FRLAN protiv HRVATSKE
Posted: Sun May 21, 2017 11:33 am
FRLAN protiv HRVATSKE
PODNOSITELJEV ZAHTJEV ZA ZAŠTITOM PRAVA NA DOM OČIGLEDNO JE NEOSNOVAN
FRLAN protiv HRVATSKE
zahtjev br. 2545/14 odluka od 20. rujna 2016.
ČINJENICE
Dana 28. veljače 1995. godine podnositelj je uzeo kredit u iznosu od 193,400 njemačkih maraka (DEM). Kao instrument osiguranja koristio je kuću, dopuštajući banci da na njoj upiše založno pravo. S obzirom da podnositelj nije vraćao kredit, banka je pokrenula ovršni postupak protiv podnositelja radi oduzimanja i prodaje njegove kuće. Sud je prihvatio prijedlog banke i donio rješenje o ovrsi na nekretnini. Podnositelj je podnio žalbu, ali županijski sud je žalbu odbio kao neosnovanu, smatrajući da su zakonski uvjeti za provedbu ovrhe ispunjeni.
Dana 8. ožujka 2011. godine sud je održao drugu javnu dražbu za prodaju kuće. Kuća je prodana jedinom ponuditelju.
Podnositelj je podnio više prijedloga za odgodu ovrhe. Između ostalog, tražio je odgodu sve dok njegov spor s bankom ne bude okončan. Općinski građanski sud proglasio je podnositeljev prijedlog nedopuštenim, navodeći da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu te da je izgubio pravo na posjed kuće u trenutku primitka zaključka o dosudi kuće kupcu.
Dana 1. ožujka 2013. godine uređujući sudac održao je sastanak s odvjetnicima stranaka, sudskim ovršiteljem i policijom kako bi ih obavijestio da će se iduće iseljenje provesti bez prethodne najave, ali da do njega neće doći prije 11. ožujka 2013. godine. Podnositelj je podnio zahtjev Općinskom građanskom sudu u Zagrebu za izuzeće suca koji je vodio postupak, navodeći da je pripremao „tajno iseljenje“, ali zahtjev je bio odbijen.
Nakon što je Općinski građanski sud u Zagrebu zakazao ovrhu za 16. travnja 2013. godine, podnositelj je podnio ustavnu tužbu. Ustavni sud je tužbu proglasio nedopuštenom. Zakazanog datuma podnositelj i njegova obitelj bili su iseljeni.
Tužbom koju je podnio protiv kupca nekretnine pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, podnositelj je tražio utvrđivanje suvlasništva nad garažom i dvorištem uz kuću, navodeći da je kupac na usmenoj javnoj dražbi kupio samo kuću. Općinski građanski sud odbio je podnositeljevu tužbu, navodeći da je kupac kupio imanje u cijelosti i u dobroj vjeri. Postupak u povodu podnositeljeve žalbe još je u tijeku.
PRIGOVORI
Pozivajući se na čl. 8. Konvencije (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života), podnositelj je prigovarao da je prodajom njegove kuće u ovršnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na poštovanje doma.
OCJENA SUDA
Sud je utvrdio da je podnositelj dobrovoljno koristio kuću kao instrument osiguranja kredita te da je izričito pristao da, u slučaju neisplate kredita, vjerovnik naplati nepodmireni dug prodajom njegove kuće.
Nadalje, Sud je utvrdio da podnositelj nije
pokrenuo odgovarajuće postupke radi preispitivanja ugovora o kreditu koji su mu bili dostupni pred nacionalnim sudovima. Podnositelj je slobodno sklopio ugovor o kreditu te pristao da se njegova isplata osigura kućom kao instrumentom osiguranja. Podnositelj je stoga morao biti svjestan da će kuća biti prodana radi isplate nepodmirenih dugovanja.
Prodaja podnositeljeve kuće u
ovršnom postupku bila je posljedica neispunjavanja njegovih ugovornih obveza, i to
posljedica na koju je podnositelj izričito pristao.
Sud je smatrao da je prodaja podnositeljeve kuće u ovršnom postupku bila posljedica neispunjavanja njegovih ugovornih obveza. Štoviše, to je bila posljedica na koju je podnositelj izričito pristao.
Naposljetku, Sud je zaključio da je podnositeljev zahtjev očigledno neosnovan te da mora biti odbačen u skladu sa čl. 35. st. 3.(a) i 4. Konvencije.
