Jezik i pismo u krivicnom postupku
Posted: Thu Dec 29, 2016 9:31 am
Jezik i pismo u krivičnom postupku - član 8. ZKP BiH
Kada sud utvrdi da optuženi nije sposoban da se sporazumijeva na jeziku suda, ima obavezu da optuženom obezbijedi pored sudskog tumača i usmenog prevođenja, i prevođenje svih isprava i pisanog dokaznog materijala, koji podrazumijeva prevođenje optužnice, izmijenjene optužnice dostavljene na glavnom pretresu od strane optužbe, kao i svih drugih materijalnih dokaza iz spisa važnih za odbranu optuženog. Zakon o krivičnom postupku BiH i odredba koja propisuje pravo na upotrebu maternjeg jezika ili jezika koji razumije optuženi, ne poznaje, niti propisuje procesnu situaciju u kojoj se segmentirano ili djelomično obezbjeđuje pravo na upotrebu jezika.
Iz obrazloženja:
Imajući u vidu sadržaj odredbe člana 8. stav 2. ZKP BiH, koja propisuje: ''Stranke, svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine, osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona, odnosno drugi iznose, kao i isprava i drugog pisanog dokaznog materijala“, te činjenicu da je optuženi M.A., naknadno zahtjevao da mu se obezbjedi sudski tumač za slovenački jezik, prvostepeni sud je bio u obavezi da optuženom obezbjedi pored sudskog tumača i usmenog prevođenja i prevođenje svih isprava i pisanog dokaznog materijala, koji je podrazumijevao prevođenje optužnice Tužilaštva BiH, izmjenjene optužnice dostavljene na glavnom pretresu od strane optužbe, te svih drugih materijalnih dokaza iz spisa važnih za odbranu optuženog. Analizirajući spis predmeta, kao i sam sadržaj pobijane presude, ovo vijeće je utvrdilo da je prvostepeni sud tokom glavnog pretresa djelomično obezbjedio optuženom elementarno pravo da se služi maternjim jezikom ili jezikom koji razumije, vodeći se izjavom optuženog da „na pola“ razumije službeni jezik. Međutim, Zakon o krivičnom postupku BiH i odredba koja je citirana u tom pravcu, ne poznaje, niti propisuje procesnu situaciju u kojoj se segmentirano ili djelomično („na pola“) obezbjeđuje pravo na upotrebu jezika. Stoga, prvostepeni sud je, po ocjeni ovog vijeća, bio u obavezi ili a) da prihvati izjavu optuženog iz istrage kojom se isti odrekao prava da se koristi svojim maternjim jezikom i pri tome izjavio da razumije jedan od službenih jezika u BiH, a koja izjava je unijeta u zapisnik o
ispitivanju tada osumnjičenog M.A., i koja se kao takva nije niti mogla mijenjati poslije, (osim u slučajevima da je sud utvrdio da je optuženi M.A. obaviješten o pravu na upotrebu materenjeg jezika ili jezika koji razumije protivno zakonskim propisima, ili ako uopšte nije o tome obaviješten), ili b) prihvatanjem zahtjeva optuženog kao osnovanog sud je bio u obavezi obezbjediti optuženom ne samo usmeno prevođenje svega onoga što je rečeno ili pročitano tokom glavnog pretresa, kako je navedeno u pobijanoj presudi, nego u skladu sa odredbom člana 8. stav 2. ZKP BiH, i prevođenje pisanog dokaznog materijala koji se nalazi u konkretnom spisu, posebno optužnice, te na glavnom pretresu i izmjenjene optužnice Tužilaštva BiH. Smisao ovog prava, izrazio je i Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) stavom da je do kršenja člana 6. stav 3. tačka a) EKLJP došlo i onda ako pisani dokumenti, kao što je, npr., optužnica, nisu bili prevedeni na jezik koji razumije optuženi (Kamasinski protiv Austrije, 1989., Serija A br. 168, Brozicek protiv Italije, 1989., Serija A br. 167). Dakle, kada je sud našao da optuženi nije bio sposoban da se sporazumjeva na jeziku suda, imao je obavezu i da mu osigura pismeni prijevod optužnice na jeziku koji razumije.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja kojim se ukida prvostepena presuda, broj:
S1 2 K 012843 16 Kž od 09.06.2016. godine)
Izvor: advokat
Kada sud utvrdi da optuženi nije sposoban da se sporazumijeva na jeziku suda, ima obavezu da optuženom obezbijedi pored sudskog tumača i usmenog prevođenja, i prevođenje svih isprava i pisanog dokaznog materijala, koji podrazumijeva prevođenje optužnice, izmijenjene optužnice dostavljene na glavnom pretresu od strane optužbe, kao i svih drugih materijalnih dokaza iz spisa važnih za odbranu optuženog. Zakon o krivičnom postupku BiH i odredba koja propisuje pravo na upotrebu maternjeg jezika ili jezika koji razumije optuženi, ne poznaje, niti propisuje procesnu situaciju u kojoj se segmentirano ili djelomično obezbjeđuje pravo na upotrebu jezika.
