Clan 195 KZ BiH
Posted: Sat Jun 22, 2019 11:53 am
Član 195. stav 3. KZ BiH
Kod krivičnog djela iz člana 195. stav 3. KZ BiH povreda blanketnog propisa ne predstavlja elemenat koji je zakonsko obilježje ovog djela, pa je ovo djelo u tom pogledu posve autonomno jer je njegovo zakonsko biće do kraja definisano u samom krivičnom zakonu i stoga se i ne dopunjuje dodatnom normom iz nekog drugog propisa, pa stoga ne stoji žalbeni prigovor da je prvostepena presuda nejasna i da to predstavlja povredu iz člana 297. stav 1. tačka k, jer u njenoj izreci ne stoji koji blanketni propis je povrijeđen.
Iz obrazloženja:
Kada je u pitanju žalbeni prigovor kojim se ukazuje na to da je pobijana presuda nejasna jer u njenoj izreci nije navedeno da li je i koji blanketni propis povrijeđen, ovo vijeće nalazi da to i nije neophodno, jer kako je već istaknuto, u opisu ovog krivičnog djela iz stava 3. ovo se izričito i ne zahtijeva, s obzirom da se kod ovog oblika djela traži samo znanje da će predmetne supstance „biti upotrijebljene za proizvodnju droge“ (što je u izreci jasno istaknuto), za razliku od oblika ovog djela iz stava 1., u kojem se eksplicitno navodi da je riječ o supstancama ili preparatima „koji su propisom proglašeni opojnom drogom“. Ovaj diferencirajući elemenat je rezultat razlike u prirodi ovih oblika predmetnog krivičnog djela, jer se u stavu 3., kako je istaknuto, radi zapravo o inkriminisanju pripremnih djelantosti za proizvodnju droge koje se vrše u međunarodnim transakcijama i što predstavlja najlakši oblik ovog djela, dok se kod prvog oblika radi o supstancama koje već predstavljaju drogu. Dakle, kod ovog oblika taj elemenat ne predstavlja obilježje djela, ovo djelo u tom pogledu je posve autonomno, jer je njegovo zakonsko biće do kraja definisano u samom krivičnom zakonu i
stoga se i ne dopunjuje i dodatnom normom iz nekog drugog propisa, što je rezultat toga da se ovdje može raditi i o supstancama koje po svom karakteru ne moraju biti isključivo namijenjene ili upotrijebljene za proizvodnju droge, pa se stoga i ne zahtijeva taj elemenat kao u stavu 1. ovog djela, već samo znanje, odnosno svijest da će one biti (isključivo ili pored ostalog) upotrijebljene za proizvodnju droge, pa stoga tek takve radnje pod tim uslovima i tada dobijaju kriminalni karakter.
(Presuda Suda BiH, Kž-18/05 od 19.05.2005. godine)
Kod krivičnog djela iz člana 195. stav 3. KZ BiH povreda blanketnog propisa ne predstavlja elemenat koji je zakonsko obilježje ovog djela, pa je ovo djelo u tom pogledu posve autonomno jer je njegovo zakonsko biće do kraja definisano u samom krivičnom zakonu i stoga se i ne dopunjuje dodatnom normom iz nekog drugog propisa, pa stoga ne stoji žalbeni prigovor da je prvostepena presuda nejasna i da to predstavlja povredu iz člana 297. stav 1. tačka k, jer u njenoj izreci ne stoji koji blanketni propis je povrijeđen.
Iz obrazloženja:
Kada je u pitanju žalbeni prigovor kojim se ukazuje na to da je pobijana presuda nejasna jer u njenoj izreci nije navedeno da li je i koji blanketni propis povrijeđen, ovo vijeće nalazi da to i nije neophodno, jer kako je već istaknuto, u opisu ovog krivičnog djela iz stava 3. ovo se izričito i ne zahtijeva, s obzirom da se kod ovog oblika djela traži samo znanje da će predmetne supstance „biti upotrijebljene za proizvodnju droge“ (što je u izreci jasno istaknuto), za razliku od oblika ovog djela iz stava 1., u kojem se eksplicitno navodi da je riječ o supstancama ili preparatima „koji su propisom proglašeni opojnom drogom“. Ovaj diferencirajući elemenat je rezultat razlike u prirodi ovih oblika predmetnog krivičnog djela, jer se u stavu 3., kako je istaknuto, radi zapravo o inkriminisanju pripremnih djelantosti za proizvodnju droge koje se vrše u međunarodnim transakcijama i što predstavlja najlakši oblik ovog djela, dok se kod prvog oblika radi o supstancama koje već predstavljaju drogu. Dakle, kod ovog oblika taj elemenat ne predstavlja obilježje djela, ovo djelo u tom pogledu je posve autonomno, jer je njegovo zakonsko biće do kraja definisano u samom krivičnom zakonu i
stoga se i ne dopunjuje i dodatnom normom iz nekog drugog propisa, što je rezultat toga da se ovdje može raditi i o supstancama koje po svom karakteru ne moraju biti isključivo namijenjene ili upotrijebljene za proizvodnju droge, pa se stoga i ne zahtijeva taj elemenat kao u stavu 1. ovog djela, već samo znanje, odnosno svijest da će one biti (isključivo ili pored ostalog) upotrijebljene za proizvodnju droge, pa stoga tek takve radnje pod tim uslovima i tada dobijaju kriminalni karakter.
(Presuda Suda BiH, Kž-18/05 od 19.05.2005. godine)