Izmjene i dopune nasljednog zakona RS i Zakona o vanparnicnom postupku
Posted: Fri Nov 11, 2016 12:07 pm
Službenom glasniku RS broj 91, od 28. oktobra 2016. godine.
Narodna skupština Republike Srpske je na sjednici održanoj 13.10.2016. godine usvojila je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vanparničnom postupku RS i Zakon o izmjenama i dopunama zakona o nasleđivanju RS koje je Predsjednik Republike ukazima proglasio a koji su stupili na snagu 5. Novembra, kao 8 dan od dana objavljivanja u Službenom glasniku RS.
Osim promjena pojedinih riječi koje ne mijenjaju suštinu i smisao ranijeg Zakona o vanparničnom postupku najvažnije promjene su:
Ostavinski postupak provodi notar, tj. sud povjerava notaru sprovođenje ostavinskog postupka, osim u slučaju kada neki od naslednika zahtijeva sprovođenje postupka isključivo pred sudom. Sud rješenjem sprovođenje ostavinskog postupka povjerava notarima koji imaju službeno sjedište na području tog suda, a na notara kao povjerenika suda shodno se primjenjuju pravila postupka, pravila o izuzeću, dostavi pismena, pribavljanju podataka i dokumentacije, postupka pružanja pravne pomoći, kao i ostala pravila koja važe za sud u vršenju tih poslova.
Notar je dužan da ostavinski spis dostavi na dalje postupanje sudu koji mu je povjerio sprovođenje ostavinskog postupka u slučajevima: pravosnažno okončanog ostavinskog postupka, uloženog prigovora i ako su među učesnicima sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.
Sud će ostavinske predmete u kojima nije preduzeo nijednu procesnu radnju do dana stupanja na snagu ovog zakona povjeriti na sprovođenje notarima u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Kada na području suda službeno sjedište ima više notara, predmeti im se dostavljaju u rad ravnomjerno prema rednom broju notara, koji utvrđuje Notarska komora RS. Na području osnovnih sudova gdje nisu imenovani notari ostavinske postupka provode nadležni sudovi.
Zakon o izmjenama i dopunama zakona o nasleđivanju RS, uvodi promjene koje su tiču uglavnom postupanja notara u ostavinskom postupku tj pri sačinjavanju testamenta. Notar sačinjava testament samo u formi originala notarski obrađene isprave, koji stavlja u poseban omot, zapečati i čuva u svojoj arhivi ili ga predaje zavještaocu na njegov zahtjev.
1. Utvrđivanje vremena i mjesta rođenja, kao novi vanparnični postupak, čija je suština da lice
koje nije upisano u matičnu knjigu rođenih, organ starateljstva ili svako lice koje za to ima neposredni pravni interes podnose sudu prijedlog za utvrđivanja vremena i mjesta rođenja sa podacima o licu čije se rođenje dokazuje a sud provodi dalji postupak i donosi rješenje.
Prije zakazivanja ročišta sud pribavlja izvještaj ministarstva za unutrašnje poslove i matičara na čijem području je boravilo lice čije se rođenje dokazuje o tome da li u njihovim evidencijama postoje podaci o vremenu i mjestu rođenja tog lica. Da bi utvrdio vrijeme i mjesto rođenja licu čije se rođenje dokazuje, sud mora da sasluša najmanje dva punoljetna svjedoka čiji identitet utvrđuje uvidom u javnu ispravu sa fotografijom.
Ako sud na osnovu izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi gdje je rođeno lice čije rođenje dokazuje, smatra se da je ono rođeno 1. januara 00.01 časova one godine za koju se na osnovu izvedenih dokaza može uzeti da je vjerovatno godina njegovog rođenja.
Ako sud na osnovu izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi gdje je rođeno lice čije se rođenje dokazuje, kao mjesto rođenja smatra se sjedište grada, odnosno opštine za koju se na osnovu izvedenih dokaza može uzeti da je vjerovatno mjesto rođenja, a ako se mjesto rođenja ne može utvrditi na taj način, smatra se da je lice čije se rođenje dokazuje rođeno u mjestu gdje je nađeno, odnosno gdje je imalo boravište u vrijeme podnošenja prijedloga za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja.
