skupštini i u Vijeću sigurnosti.
Kandidati za suce moraju ispunjavati preduslove koji se traže za imenovanje na najviše sudačke službe u zemlji koja ih predlaže ili uživati ugled pravnika na polju međunarodnog prava.
Svake treće godine se obnavlja trećina sudačkog zbora od po pet sudaca. Po isteku mandata od 9 godina, ista osoba može ponovo biti birana za suca. Suci su do isteka njihovog mandata NESMJENJIVI, osim ako su po jednoglasnom mišljenju ostalih sudaca prestali ispunjavati tražene uvjete. Sud bira predsjednika i potpredsjednika između svojih članova na tri godine, s tim da mogu biti ponovo izabrani. Kvorum od devetorice je dovoljan za sastav Suda.
Sjedište Suda je u Haagu (NL), ali može zasjedati i vršiti svoju djelatnost i drugdje, kada to smatra poželjnim. Službeni jezici Suda su engleski i francuski. Dvije su osnovne funkcije suda:
- izricanje presuda koje su obvezujuće za strane
- izricanje savjetodavnih mišljenja o pravnim pitanjima koja mu može postaviti neki organ ili ustanova međunarodne organizacije, koji su Poveljom ovlašteni da ih traže.
PARNIČNE STRANE mogu biti samo DRŽAVE. Međutim, da bi Sud bio nadležan za rješavanje sporova između država stranaka njegovog Statuta, neophodan je pristanak svih strana. Dakle, bez pristanka nema nadležnosti. S obzirom da je Statut Suda sastavni dio Povelje, sve države članice UN-a u isto su vrijeme i stranke Statuta. Država koja nije članica UN-a može postati strankom Statuta uz uslove koje za svaki pojedini slučaj određuje Opća skupština UN-a na preporuku Vijeća sigurnosti.
Postupak pred Sudom se može otpočeti notifikacijom Sudu KOMPROMISA obiju strana ili TUŽBOM.
Svaka stranka mora imenovati svog agenta kojem Sud upućuje sve spise o sporu i koji pred Sudom zastupa odnosnu državu u toj parnici. Agentu mogu pomagati savjetnici ili advokati koje imenuje odnosna država. Postupak se sastoji iz pismenom i usmenog dijela.
Tzv. incidentni postupci mogu se pokretati na samom početku postupka, a odnose se na dvije situacije:
- zahtijevanje izricanja privremenih mjera
- izlaganja prethodnih prigovora kojima svaka od strana može osporavati nadležnost Suda i pravednost tužbe
Intervencija trećih država moguća je po dva osnova:
1. ako država smatra da je u toj parnici za nju u pitanju interes pravne prirode
2. kad se radi o tumačenju ugovora kojeg su stranke i druge države, osim parničnih strana, svaka od njih u parnici ima pravo intervenirati
Pismeni dio postupka obuhvata priopćenje spomenice, odgovora, i prema potrebi protuodgovora (replike i duplike), kao i svih dokaznih spisa i isprava Sudu i stranama.
Spomenica obuhvata izlaganje relevantnih činjenica, izlaganje o primjenjivom pravu i zaključke.
Odgovor na spomenicu obuhvata: priznanje ili osporavanje činjenica izloženih u spomenici.
U usmenom postupku Sud saslušava svjedoke, vještake, te agente, savjetnike i advokate strana. U toku usmenog postupka strane izlažu svoje teze. Po okončanju usmene rasprave Sud se povlači na tajno vijećanje da bi usvojio presudu. Presuda se donosi većinom glasova sudaca koji su sudjelovali u parnici. U slučaju podjela glasova odlučuje glas predsjednika ili onog koji ga zamjenjuje. Presuda mora biti obrazložena. Ako bilo koja od strana ne izvrši obveze koje joj nameće presuda, druga strana može se obratit Vijeću sigurnosti UN-a.
Incidentni postupci nakon izricanja presude odnose se na dvije situacije:
- tumačenje presude, koje vrši Sud na zahtjev svake od strana
- revizija presude, koja se može zahtijevati samo na osnovu naknadnog otkrića neke činjenice takve prirode da bi odlučno djelovala u odlučivanju Suda, a koja je prije izricanja presude bila nepoznata Sudu i stranci koja traži reviziju.
Izricanja savjetodavnih mišljenja od strane Suda ne mogu tražiti države, nego samo Opća skupština i Vijeće sigurnosti o svakom pravnom pitanju, te drugi organ ili specijalizirane ustanove Un-a koje Opća skupština na to ovlasti, ali samo o pravnim pitanjima koja se pojave u okviru njihovih djelatnosti. U pogledu pravnog domašaja ističe se da su savjetodavna mišljenja o pitanjima koja su mu predočena zapravo autoritativna očitavanja Suda o međunarodnom pravu na snazi.
www.webdesignstudio.ba
Sastoji se od 15 sudaca izabranih na rok od 9 godina u složenom postupku izbora paralelno u Općoj skupštini i u Vijeću sigurnosti, s popisa kandidata. Za izbor se zahtijeva apsolutna većina glasova u Općoj skupštini i u Vijeću sigurnosti.
