Izricanje kazne zatvora i sigurnosne mjere
Posted: Sat Nov 21, 2015 5:14 pm
Izricanje kazne zatvora i sigurnosne mjere
OSNOVNI SUD U ___________
Broj : _______________________
______, _________ godine
Osnovni sud u _______, po sudiji za prethodni postupak P. P., uz učešće zapisničara R.D., u krivičnom predmetu protiv osumnjičenog C.C., zbog krivičnog đela teške krađe iz člana 232 stav 1 tačka 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (KZ RS), postupajući po prijedlogu branioca osumnjičenog advokata M.G. iz _____ za ukidanje pritvora, a na osnovu člana 193 stav 1 Zakona o krivičnom postupku (ZKP), donosi
R J E Š E Nj E
Na osnovu člana 193 stav 1 Zakona o krivičnom postupku UKIDA SE pritvor protiv osumnjičenog C.C. određen rješenjem ovog suda broj: _______ od __________ godine i osumnjičeni se ima odmah pustiti na slobodu.
O b r a z l o ž e nj e
Rješenjem ovog suda broj: __________ od _______ godine protiv osumnjičenog C.C. određen je pritvor u trajanju od mjesec dana koji po tom rješenju može trajati do ________ godine. Pritvor je određen zbog postojanja razloga iz člana 189 stav 1 tačka b) ZKP.
U toku istrage, odnosno dana ________ godine branilac osumnjičenog M.G., advokat iz ______, podnio je prijedlog za ukidanje pritvora osumnjičenom obrazlažući ga time da su obezbjeđeni dokazi zbog kojih je pritvor određen tako što su saslušani svjedoci N.N. i M.M. dana _______ godine i da se slijedom toga, a šodno članu 189 stav 2 ZKP-a, pritvor treba ukinuti.
Postupajući u smislu člana 193 stav 1 ZKP-a ovaj sud je prethodno saslušao Okružnog tužioca RR iz čijeg izjašnjenja od _______ godine proizilazi da su svjedoci N.N. i M.M. zaista saslušani u toku istrage dana __________ godine, da su na taj način obezbjeđeni dokazi zbog kojih je pritvor određen i da slijedom toga ne stoje razlozi za dalje zadržavanje osumnjičenog u pritvoru.
Razmatrajući prijedlog za ukidanje pritvora osumnjičenom i izjašnjenje tužioca ovaj sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja iz sljedećih razloga:
Pritvor protiv osumnjičenog je određen zbog postojanja razloga iz člana 189 stav 1 tačka b) ZKP-a, odnosno jer su postojale naročite okolnosti koje su ukazivale da će on ometati krivični postupak uticajem na svjedoke N.N. i M.M. koji su se trebali saslušati u toku istrage koje je naredilo Okružno tužilaštvo u ________ zbog osnovne sumnje da je osumnjičeni C.C. počinio krivično đelo teške krađe iz člana 232 stav 1 tačka 1 KZ RS. Navedeni svjedoci su saslušani i time obezbjeđeni ovi dokazi čime su prestali razlozi za dalje zadržavanje osumnjičenog u pritvoru. Pored toga, a šodno odredbama člana 188 stav 2 i 3 ZKP-a, trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme, a on ukinut čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen.
S obzirom na sve naprijed izloženo ovaj sud smatra da je prijedlog za ukidanje pritvora osnovan, zbog čega je u smislu člana 193 stav 1 ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zapisničar Predsjednik vijeća
R. D. P.P.
POUKA: Protiv ovog rješenja tužilac može izjaviti žalbu vijeću ovog suda u roku od 3 (tri) dana, računajući od dana prijema ovog rješenja.
OKRUŽNI SUD U _________
Broj: _____________________
______, _______ godine
U IME REPUBLIKE SRPSKE !
Okružni sud u _______ u vijeću sastavljenom od sudija ovog suda M.M., kao predsjednika vijeća, A.B. i M.C, kao članova vijeća, uz učešće zapisničara D.D., u krivičnom predmetu protiv optuženog D.E., zbog krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410 stav 3 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (KZ RS), postupajući po optužnici Okružnog tužilaštva u _______ broj ________ od ______ godine, nakon održanog glavnog, javnog i usmenog pretresa dana ________ godine, u prisustvu Okružnog tužioca P.D., optuženog i njegovog branioca S.T., advokata iz ____, nakon vijećanja i glasanja, donio je i istog dana javno objavio
P R E S U D U
Optuženi D.E., zv. D. sin M. i majke Z., rođene A., rođen ... godine u selu _____, opština ______, gdje i prebiva, Srbin, državljanin RS i BiH, pismen sa Srednjom industrijskom školom, KV bravar, zaposlen sa mjesečnim ličnim primanjima u iznosu od 1.000,00 KM, vlasnik trosobnog stana površine 90 m2 i putničkog automobila marke „_______„ oženjen, otac dvoje punoljetne djece, osuđivan presudom Osnovnog suda u ______ broj ______ od _______ godine na novčanu kaznu u iznosu od 500,00 KM zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 400 stav 2 u vezi stava 1 KZ RS, ne vodi se postupak za koje drugo krivično djelo, nalazio se u pritvoru od ______ godine do _____ godine, sada na slobodi
K R I V J E
Što je :
Dana _____ godine, oko 23,30 časova, u selu _____ opština ____ upravljajući putničkim motornim vozilom marke „_______“, reg. broj ... magistralnim putem T.-Lj. u smjeru Lj., pod uticajem alkohola sa 1,79 g/kg (1,79 promila) u krvi, na pravom i preglednom dijelu puta u većoj dužini izgubio kontrolu nad vozilom, prešao na lijevu kolovoznu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera (postupajući time suprotno odredbi člana 174 stav 1 i člana 41 stav 1 Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini), usljed čega je prednjim lijevim bočnim dijelom vozila udario sa leđa pješaka oštećenog N.M., koji se kretao u istom smjeru uz lijevu ivicu kolovoza, nabacio ga na prednje vjetrobransko staklo i krov automobila, pri čemu mu je oštećeni N.M. zadobio povrede u vidu rane nagnječine, čeono slijepoočno lijevo, difuzno nagnječenje mozga, prelom rebara obostrano, nagnječenje pluća obostrano, razdor jetre, prelom desne nadkoljenične kosti, te prelom četvrtog vratnog pršljena, sa krvarenjem u prsištu, usljed kojih je istoga dana nastupila smrt,
dakle, kao učesnik u saobraćaju na putevima, ne pridržavajući se saobraćajnih propisa, tako ugrozio javni saobraćaj da je time doveo u opasnost život ljudi usljed čega je nastupila smrt jednog lica.