Iz obrazloženja:
Imajući u vidu sadržaj odredbe člana 8. stav 2. ZKP BiH, koja propisuje: ''Stranke, svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine, osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona, odnosno drugi iznose, kao i isprava i drugog pisanog dokaznog materijala“, te činjenicu da je optuženi M.A., naknadno zahtjevao da mu se obezbjedi sudski tumač za slovenački jezik, prvostepeni sud je bio u obavezi da optuženom obezbjedi pored sudskog tumača i usmenog prevođenja i prevođenje svih isprava i pisanog dokaznog materijala, koji je podrazumijevao prevođenje optužnice Tužilaštva BiH, izmjenjene optužnice dostavljene na glavnom pretresu od strane optužbe, te svih drugih materijalnih dokaza iz spisa važnih za odbranu optuženog. Analizirajući spis predmeta, kao i sam sadržaj pobijane presude, ovo vijeće je utvrdilo da je prvostepeni sud tokom glavnog pretresa djelomično obezbjedio optuženom elementarno pravo da se služi maternjim jezikom ili jezikom koji razumije, vodeći se izjavom optuženog da „na pola“ razumije službeni jezik. Međutim, Zakon o krivičnom postupku BiH i odredba koja je citirana u tom pravcu, ne poznaje, niti propisuje procesnu situaciju u kojoj se segmentirano ili djelomično („na pola“) obezbjeđuje pravo na upotrebu jezika. Stoga, prvostepeni sud je, po ocjeni ovog vijeća, bio u obavezi ili a) da prihvati izjavu optuženog iz istrage kojom se isti odrekao prava da se koristi svojim maternjim jezikom i pri tome izjavio da razumije jedan od službenih jezika u BiH, a koja izjava je unijeta u zapisnik o
ispitivanju tada osumnjičenog M.A., i koja se kao takva nije niti mogla mijenjati poslije, (osim u slučajevima da je sud utvrdio da je optuženi M.A. obaviješten o pravu na upotrebu materenjeg jezika ili jezika koji razumije protivno zakonskim propisima, ili ako uopšte nije o tome obaviješten), ili b) prihvatanjem zahtjeva optuženog kao osnovanog sud je bio u obavezi obezbjediti optuženom ne samo usmeno prevođenje svega onoga što je rečeno ili pročitano tokom glavnog pretresa, kako je navedeno u pobijanoj presudi, nego u skladu sa odredbom člana 8. stav 2. ZKP BiH, i prevođenje pisanog dokaznog materijala koji se nalazi u konkretnom spisu, posebno optužnice, te na glavnom pretresu i izmjenjene optužnice Tužilaštva BiH. Smisao ovog prava, izrazio je i Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) stavom da je do kršenja člana 6. stav 3. tačka a) EKLJP došlo i onda ako pisani dokumenti, kao što je, npr., optužnica, nisu bili prevedeni na jezik koji razumije optuženi (Kamasinski protiv Austrije, 1989., Serija A br. 168, Brozicek protiv Italije, 1989., Serija A br. 167). Dakle, kada je sud našao da optuženi nije bio sposoban da se sporazumjeva na jeziku suda, imao je obavezu i da mu osigura pismeni prijevod optužnice na jeziku koji razumije.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja kojim se ukida prvostepena presuda, broj:
S1 2 K 012843 16 Kž od 09.06.2016. godine)
Izvor: advokat