Istraga i mirenje
Posted: Tue Feb 21, 2017 9:05 pm
Istraga i mirenje:
Istraga je način rješavanja sporova gdje tijelo sastavljeno od stručnjaka, imenovano od strana u sporu ili po njihovom pristanku, na nepristran način utvrđuje činjenično stanje koje čini predmet spora. Izvještaj komisije o činjenicama ne obvezuje strane, ali je namijenjeno da im pomogne u pronalaženju rješenja u daljim pregovorima. Međutim, ovaj postupak se rijetko primjenjuju iz razloga njegove objektivnosti, koja ograničava daljnju mogućnost cjenkanja i nagodbe. Stoga mu države pretpostavljaju izravne pregovore, ili ukoliko se odluče na objektivan postupak, pribjegavaju arbitraži ili sudskom rješavanju
Mirenje (koncilijacija) – Razlikuje se od istrage u tome što komisija stručnjaka imenovanih od strana u sporu nastoji u toku postupka izmiriti njihova suprotna stajališta i postići uzajamno prihvatljivo rješenje spora. Ukoliko se u tome ne uspije do kraja postupka, komisija potom sastavlja izvještaj u kojem stranama predlaže cjelovito rješenje povjerenog spora i ostavlja im rok da ga obje prihvate ili odbace.
Istraga i mirenje imaju nekih zajedničkih karakteristika, ali i bitnih razlika u odnosu na međunarodnu arbitražu. Sličnosti se sastoje u tome što u sva tri slučaja strane u sporu sastavljaju tijelo stručnjaka od njihovog povjerenja. Strane određuju predmet spora koji obvezuje komisiju. Postupak je u sva tri slučaja kontradiktoran i u biti je sličan. Strane su u postupku zastupljene svaka s po jednim agentom, te s advokatima. Međutim, razlike u odnosu na arbitražu mnogo su značajnije. Prije svega, cilj istrage nije postizanje cjelovitog rješenja, nego nepristranog utvrđivanja činjenica. Najbitnija razlika ogleda se u tome da se arbitražni postupak okončava obvezujućom presudom, dok mirenje ima za cilj izmiriti gledišta strana i navesiti ih na obostrano prihvatljivo rješenje spora. Ako u tome ne uspije, po okončanju postupka im predlaže cjelovito rješenje.
www.webdesignstudio.ba
Istraga je način rješavanja sporova gdje tijelo sastavljeno od stručnjaka, imenovano od strana u sporu ili po njihovom pristanku, na nepristran način utvrđuje činjenično stanje koje čini predmet spora. Izvještaj komisije o činjenicama ne obvezuje strane, ali je namijenjeno da im pomogne u pronalaženju rješenja u daljim pregovorima. Međutim, ovaj postupak se rijetko primjenjuju iz razloga njegove objektivnosti, koja ograničava daljnju mogućnost cjenkanja i nagodbe. Stoga mu države pretpostavljaju izravne pregovore, ili ukoliko se odluče na objektivan postupak, pribjegavaju arbitraži ili sudskom rješavanju
Mirenje (koncilijacija) – Razlikuje se od istrage u tome što komisija stručnjaka imenovanih od strana u sporu nastoji u toku postupka izmiriti njihova suprotna stajališta i postići uzajamno prihvatljivo rješenje spora. Ukoliko se u tome ne uspije do kraja postupka, komisija potom sastavlja izvještaj u kojem stranama predlaže cjelovito rješenje povjerenog spora i ostavlja im rok da ga obje prihvate ili odbace.
Istraga i mirenje imaju nekih zajedničkih karakteristika, ali i bitnih razlika u odnosu na međunarodnu arbitražu. Sličnosti se sastoje u tome što u sva tri slučaja strane u sporu sastavljaju tijelo stručnjaka od njihovog povjerenja. Strane određuju predmet spora koji obvezuje komisiju. Postupak je u sva tri slučaja kontradiktoran i u biti je sličan. Strane su u postupku zastupljene svaka s po jednim agentom, te s advokatima. Međutim, razlike u odnosu na arbitražu mnogo su značajnije. Prije svega, cilj istrage nije postizanje cjelovitog rješenja, nego nepristranog utvrđivanja činjenica. Najbitnija razlika ogleda se u tome da se arbitražni postupak okončava obvezujućom presudom, dok mirenje ima za cilj izmiriti gledišta strana i navesiti ih na obostrano prihvatljivo rješenje spora. Ako u tome ne uspije, po okončanju postupka im predlaže cjelovito rješenje.
www.webdesignstudio.ba