Čime je počinio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410 stav 3 u vezi sa stavom 1 KZ RS, pa ga sud na osnovu istog zakonskog propisa i primjenom člana 28., 32., 33. i 37. stav 1. i 2. KZ RS
O S U Đ U J E
Na kaznu zatvora u trajanju od 3 (godine).
Na osnovu člana 44. stav 1. KZ RS optuženom se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme prodeno u pritvoru od _____ godine do _______ godine.
Na osnovu člana 63 KZ RS optuženom se izriče mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajalju od 3 (tri) godine.
Na osnovu člana 99 stav 1 Zakona o krivičnom postupku optuženi se obavezuje da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 500,00 KM (petstotina konvertibilnih maraka) i paušalni iznos od 300,00 KM (tristotine konvertibilnih maraka).
Na osnovu člana 108 stav 3 Zakona o krivičnom postupku oštećena T.D. se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu.
O b r a z l o ž e nj e
Okružno tužilaštvo u _______ optužnicom broj _______ od ______ godine optužilo je D.E. za krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410 stav 3 u vezi stava 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljem tekstu KZ RS), pobliže opisano u izreci ove presude. Okružni tužilac je u završnoj riječi u cjelosti ostao kod optužnice predlažući da se za ovo krivično djelo optuženi oglasi krivim i kazni po zakonu, te da mu se izrekne mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije.
Optuženi se tokom glavnog pretresa branio negiranjem da je na opisani način izvršio krivično djelo koje mu se stavlja na teret i stepen alkoholisanosti. U završnoj riječi, koju je u cjelosti prihvatio i optuženi, branilac optuženog je predložio da se optuženi oslobodi od optužbe jer nije dokazano da je učinio djelo za koje je optužen.
U dokaznom postupku optužba je izvela dokaze saslušanjem svjedoka oštećenu T.D., saslušala vještaka sudske medicine dr. K.Ž., vještaka medicinske struke dr. B.V. na okolnosti alkoholisanosti optuženog i vještaka saobraćajne struke dipl. ing. S.S., čiji su pisani nalazi i mišljenja prihvaćeni kao dokazni matrijal, čitanjem zapisnika o uviđaju Okružnog tužilaštva u _______ broj _______ od _______ godine, medicinske dokumentacije na ime N.M., izvod iz kaznene evidencije za optuženog, te izvršen uvid u skicu lica mjesta i fotodokumentaciju.
Odbrana optuženog je izvela dokaze saslušanjem svjedoka Č.Č. i stavljanjem na uvid kućnu listu za optuženog, potvrdu Zavoda za zapošljavanje iz J. i medicinsku dokumentaciju za optuženog.
Nakon što su izvedeni ovi dokazi, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u međusobnoj vezi, ovaj sud je odlučio kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
Prema dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu neposredni uzrok konkretne saobraćajne nezgode je prelazak putničkog motornog vozila marke „____„ reg. br. ..., kojim je upravljao optuženi, na lijevu kolovoznu traku, odnosno kolovoznu traku namijenjenu za saobraćaj vozila iz suprotnog smjera, što je postupanje protivno odredbi člana 41 stav 1 Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: ZOOBS), pri čemu dolazi do udara prednjim lijevim bočnim dijelom u pješaka oštećenog N.M., koji se kretao u istom pravcu uz lijevu ivicu kolovoza, sa leđa, nabacivanja na prednje vjetrobransko staklo i krov automobila, pri čemu mu je oštećeni N.M. zadobio teške tjelesne povrede, kojim povredama je podlegao istoga dana. Ovakvo utvrđenje je zasnovano na iskazu svjedoka T.D. i nalazu i mišljenju vještaka saobraćajne struke S.S. Svjedok u svom iskazu navodi da su se ona i oštećeni, koji joj je otac, kretali uz lijevu ivicu kolovoza uporedo tako što su zauzimali oko jedan metar kolovoza, s tim de se njen otac kretao sa njene desne strane, da je put na tom dijelu ravan i pregledan bar 500 metara, da je u jednom momentu čula zvuk automobilskog motora iza njih, zatim tup udar i vidjela oca da je nabačen na automobil koji im je došao sa leđa. Ovo potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka S.S., koji je dat na osnovu saobraćajnotehničkog vještačenja nađenih tragova saobraćajne nezgode pribavljenih uviđajnom dokumentacijom, iz koga proizilazi da je uzrok nesreće potpuni prelazak vozila kojim je upravljao optuženi na kolovoznu traku namijenjenu za saobraćaj vozila iz suprotnog smjera i nekontrolisano kretanje vozila optuženog na ravnom i preglednom dijelu puta. Pri tome vještak isključuje mogućnost da se brzina kretanja optuženog, koja je, po njegovom mišljenju, bila veća od dozvoljene, mogla dovesti u vezu sa prelaskom na lijevu traku obzirom da vozač prosječnih psihofizičkih sposobnosti i pri toj brzini, na putu u većem pravcu, lako može kontrolisati kretanje vozila.
Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr Ž.K, koji je vršio obdukciju i sudko medicinski pregled tijela poginulog proizilazi da je poginuli zadobio teške tjelesne povrede u vidu rane nagnječine, čeono slijepoočno lijevo, difuzno nagnječenje mozga, prelom rebara obostrano, nagnječenje pluća obostrano, razdor jetre, prelom desne nadkoljenične kosti, te prelom četvrtog vratnog pršljena i sa krvarenjem u prsištu. Iz ovoga vještak zaključuje da je primarno kontak automobila sa tijelom poginulog uslijedio u desnu nadkoljenicu, nakon čega je tijelo nabačeno na vjetrobransko staklo ida je najvjerovatnije došlo do udara glave od krov automobila, a zatim pada tijela na tlo.
Iz nalaza i mišljenja vještačenja alkohola u krvi kod optuženog utvrđeno je da je optuženi u momentu nezgode upravljao vozilom u alkoholisanom stanju sa koncentracijom alkohola u krvi od 1,79 promila, što odgovara srednjem stepenu pijanstva. Prema nalazu vještaka dr. B.V. ovakva koncentracija alkohola izaziva promjene u ponašanju, dovodi do poremećaja u očno – slušnoj sferi i koordinaciji pokreta, a produžena je i tkz. psihička sekunda (vrijeme potrebno od uočavanja opasnosti, prepreke i slično do reakcije vozača). Svijest se zamagljuje i intelektualne funkcije su jako reducirane. Dolazi do prostorne i vremenske dezorjentacije. Zapažanja se redoviti pogrešno prerađuju pa su i reakcije uglavnom pogrešne. Prilikom hoda čovjek se tetura, postoji potpuna nesposobnost za upravanje motornim vozilom pa brzo dolazi do nesreće. Kod nesporno utvrđenog stanja alkoholisanosti optuženog, odgovore na pitanja u kojoj mjeri i u kom obliku se ta alkoholisanost kritičnog događaja odrazila na kršenje saobraćajnih propisa od strane optuženog, dao je sud na osnovu ocjene svih raspoloživih dokaza o saobraćajnotehničkim uslovima nastanka nezgode.
Ocjenom provedenih dokaza na glavnom pretresu prvostepeni sud je utvrdio da je predmetna saobraćajna nezgoda, u kojoj je jedno lice izgubilo život, uzrokovana kršenjem od strane optuženog dva propisa ZOOBS-a i to člana 174 stav 1 (koji zabranjuje vožnju pod dejstvom alkohola) i člana 41 (koji reguliše pravilno kretanja desnom stranom kolovoza u pravcu kretanja). Neprihvatljivo je stanovište branioca optuženog po kome ne postoje dokazi o umišljajnom postupanju optuženog i njegovom pristanku na zabranjenu posljedicu i samo prisustvo alkohola i prelazak na drugu saobraćajnu traku se ne bi mogla smatrati bezobzirnom vožnjom i kvalifikovati kao umišljajno izvršenje krivičnog djela.
Krivična djela ugrožavanja javnog saobraćaja mogu biti posljedica više povreda ZOOBS-a. Utvrđeno je nepoštovanje od strane optuženog dva propisa ZOOBS-a koji određuju pravila saobraćaja: član 41 stav 1koji obavezuje vozača da se kreće desnom stranom kolovoza u pravcu kretanja i član 174 stav 1 koji zabranjuje vožnju pod dejstvom alkohola. Oba propisa su bila uzrok saobračajne nezgode. Prelazak na kolovoznu traku namijenjenu za saobraćaj vozila iz suprotnog smjera bilo je uslovljeno stanjem alkoholisanosti u kojem se optuženi nalazio što je ograničilo njegovu sposobnost da kontroliše pravac kretanja svog vozila, pa je njegovo nepridržavanje navedenih saobraćajnih propisa nesumljivo uzročno povezano sa nastankom nezgode. Utvrđeno je da je vozačka sposobnost optuženog bila kompromitovana zbog alkoholisanosti usljed čega on gubi kontrolu nad vozilom i prelazi na lijevu kolovoznu traku pri čemu dolazi do nezgode.
