Dopuštenost žalbe na izrečenu mjeru sigurnosti i odluku o oduzimanju imovinske koristi
Posted: Fri Feb 14, 2020 8:34 am
Dopuštenost žalbe na izrečenu mjeru sigurnosti i odluku o oduzimanju imovinske koristi po prihvatanju sporazuma o priznanju krivice (član 312. u vezi člana 231. stav 6. tačka c) ZKP BiH)
Žalba na presudu donesenu po prihvatanju sporazuma o priznanju krivice ima se odbaciti kao nedopuštena i u slučaju kada je izjavljena na odluku o mjeri sigurnosti, kao vrsti krivičnopravne sankcije, a, u konačnici, i na odluku o oduzimanju imovinske koristi, koja se u tom kontekstu ima sagledati kroz okvire postignutog pregovora između strana i činjenicu da je optuženi bio nesporno upoznat s posljedicama prihvatanja takvih pregovora.
Iz obrazloženja:
S tim u vezi, Apelaciono vijeće napominje da procesna posljedica gubitka prava na žalbu na izrečenu krivičnopravnu sankciju za optuženog nastaje u trenutku prihvatanja sporazuma o priznanju krivice od strane Suda, te da bi eventualno izjavljenu žalbu optuženog, odnosno njegove braniteljice zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji, a priori trebalo odbaciti kao nedopuštenu.
Naime, iz sadržaja odredbe člana 5. KZ BiH proizilazi da krivičnopravne sankcije pored kazne, podrazumijevaju i uslovnu osudu, mjere sigurnosti i vaspitne mjere, a kako je predmetna žalba izjavljena zbog odluke o oduzimanju predmeta, kao jednoj od mjera sigurnosti propisanih članom 69. KZ BiH, to se predmetna žalba po žalbenom osnovu odluke o krivičnopravnoj sankciji predviđenim članom 300. ZKP BiH, a shodno odredbi člana 231. stav 6. tačka c) ZKP BiH odbacuje kao nedopuštena.
Odbrana optuženog u svakom momentu je bila u mogućnosti da reaguje i da savjetuje optuženog da ne prihvata sporazum, posebno u situaciji kada je dogovoreno da se odluka o oduzimanju predmeta odnosno oduzimanju PMV u vlasništvu treće osobe ostavi na odluku sudu. Međutim to se nije desilo niti u slučaju kada je na ročištu za razmatranje sporazuma o priznanju krivnje na upit sudije optuženom da li se slaže da sud donese odluku o oduzimanju PMV-a, isti izjavio da se slaže.
Osporavanje odluke o krivičnopravnoj sankciji u slučaju kada su sporazumom od strane optuženog uz prisustvo braniteljice, prihvaćene odluke sadržane u tački III sporazuma, a sa čijim posljedicama je dodatno upozoren i na ročištu o razmatranju sporazuma sudije za prethodno saslušanje, te konačno s kojim se i saglasio optuženi, po ocjeni ovog vijeća, nije dozvoljeno, te se žalba iz tih razloga, a imajući u vidu zakonske odredbe člana 231. stav 6. tačka c) ZKP BiH odbacuje kao nedopuštena.
Dakle, kako je nesporno utvrđeno da je optuženi D. R. prihvatio predmetni sporazum, te da se saglasio da odustaje od ustavnih i zakonom zagarantovanih prava, odnosno prava na suđenje i da se u tom slučaju odriče i prava na žalbu u pogledu krivičnopravne sankcije koja mu je presudom izrečena, podrazumijevajući pri tome i krivičnopravnu sankciju propisanu odredbom člana 69. tačka d) KZ BiH, u vezi s odredbom člana 74. i člana 189. stav 6 KZ BiH, žalba odbrane optuženog u skladu s odredbom člana 312. ZKP BiH, odbacuje se kao nedopuštena.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 3 K 030747 19 Kž od 14.02.2019. godine)
...
Navedeni sporazum je prihvaćen od strane Suda na ročištu održanom dana 07.06.2019. godine, na kojem se optuženi M. eksplicitno izjasnio da je svjestan da se odriče prava na suđenje, kao i da sud može izreći kaznu koju je dogovorio sa tužiocem i vraćanje imovinske koristi, oduzimanje predmeta i zabranu obavljanja djelatnosti te da neće imati pravo žalbe na krivičnopravnu sankciju, pri čemu može biti obavezan i na imovinskopravni zahtjev i troškove krivičnog postupka.8 Stoga, pokušaj branioca i na samom pomenutom ročištu da predloži vraćanje predmeta SIPA-i (za odbranu spornih mobilnih aparata), kao i da se oduzeta imovinska koristi uplati u 12 rata, ne utiče na valjanost zaključenog sporazuma o priznanju krivice kao i na posljedice zaključenja takvog sporazuma, koje se između ostalog odnose i na nemogućnost izjavljivanja žalbe na odluku o krivičnopravnoj sankciji.
