Hrvatski golf savez protiv Hrvatske
Posted: Sun Dec 20, 2020 12:28 pm
Hrvatski golf savez protiv Hrvatske
Povreda člana 11. EK
Povreda člana 6. stav 1. EK
Aplikant je Hrvatski golf savez, udruženje koje je osnovano 1992. godine i koje je prethodno bilo registrovano u Zagrebu.
Slučaj se tiče toga da su vlasti raspustile udruženje aplikanta, uprkos tome što je u stečajnom postupku odlučeno da treba nastaviti svoje aktivnosti, kao i kasnijeg sudskog postupka.
Stečajni postupak protiv udruženja aplikanta otvoren je 2009. godine zbog neplaćanja dugova i nesolventnosti. Povjerioci su odlučili da udruženje treba nastaviti s radom, a ne da se njegova imovina prodaje.
Stečajnom upravniku je 26. januara 2010. godine naloženo da pripremi plan stečaja, koji je odobrio i potvrdio stečajni sud. Postupak stečaja je završen.
Ured opće uprave grada Zagreba (dalje u tekstu: Ured grada Zagreba), koji je bio odgovoran za registraciju udruženja, bio je informisan o razvoju postupka, kao i golf klubovi i Hrvatski olimpijski odbor. Odlukom od 26.februara 2009. godine, Ured grada Zagreba utvrdio je da je udruženje prestalo sa radom, što je bio razlog za raspuštanje. Udruženje aplikant je bez uspjeha izjavilo žalbu. Naknadna ustavna žalba udruženja aplikanta proglašena je neprihvatljivom 20. marta 2014. godine.
Ured grada Zagreba je 27. januara 2014. godine izbrisao udrugu aplikanta iz svog registra udruženja. Tu odluku potvrdilo je Ministarstvo uprave. Tada je Upravni sud u Zagrebu odbacio tužbu za sudsko preispitivanje odluke, čime je presuda postala pravomoćna 9. avgusta 2018. godine.
Između 2010. i 2012. aplikant je razriješen statusa udruženja članova Hrvatskog olimpijskog odbora, a zatim zamijenjeno drugim golf savezom. Aplikant je 2010. godine izbačen iz Evropske golf asocijacije.
Aplikant tvrdi da je zadržalo svoje aktivnosti tokom cijelog perioda, posebno organizujući timsko i pojedinačno hrvatsko prvenstvo u golfu i sudjelujući na Svjetskom ekipnom prvenstvu, na međunarodnim sastancima i održavajući svoje članstvo.
Udruženje aplikant takođe tvrdi da je pokrenulo izvršni postupak u aprilu 2011. godine protiv golf kluba čiji je predsjednik bio suprug sutkinje koja je odlučivala u vijeću o ustavnoj tužbi.
Pozivajući se na član 11. EK i član 6. stav 1. EK, udruženje aplikant se žali na njegovo raspuštanje i tvrdi da vijeće Ustavnog suda nije bilo nepristrasno.
Iz obrazloženja odluke Evropskog suda:
Evropski sud je, između ostalog, smatrao da se odluke domaćih vlasti u postupku raspuštanja, a posebno njihov zaključak da je aplikant prestao sa svojim aktivnostima, nisu zasnivale na prihvatljivoj procjeni relevantnih činjenica, a pogotovo ne na uvjerljivim dokazima. Stoga se ovaj slučaj treba razlikovati od slučaja Fondacije MİHR u kojem Sud nije utvrdio kršenje člana 11. Konvencije. U tom slučaju, zaključak domaćih sudova da bi se aplikant trebao smatrati raspuštenim, jer zbog nedostatka finansijskih sredstava više nije mogla obavljati svoje aktivnosti, je zasnovan na pažljivoj procjeni relevantnih dokaza. Na kraju, je napomenuo da je u planu reorganizacije dogovoreno da se sva potraživanja povjerilaca trebaju namiriti do kraja 2023. godine. Međutim, domaće vlasti nisu ni uzele u obzir da njihova odluka o raspuštanju udruženja aplikanta nije ostavila njenim povjeriocima mogućnost da namire svoja potraživanja.
U pogledu navoda vezanih za nepristrasnost Evropski sud je, između ostalog, istakao da je činjenica da je sutkinja D.Š. bila član vijeća Ustavnog suda koje je odlučivalo po ustavnoj žalbi udruženja aplikanta moglo pokrenuti legitimne sumnje u pogledu njene nepristranosti. U skladu s tim, trebala se izuzeti iz vijeća, ali to nije učinila. Stoga se može smatrati da su strahovi udruženja aplikanta u pogledu njene nepristranosti bili objektivno opravdani.
Povreda člana 11. EK
Povreda člana 6. stav 1. EK
Aplikant je Hrvatski golf savez, udruženje koje je osnovano 1992. godine i koje je prethodno bilo registrovano u Zagrebu.
Slučaj se tiče toga da su vlasti raspustile udruženje aplikanta, uprkos tome što je u stečajnom postupku odlučeno da treba nastaviti svoje aktivnosti, kao i kasnijeg sudskog postupka.
Stečajni postupak protiv udruženja aplikanta otvoren je 2009. godine zbog neplaćanja dugova i nesolventnosti. Povjerioci su odlučili da udruženje treba nastaviti s radom, a ne da se njegova imovina prodaje.
Stečajnom upravniku je 26. januara 2010. godine naloženo da pripremi plan stečaja, koji je odobrio i potvrdio stečajni sud. Postupak stečaja je završen.
Ured opće uprave grada Zagreba (dalje u tekstu: Ured grada Zagreba), koji je bio odgovoran za registraciju udruženja, bio je informisan o razvoju postupka, kao i golf klubovi i Hrvatski olimpijski odbor. Odlukom od 26.februara 2009. godine, Ured grada Zagreba utvrdio je da je udruženje prestalo sa radom, što je bio razlog za raspuštanje. Udruženje aplikant je bez uspjeha izjavilo žalbu. Naknadna ustavna žalba udruženja aplikanta proglašena je neprihvatljivom 20. marta 2014. godine.
Ured grada Zagreba je 27. januara 2014. godine izbrisao udrugu aplikanta iz svog registra udruženja. Tu odluku potvrdilo je Ministarstvo uprave. Tada je Upravni sud u Zagrebu odbacio tužbu za sudsko preispitivanje odluke, čime je presuda postala pravomoćna 9. avgusta 2018. godine.
Između 2010. i 2012. aplikant je razriješen statusa udruženja članova Hrvatskog olimpijskog odbora, a zatim zamijenjeno drugim golf savezom. Aplikant je 2010. godine izbačen iz Evropske golf asocijacije.
Aplikant tvrdi da je zadržalo svoje aktivnosti tokom cijelog perioda, posebno organizujući timsko i pojedinačno hrvatsko prvenstvo u golfu i sudjelujući na Svjetskom ekipnom prvenstvu, na međunarodnim sastancima i održavajući svoje članstvo.
Udruženje aplikant takođe tvrdi da je pokrenulo izvršni postupak u aprilu 2011. godine protiv golf kluba čiji je predsjednik bio suprug sutkinje koja je odlučivala u vijeću o ustavnoj tužbi.
Pozivajući se na član 11. EK i član 6. stav 1. EK, udruženje aplikant se žali na njegovo raspuštanje i tvrdi da vijeće Ustavnog suda nije bilo nepristrasno.
Iz obrazloženja odluke Evropskog suda:
Evropski sud je, između ostalog, smatrao da se odluke domaćih vlasti u postupku raspuštanja, a posebno njihov zaključak da je aplikant prestao sa svojim aktivnostima, nisu zasnivale na prihvatljivoj procjeni relevantnih činjenica, a pogotovo ne na uvjerljivim dokazima. Stoga se ovaj slučaj treba razlikovati od slučaja Fondacije MİHR u kojem Sud nije utvrdio kršenje člana 11. Konvencije. U tom slučaju, zaključak domaćih sudova da bi se aplikant trebao smatrati raspuštenim, jer zbog nedostatka finansijskih sredstava više nije mogla obavljati svoje aktivnosti, je zasnovan na pažljivoj procjeni relevantnih dokaza. Na kraju, je napomenuo da je u planu reorganizacije dogovoreno da se sva potraživanja povjerilaca trebaju namiriti do kraja 2023. godine. Međutim, domaće vlasti nisu ni uzele u obzir da njihova odluka o raspuštanju udruženja aplikanta nije ostavila njenim povjeriocima mogućnost da namire svoja potraživanja.
U pogledu navoda vezanih za nepristrasnost Evropski sud je, između ostalog, istakao da je činjenica da je sutkinja D.Š. bila član vijeća Ustavnog suda koje je odlučivalo po ustavnoj žalbi udruženja aplikanta moglo pokrenuti legitimne sumnje u pogledu njene nepristranosti. U skladu s tim, trebala se izuzeti iz vijeća, ali to nije učinila. Stoga se može smatrati da su strahovi udruženja aplikanta u pogledu njene nepristranosti bili objektivno opravdani.