Obzirom da je optuženi automobilom sam došao u kafanu, koja je od njegove kuće udaljena oko dvadesetak kilometara, gdje konzumira alkoholna pića i dovodi se u stanje alkoholisanosti i bez obzira što je znao da će upravljati vozilom, a da se ne smije preduzimati vožnja pod uticajem alkohola, pa i pored toga upravlja automobilom, proizilazi da je pristao na nastupanje posljedice osnovnog djela koja se sastoji u konkretnoj, neposrednoj, stvarnoj i bliskoj opasnosti po živote ljudi i imovinu koja je i realizovana.
Upravljajući vozilom u alkoholisanom stanju, koja alkoholisanost je zbog njegove umanjene psihičke sposobnosti imala za posljedicu gubitak kontrole nad vozilom i kršenje propisa o strani kretanja, optuženi je uzrokovao saobraćajnu nezgodu, postupajući u odnosu na osnovno djelo ugrožavanja javnog saobraćaja sa eventualnim umišljajem. On je bio svjestan da takvom vožnjom može ugroziti javni saobraćaj i dovesti u opasnost život ljudi, pa kada se i pored toga odlučuje da vozilom upravlja u javnom saobraćaju, on pristaje na nastupanje posljedice iako je ne želi. Teža posljedica u obliku smrti drugog učesnika u nezgodi se može prepisati njegovom nehatu, jer je olako držao da do takve posljedice neće doći. U pogledu oblika vinosti jasno se distancira psihički odnos optuženog prema osnovnom djelu (eventualni umišljaj) i psihički odnos prema težoj posljedici (svjesni nehat), pa se ne može prihvatiti odbrana optuženog u ovom dijelu.
Na osnovu utvrđenog činjeničnog utvrđenja sud nalazi da se u radnjama optuženog stiču sva obilježja krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410 stav 3 u vezi stava 1 KZ RS jer je nesumnjivo utvrđeno nepridržavanje propisa saobraćajnih propisa u dva naprijed navedena oblika, što je u uzročnoj vezi sa nastalom posljedicom. Iz tih razloga ga je i oglasio krivim za ovo krivično djelo jer nije našao elemente koje isključuju postojanje krivičnog djela i njegove krivične odgovornosti.
Prilikom odlučivanja o kazni ovaj sud je cijenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti u smislu člana 37 stav 1 KZ RS pa je kao olakšavajuću okolnosti cijenio da je optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela imao punih šezdeset sedam godina života, a od otežavajućih visok stepen krivične odgovornosti optuženog, držanje nakon počinjenog krivičnog djela u odsustvu kajanja i posebno raniju osuđivanost za istovrsno krivično djelo. Cijeneći naprijed pobrojane okolnosti ovaj sud nalazi da je izrečena kazna od tri godine zatvora je u srazmjeri težini djela i stepenu krivične odgovornosti optuženog i po ocjeni ovog suda predstavlja adekvatnu mjeru kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja, jer odražava pravedan balans između zahtjeva za resocijalizacijom optuženog (definisanom u posebnoj prevenciji kao jednom segmentu svrhe kažnjavanja), i zahtjeva u javnom interesu da kazna mora imati opšteodvraćajući karakter (definisanom u opštoj prevenciji kao segmentu svrhe kažnjavanja).
Obzirom da je optuženi bio u pritvoru u vremenu od _______ godine pa do ______ godine i da se shodno članu 44 stav 1 KZ RS vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava u izrečenu kaznu zatvora, valjalo je i vrijeme koje je optuženi proveo u pritvoru uračunati u izrečenu kaznu zatvora.
Na osnovu člana 63 KZ RS optuženom je izrečena mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od tri godine imajući u vidu da je krivično djelo izvršeno u alkoholisanom stanju uz kršenje više propisa iz ZOOBS-a, sa posljedicom smrti jednog lica, a posebno da je optuženi ranije osuđivan za istovrsno krivično djelo pa se pokazuje da bi se upravljanje motornim vozilom kategorije kojoj pripada motorno vozilo kojim je izvršeno krivično djelo od strane optuženog bilo opasno. Obzirom na ovo optuženom je i izrečena ova mjera bezbjednosti u navedenom trajanju.
Odluka o troškovima krivičnog postupka zasnovana je na odredbi člana 99 stav 1 Zakona o krivičnom postupku (u daljem tekstu: ZKP), a struktura i visina troškova obuhvataju troškove za svjedoke u iznosu od 200,00 KM i vještake u iznosu od 300,00 KM koji su isplaćeni iz budžetskih sredstava ovog suda. Paušalni iznos od 300,00 KM, koji u smislu člana 96 stav 2 tačka e) ZKP-a takođe ulazi u troškove krivičnog postupka i koji ne može biti manji od 150,00 KM, odmjeren je imajući u vidu trajanje i složenost ovog postupka pri čemu je posebno bila značajna okolnost koja se odnosi na imovno stanje optuženog koje je navedeno u njegovim ličnim podacima u izreci ove presude.
Oštećena je na glavnom pretresu postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 50.000,00 KM na ime imovinske i neimovinske štete ne podnoseći pri tome nikakav dokaz o pretrpljenoj šteti. Kako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimično presuđenje sud je shodno članu 108 stav 3 ZKP-a oštećenu uputio da imovinskopravni zahtjev u cjelini može da ostvaruje u parničnom postupku.
Zapisničar Predsjednik vijeća
D.D. M.M.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Republike Srpske u Banjoj Luci, putem ovoga suda u roku od 15 dana po prijemu presude. Oštećena može izjaviti žalbu zbog odluke o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.
