Karastelev and others vs. Russia
Posted: Fri Oct 09, 2020 12:19 pm
Karastelev and others v. Russia (br. 16435/10), 6. oktobar 2020. Povreda člana 10. EK
Povreda člana 6.1. EK (pristup sudu)
Aplikanti su Vadim Jevgenijevič Karastelev, Tamara Viktorovna Karasteleva, sada pokojna, i nevladina organizacija, Novorosijski odbor za ljudska prava („NCHR ”).
U aprilu 2009. prvo dvoje aplikanta, koji su u to vrijeme bili glavni direktor i zamjenik glavnog direktora NCHR-a, organizirali su javne proteste u Novorosijsku protiv nedavno usvojenog zakona koji zahtijeva, između ostalog, da maloljetnike noću na javnim mjestima treba pratiti odrasla osoba. Roditelji dvoje adolescenata koji su komunicirali s aplikantima tokom jednog od protesta su naknadno podnijeli prigovore tužiteljstvu u Novorosijsku. Oni su tvrdili da su aplikanti tokom
1 Informacije o predmetima pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
protesta širili propagandu među maloljetnicima i u njihovoj školi, potičući ih da sudjeluju u budućim demonstracijama protiv novog zakona. Aplikanti tvrde da su jednostavno objasnili razlog svog protesta kad su im se dvoje adolescenata obratili s pitanjima. Nisu imali daljnje interakcije s njima. Dvoje adolescenata izjavili su da su razgovarali s aplikantima, koji su im rekli da dovedu svoje prijatelji na sljedeću demonstraciju, ali smatrali su i da bi to moglo dovesti do nereda. U maju 2009. tužiteljstvo je upozorilo aplikante, smatrajući da njihovo ponašanje nosi rizik od
„ekstremističke aktivnosti“ prema mjerodavnom domaćem zakonu, odnosno „ometanje zakonite aktivnosti državnih vlasti, kombinirane s nasiljem ili prijetnjom od njega“. Konkretno, poster prikazan tokom jedne od demonstracija sa sloganom „Sloboda se ne daje, mora se uzeti ", i pozivi aplikanata maloljetnicima da prisustvuju protestima potaknuli su neposluh zakona i javnih vlasti. Oboje aplikanata su pokrenuli postupak revizije pred sudovima. U junu 2009. godine sudovi su odbili prigovor drugog aplikanta, zasnivajući svoju odluku na dokazima koje je dostavilo tužiteljstvo, vještačenjima na osnovu kojih je zaključeno da bi poster i postupci aplikanata mogli biti takvi da ih adolescenti doživljavaju kao poziv na aktivni otpor vlastima. Sve njihove naknadne žalbe bile su bile neuspješne. Postupak koji je pokrenuo prvi aplikant obustavljen je jer je već odlučeno u slučaju drugoga aplikanta.
Evropski sud je jednoglasno zaključio da je došlo do kršenja člana 10. Sud je utvrdio da su relevantne odredbe protuekstremističkog zakonodavstva formulirane širokim pojmovima, te ostavljaju preširoko diskrecijsko pravo tužitelju. Ni zakon ni praksa nisu pružili odgovarajuću zaštitu protiv proizvoljnosti u pravnim postupcima koji su se vodili u slučaju aplikanata. Evropski sud je istaknuo da je bilo napregnuto za vlasti da zaključe da se poster i interakcija aplikanata s dvoje adolescenata mogu shvatiti kao poticanje na ometanje zakonitih aktivnosti javnih vlasti, u kombinaciji s nasiljem ili prijetnjom nasilja. Sud je također jednoglasno zaključio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. (pristup sudu) Evropske konvencije u pogledu postupka za sudsku reviziju suda koju je pokrenuo gospodin Karastelev.
Povreda člana 6.1. EK (pristup sudu)
Aplikanti su Vadim Jevgenijevič Karastelev, Tamara Viktorovna Karasteleva, sada pokojna, i nevladina organizacija, Novorosijski odbor za ljudska prava („NCHR ”).
U aprilu 2009. prvo dvoje aplikanta, koji su u to vrijeme bili glavni direktor i zamjenik glavnog direktora NCHR-a, organizirali su javne proteste u Novorosijsku protiv nedavno usvojenog zakona koji zahtijeva, između ostalog, da maloljetnike noću na javnim mjestima treba pratiti odrasla osoba. Roditelji dvoje adolescenata koji su komunicirali s aplikantima tokom jednog od protesta su naknadno podnijeli prigovore tužiteljstvu u Novorosijsku. Oni su tvrdili da su aplikanti tokom
1 Informacije o predmetima pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
protesta širili propagandu među maloljetnicima i u njihovoj školi, potičući ih da sudjeluju u budućim demonstracijama protiv novog zakona. Aplikanti tvrde da su jednostavno objasnili razlog svog protesta kad su im se dvoje adolescenata obratili s pitanjima. Nisu imali daljnje interakcije s njima. Dvoje adolescenata izjavili su da su razgovarali s aplikantima, koji su im rekli da dovedu svoje prijatelji na sljedeću demonstraciju, ali smatrali su i da bi to moglo dovesti do nereda. U maju 2009. tužiteljstvo je upozorilo aplikante, smatrajući da njihovo ponašanje nosi rizik od
„ekstremističke aktivnosti“ prema mjerodavnom domaćem zakonu, odnosno „ometanje zakonite aktivnosti državnih vlasti, kombinirane s nasiljem ili prijetnjom od njega“. Konkretno, poster prikazan tokom jedne od demonstracija sa sloganom „Sloboda se ne daje, mora se uzeti ", i pozivi aplikanata maloljetnicima da prisustvuju protestima potaknuli su neposluh zakona i javnih vlasti. Oboje aplikanata su pokrenuli postupak revizije pred sudovima. U junu 2009. godine sudovi su odbili prigovor drugog aplikanta, zasnivajući svoju odluku na dokazima koje je dostavilo tužiteljstvo, vještačenjima na osnovu kojih je zaključeno da bi poster i postupci aplikanata mogli biti takvi da ih adolescenti doživljavaju kao poziv na aktivni otpor vlastima. Sve njihove naknadne žalbe bile su bile neuspješne. Postupak koji je pokrenuo prvi aplikant obustavljen je jer je već odlučeno u slučaju drugoga aplikanta.
Evropski sud je jednoglasno zaključio da je došlo do kršenja člana 10. Sud je utvrdio da su relevantne odredbe protuekstremističkog zakonodavstva formulirane širokim pojmovima, te ostavljaju preširoko diskrecijsko pravo tužitelju. Ni zakon ni praksa nisu pružili odgovarajuću zaštitu protiv proizvoljnosti u pravnim postupcima koji su se vodili u slučaju aplikanata. Evropski sud je istaknuo da je bilo napregnuto za vlasti da zaključe da se poster i interakcija aplikanata s dvoje adolescenata mogu shvatiti kao poticanje na ometanje zakonitih aktivnosti javnih vlasti, u kombinaciji s nasiljem ili prijetnjom nasilja. Sud je također jednoglasno zaključio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. (pristup sudu) Evropske konvencije u pogledu postupka za sudsku reviziju suda koju je pokrenuo gospodin Karastelev.