Iako se odluka o oduzimanju imovinske koristi po svom pravnom dejstvu suštinski ne smatra kaznom, odnosno krivičnopravnom sankcijom i ta se odluka podvodi po žalbeni osnov pobijanja presude zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji predviđen odredbom člana 300. stav 2. ZKP BiH, zajedno sa odlukom o mjeri sigurnosti, pa je žalba i u tom dijelu nedopuštena.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 2 K 031032 19 Kž od 31.10.2019. godine)
Izvor: https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html
Žalba na presudu donesenu po prihvatanju sporazuma o priznanju krivice ima se odbaciti kao nedopuštena i u slučaju kada je izjavljena na odluku o mjeri sigurnosti, kao vrsti krivičnopravne sankcije, a, u konačnici, i na odluku o oduzimanju imovinske koristi, koja se u tom kontekstu ima sagledati kroz okvire postignutog pregovora između strana i činjenicu da je optuženi bio nesporno upoznat s posljedicama prihvatanja takvih pregovora.
Iz obrazloženja:
S tim u vezi, Apelaciono vijeće napominje da procesna posljedica gubitka prava na žalbu na izrečenu krivičnopravnu sankciju za optuženog nastaje u trenutku prihvatanja sporazuma o priznanju krivice od strane Suda, te da bi eventualno izjavljenu žalbu optuženog, odnosno njegove braniteljice zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji, a priori trebalo odbaciti kao nedopuštenu.
Naime, iz sadržaja odredbe člana 5. KZ BiH proizilazi da krivičnopravne sankcije pored kazne, podrazumijevaju i uslovnu osudu, mjere sigurnosti i vaspitne mjere, a kako je predmetna žalba izjavljena zbog odluke o oduzimanju predmeta, kao jednoj od mjera sigurnosti propisanih članom 69. KZ BiH, to se predmetna žalba po žalbenom osnovu odluke o krivičnopravnoj sankciji predviđenim članom 300. ZKP BiH, a shodno odredbi člana 231. stav 6. tačka c) ZKP BiH odbacuje kao nedopuštena.
Odbrana optuženog u svakom momentu je bila u mogućnosti da reaguje i da savjetuje optuženog da ne prihvata sporazum, posebno u situaciji kada je dogovoreno da se odluka o oduzimanju predmeta odnosno oduzimanju PMV u vlasništvu treće osobe ostavi na odluku sudu. Međutim to se nije desilo niti u slučaju kada je na ročištu za razmatranje sporazuma o priznanju krivnje na upit sudije optuženom da li se slaže da sud donese odluku o oduzimanju PMV-a, isti izjavio da se slaže.
Osporavanje odluke o krivičnopravnoj sankciji u slučaju kada su sporazumom od strane optuženog uz prisustvo braniteljice, prihvaćene odluke sadržane u tački III sporazuma, a sa čijim posljedicama je dodatno upozoren i na ročištu o razmatranju sporazuma sudije za prethodno saslušanje, te konačno s kojim se i saglasio optuženi, po ocjeni ovog vijeća, nije dozvoljeno, te se žalba iz tih razloga, a imajući u vidu zakonske odredbe člana 231. stav 6. tačka c) ZKP BiH odbacuje kao nedopuštena.
Dakle, kako je nesporno utvrđeno da je optuženi D. R. prihvatio predmetni sporazum, te da se saglasio da odustaje od ustavnih i zakonom zagarantovanih prava, odnosno prava na suđenje i da se u tom slučaju odriče i prava na žalbu u pogledu krivičnopravne sankcije koja mu je presudom izrečena, podrazumijevajući pri tome i krivičnopravnu sankciju propisanu odredbom člana 69. tačka d) KZ BiH, u vezi s odredbom člana 74. i člana 189. stav 6 KZ BiH, žalba odbrane optuženog u skladu s odredbom člana 312. ZKP BiH, odbacuje se kao nedopuštena.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 3 K 030747 19 Kž od 14.02.2019. godine)
...
Navedeni sporazum je prihvaćen od strane Suda na ročištu održanom dana 07.06.2019. godine, na kojem se optuženi M. eksplicitno izjasnio da je svjestan da se odriče prava na suđenje, kao i da sud može izreći kaznu koju je dogovorio sa tužiocem i vraćanje imovinske koristi, oduzimanje predmeta i zabranu obavljanja djelatnosti te da neće imati pravo žalbe na krivičnopravnu sankciju, pri čemu može biti obavezan i na imovinskopravni zahtjev i troškove krivičnog postupka.8 Stoga, pokušaj branioca i na samom pomenutom ročištu da predloži vraćanje predmeta SIPA-i (za odbranu spornih mobilnih aparata), kao i da se oduzeta imovinska koristi uplati u 12 rata, ne utiče na valjanost zaključenog sporazuma o priznanju krivice kao i na posljedice zaključenja takvog sporazuma, koje se između ostalog odnose i na nemogućnost izjavljivanja žalbe na odluku o krivičnopravnoj sankciji.
Iako se odluka o oduzimanju imovinske koristi po svom pravnom dejstvu suštinski ne smatra kaznom, odnosno krivičnopravnom sankcijom i ta se odluka podvodi po žalbeni osnov pobijanja presude zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji predviđen odredbom člana 300. stav 2. ZKP BiH, zajedno sa odlukom o mjeri sigurnosti, pa je žalba i u tom dijelu nedopuštena.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 2 K 031032 19 Kž od 31.10.2019. godine)
Izvor: https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html