Dragnea protiv Rumunije
Posted: Tue Nov 09, 2021 2:30 pm
Dragnea protiv Rumunije - gdje je Evropski sud zakljucio da krivicni aspekt prava na pravicno sudenje nije primjenjiv u predmetu koji se odnosi na prigovor na izvršenje presude kojom je aplikant osuden za krivicno djelo - Aplikacija odbacena kao nedopustiva.
Aplikacija odbačena kao nedopustiva.
Aplikant je Nicolae-Liviu Dragnea, rumunjski državljanin.
U maju 2015. godine Visoki kasacioni sud (Visoki sud) je osudio aplikanta na godinu dana zatvora, uvjetno, zbog zloupotrebe položaja. Aplikant i druge stranke su izjavile žalbu.
U aprilu 2016. godine Visoki sud, u sastavu od pet sudija i jednog pomoćnog sudije je udovoljio žalbi tužiteljstva i odbio žalbu aplikanta. U presudi od 22. aprila 2016. sud je ocijenio da je aplikantova osuda koju je izrekao prvostepeni sud osnovana te da treba izreći težu kaznu (dvije godine zatvora, uvjetno) s obzirom na kontekst u kojem je aplikant počinio krivično djelo, a posebno činjenicu da je to učinio tokom predizborne kampanje. U donošenju odluke su sudjelovale sve sudije i potpisale su originalni primjerak presude, sastavljen istog dana. Nakon toga, u maju 2016. i julu 2016., dvoje sudija (L.L.Z. i L.D.S.) povuklo se s dužnosti prije nego je finalizirano obrazloženja presude, koje je sastavio pomoćni sudija koji je sudjelovao na svim ročištima.
U februaru 2017. godine tekst presude potpisala su trojica sudija žalbenog vijeća, pomoćnik sudije i predsjednica Visokog suda. Predsjednica je potpisala umjesto dvojice sudija koji su otišli u penziju, u skladu s članom 406. stav 4. Zakona o krivičnom postupku. Njen potpis je stavljen na praznim mjestima za potpise sudija L.D.S. i L.L.Z., popraćen rukom ispisanim tekstom: “Potpisano od predsjednice Visokog suda u ime sutkinje L.D.S./L.L.Z., penzionisane sutkinje”.
U februaru 2017. aplikant je izjavio prigovor na izvršenje presude Visokog suda jer sudije
L.D.S. i L.L.Z. više nisu bile prisutne kada je presuda potpisana te da, posljedično, obrazloženje presude više nije rezultat sporazuma između svih članova vijeća.
Presudom od 24. aprila 2017. Visoki sud je odbio aplikantov prigovor na izvršenje. Smatrao je da je činjenica da dvoje sudija nisu potpisali presudu zbog penzionisanja nije okolnost koja može spriječiti izvršenje odluke kojom je aplikant osuđen. Prema mišljenju Visokog suda, presuda od 22. aprila 2016. postala je pravosnažna u trenutku donošenja i nije bilo drugih razloga, uključujući i one na koje se aplikant pozvao u prilogu njegovog prigovora.
Pozivajući se na član 6. stav 1. Konvencije (pravo na pravično suđenje), aplikant prigovara da nije imao pravično suđenje jer je Vrhovni sud odbio njegov prigovor na izvršenje presude koju je taj sud donio 22. aprila 2016. godine.
Evropski sud je ponovio da je krivični aspekt člana 6. Konvencije primjenjiv na krivične postupke koji se odnose na pravne lijekove koji su u domaćem pravu klasificirani kao vanredni gdje su domaći sudovi pozvani da utvrde krivičnu optužbu. Istakao je da je u ovom slučaju ispitivanje aplikantovog prigovora od Visokog suda bilo ograničeno na pitanje je li činjenica da dvojica od petero sudija vijeća nisu potpisali presudu o osudi predstavlja razloge koji isključuju izvršenje presude.
Dakle, u svojoj odluci od 24. aprila 2017. godine Visoki sud nije utvrdio “krivičnu optužbu” protiv aplikanta, već je jednostavno presudio da osnov na koji se g. Dragnea poziva u prilog svom prigovoru ne djeluje kao smetnja izvršenja pravosnažne presude od 22. aprila 2016. kojom je osuđen, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku. Stoga je prigovor aplikanta nespojiv ratione materiae s članom 6. Konvencije.
