Gelevski vs. North Macedonia
Posted: Fri Oct 09, 2020 12:26 pm
Gelevski vs. North Macedonia (br. 28032/12), 8. oktobar 2020. Povreda člana 10. EK
Aplikant je Nikola Gelevski, državljanin Republike Sjeverne Makedonije.
Slučaj se odnosi na aplikantovu žalbu na njegovu osuđujuću presudu zbog klevete koja mu je izrečena zbog kritiziranja novinara u članku objavljenom u dnevnom listu Utrinski Vesnik.
Redovni kolumnist novina, gospodin Gelevski napisao je članak, objavljen u martu 2009. godine, komentirajući studentski protest protiv vladinog plana za izgradnju crkve na glavnom trgu u Skoplju. Izrazio je mišljenje da su vladine politike bile "fašističke", kritizirajući posebno brojne novinare zbog njihove podrške takvoj politici.
Jedan od novinara na koje je aplikant ukazao podnio je protiv njega krivičnu prijavu zbog klevete i uvrede. Konačno je osuđen zbog klevete u septembru 2011. godine. Sudovi su smatrali da je aplikant novinara prikazao kao neiskrenog i nesposobnog, te da mu je to narušilo ugled i dostojanstvo. Naređeno mu je da plati 320 eura kazne, te 16 dana zatvora u slučaju neispunjavanja obaveze.
Ustavna žalba aplikanta je odbijena u maju 2012. godine.
Pozivajući se na član 10. (sloboda izražavanja), aplikant se žali da mu je osudom prekršena njegova sloboda izražavanja, tvrdeći da je cilj članka bio potaknuti javnu raspravu o vladinoj politici.
Evropski sud je između ostalog, istakao sljedeće: da kvalifikacija vladine politike kao "fašističke" nosi jasan element vrijednosne prosudbe koja nije u potpunosti podložna dokazivanju; da aplikant nikada nije direktno izjavio da je tužitelj bio fašist. Klevetnički karakter ove izjave stoga se pripisivao navodu da je tužitelj bio pristalica tih politika; što se tiče jezika kojim se aplikant koristio, Sud ponavlja da pojedinci, a posebno novinari, koji sudjeluju u javnoj raspravi o pitanju od općeg
interesa, mogu pribjeći određenom stepenu pretjerivanja ili provociranja; Uzimajući u obzir da je tužitelj bio poznati novinar i da je u toku javna i politička rasprava o planovima za preuređenje i izgradnju na glavnom trgu u Skoplju i studentski protest, Sud utvrđuje da aplikantove izjave nisu prelazile prihvatljive granice kritike; Što se tiče Vladine argumentacije da je predmetni članak sadržavao govor mržnje, Sud primjećuje da domaći sudovi nisu pronašli nikakve elemente govora mržnje ili poticanja na nasilje; Konačno, Sud smatra da bi aplikantova krivična osuda nesumnjivo mogla imati hladan učinak na političku raspravu među članovima medija o važnim pitanjima. Sud je zaključio da je predmetno uplitanje bilo nesrazmjerno cilju kojem se težilo i da nije bilo "potrebno u demokratskom društvu" u smislu člana 10. stav 2. Konvencije.
Aplikant je Nikola Gelevski, državljanin Republike Sjeverne Makedonije.
Slučaj se odnosi na aplikantovu žalbu na njegovu osuđujuću presudu zbog klevete koja mu je izrečena zbog kritiziranja novinara u članku objavljenom u dnevnom listu Utrinski Vesnik.
Redovni kolumnist novina, gospodin Gelevski napisao je članak, objavljen u martu 2009. godine, komentirajući studentski protest protiv vladinog plana za izgradnju crkve na glavnom trgu u Skoplju. Izrazio je mišljenje da su vladine politike bile "fašističke", kritizirajući posebno brojne novinare zbog njihove podrške takvoj politici.
Jedan od novinara na koje je aplikant ukazao podnio je protiv njega krivičnu prijavu zbog klevete i uvrede. Konačno je osuđen zbog klevete u septembru 2011. godine. Sudovi su smatrali da je aplikant novinara prikazao kao neiskrenog i nesposobnog, te da mu je to narušilo ugled i dostojanstvo. Naređeno mu je da plati 320 eura kazne, te 16 dana zatvora u slučaju neispunjavanja obaveze.
Ustavna žalba aplikanta je odbijena u maju 2012. godine.
Pozivajući se na član 10. (sloboda izražavanja), aplikant se žali da mu je osudom prekršena njegova sloboda izražavanja, tvrdeći da je cilj članka bio potaknuti javnu raspravu o vladinoj politici.
Evropski sud je između ostalog, istakao sljedeće: da kvalifikacija vladine politike kao "fašističke" nosi jasan element vrijednosne prosudbe koja nije u potpunosti podložna dokazivanju; da aplikant nikada nije direktno izjavio da je tužitelj bio fašist. Klevetnički karakter ove izjave stoga se pripisivao navodu da je tužitelj bio pristalica tih politika; što se tiče jezika kojim se aplikant koristio, Sud ponavlja da pojedinci, a posebno novinari, koji sudjeluju u javnoj raspravi o pitanju od općeg
interesa, mogu pribjeći određenom stepenu pretjerivanja ili provociranja; Uzimajući u obzir da je tužitelj bio poznati novinar i da je u toku javna i politička rasprava o planovima za preuređenje i izgradnju na glavnom trgu u Skoplju i studentski protest, Sud utvrđuje da aplikantove izjave nisu prelazile prihvatljive granice kritike; Što se tiče Vladine argumentacije da je predmetni članak sadržavao govor mržnje, Sud primjećuje da domaći sudovi nisu pronašli nikakve elemente govora mržnje ili poticanja na nasilje; Konačno, Sud smatra da bi aplikantova krivična osuda nesumnjivo mogla imati hladan učinak na političku raspravu među članovima medija o važnim pitanjima. Sud je zaključio da je predmetno uplitanje bilo nesrazmjerno cilju kojem se težilo i da nije bilo "potrebno u demokratskom društvu" u smislu člana 10. stav 2. Konvencije.