Arzamazova protiv Republike Moldavije
Posted: Wed Aug 05, 2020 12:58 pm
Arzamazova v. the Republic of Moldova (br. 38639/14), 4.8.2020.
Povreda člana 1. Protokola broj 1 uz EK
Aplikantica je Elena Arzamazova, koja ima državljanstvo Australije i Moldavije. Rođena je 1950. godine i živi u Queenslandu u Australiji.
Aplikantica se žali da joj je nasilno, bez naknade, oduzeta zgrada koju je kupila od mjesnog vijeća u mjestu Pojăreni.
Gospođa Arzamazova je zgradu, koja se ranije koristila za seoske svečanosti, kupila 2004. godine. Prodaju je organizovalo lokalno vijeće i gradonačelnik, a odobrilo ju je okružno vijeće. Ugovor o kupoprodaji potpisan je kod notara i registrovan je kod katastarskog organa.
Međutim, tužilaštvo je 2007. godine zatražilo poništenje transakcije zbog toga što je cijena koja je data za zgradu bila preniska, te zbog činjenice da je zgrada prodata bez održavanja aukcije, protivno zakonu.
Nakon što je prvostepeni sud dva puta odbacio tužbu jer nije uložena u zakonskom roku, Apelacioni sud je 2013. godine poništio ugovor utvrdivši da su javna tijela pogriješila prilikom prodaje zgrade, odnosno odobravanja i uknjižbe prodaje, jer je zgrada bila dio javnog dobra, te je nikad nikome nisu smjeli prodati.
Aplikantica je uložila žalbu na pravna pitanja, koju je Vrhovni sud 2014. godine odbio. Pritužba koju je podnijela zbog propusta Apelacionog suda da odredi naknadu za ulaganje u obn ovu zgrade proglašena je nedopuštenom.
Ona je kasnije pokrenula građansku parnicu protiv lokalnog vijeća i tužilaštva radi povrata novca uloženog u zgradu, ali je njen tužbeni zahtjev također odbijen 2019. godine.
Nakon što je aplikantica pokrenula parnični postupak, protiv nje je pokrenut krivični postupak zbog navodnog dogovora s bivšim gradonačelnikom mjesta Pojăreni, ali je postupak u međuvremenu obustavljen.
Pozivajući se na član 1. Protokola br. 1 (zaštita imovine), aplikantica tvrdi da je bila liše na svoje zgrade i zemljišta na kojoj se zgrada nalazi bez svoje krivnje, bez naknade. Nadalje tvrdi da je krivični postupak protiv nje bio pokrenut radi njenog zastrašivanja i obeshrabrivanja u traženju naknade.
Evropski sud je zaključio da su uslovi pod kojima je aplikantici oduzeto vlasništvo nad zgradom nametnuli pojedinačan i pretjeran teret te da vlasti nisu uspjele uspostaviti pravičnu ravnotežu između zahtjeva javnog interesa s jedne strane i aplikanticinog prava na mirno uživanje imovine s druge strane. Stoga je došlo do kršenja člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
Povreda člana 1. Protokola broj 1 uz EK
Aplikantica je Elena Arzamazova, koja ima državljanstvo Australije i Moldavije. Rođena je 1950. godine i živi u Queenslandu u Australiji.
Aplikantica se žali da joj je nasilno, bez naknade, oduzeta zgrada koju je kupila od mjesnog vijeća u mjestu Pojăreni.
Gospođa Arzamazova je zgradu, koja se ranije koristila za seoske svečanosti, kupila 2004. godine. Prodaju je organizovalo lokalno vijeće i gradonačelnik, a odobrilo ju je okružno vijeće. Ugovor o kupoprodaji potpisan je kod notara i registrovan je kod katastarskog organa.
Međutim, tužilaštvo je 2007. godine zatražilo poništenje transakcije zbog toga što je cijena koja je data za zgradu bila preniska, te zbog činjenice da je zgrada prodata bez održavanja aukcije, protivno zakonu.
Nakon što je prvostepeni sud dva puta odbacio tužbu jer nije uložena u zakonskom roku, Apelacioni sud je 2013. godine poništio ugovor utvrdivši da su javna tijela pogriješila prilikom prodaje zgrade, odnosno odobravanja i uknjižbe prodaje, jer je zgrada bila dio javnog dobra, te je nikad nikome nisu smjeli prodati.
Aplikantica je uložila žalbu na pravna pitanja, koju je Vrhovni sud 2014. godine odbio. Pritužba koju je podnijela zbog propusta Apelacionog suda da odredi naknadu za ulaganje u obn ovu zgrade proglašena je nedopuštenom.
Ona je kasnije pokrenula građansku parnicu protiv lokalnog vijeća i tužilaštva radi povrata novca uloženog u zgradu, ali je njen tužbeni zahtjev također odbijen 2019. godine.
Nakon što je aplikantica pokrenula parnični postupak, protiv nje je pokrenut krivični postupak zbog navodnog dogovora s bivšim gradonačelnikom mjesta Pojăreni, ali je postupak u međuvremenu obustavljen.
Pozivajući se na član 1. Protokola br. 1 (zaštita imovine), aplikantica tvrdi da je bila liše na svoje zgrade i zemljišta na kojoj se zgrada nalazi bez svoje krivnje, bez naknade. Nadalje tvrdi da je krivični postupak protiv nje bio pokrenut radi njenog zastrašivanja i obeshrabrivanja u traženju naknade.
Evropski sud je zaključio da su uslovi pod kojima je aplikantici oduzeto vlasništvo nad zgradom nametnuli pojedinačan i pretjeran teret te da vlasti nisu uspjele uspostaviti pravičnu ravnotežu između zahtjeva javnog interesa s jedne strane i aplikanticinog prava na mirno uživanje imovine s druge strane. Stoga je došlo do kršenja člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.