Javno izvinjenje kao oblik naknade nematerijalne štete u slučaju povrede prava na privatnost
Posted: Fri Aug 21, 2020 8:11 am
Javno izvinjenje kao oblik naknade nematerijalne štete u slučaju povrede prava na privatnost
Uslov za obavezivanje na naknadu nematerijalne štete u slučaju povrede prava na privatnost, putem javnog izvinjenja, ostvaruje se samo onda kada se štetna posljedica može otkloniti objavljivanjem te informacije široj javnosti i oštećenom daje satisfakciju adekvatnu načinu na koji je pravo povrijeđeno.
Iz obrazloženja:
Odredbe člana 32. stav 4. Zakona o zaštiti ličnih podataka propisuju kao vid naknade nematerijalne štete i javno izvinjenje. Međutim, u konkretnom slučaju nisu se stekli uslovi za primjenu ove odredbe jer je izostala štetna posljedica povrede prava na zaštićene podatke koja bi se otklonila javnim izvinjenjem. Citirana odredba ima smisla ukoliko je do povrede prava na privatnost došlo na način da je zaštićeni podatak nezakonitom obradom učinjen dostupnim na različite načine i neograničenom broju lica, u kom slučaju se štetna posljedica može otkloniti objavljivanjem široj javnosti i oštećenom daje satisfakciju koja je u skladu sa načinom na koji je pravo povrijeđeno. Do povrede tužiteljicinog prava došlo je ulaganjem podataka o prebivalištu u sudskom postupku, tako da je nezakonito obrađeni podatak dostupan vrlo ograničenom broju lica, o čemu se vijeće već izjasnilo. Dakle, u konkretnom sporu i pored utvrđene povrede prava na privatnost nije ostvarena svrha zakonskog oblika nadoknade nematerijalne štete u vidu javnog izvinjenja jer nije nastupila posljedica koja takav zahtjev opravdava, niti je zahtjev adekvatan načinu na koji je povreda izvršena.
(Presuda Apelacionog vijeća Suda BiH broj: S1 3 P 014952 17 Gž od 21.04.2017. godine)
Uslov za obavezivanje na naknadu nematerijalne štete u slučaju povrede prava na privatnost, putem javnog izvinjenja, ostvaruje se samo onda kada se štetna posljedica može otkloniti objavljivanjem te informacije široj javnosti i oštećenom daje satisfakciju adekvatnu načinu na koji je pravo povrijeđeno.
Iz obrazloženja:
Odredbe člana 32. stav 4. Zakona o zaštiti ličnih podataka propisuju kao vid naknade nematerijalne štete i javno izvinjenje. Međutim, u konkretnom slučaju nisu se stekli uslovi za primjenu ove odredbe jer je izostala štetna posljedica povrede prava na zaštićene podatke koja bi se otklonila javnim izvinjenjem. Citirana odredba ima smisla ukoliko je do povrede prava na privatnost došlo na način da je zaštićeni podatak nezakonitom obradom učinjen dostupnim na različite načine i neograničenom broju lica, u kom slučaju se štetna posljedica može otkloniti objavljivanjem široj javnosti i oštećenom daje satisfakciju koja je u skladu sa načinom na koji je pravo povrijeđeno. Do povrede tužiteljicinog prava došlo je ulaganjem podataka o prebivalištu u sudskom postupku, tako da je nezakonito obrađeni podatak dostupan vrlo ograničenom broju lica, o čemu se vijeće već izjasnilo. Dakle, u konkretnom sporu i pored utvrđene povrede prava na privatnost nije ostvarena svrha zakonskog oblika nadoknade nematerijalne štete u vidu javnog izvinjenja jer nije nastupila posljedica koja takav zahtjev opravdava, niti je zahtjev adekvatan načinu na koji je povreda izvršena.
(Presuda Apelacionog vijeća Suda BiH broj: S1 3 P 014952 17 Gž od 21.04.2017. godine)