OSNOVNI SUD U ___________
Broj : _______________________
______, _________ godine
Osnovni sud u _______, po sudiji za prethodni postupak P. P., uz učešće zapisničara R.D., u krivičnom predmetu protiv osumnjičenog C.C., zbog krivičnog đela teške krađe iz člana 232 stav 1 tačka 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (KZ RS), postupajući po prijedlogu branioca osumnjičenog advokata M.G. iz _____ za ukidanje pritvora, a na osnovu člana 193 stav 1 Zakona o krivičnom postupku (ZKP), donosi
R J E Š E Nj E
Na osnovu člana 193 stav 1 Zakona o krivičnom postupku UKIDA SE pritvor protiv osumnjičenog C.C. određen rješenjem ovog suda broj: _______ od __________ godine i osumnjičeni se ima odmah pustiti na slobodu.
O b r a z l o ž e nj e
Rješenjem ovog suda broj: __________ od _______ godine protiv osumnjičenog C.C. određen je pritvor u trajanju od mjesec dana koji po tom rješenju može trajati do ________ godine. Pritvor je određen zbog postojanja razloga iz člana 189 stav 1 tačka b) ZKP.
U toku istrage, odnosno dana ________ godine branilac osumnjičenog M.G., advokat iz ______, podnio je prijedlog za ukidanje pritvora osumnjičenom obrazlažući ga time da su obezbjeđeni dokazi zbog kojih je pritvor određen tako što su saslušani svjedoci N.N. i M.M. dana _______ godine i da se slijedom toga, a šodno članu 189 stav 2 ZKP-a, pritvor treba ukinuti.
Postupajući u smislu člana 193 stav 1 ZKP-a ovaj sud je prethodno saslušao Okružnog tužioca RR iz čijeg izjašnjenja od _______ godine proizilazi da su svjedoci N.N. i M.M. zaista saslušani u toku istrage dana __________ godine, da su na taj način obezbjeđeni dokazi zbog kojih je pritvor određen i da slijedom toga ne stoje razlozi za dalje zadržavanje osumnjičenog u pritvoru.
Razmatrajući prijedlog za ukidanje pritvora osumnjičenom i izjašnjenje tužioca ovaj sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja iz sljedećih razloga:
Pritvor protiv osumnjičenog je određen zbog postojanja razloga iz člana 189 stav 1 tačka b) ZKP-a, odnosno jer su postojale naročite okolnosti koje su ukazivale da će on ometati krivični postupak uticajem na svjedoke N.N. i M.M. koji su se trebali saslušati u toku istrage koje je naredilo Okružno tužilaštvo u ________ zbog osnovne sumnje da je osumnjičeni C.C. počinio krivično đelo teške krađe iz člana 232 stav 1 tačka 1 KZ RS. Navedeni svjedoci su saslušani i time obezbjeđeni ovi dokazi čime su prestali razlozi za dalje zadržavanje osumnjičenog u pritvoru. Pored toga, a šodno odredbama člana 188 stav 2 i 3 ZKP-a, trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme, a on ukinut čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen.
S obzirom na sve naprijed izloženo ovaj sud smatra da je prijedlog za ukidanje pritvora osnovan, zbog čega je u smislu člana 193 stav 1 ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zapisničar Predsjednik vijeća
R. D. P.P.
POUKA: Protiv ovog rješenja tužilac može izjaviti žalbu vijeću ovog suda u roku od 3 (tri) dana, računajući od dana prijema ovog rješenja.
OKRUŽNI SUD U _________
Broj: _____________________
______, _______ godine
U IME REPUBLIKE SRPSKE !
Okružni sud u _______ u vijeću sastavljenom od sudija ovog suda M.M., kao predsjednika vijeća, A.B. i M.C, kao članova vijeća, uz učešće zapisničara D.D., u krivičnom predmetu protiv optuženog D.E., zbog krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410 stav 3 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (KZ RS), postupajući po optužnici Okružnog tužilaštva u _______ broj ________ od ______ godine, nakon održanog glavnog, javnog i usmenog pretresa dana ________ godine, u prisustvu Okružnog tužioca P.D., optuženog i njegovog branioca S.T., advokata iz ____, nakon vijećanja i glasanja, donio je i istog dana javno objavio
P R E S U D U
Optuženi D.E., zv. D. sin M. i majke Z., rođene A., rođen ... godine u selu _____, opština ______, gdje i prebiva, Srbin, državljanin RS i BiH, pismen sa Srednjom industrijskom školom, KV bravar, zaposlen sa mjesečnim ličnim primanjima u iznosu od 1.000,00 KM, vlasnik trosobnog stana površine 90 m2 i putničkog automobila marke „_______„ oženjen, otac dvoje punoljetne djece, osuđivan presudom Osnovnog suda u ______ broj ______ od _______ godine na novčanu kaznu u iznosu od 500,00 KM zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 400 stav 2 u vezi stava 1 KZ RS, ne vodi se postupak za koje drugo krivično djelo, nalazio se u pritvoru od ______ godine do _____ godine, sada na slobodi
K R I V J E
Što je :
Dana _____ godine, oko 23,30 časova, u selu _____ opština ____ upravljajući putničkim motornim vozilom marke „_______“, reg. broj ... magistralnim putem T.-Lj. u smjeru Lj., pod uticajem alkohola sa 1,79 g/kg (1,79 promila) u krvi, na pravom i preglednom dijelu puta u većoj dužini izgubio kontrolu nad vozilom, prešao na lijevu kolovoznu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera (postupajući time suprotno odredbi člana 174 stav 1 i člana 41 stav 1 Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini), usljed čega je prednjim lijevim bočnim dijelom vozila udario sa leđa pješaka oštećenog N.M., koji se kretao u istom smjeru uz lijevu ivicu kolovoza, nabacio ga na prednje vjetrobransko staklo i krov automobila, pri čemu mu je oštećeni N.M. zadobio povrede u vidu rane nagnječine, čeono slijepoočno lijevo, difuzno nagnječenje mozga, prelom rebara obostrano, nagnječenje pluća obostrano, razdor jetre, prelom desne nadkoljenične kosti, te prelom četvrtog vratnog pršljena, sa krvarenjem u prsištu, usljed kojih je istoga dana nastupila smrt,
dakle, kao učesnik u saobraćaju na putevima, ne pridržavajući se saobraćajnih propisa, tako ugrozio javni saobraćaj da je time doveo u opasnost život ljudi usljed čega je nastupila smrt jednog lica.
