Clan 246. stav 5. Zakona o krivicnom postupku FBiH
Posted: Mon Oct 28, 2019 5:14 pm
Član 246. stav 5. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
OKOLNOST DA JE NEKIMA OPTUŽENIMA KAO SAIZVRŠITELJIMA KRIVIČNOG DJELA IZREČENA KRIVIČNOPRAVNA SANKCIJA PREDVIĐENA U SPORAZUMU O PRIZNANJU KRIVNJE ISPOD ZAKONOM ODREĐENOG MINIMUMA KAZNE ZATVORA ZA UČINJENO KRIVIČNO DJELO, NEMA NIKAKVOG ZNAČAJA ZA OPTUŽENOG KOJI U TOME NIJE UČESTVOVAO, PA SE NJEMU MORA IZREĆI KRIVIČNOPRAVNA SANKCIJA U SKLADU SA ODGOVARAJUĆIM ODREDBAMA KRIVIČNOG ZAKONA.
Iz obrazloženja:
Prema obrazloženju pobijane presude i stanja spisa predmeta, ostali saizvršioci predmetnog krivičnog djela, su sa kantonalnim tužiocem, sačinili sporazum o priznanju krivnje u zamjenu za pogodnost izricanja blaže krivičnopravne sankcije. Nakon prihvatanja tog sporazuma, prvostepeni sud je u smislu člana 246. stav 2. ZKP FBiH ostalim saizvršiocima krivičnog djela, posebnom presudom, izrekao krivičnopravnu sankciju, predviĊenu u tom sporazumu. Kako optuženi nije učestvovao u sklapanju tog sporazuma, onda je jasno da isti u odnosu na njega nema nikakvog značaja, pa se njemu krivičnopravna sankcija mora izreći u skladu sa odgovarajućim odredbama krivičnog zakona. Radi svega izloženog, ovaj sud, u smislu odredbe člana 315. stav 1. ZKP FBiH, smatra da prvostepeni sud nije imao osnova (pozivajući se na pomenuti sporazum) za primjenu pravila o oblažavanju kazne propisanih odredbama članova 50. i 51. KZFBiH, pa je, djelomično uvažio žalbu kantonalnog tužitelja, preinačio prvostepenu presudu i optuženog P.M. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Po ocjeni ovog suda takva kazna zatvora je srazmjerna težini učinjenog krivičnog djela i stepenu krivične odgovornosti optuženog i neophodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Kž-456/04 od 27.1.2005.g.)
OKOLNOST DA JE NEKIMA OPTUŽENIMA KAO SAIZVRŠITELJIMA KRIVIČNOG DJELA IZREČENA KRIVIČNOPRAVNA SANKCIJA PREDVIĐENA U SPORAZUMU O PRIZNANJU KRIVNJE ISPOD ZAKONOM ODREĐENOG MINIMUMA KAZNE ZATVORA ZA UČINJENO KRIVIČNO DJELO, NEMA NIKAKVOG ZNAČAJA ZA OPTUŽENOG KOJI U TOME NIJE UČESTVOVAO, PA SE NJEMU MORA IZREĆI KRIVIČNOPRAVNA SANKCIJA U SKLADU SA ODGOVARAJUĆIM ODREDBAMA KRIVIČNOG ZAKONA.
Iz obrazloženja:
Prema obrazloženju pobijane presude i stanja spisa predmeta, ostali saizvršioci predmetnog krivičnog djela, su sa kantonalnim tužiocem, sačinili sporazum o priznanju krivnje u zamjenu za pogodnost izricanja blaže krivičnopravne sankcije. Nakon prihvatanja tog sporazuma, prvostepeni sud je u smislu člana 246. stav 2. ZKP FBiH ostalim saizvršiocima krivičnog djela, posebnom presudom, izrekao krivičnopravnu sankciju, predviĊenu u tom sporazumu. Kako optuženi nije učestvovao u sklapanju tog sporazuma, onda je jasno da isti u odnosu na njega nema nikakvog značaja, pa se njemu krivičnopravna sankcija mora izreći u skladu sa odgovarajućim odredbama krivičnog zakona. Radi svega izloženog, ovaj sud, u smislu odredbe člana 315. stav 1. ZKP FBiH, smatra da prvostepeni sud nije imao osnova (pozivajući se na pomenuti sporazum) za primjenu pravila o oblažavanju kazne propisanih odredbama članova 50. i 51. KZFBiH, pa je, djelomično uvažio žalbu kantonalnog tužitelja, preinačio prvostepenu presudu i optuženog P.M. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Po ocjeni ovog suda takva kazna zatvora je srazmjerna težini učinjenog krivičnog djela i stepenu krivične odgovornosti optuženog i neophodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Kž-456/04 od 27.1.2005.g.)