Bajčić protiv Hrvatske
Posted: Fri Oct 09, 2020 12:24 pm
Bajčić protiv Hrvatske
(br. 67334/13), 8. oktobar 2020.
Nema povrede člana 4. stav 1. Protokola broj 7.
Aplikant je Sanjin Bajčić, hrvatski državljanin. Slučaj se odnosi na njegovu pritužbu da mu je dva puta suđeno za isti saobraćajni prekršaj. U oktobru 2004. godine aplikant, koji je vozio preko ograničenja brzine, izazvao je saobraćajnu nesreću u kojoj je smrtno stradala jedna osoba. U julu 2006. godine Prekršajni sud u Rijeci kaznio ga je zbog prekoračenja brzine, vožnje neispravnog automobila i napuštanja mjesta događaja bez obavještavanja policije. Također je dobio šestomjesečnu zabranu vožnje i pet kaznenih bodova.
U junu 2005. godine Državno odvjetništvo u Rijeci podiglo je protiv aplikanta krivičnu optužnicu zbog izazivanje nesreće sa smrtnom posljedicom. U martu 2011. godine Općinski sud u Rijeci proglasio ga je krivim i osudio na godinu i šest mjeseci zatvora. Presuda je potvrđena u žalbenom postupku, a žalbeni sud odbacio je njegov argument da ga je prekršajni sud već kaznio. Žalbeni sud smatrao je da predmetno krivično djelo, koje je prouzrokovalo opasnost u saobraćaju i u konačnici smrt, nije klasificirano kao lakše krivično djelo, pa zbog toga nije suštinski optužen za iste činjenice. Daljnje žalbe Vrhovnom sudu i Ustavnom sudu nisu bile uspješne.
Pozivajući se na član 4. stav 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju, aplikant se žali da je dva puta suđen i kažnjen za isto djelo.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da ciljeve kažnjavanja, kada se postavlja pitanje različitih aspekata istog ponašanja, treba posmatrati kao cjelinu. U aplikantovom slučaju takvi su ciljevi ostvareni kroz dva komplementarna skupa postupaka koji su bili dovoljno sadržajno i vremenski povezani da se mogu smatrati dijelom cjelovite šeme sankcija prema hrvatskom zakonu za aplikantovo nepridržavanje propisa o sigurnosti cestovnog prometa koje je imalo za rezultat fatalnu nesreću. Sud stoga nije utvrdio zloupotrebu prava države da izrekne aplikantu kaznu. Također se ne može zaključiti da je aplikant pretrpio bilo kakvu nesrazmjernu štetu od dupliciranja postupka i kazni.
(br. 67334/13), 8. oktobar 2020.
Nema povrede člana 4. stav 1. Protokola broj 7.
Aplikant je Sanjin Bajčić, hrvatski državljanin. Slučaj se odnosi na njegovu pritužbu da mu je dva puta suđeno za isti saobraćajni prekršaj. U oktobru 2004. godine aplikant, koji je vozio preko ograničenja brzine, izazvao je saobraćajnu nesreću u kojoj je smrtno stradala jedna osoba. U julu 2006. godine Prekršajni sud u Rijeci kaznio ga je zbog prekoračenja brzine, vožnje neispravnog automobila i napuštanja mjesta događaja bez obavještavanja policije. Također je dobio šestomjesečnu zabranu vožnje i pet kaznenih bodova.
U junu 2005. godine Državno odvjetništvo u Rijeci podiglo je protiv aplikanta krivičnu optužnicu zbog izazivanje nesreće sa smrtnom posljedicom. U martu 2011. godine Općinski sud u Rijeci proglasio ga je krivim i osudio na godinu i šest mjeseci zatvora. Presuda je potvrđena u žalbenom postupku, a žalbeni sud odbacio je njegov argument da ga je prekršajni sud već kaznio. Žalbeni sud smatrao je da predmetno krivično djelo, koje je prouzrokovalo opasnost u saobraćaju i u konačnici smrt, nije klasificirano kao lakše krivično djelo, pa zbog toga nije suštinski optužen za iste činjenice. Daljnje žalbe Vrhovnom sudu i Ustavnom sudu nisu bile uspješne.
Pozivajući se na član 4. stav 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju, aplikant se žali da je dva puta suđen i kažnjen za isto djelo.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da ciljeve kažnjavanja, kada se postavlja pitanje različitih aspekata istog ponašanja, treba posmatrati kao cjelinu. U aplikantovom slučaju takvi su ciljevi ostvareni kroz dva komplementarna skupa postupaka koji su bili dovoljno sadržajno i vremenski povezani da se mogu smatrati dijelom cjelovite šeme sankcija prema hrvatskom zakonu za aplikantovo nepridržavanje propisa o sigurnosti cestovnog prometa koje je imalo za rezultat fatalnu nesreću. Sud stoga nije utvrdio zloupotrebu prava države da izrekne aplikantu kaznu. Također se ne može zaključiti da je aplikant pretrpio bilo kakvu nesrazmjernu štetu od dupliciranja postupka i kazni.