Aplikacija odbačena kao nedopustiva.
Aplikant je Nicolae-Liviu Dragnea, rumunjski državljanin.
U maju 2015. godine Visoki kasacioni sud (Visoki sud) je osudio aplikanta na godinu dana zatvora, uvjetno, zbog zloupotrebe položaja. Aplikant i druge stranke su izjavile žalbu.
U aprilu 2016. godine Visoki sud, u sastavu od pet sudija i jednog pomoćnog sudije je udovoljio žalbi tužiteljstva i odbio žalbu aplikanta. U presudi od 22. aprila 2016. sud je ocijenio da je aplikantova osuda koju je izrekao prvostepeni sud osnovana te da treba izreći težu kaznu (dvije godine zatvora, uvjetno) s obzirom na kontekst u kojem je aplikant počinio krivično djelo, a posebno činjenicu da je to učinio tokom predizborne kampanje. U donošenju odluke su sudjelovale sve sudije i potpisale su originalni primjerak presude, sastavljen istog dana. Nakon toga, u maju 2016. i julu 2016., dvoje sudija (L.L.Z. i L.D.S.) povuklo se s dužnosti prije nego je finalizirano obrazloženja presude, koje je sastavio pomoćni sudija koji je sudjelovao na svim ročištima.
U februaru 2017. godine tekst presude potpisala su trojica sudija žalbenog vijeća, pomoćnik sudije i predsjednica Visokog suda. Predsjednica je potpisala umjesto dvojice sudija koji su otišli u penziju, u skladu s članom 406. stav 4. Zakona o krivičnom postupku. Njen potpis je stavljen na praznim mjestima za potpise sudija L.D.S. i L.L.Z., popraćen rukom ispisanim tekstom: “Potpisano od predsjednice Visokog suda u ime sutkinje L.D.S./L.L.Z., penzionisane sutkinje”.
U februaru 2017. aplikant je izjavio prigovor na izvršenje presude Visokog suda jer sudije
L.D.S. i L.L.Z. više nisu bile prisutne kada je presuda potpisana te da, posljedično, obrazloženje presude više nije rezultat sporazuma između svih članova vijeća.
Presudom od 24. aprila 2017. Visoki sud je odbio aplikantov prigovor na izvršenje. Smatrao je da je činjenica da dvoje sudija nisu potpisali presudu zbog penzionisanja nije okolnost koja može spriječiti izvršenje odluke kojom je aplikant osuđen. Prema mišljenju Visokog suda, presuda od 22. aprila 2016. postala je pravosnažna u trenutku donošenja i nije bilo drugih razloga, uključujući i one na koje se aplikant pozvao u prilogu njegovog prigovora.
Pozivajući se na član 6. stav 1. Konvencije (pravo na pravično suđenje), aplikant prigovara da nije imao pravično suđenje jer je Vrhovni sud odbio njegov prigovor na izvršenje presude koju je taj sud donio 22. aprila 2016. godine.
Evropski sud je ponovio da je krivični aspekt člana 6. Konvencije primjenjiv na krivične postupke koji se odnose na pravne lijekove koji su u domaćem pravu klasificirani kao vanredni gdje su domaći sudovi pozvani da utvrde krivičnu optužbu. Istakao je da je u ovom slučaju ispitivanje aplikantovog prigovora od Visokog suda bilo ograničeno na pitanje je li činjenica da dvojica od petero sudija vijeća nisu potpisali presudu o osudi predstavlja razloge koji isključuju izvršenje presude.
Dakle, u svojoj odluci od 24. aprila 2017. godine Visoki sud nije utvrdio “krivičnu optužbu” protiv aplikanta, već je jednostavno presudio da osnov na koji se g. Dragnea poziva u prilog svom prigovoru ne djeluje kao smetnja izvršenja pravosnažne presude od 22. aprila 2016. kojom je osuđen, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku. Stoga je prigovor aplikanta nespojiv ratione materiae s članom 6. Konvencije.