Čime je počinio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410 stav 3 u vezi sa stavom 1 KZ RS, pa ga sud na osnovu istog zakonskog propisa i primjenom člana 28., 32., 33. i 37. stav 1. i 2. KZ RS
O S U Đ U J E
Na kaznu zatvora u trajanju od 3 (godine).
Na osnovu člana 44. stav 1. KZ RS optuženom se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme prodeno u pritvoru od _____ godine do _______ godine.
Na osnovu člana 63 KZ RS optuženom se izriče mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajalju od 3 (tri) godine.
Na osnovu člana 99 stav 1 Zakona o krivičnom postupku optuženi se obavezuje da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 500,00 KM (petstotina konvertibilnih maraka) i paušalni iznos od 300,00 KM (tristotine konvertibilnih maraka).
Na osnovu člana 108 stav 3 Zakona o krivičnom postupku oštećena T.D. se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu.
O b r a z l o ž e nj e
Okružno tužilaštvo u _______ optužnicom broj _______ od ______ godine optužilo je D.E. za krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410 stav 3 u vezi stava 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljem tekstu KZ RS), pobliže opisano u izreci ove presude. Okružni tužilac je u završnoj riječi u cjelosti ostao kod optužnice predlažući da se za ovo krivično djelo optuženi oglasi krivim i kazni po zakonu, te da mu se izrekne mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije.
Optuženi se tokom glavnog pretresa branio negiranjem da je na opisani način izvršio krivično djelo koje mu se stavlja na teret i stepen alkoholisanosti. U završnoj riječi, koju je u cjelosti prihvatio i optuženi, branilac optuženog je predložio da se optuženi oslobodi od optužbe jer nije dokazano da je učinio djelo za koje je optužen.
U dokaznom postupku optužba je izvela dokaze saslušanjem svjedoka oštećenu T.D., saslušala vještaka sudske medicine dr. K.Ž., vještaka medicinske struke dr. B.V. na okolnosti alkoholisanosti optuženog i vještaka saobraćajne struke dipl. ing. S.S., čiji su pisani nalazi i mišljenja prihvaćeni kao dokazni matrijal, čitanjem zapisnika o uviđaju Okružnog tužilaštva u _______ broj _______ od _______ godine, medicinske dokumentacije na ime N.M., izvod iz kaznene evidencije za optuženog, te izvršen uvid u skicu lica mjesta i fotodokumentaciju.
Odbrana optuženog je izvela dokaze saslušanjem svjedoka Č.Č. i stavljanjem na uvid kućnu listu za optuženog, potvrdu Zavoda za zapošljavanje iz J. i medicinsku dokumentaciju za optuženog.
Nakon što su izvedeni ovi dokazi, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u međusobnoj vezi, ovaj sud je odlučio kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
Prema dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu neposredni uzrok konkretne saobraćajne nezgode je prelazak putničkog motornog vozila marke „____„ reg. br. ..., kojim je upravljao optuženi, na lijevu kolovoznu traku, odnosno kolovoznu traku namijenjenu za saobraćaj vozila iz suprotnog smjera, što je postupanje protivno odredbi člana 41 stav 1 Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: ZOOBS), pri čemu dolazi do udara prednjim lijevim bočnim dijelom u pješaka oštećenog N.M., koji se kretao u istom pravcu uz lijevu ivicu kolovoza, sa leđa, nabacivanja na prednje vjetrobransko staklo i krov automobila, pri čemu mu je oštećeni N.M. zadobio teške tjelesne povrede, kojim povredama je podlegao istoga dana. Ovakvo utvrđenje je zasnovano na iskazu svjedoka T.D. i nalazu i mišljenju vještaka saobraćajne struke S.S. Svjedok u svom iskazu navodi da su se ona i oštećeni, koji joj je otac, kretali uz lijevu ivicu kolovoza uporedo tako što su zauzimali oko jedan metar kolovoza, s tim de se njen otac kretao sa njene desne strane, da je put na tom dijelu ravan i pregledan bar 500 metara, da je u jednom momentu čula zvuk automobilskog motora iza njih, zatim tup udar i vidjela oca da je nabačen na automobil koji im je došao sa leđa. Ovo potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka S.S., koji je dat na osnovu saobraćajnotehničkog vještačenja nađenih tragova saobraćajne nezgode pribavljenih uviđajnom dokumentacijom, iz koga proizilazi da je uzrok nesreće potpuni prelazak vozila kojim je upravljao optuženi na kolovoznu traku namijenjenu za saobraćaj vozila iz suprotnog smjera i nekontrolisano kretanje vozila optuženog na ravnom i preglednom dijelu puta. Pri tome vještak isključuje mogućnost da se brzina kretanja optuženog, koja je, po njegovom mišljenju, bila veća od dozvoljene, mogla dovesti u vezu sa prelaskom na lijevu traku obzirom da vozač prosječnih psihofizičkih sposobnosti i pri toj brzini, na putu u većem pravcu, lako može kontrolisati kretanje vozila.
Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr Ž.K, koji je vršio obdukciju i sudko medicinski pregled tijela poginulog proizilazi da je poginuli zadobio teške tjelesne povrede u vidu rane nagnječine, čeono slijepoočno lijevo, difuzno nagnječenje mozga, prelom rebara obostrano, nagnječenje pluća obostrano, razdor jetre, prelom desne nadkoljenične kosti, te prelom četvrtog vratnog pršljena i sa krvarenjem u prsištu. Iz ovoga vještak zaključuje da je primarno kontak automobila sa tijelom poginulog uslijedio u desnu nadkoljenicu, nakon čega je tijelo nabačeno na vjetrobransko staklo ida je najvjerovatnije došlo do udara glave od krov automobila, a zatim pada tijela na tlo.
Iz nalaza i mišljenja vještačenja alkohola u krvi kod optuženog utvrđeno je da je optuženi u momentu nezgode upravljao vozilom u alkoholisanom stanju sa koncentracijom alkohola u krvi od 1,79 promila, što odgovara srednjem stepenu pijanstva. Prema nalazu vještaka dr. B.V. ovakva koncentracija alkohola izaziva promjene u ponašanju, dovodi do poremećaja u očno – slušnoj sferi i koordinaciji pokreta, a produžena je i tkz. psihička sekunda (vrijeme potrebno od uočavanja opasnosti, prepreke i slično do reakcije vozača). Svijest se zamagljuje i intelektualne funkcije su jako reducirane. Dolazi do prostorne i vremenske dezorjentacije. Zapažanja se redoviti pogrešno prerađuju pa su i reakcije uglavnom pogrešne. Prilikom hoda čovjek se tetura, postoji potpuna nesposobnost za upravanje motornim vozilom pa brzo dolazi do nesreće. Kod nesporno utvrđenog stanja alkoholisanosti optuženog, odgovore na pitanja u kojoj mjeri i u kom obliku se ta alkoholisanost kritičnog događaja odrazila na kršenje saobraćajnih propisa od strane optuženog, dao je sud na osnovu ocjene svih raspoloživih dokaza o saobraćajnotehničkim uslovima nastanka nezgode.
Ocjenom provedenih dokaza na glavnom pretresu prvostepeni sud je utvrdio da je predmetna saobraćajna nezgoda, u kojoj je jedno lice izgubilo život, uzrokovana kršenjem od strane optuženog dva propisa ZOOBS-a i to člana 174 stav 1 (koji zabranjuje vožnju pod dejstvom alkohola) i člana 41 (koji reguliše pravilno kretanja desnom stranom kolovoza u pravcu kretanja). Neprihvatljivo je stanovište branioca optuženog po kome ne postoje dokazi o umišljajnom postupanju optuženog i njegovom pristanku na zabranjenu posljedicu i samo prisustvo alkohola i prelazak na drugu saobraćajnu traku se ne bi mogla smatrati bezobzirnom vožnjom i kvalifikovati kao umišljajno izvršenje krivičnog djela.
Krivična djela ugrožavanja javnog saobraćaja mogu biti posljedica više povreda ZOOBS-a. Utvrđeno je nepoštovanje od strane optuženog dva propisa ZOOBS-a koji određuju pravila saobraćaja: član 41 stav 1koji obavezuje vozača da se kreće desnom stranom kolovoza u pravcu kretanja i član 174 stav 1 koji zabranjuje vožnju pod dejstvom alkohola. Oba propisa su bila uzrok saobračajne nezgode. Prelazak na kolovoznu traku namijenjenu za saobraćaj vozila iz suprotnog smjera bilo je uslovljeno stanjem alkoholisanosti u kojem se optuženi nalazio što je ograničilo njegovu sposobnost da kontroliše pravac kretanja svog vozila, pa je njegovo nepridržavanje navedenih saobraćajnih propisa nesumljivo uzročno povezano sa nastankom nezgode. Utvrđeno je da je vozačka sposobnost optuženog bila kompromitovana zbog alkoholisanosti usljed čega on gubi kontrolu nad vozilom i prelazi na lijevu kolovoznu traku pri čemu dolazi do nezgode.