KLJUČNE RIJEČI
pravo na dom
ovrha na nekretnini
iseljenje
neispunjavanje ugovornih obveza
očigledna neosnovanost zahtjeva
Izvor: advokat
PODNOSITELJEV ZAHTJEV ZA ZAŠTITOM PRAVA NA DOM OČIGLEDNO JE NEOSNOVAN
FRLAN protiv HRVATSKE
zahtjev br. 2545/14 odluka od 20. rujna 2016.
ČINJENICE
Dana 28. veljače 1995. godine podnositelj je uzeo kredit u iznosu od 193,400 njemačkih maraka (DEM). Kao instrument osiguranja koristio je kuću, dopuštajući banci da na njoj upiše založno pravo. S obzirom da podnositelj nije vraćao kredit, banka je pokrenula ovršni postupak protiv podnositelja radi oduzimanja i prodaje njegove kuće. Sud je prihvatio prijedlog banke i donio rješenje o ovrsi na nekretnini. Podnositelj je podnio žalbu, ali županijski sud je žalbu odbio kao neosnovanu, smatrajući da su zakonski uvjeti za provedbu ovrhe ispunjeni.
Dana 8. ožujka 2011. godine sud je održao drugu javnu dražbu za prodaju kuće. Kuća je prodana jedinom ponuditelju.
Podnositelj je podnio više prijedloga za odgodu ovrhe. Između ostalog, tražio je odgodu sve dok njegov spor s bankom ne bude okončan. Općinski građanski sud proglasio je podnositeljev prijedlog nedopuštenim, navodeći da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu te da je izgubio pravo na posjed kuće u trenutku primitka zaključka o dosudi kuće kupcu.
Dana 1. ožujka 2013. godine uređujući sudac održao je sastanak s odvjetnicima stranaka, sudskim ovršiteljem i policijom kako bi ih obavijestio da će se iduće iseljenje provesti bez prethodne najave, ali da do njega neće doći prije 11. ožujka 2013. godine. Podnositelj je podnio zahtjev Općinskom građanskom sudu u Zagrebu za izuzeće suca koji je vodio postupak, navodeći da je pripremao „tajno iseljenje“, ali zahtjev je bio odbijen.
Nakon što je Općinski građanski sud u Zagrebu zakazao ovrhu za 16. travnja 2013. godine, podnositelj je podnio ustavnu tužbu. Ustavni sud je tužbu proglasio nedopuštenom. Zakazanog datuma podnositelj i njegova obitelj bili su iseljeni.
Tužbom koju je podnio protiv kupca nekretnine pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, podnositelj je tražio utvrđivanje suvlasništva nad garažom i dvorištem uz kuću, navodeći da je kupac na usmenoj javnoj dražbi kupio samo kuću. Općinski građanski sud odbio je podnositeljevu tužbu, navodeći da je kupac kupio imanje u cijelosti i u dobroj vjeri. Postupak u povodu podnositeljeve žalbe još je u tijeku.
PRIGOVORI
Pozivajući se na čl. 8. Konvencije (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života), podnositelj je prigovarao da je prodajom njegove kuće u ovršnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na poštovanje doma.
OCJENA SUDA
Sud je utvrdio da je podnositelj dobrovoljno koristio kuću kao instrument osiguranja kredita te da je izričito pristao da, u slučaju neisplate kredita, vjerovnik naplati nepodmireni dug prodajom njegove kuće.
Nadalje, Sud je utvrdio da podnositelj nije
pokrenuo odgovarajuće postupke radi preispitivanja ugovora o kreditu koji su mu bili dostupni pred nacionalnim sudovima. Podnositelj je slobodno sklopio ugovor o kreditu te pristao da se njegova isplata osigura kućom kao instrumentom osiguranja. Podnositelj je stoga morao biti svjestan da će kuća biti prodana radi isplate nepodmirenih dugovanja.
Prodaja podnositeljeve kuće u
ovršnom postupku bila je posljedica neispunjavanja njegovih ugovornih obveza, i to
posljedica na koju je podnositelj izričito pristao.
Sud je smatrao da je prodaja podnositeljeve kuće u ovršnom postupku bila posljedica neispunjavanja njegovih ugovornih obveza. Štoviše, to je bila posljedica na koju je podnositelj izričito pristao.
Naposljetku, Sud je zaključio da je podnositeljev zahtjev očigledno neosnovan te da mora biti odbačen u skladu sa čl. 35. st. 3.(a) i 4. Konvencije.
KLJUČNE RIJEČI
pravo na dom
ovrha na nekretnini
iseljenje
neispunjavanje ugovornih obveza
očigledna neosnovanost zahtjeva
Izvor: advokat