Kandidati za suce moraju ispunjavati preduslove koji se traže za imenovanje na najviše sudačke službe u zemlji koja ih predlaže ili uživati ugled pravnika na polju međunarodnog prava.
Svake treće godine se obnavlja trećina sudačkog zbora od po pet sudaca. Po isteku mandata od 9 godina, ista osoba može ponovo biti birana za suca. Suci su do isteka njihovog mandata NESMJENJIVI, osim ako su po jednoglasnom mišljenju ostalih sudaca prestali ispunjavati tražene uvjete. Sud bira predsjednika i potpredsjednika između svojih članova na tri godine, s tim da mogu biti ponovo izabrani. Kvorum od devetorice je dovoljan za sastav Suda.
Sjedište Suda je u Haagu (NL), ali može zasjedati i vršiti svoju djelatnost i drugdje, kada to smatra poželjnim. Službeni jezici Suda su engleski i francuski. Dvije su osnovne funkcije suda:
- izricanje presuda koje su obvezujuće za strane
- izricanje savjetodavnih mišljenja o pravnim pitanjima koja mu može postaviti neki organ ili ustanova međunarodne organizacije, koji su Poveljom ovlašteni da ih traže.
PARNIČNE STRANE mogu biti samo DRŽAVE. Međutim, da bi Sud bio nadležan za rješavanje sporova između država stranaka njegovog Statuta, neophodan je pristanak svih strana. Dakle, bez pristanka nema nadležnosti. S obzirom da je Statut Suda sastavni dio Povelje, sve države članice UN-a u isto su vrijeme i stranke Statuta. Država koja nije članica UN-a može postati strankom Statuta uz uslove koje za svaki pojedini slučaj određuje Opća skupština UN-a na preporuku Vijeća sigurnosti.
Postupak pred Sudom se može otpočeti notifikacijom Sudu KOMPROMISA obiju strana ili TUŽBOM.
Svaka stranka mora imenovati svog agenta kojem Sud upućuje sve spise o sporu i koji pred Sudom zastupa odnosnu državu u toj parnici. Agentu mogu pomagati savjetnici ili advokati koje imenuje odnosna država. Postupak se sastoji iz pismenom i usmenog dijela.
Tzv. incidentni postupci mogu se pokretati na samom početku postupka, a odnose se na dvije situacije:
- zahtijevanje izricanja privremenih mjera
- izlaganja prethodnih prigovora kojima svaka od strana može osporavati nadležnost Suda i pravednost tužbe
Intervencija trećih država moguća je po dva osnova:
1. ako država smatra da je u toj parnici za nju u pitanju interes pravne prirode
2. kad se radi o tumačenju ugovora kojeg su stranke i druge države, osim parničnih strana, svaka od njih u parnici ima pravo intervenirati
Pismeni dio postupka obuhvata priopćenje spomenice, odgovora, i prema potrebi protuodgovora (replike i duplike), kao i svih dokaznih spisa i isprava Sudu i stranama.
Spomenica obuhvata izlaganje relevantnih činjenica, izlaganje o primjenjivom pravu i zaključke.
Odgovor na spomenicu obuhvata: priznanje ili osporavanje činjenica izloženih u spomenici.
U usmenom postupku Sud saslušava svjedoke, vještake, te agente, savjetnike i advokate strana. U toku usmenog postupka strane izlažu svoje teze. Po okončanju usmene rasprave Sud se povlači na tajno vijećanje da bi usvojio presudu. Presuda se donosi većinom glasova sudaca koji su sudjelovali u parnici. U slučaju podjela glasova odlučuje glas predsjednika ili onog koji ga zamjenjuje. Presuda mora biti obrazložena. Ako bilo koja od strana ne izvrši obveze koje joj nameće presuda, druga strana može se obratit Vijeću sigurnosti UN-a.
Incidentni postupci nakon izricanja presude odnose se na dvije situacije:
- tumačenje presude, koje vrši Sud na zahtjev svake od strana
- revizija presude, koja se može zahtijevati samo na osnovu naknadnog otkrića neke činjenice takve prirode da bi odlučno djelovala u odlučivanju Suda, a koja je prije izricanja presude bila nepoznata Sudu i stranci koja traži reviziju.
Izricanja savjetodavnih mišljenja od strane Suda ne mogu tražiti države, nego samo Opća skupština i Vijeće sigurnosti o svakom pravnom pitanju, te drugi organ ili specijalizirane ustanove Un-a koje Opća skupština na to ovlasti, ali samo o pravnim pitanjima koja se pojave u okviru njihovih djelatnosti. U pogledu pravnog domašaja ističe se da su savjetodavna mišljenja o pitanjima koja su mu predočena zapravo autoritativna očitavanja Suda o međunarodnom pravu na snazi.
www.webdesignstudio.ba