Obzirom da je optuženi automobilom sam došao u kafanu, koja je od njegove kuće udaljena oko dvadesetak kilometara, gdje konzumira alkoholna pića i dovodi se u stanje alkoholisanosti i bez obzira što je znao da će upravljati vozilom, a da se ne smije preduzimati vožnja pod uticajem alkohola, pa i pored toga upravlja automobilom, proizilazi da je pristao na nastupanje posljedice osnovnog djela koja se sastoji u konkretnoj, neposrednoj, stvarnoj i bliskoj opasnosti po živote ljudi i imovinu koja je i realizovana.
Upravljajući vozilom u alkoholisanom stanju, koja alkoholisanost je zbog njegove umanjene psihičke sposobnosti imala za posljedicu gubitak kontrole nad vozilom i kršenje propisa o strani kretanja, optuženi je uzrokovao saobraćajnu nezgodu, postupajući u odnosu na osnovno djelo ugrožavanja javnog saobraćaja sa eventualnim umišljajem. On je bio svjestan da takvom vožnjom može ugroziti javni saobraćaj i dovesti u opasnost život ljudi, pa kada se i pored toga odlučuje da vozilom upravlja u javnom saobraćaju, on pristaje na nastupanje posljedice iako je ne želi. Teža posljedica u obliku smrti drugog učesnika u nezgodi se može prepisati njegovom nehatu, jer je olako držao da do takve posljedice neće doći. U pogledu oblika vinosti jasno se distancira psihički odnos optuženog prema osnovnom djelu (eventualni umišljaj) i psihički odnos prema težoj posljedici (svjesni nehat), pa se ne može prihvatiti odbrana optuženog u ovom dijelu.
Na osnovu utvrđenog činjeničnog utvrđenja sud nalazi da se u radnjama optuženog stiču sva obilježja krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410 stav 3 u vezi stava 1 KZ RS jer je nesumnjivo utvrđeno nepridržavanje propisa saobraćajnih propisa u dva naprijed navedena oblika, što je u uzročnoj vezi sa nastalom posljedicom. Iz tih razloga ga je i oglasio krivim za ovo krivično djelo jer nije našao elemente koje isključuju postojanje krivičnog djela i njegove krivične odgovornosti.
Prilikom odlučivanja o kazni ovaj sud je cijenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti u smislu člana 37 stav 1 KZ RS pa je kao olakšavajuću okolnosti cijenio da je optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela imao punih šezdeset sedam godina života, a od otežavajućih visok stepen krivične odgovornosti optuženog, držanje nakon počinjenog krivičnog djela u odsustvu kajanja i posebno raniju osuđivanost za istovrsno krivično djelo. Cijeneći naprijed pobrojane okolnosti ovaj sud nalazi da je izrečena kazna od tri godine zatvora je u srazmjeri težini djela i stepenu krivične odgovornosti optuženog i po ocjeni ovog suda predstavlja adekvatnu mjeru kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja, jer odražava pravedan balans između zahtjeva za resocijalizacijom optuženog (definisanom u posebnoj prevenciji kao jednom segmentu svrhe kažnjavanja), i zahtjeva u javnom interesu da kazna mora imati opšteodvraćajući karakter (definisanom u opštoj prevenciji kao segmentu svrhe kažnjavanja).
Obzirom da je optuženi bio u pritvoru u vremenu od _______ godine pa do ______ godine i da se shodno članu 44 stav 1 KZ RS vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava u izrečenu kaznu zatvora, valjalo je i vrijeme koje je optuženi proveo u pritvoru uračunati u izrečenu kaznu zatvora.
Na osnovu člana 63 KZ RS optuženom je izrečena mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od tri godine imajući u vidu da je krivično djelo izvršeno u alkoholisanom stanju uz kršenje više propisa iz ZOOBS-a, sa posljedicom smrti jednog lica, a posebno da je optuženi ranije osuđivan za istovrsno krivično djelo pa se pokazuje da bi se upravljanje motornim vozilom kategorije kojoj pripada motorno vozilo kojim je izvršeno krivično djelo od strane optuženog bilo opasno. Obzirom na ovo optuženom je i izrečena ova mjera bezbjednosti u navedenom trajanju.
Odluka o troškovima krivičnog postupka zasnovana je na odredbi člana 99 stav 1 Zakona o krivičnom postupku (u daljem tekstu: ZKP), a struktura i visina troškova obuhvataju troškove za svjedoke u iznosu od 200,00 KM i vještake u iznosu od 300,00 KM koji su isplaćeni iz budžetskih sredstava ovog suda. Paušalni iznos od 300,00 KM, koji u smislu člana 96 stav 2 tačka e) ZKP-a takođe ulazi u troškove krivičnog postupka i koji ne može biti manji od 150,00 KM, odmjeren je imajući u vidu trajanje i složenost ovog postupka pri čemu je posebno bila značajna okolnost koja se odnosi na imovno stanje optuženog koje je navedeno u njegovim ličnim podacima u izreci ove presude.
Oštećena je na glavnom pretresu postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 50.000,00 KM na ime imovinske i neimovinske štete ne podnoseći pri tome nikakav dokaz o pretrpljenoj šteti. Kako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimično presuđenje sud je shodno članu 108 stav 3 ZKP-a oštećenu uputio da imovinskopravni zahtjev u cjelini može da ostvaruje u parničnom postupku.
Zapisničar Predsjednik vijeća
D.D. M.M.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Republike Srpske u Banjoj Luci, putem ovoga suda u roku od 15 dana po prijemu presude. Oštećena može izjaviti žalbu zbog odluke o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.