Narodna skupština Republike Srpske je na sjednici održanoj 13.10.2016. godine usvojila je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vanparničnom postupku RS i Zakon o izmjenama i dopunama zakona o nasleđivanju RS koje je Predsjednik Republike ukazima proglasio a koji su stupili na snagu 5. Novembra, kao 8 dan od dana objavljivanja u Službenom glasniku RS.
Osim promjena pojedinih riječi koje ne mijenjaju suštinu i smisao ranijeg Zakona o vanparničnom postupku najvažnije promjene su:
Ostavinski postupak provodi notar, tj. sud povjerava notaru sprovođenje ostavinskog postupka, osim u slučaju kada neki od naslednika zahtijeva sprovođenje postupka isključivo pred sudom. Sud rješenjem sprovođenje ostavinskog postupka povjerava notarima koji imaju službeno sjedište na području tog suda, a na notara kao povjerenika suda shodno se primjenjuju pravila postupka, pravila o izuzeću, dostavi pismena, pribavljanju podataka i dokumentacije, postupka pružanja pravne pomoći, kao i ostala pravila koja važe za sud u vršenju tih poslova.
Notar je dužan da ostavinski spis dostavi na dalje postupanje sudu koji mu je povjerio sprovođenje ostavinskog postupka u slučajevima: pravosnažno okončanog ostavinskog postupka, uloženog prigovora i ako su među učesnicima sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.
Sud će ostavinske predmete u kojima nije preduzeo nijednu procesnu radnju do dana stupanja na snagu ovog zakona povjeriti na sprovođenje notarima u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Kada na području suda službeno sjedište ima više notara, predmeti im se dostavljaju u rad ravnomjerno prema rednom broju notara, koji utvrđuje Notarska komora RS. Na području osnovnih sudova gdje nisu imenovani notari ostavinske postupka provode nadležni sudovi.
Zakon o izmjenama i dopunama zakona o nasleđivanju RS, uvodi promjene koje su tiču uglavnom postupanja notara u ostavinskom postupku tj pri sačinjavanju testamenta. Notar sačinjava testament samo u formi originala notarski obrađene isprave, koji stavlja u poseban omot, zapečati i čuva u svojoj arhivi ili ga predaje zavještaocu na njegov zahtjev.
1. Utvrđivanje vremena i mjesta rođenja, kao novi vanparnični postupak, čija je suština da lice
koje nije upisano u matičnu knjigu rođenih, organ starateljstva ili svako lice koje za to ima neposredni pravni interes podnose sudu prijedlog za utvrđivanja vremena i mjesta rođenja sa podacima o licu čije se rođenje dokazuje a sud provodi dalji postupak i donosi rješenje.
Prije zakazivanja ročišta sud pribavlja izvještaj ministarstva za unutrašnje poslove i matičara na čijem području je boravilo lice čije se rođenje dokazuje o tome da li u njihovim evidencijama postoje podaci o vremenu i mjestu rođenja tog lica. Da bi utvrdio vrijeme i mjesto rođenja licu čije se rođenje dokazuje, sud mora da sasluša najmanje dva punoljetna svjedoka čiji identitet utvrđuje uvidom u javnu ispravu sa fotografijom.
Ako sud na osnovu izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi gdje je rođeno lice čije rođenje dokazuje, smatra se da je ono rođeno 1. januara 00.01 časova one godine za koju se na osnovu izvedenih dokaza može uzeti da je vjerovatno godina njegovog rođenja.
Ako sud na osnovu izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi gdje je rođeno lice čije se rođenje dokazuje, kao mjesto rođenja smatra se sjedište grada, odnosno opštine za koju se na osnovu izvedenih dokaza može uzeti da je vjerovatno mjesto rođenja, a ako se mjesto rođenja ne može utvrditi na taj način, smatra se da je lice čije se rođenje dokazuje rođeno u mjestu gdje je nađeno, odnosno gdje je imalo boravište u vrijeme podnošenja prijedloga za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja.