Gogić protiv Hrvatske
Posted: Fri Oct 09, 2020 12:26 pm
G ogi ć v. Croati a (br. 1605/14), 8. oktobar 2020. Povreda člana 6.1. EK
Gogić protiv Hrvatske – aplikantova nemogućnost da dođe do konačnog odlučenja o njegovom predmetu – teret posljedica sudskih greški aplikant ne može snositi – povreda člana 6.1. EK
Aplikant je Ivan Gogić, hrvatski državljanin rođen 1985. godine. Živi u Zagrebu. Aplikant je kao profesionalni košarkaš 2003. potpisao ugovor s košarkaškim klubom.
Slučaj se odnosi na prigovore g. Gogića da nije imao pristup sudu kako bi se žalio što mu klub nije platio ono što mu je dugovao za igranje.
Aplikant je 2005. godine zatražio od regulatornog tijela košarkaškog saveza da otkaže njegov ugovor i da mu se isplati ono što mu se duguje. Savez je odobrio njegov zahtjev i naložio je klubu da mu isplati 14.500 eura. Protiv navedene odluke, Klub je podnio žalbu Arbitražnom sudu Hrvatskog košarkaškog saveza, ali nije uspio u postupku.
Kad klub nije postupio po arbitražnoj odluci, aplikant je pokrenuo građansku parnicu 2008. godine zbog isplate duga. Nižestepeni sudovi su 2012. godine presudili da je tužba nedopuštena. Posebno su utvrdili da je aplikant trebao pokrenuti izvršni postupak, a ne redovni parnični postupak.
Aplikant je zatim pokrenuo izvršni postupak, ali je Vrhovni sud na kraju utvrdio da je to neprimjeren procesni put. Njegova ustavna tužba proglašena je 2013. godine nedopuštenom kao očigledno neosnovana.
Pozivajući se na član 6. stav 1. Konvencije (pravo na pravično suđenje) i član 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju (zaštita imovine), aplikant se žali da mu je onemogućeno meritorno ispitivanje njegovog slučaja.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da se aplikantu ne može ništa pripisati s obzirom na njegovo ponašanje u postupku. Stalno je vodio svoj slučaj na način i u skladu s mjerodavnim zakonom i uputama domaćih sudova. Prije zbog niza propusta i nesigurnosti koje su stvorili domaći sudovi, aplikantov slučaj je na kraju ostao neriješen. Štoviše, Sud primjećuje da je prema aplikantu relevantni zakonski rok zastare istekao. Stoga je njegov zahtjev zastario i ne može se nastaviti u parničnom postupku. Vlada to nije osporila u svojim podnescima. S obzirom na ove okolnosti i u skladu sa sudskom praksom Suda u vezi s nepovoljnim posljedicama pogrešaka počinjenih tokom postupka (vidi presudu Zubac), Sud utvrđuje da teret pogrešaka počinjenih u aplikantovom slučaju ne može on snositi. Iz toga slijedi da se predmetno miješanje ne može smatrati opravdanim, te je došlo do povrede člana 6.1. Konvencije.
https://epravo.ba/
Gogić protiv Hrvatske – aplikantova nemogućnost da dođe do konačnog odlučenja o njegovom predmetu – teret posljedica sudskih greški aplikant ne može snositi – povreda člana 6.1. EK
Aplikant je Ivan Gogić, hrvatski državljanin rođen 1985. godine. Živi u Zagrebu. Aplikant je kao profesionalni košarkaš 2003. potpisao ugovor s košarkaškim klubom.
Slučaj se odnosi na prigovore g. Gogića da nije imao pristup sudu kako bi se žalio što mu klub nije platio ono što mu je dugovao za igranje.
Aplikant je 2005. godine zatražio od regulatornog tijela košarkaškog saveza da otkaže njegov ugovor i da mu se isplati ono što mu se duguje. Savez je odobrio njegov zahtjev i naložio je klubu da mu isplati 14.500 eura. Protiv navedene odluke, Klub je podnio žalbu Arbitražnom sudu Hrvatskog košarkaškog saveza, ali nije uspio u postupku.
Kad klub nije postupio po arbitražnoj odluci, aplikant je pokrenuo građansku parnicu 2008. godine zbog isplate duga. Nižestepeni sudovi su 2012. godine presudili da je tužba nedopuštena. Posebno su utvrdili da je aplikant trebao pokrenuti izvršni postupak, a ne redovni parnični postupak.
Aplikant je zatim pokrenuo izvršni postupak, ali je Vrhovni sud na kraju utvrdio da je to neprimjeren procesni put. Njegova ustavna tužba proglašena je 2013. godine nedopuštenom kao očigledno neosnovana.
Pozivajući se na član 6. stav 1. Konvencije (pravo na pravično suđenje) i član 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju (zaštita imovine), aplikant se žali da mu je onemogućeno meritorno ispitivanje njegovog slučaja.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da se aplikantu ne može ništa pripisati s obzirom na njegovo ponašanje u postupku. Stalno je vodio svoj slučaj na način i u skladu s mjerodavnim zakonom i uputama domaćih sudova. Prije zbog niza propusta i nesigurnosti koje su stvorili domaći sudovi, aplikantov slučaj je na kraju ostao neriješen. Štoviše, Sud primjećuje da je prema aplikantu relevantni zakonski rok zastare istekao. Stoga je njegov zahtjev zastario i ne može se nastaviti u parničnom postupku. Vlada to nije osporila u svojim podnescima. S obzirom na ove okolnosti i u skladu sa sudskom praksom Suda u vezi s nepovoljnim posljedicama pogrešaka počinjenih tokom postupka (vidi presudu Zubac), Sud utvrđuje da teret pogrešaka počinjenih u aplikantovom slučaju ne može on snositi. Iz toga slijedi da se predmetno miješanje ne može smatrati opravdanim, te je došlo do povrede člana 6.1. Konvencije.
https://epravo.ba/